Uniprom godinama ne plaća poreze i dorinose za radnike KAP-a u stečaju, koji se obračunavaju na račun poslodavca. To im omogućava, možda nezakonita, interpretacija Uredbe o subvencijama za zapošljavanje… Nova Vlada nije produžila važenje te Uredbe na 2021. godinu
Ljut, kao što to on već zna da bude, kontroverzni nikšićki biznismen Veselin Pejović, inače vlasnik imovine nekadašnjeg Kombinata aluminijuma u Podgorici i Rudnika boksita u Nikšiću, prošle je nedjelje, u parlamentu, zaprijetio da će sebi i državi napraviti golemu finansijsku štetu.
Ukratko: njegov Uniprom će otkazati saradnju sa 600 radnika koji su, zvanično, zaposleni u Kombinatu aluminijuma u stečaju. Radnici će ostati bez zarada (nešto manje od 800 eura mjesečno, u prosjeku) a država bez desetak miliona, koliko bi mogle da vrijede njihove davno obećane otpremnine. Ugasi li Pejović aktivna postrojenja za proizvodnju i preradu aluminijuma kao što je zaprijetio, na gubitku bi moglo biti još „200 firmi i 150 prevoznika“ među kojima su i državna Luka Bar i Montekargo, dok bi ovogodišnji izvoz iz Crne Gore mogao biti manji za 250 miliona dolara.
Iz nekog razloga, Pejović i njegovi saradnici nijesu na listu potencijalnih gubitnika uvrstili Elektroprivredu i njene ćerke-firme, iako bi se one morale naći na vrhu tog popisa. Pod uslovom, naravno, da je njihov aranžman sa Unipromom zasnovan na komercijalnoj osnovi i da donosi očekivanu finansijsku korist. Ali to, izgleda, ostaje tema za neko drugo vrijeme.
U međuvremenu, traju pregovori između Uniproma, Vlade i (sve manje) sindikata. Baš i nije najjasnije šta je to toliko razljutilo Veselina Pejovića. Iako postoje neke ideje i na temu.
Od prije znamo da se Pejović ružno ljuti. Lako. I poprilično često. Samo tokom 2013, godine koja je prethodila njegovom ulasku u KAP, protiv Pejovića je podnijeto pet krivičnih prijava zbog prijetnji i pokušaja iznude.
Ljute ga poslovni partneri. ,,Iščupaću ti srce ako odmah ne dođeš u Budvu”. Ovako Pejović zakazuje poslovne sastanke, požalio se Igor Peljuhno, jedan od suinvestitora turističkog naselja Dukljanski vrtovi na Zavali. Na Jutjubu postoji snimak na kome Pejović, nakon kratkih i izgleda neuspješnih pregovara, lomi rampu na ulazu u Vrtove. Pejović je potvrdio prijetnje budvanskim investitorima ,,jer su htjeli da me prevare i promijene postignuti dogovor”. Na sudu je, prethodno, završilo i njegovo partnerstvo sa Slovencem Francom Rejmerom sa kojim je, svojevremeno, kupio rudnik Šuplja stijena u Pljevljima.
Ljute ga i kritičari. Pamtimo njegov fizički napad na poslanika Nebojšu Medojevića na beogradskom aerodromu. Pejović je na sudu, gdje je uslovno osuđen, objašnjavao da je poslanika PzP pljunuo i ošamario ,,kao što se šamaraju dijete ili žena”, jer je htio da ga unizi, a ne da mu ugrozi život. Pri tom je i obećao: ,,Gdje god ga vidim, do kraja života, ja ću da ga pljunem i ošamarim, jer je to jedna žena…”. Sreća pa se onomad nijesu sreli u Skupštini. Inače bi Pejoviću, ponovo, mogao da advokatiše i Milo Đukanović lično. Baš kao što je tada objasnio da ,,građani poput Pejovića očekuju da ga država zaštiti, a ukoliko se to ne dogodi onda uzimaju stvar u svoje ruke”.
Tek, Pejovića više od svega ljute radnici koji traže veće plate ili više prava.
„Kao i što sami znate najteži poslovi u rudarstvu obavljaju se na kopovima gdje je veliko prisustvo silikonske prašine, javljaju se velika buka i vibracije, povećan je rizik od povređivanja, dolazi do profesionalnih oboljenja, pa shodno tome smatramo da bi u određenoj mjeri trebalo izvršiti povećanje naših zarada…“, stoji u dopisu grupe pljevaljskih rudara s početka 2012.
Umjesto tražene povišice, od Pejovića su dobili otkaz. ,,Zbog izbjegavanja opasnosti koje prijete i koje su navedene u zahtjevu – ugrožavanje zdravlja i mogućnost povređivanja – prije odlučivanja na Bordu direktora na ovaj način odgovaram na vaš zahtjev: Radnici potpisnici zahtjeva nemaju radne obaveze niti će ih rukovodstvo rudnika radno zaduživati iz razloga koji su naprijed navedeni…“.
Poslije se izvještio. Sindikalne vođe u KAP-u Sandra Obradović i Rade Krivokapić dobili su otkaz ubrzo po njegovog ulasku u Kombinat. Za svaki slučaj. Pošto se Pejović dogovorio sa Veselinom Perišićem, stečajnim upravnikom KAP-a, da Uniprom proizvodnju u fabrici održava uz angažman dijela radnika propalog giganta. Njih Pejović uzima od Perišića na zajam na određeno vrijeme. Po uslovima koje je stečajni upravnik početkom godine objasnio u pismu poslaničkom klubu koalicije Mir je naša nacija: „Radno angažovanim licima u toku stečaja ne pripada pravo na godišnji odmor, pravo na plaćeno odsustvo za vrijeme privremene spriječenosti za rad, pravo na plaćeno odsustvo za dane državnih i vjerskih praznika, pravo na uplatu doprinosa na ime beneficiranog radnog staža i dr…“. Ipak, pojašnjava Perišić u tom pismu, organizator proizvodnje (Uniprom) omogućio je da angažovani radnici ostvaruju „veći obim prava od onih koja su im garantovana Zakonom o stečaju“.
Radnici k’o radnici, pa je nekima od njih zasmetalo što od 2013. godine nijesu u prilici da odu na godišnji odmor. Najhrabriji su počeli da skupljaju potpise kolega ne bi li to pravo povratili, makar na sudu. I, začudićete se, najagilniji iz tog društva dobili su – otkaz (vidi boks). Kada ih je Veselin Pejović vidio onaj dan u Skupštini, isukao je pripremljeni govor, i bilo je što je bilo.
Čemu sav taj cirkus, pokušala je da pojasni poslanica Zdenka Popović. Od nje smo saznali da su vlade Mila Đukanovića i Duška Markovića omogućile stečajnoj upravi Kombinata, a zapravo Unipromu, da ne plaćaju dio poreza i doprinosa na zarade angažovanih radnika koji se isplaćuje na teret poslodavca. Tako država Pejoviću uštedi makar milion eura godišnje. Prvo su lokalne vlasti u Podgorici, u vrijeme Miomira Mugoše, nakon što je Uniprom kupio imovinu KAP-a taj prostor proglasile biznis zonom. Potom je vlada omogućila stečajnom upravniku KAP-a da koristi pogodnosti iz Uredbe o subvencijama za zapošljavanje određenih kategorija nezaposlenih lica, koju vlada CG od 2013. godine, krajem godine, produžava za novih 12 mjeseci.
Prema toj Uredbi, poslodavac za novozaposlene u biznis zonama može da koristi subvencije do 50 odsto „opravdanih troškova“, najduže 12 mjeseci. Takav poslodavac ne plaća: doprinos za obavezno socijalno osiguranje na zarade (doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje, doprinos za zdravstveno osiguranje i doprinos za osiguranje od nezaposlenosti), doprinos za Fond rada i porez na dohodak fizičkih lica.
„Kontrolu primjene ove uredbe vrši organ uprave nadležan za inspekcijske poslove preko Inspekcije rada i Poreska uprava“, piše u vladinom dokumentu. Međutim, Inspekcija rada se odavno proglasila nenadležnom za KAP. Možda i zato mi ne znamo koliko je država usula u KAP nakon potpisivanja Ugovora o tehničkoj saradnji između stečajne uprave i Uniproma. Ali, oni znaju.
Nova vlada nije produžila Uredbu o subvencijama. Zato, po svoj prilici, od vlasnika Uniproma slušamo ucjene i prijetnje.
Neophodan, nepoželjan, suvišan
Posljednjeg dana prošle godine Miroslav Jović je dobio otkaz. Zapravo, stečajni upravnik Veselin Perišić otkazao je njegov Ugovor o radu na određeno vrijeme, navodeći u Odluci kako je „prestala potreba za daljim radnim angažovanjem imenovanog“.
Jović je ubijeđen da su on i njegov doskorašnji kolega Milko Dujović ostali bez posla zbog toga što su prikupljali potpise radnika kako bi im bilo omogućeno pravo na godišnji odmor. Da potkrijepi svoje tvrdnje, Jović nam na uvid daje dokument kojim mu je, prošlog proljeća, odbijen zahtjev za plaćeno odsustvo zbog čuvanja djece mlađe od 11 godina. „Miroslav Jović je neophodno potreban za rad u KAP-u na radnom mjestu zavarivač u organizacionoj jedinici Održavanje“, stoji u Izjašnjenju Nebojše Dožića, generalnog menadžera KAP-a.
Nekoliko mjeseci kasnije, kada je pokrenuta priča o godišnjim odmorima, upravnik EMO Elektroliza Miodrag Popović mejlom obavještava menadžment Uniproma da je, „zbog reorganizacije poslova“ u toj radnoj jedinici „prestala potreba za radnim angažovanjem“ Jovića. Iz Uniproma su tu obavijest proslijedili stečajnom upravniku i ovaj je prekobrojnom čovjeku otkazao Ugovor o radu.
Prethodno je Jović, po Perišićevoj odluci, od septembra 2014. do decembra 2018, radio u KAP-u uz Ugovor o pružanju usluga, bez zdravstvenog i penzionog osiguranja. Ugovor o radu na određeno vrijeme dobio je tek nakon što su njegove poslovođe urgirale kod menadžmenta. „Moje je mišljenje da je u interesu KAP-a da sačuva ove radnike kako zbog toga što se radi o savjesnim radnicima koji su obučeni za samostalno obavljanje svojih poslova tako i zbog toga što sve teže nalazimo radnike za rad u KAP-u, a sve i da ih nađemo, moramo ih obučavati duži vremenski period da bi mogli da samostalno obavljaju radne zadatke“, stoji u dopisu koji je krajem avgusta 2018. šefovima uputio pomenuti poslovođa EMO Elektrolize Miodrag Popović.
Sami zaključite kako su savjesni i deficitarni radnici za dvije godine postali tehnološki višak u firmi koja danas broji dva do tri puta manje zapošljenih nego što je imala uoči stečaja. I koliko to ima veze sa karakterom njihovog poslodavca, zakupca, vlasnika ili što god da im dođe Veselin Pejović.
Obračun sa radnicima KAP-a se, izgleda, nastavlja. U četvrtak ujutro nam se javio Darko Vuković, radnik sa 15 godina staža u Kombinatu. Njemu je tog jutra obezbjeđenje zabranilo ulazak u fabrički krug i dolazak na radno mjesto, nakon što mu je krajem prošle nedjelje poručeno da se upravi nije svidio način na koji je on, na svom instagram profilu, komentarisao događanja na sjednici Komisije za kontrolu postupka privatizacije.
Zoran RADULOVIĆ
FELJTON4 sedmice
OKO NAS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
BAŠTE BRIGANJA4 sedmice
ALTERVIZIJA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU3 sedmice