Povežite se sa nama

FOKUS

Koloplet moćnih

Objavljeno prije

na

Kada se zagrebe nadzemlje, pojavljuju se brojne, isprepletane, privatno – poslovne veze ljudi iz sjenke koji čine okosnicu režima.

„Povučena” činovnica Filozofskog fakulteta u Nikšiću, o kojoj je Monitor nedavno detaljno pisao, osoba od izuzetnog povjerenja višestrukog premijera Mila Đukanovića za koju se sumnja da iz sjenke kontroliše najdelikatnije procese u borbi DPS-a za osvajanje i kontolisanje vlasti (bazu podataka Siguran glas, kupovinu ličnih karata) Nada Martinović, veoma je bliska, saznaje naš list, sa još jednom osobom iz samog vrha crnogorske piramide moći – Branislavom Mićunovićem.

Riječ je, prije svega, o porodičnim relacijama, svjedoči Monitorov izvor koji je insistirao na anonimnosti: ,,Martinovićka je u sjajnim odnosima sa njim. Njene ćerke su, takođe, veoma bliske sa porodicom Mićunović. To joj pomaže da bude Đukanovićev čovjek broj jedan za terenske poslove DPS-a, ali i da kroji kadrovsku politiku vlasti. Dupla veza. Nikšićka. Zato joj niko ne može ništa, a ona može sve.”

Naš list, u tekstu Čoek-žena režima, objavio je da Nada Martinović, za nekoga ko živi od skromnog posla računovođe na fakultetu, ima pozamašan spisak nekretnina upisanih na svoje ime: u Kočanima i Rastocima (gdje se nalazi kuća Mila Đukanovića) posjeduje 14.630 m2 šuma, livada, voćnjaka prve klase… Na tom zemljištu Martinovićka ima i kuću, površine 195 m2. Nakon uvida u izvod iz evidencije nepokretnosti nesumnjivo je: Martinovićka nema građevinsku dozvolu za navedene parcele i objekat. Nad njima je u katastru upisan teret! Na svoje ime posjeduje i dvosoban stan površine 57 m2 u Ulici Alekse Backovića, Nikšić. U Herceg Novom, Radanovići, ima 637 m2 zemljišta i stambene objekte površine 183 m2. Međutim, Nada Martinović je i tamo gradila nelegalno: nema dozvolu ni za parcele, niti za objekte na njima!

Nakon objavljivanja narečenih, ali i drugih podataka, redakciju Monitora kontaktiralo je više izvora iz Nikšića, koji su, uz zahtjev da ne objavljujemo njihova imena, potpuno potvrdile priču, naglasivši da je, zapravo, pobrojan manji dio imovine, imajući u vidu koliko Nada Martinović zaista posjeduje: na Žabljaku, Luštici, Brštanovici na Tari…

Ćerka Nade Martinović, Ljudmila, zajedno sa sestrom Milicom osnivač je Društva za promet i usluge Martinović CO D.O.O. koje se bavi ,,frizerskim i kozmetičkim uslugama” i u Nikšiću je vlasnica stana od 88 m2. Druga ćerka Milica radi u Gradskom pozorištu u Nikšiću i na svoje ime nema upisanih nepokretnosti. Međutim, kako tvrdi naš izvor, živi u velelepnoj kući čiju je izgradnju ,,pomogla” njena majka. Treća ćerka, izvršna direktorica i ovlašćeni zastupnik porodične firme Grafomont (majka je direktor), Maja, na svoje ime, u Podgorici, posjeduje stan površine 77 m2.

Zavirimo u katastarsku dokumentaciju. Maja Martinović (eks Utješinović) živi u trosobnom stanu, drugi sprat, zgrade na Zabjelu koju je izgradilo preduzeće Miodraga Dake Davidovića, Neksan. Etažu niže, prema izvoru Monitora, stanuje prvi čovjek Uprave carina i bivši direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost, Vladan Joković, inače, Majin veoma blizak prijatelj. Međutim, kada se pogleda list nepokretnosti i provjeri spisak stanara zgrade, vidi se da u njoj ne postoji stan zaveden na Jokovićevo ime. Na zvaničnom sajtu Komisije za sprečavanje konflikta interesa, u izvještaju iz 2012. godine, na dan njegovog stupanja na funkciju direktora Uprave carina, piše da Vladan Joković posjeduje dva stana: jedan u Budvi, površine 49m2, čiji je stoprocentni vlasnik (1/1), i, drugi, u Podgorici, površine 84m2 za koji je izostavljena informacija o procentu vlasništva. Upisana je samo kosa crta.

Idemo koju godinu unazad. U podacima o imovini, Komisije za sprečavanje konflikta interesa za 2010. godinu, kada je Joković stupio na dužnost prvog čovjeka ANB-a (službeno najobavještenijeg čovjeka u Crnoj Gori), gdje je radio od 1997. godine, osim stana u Budvi, zabilježeno je da je ,,u toku postupak kupovine stana u Podgorici”. Naredne godine, u izvještaju Komisije, evidentirana je kupovina stana od 84m2, ali i tu bez podatka o procentu vlasništva.

Provjerom podataka iz Uprave za nekretnine o Neksanovoj zgradi i prostim upoređivanjem sa informacijom iz Komisije za sprječavanje konflikta intresa o imovini javnih funkcionera, jasno je: u čitavoj Davidovićevoj zgradi postoji tek jedan stan površine 84m2. I to, baš na – prvom spratu. Taj stan, u kojem, dakle, živi Vladan Joković, zvanično se vodi na firmu Werisan DOO vlasnika Dragana Nikolića, zapisano je u katastarskoj evidenciji.

Nikolić nije bilo ko. Naprotiv. U javnost je dospio početkom prošle godine kao jedan od aktera navodnog ,,pranja papira” na prelazu Kula, u periodu od 2006. do 2009. godine, kada je nacionalni budžet oštećen za minimum 20 miliona eura, u poslu fiktivnog izvoza goriva (benzin i nafta) na Kosovo. Najveće razlike, pisale su tada Vijesti, prema carinskoj dokumentaciji u crnogorskom izvozu i kosovskom uvozu, uočljive su kod Jugopetrola, gdje volšebno nestaje približno 27, 4 miliona litara goriva i kod podgoričkih firmi Wersan i Bonik OIL koje su, sumnja se, fiktivno izvezle oko 21, 4 miliona litara. Wersan i Bonik OIL registrovane su na istog vlasnika – Dragana Nikolića (52).

Zaključak: prvi carinik Crne Gore živi u stanu zavedenom na firmu koja se sumnjiči da je budžet milionski oštetila – necarinjenjem! To vodi u brojne spekulacije i sumnje poput one da se iza čitavog protivzakonitog, fiktivnog izvoza goriva za Kosovo, dvije gore pomenute firme, možda krije – Vladan Joković.

Vezama tu nije kraj. Na spisku firmi koje su dovođene u sumnju za isto krivično djelo nalazi se još jedna osoba iz naše priče – Miodrag Daka Davidović. Njegov Neksan pominjao se kao izvoznik 1,3 miliona litara goriva tokom 2006. i oko 1,8 miliona sljedeće godine. Kod Davidovića je bila sporna cijela količina izvezenog goriva jer prema podacima koje je ispred kosovske carine Vijestima dostavio Adriatik Stavileci, Neksan ništa nije uvozio na Kosovo. To znači da je roba (za koju je trebalo platiti više od milion eura dažbina) najvjerovatnije prodata u Crnoj Gori. Institucije, na čelu sa Tužilaštvom, ćute o švercu u kome je tokom tri godine nestalo oko 57 miliona litara goriva.

Vratimo se Nadi Martinović. Nekoliko upućenih sagovornika Monitora tvrde isto: njoj pripadaju ogromne zasluge što je na mjesto direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost, došao Vladan Joković. Nada Martinović je, ponavljamo, majka njegove komšinice i veoma bliske prijateljice, Maje Martinović.

Nada Martinović, pisali smo o tome, nalazila se i na spisku (datira iz 2010) javnih funkcionera za koje je Komisija za sprječavanje sukoba interesa, organu vlasti uputila zahtjev za razrješenje sa javne funkcije – člana Savjeta za razvoj i zaštitu lokalne samouprave; predsjednik Savjeta bio je Velimir Bogdanović, član opštinskog odbora DPS-a i nekadašnji generalni direktor Prve banke. Nakon upućenog pitanja Komisiji o tome da li je Martinovićka nakon zahtjeva i razriješena sa funkcije, kao i zbog čega je zahtijevano njeno razrješenje, Monitor je dobio uvid u traženi dokument.

Dakle: Komisija za sprječavanje konflikta interesa, na čelu sa Slobodanom Lekovićem, 12. marta 2010. godine, postupajući po sopstvenoj inicijativi, donijela je odluku ( broj 2444 ) kojom se utvrđuje da ,,Nada Martinović, član savjeta za razvoj i zaštitu lokalne samouprave iz Nikšića, kao javni funkcioner, krši Zakon o sprečavanju sukoba interesa na način što Komisiji nije dostavila Izvještaj o prihodima i imovini za 2009. godinu i time izvršila obavezu iz člana 19 Zakona…”. U obrazloženju predloga za razrješenje Nade Martinović od 02. jula 2010. godine, između ostalog, stoji da ,,se povreda Zakona smatra nesavjesnim vršenjem javne funkcije.” No, organ vlasti, Opština Nikšić, kojem je upućen zahtjev, nije razriješila dužnosti Nadu Martinović po osnovu kršenja Zakona o konfliktu interesa! U dokumentu koji je Komisija dostavila Monitoru piše da je Opština Nikšić donijela rješenje o razrješenju zbog ,,isteka mandata”. Diplomatski: zadovoljena i Opština, i Komisija, i Nada.

Jedini put ime Nade Martinović izašlo je u javnost kada ju je poslanik PZP-a Koča Pavlović optužio da za potrebe vladajuće garniture vodi bazu podataka Siguran glas u kojoj se nalaze informacije o svim biračima u Crnoj Gori, sa nezakonito prikupljenim podacima o glasačima Đukanovićeve stranke, koja se puni uz podršku ANB-a (opet Vladan Joković!) i mreže paralelnih službi, pa i državnih organa… Pavlović je, sredinom ove godine, potpredsjedniku Vlade Dušku Markoviću postavio i poslaničko pitanje – da li će naložiti istragu o protivzakonitoj bazi podataka, na što je Marković odgovorio da neće, jer mu to po sistemu ne pripada. O Martinovićkoj ništa.

Studentkinja Fakulteta u Nikšiću, koja nije željela da objelodanimo njen identitet, kazala je novinaru Monitora da je u njenom društvu gospođa Martinović poznata kao ,,fantom”. ,,Za nju važi da može završiti bukvalno sve. Na Fakultetu, ali i u čitavom Nikšiću.” Drugi izvori tvrde: i u čitavoj Crnoj Gori.

Tako prema Monitorovom istraživanju funkcioniše koloplet moćnih. Iz sjenke, u pozadini isturenih igrača, oni vuku najvažnije poteze i oblikuju vlast Mila Đukanovića. Po njegovoj mjeri i za ljubav njegovu.

Marko MILAČIĆ

Komentari

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES, REFORMA DPS-A  I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što  znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da  slavi susjednog autokratu, i opozicije u  sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro  sudbina

 

 

„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer  je novo rukovostvo DPS –a  dvije sedmice uoči  Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju.  Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.

“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući  svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS  Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika.  Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.

Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković,  zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda  Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić,  vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović,  policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović.  Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.

Živković je  na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.

Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena:  Milutin Simović,  Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …

Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao  Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.

Živković se ovako osvrnuo na minule dane:  “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”.  Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….

Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.

Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.

Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i  odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za  promjene i dijalog. Odnosno da   Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog  zagrljaja partije koju je decenijama vodio je  još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj  joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpski svet.

Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a  na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.

“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.

Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada.  Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista   koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima  Abdića, bili su  neporedivi  sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.

Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front.  Samo jedan detalj. Dovoljno je da  Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.

Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.

„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu  u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.

Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije.  Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno  da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem  Đukanovićevom zagrljaju.

Ne valja se zavaravati: ako bude  Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.

Milena PEROVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo