Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠINSKE ĆUMURANE: Perspektivna djelatnost ili ekološki problem

Objavljeno prije

na

Gotovo sve ćumurane u kolašinskoj opštini izgrađene su bez građevinskih dozvola, na nasumično izabranim lokacijama i bez potrebnih analiza na koji način utiču na životnu sredinu.  To, najavljuju iz lokalne uprave, uskoro treba da bude promijenjeno

 

Broj ćumurana na teritoriji kolašinske opštine još niko nije precizno utvrdio. Svi ti objekti se prave bez građevinskih dozvola, neuklopljeni u urbanističke planove i bez elaborata procjene uticaja na životnu sredinu. No, izvjesno je da značajan broj Kolašinaca živi od  proizvodnje ćumura (drvenog uglja) ili im ta djelatnost koristi da dopune kućni budžet. Najbrojnije  su ćumurane uz magistralni put Kolašin – Podgorica, ka Crkvinama, ali i na obali Tare ka Mateševu.

Oni koji trpe ćumurane u blizini svojih kuća ili turističko–ugostiteljskih objekata kažu da im je život nepodnošljiv zbog gustog dima i neprijatnog mirisa tokom cijelog dana. I vozači na magistrali više puta su upućivali pritužbe da dimne zavjese, naročito predveče, ozbiljno ugrožavaju saobraćaj. S druge strane, proizvođači ćumura kažu da su oni diskriminisani, da nemaju nikavu podršku i pomoć institucija. Zbog svega toga nakon nekoliko godina, odustaju od proizvodnje uglja.

Od te djelatnosti žive, uglavnom, Kolašinci sa dugim stažom na evidenciji Zavoda za zapošljavanje. Nerijetko, pripadaju i teže zapošljivim kategorijama, kad je riječ o starosnoj dobi ili kvalifikaciji.  Zarađuju, tvrde, malo. Rijetko ko dosegne mjesečnu zaradu u visini prosječne plate na nivou države. Nije im, kažu, jasno kako zagađuju životnu sredinu ako sagorijevaju drvo.  Objašnjavaju i da se radi „o prostom obliku drvoprerade gdje se koristi drvo slabijeg kvaliteta i drvni otpad“.

Milija Bijelić nedavno je, tvrdi, poslije šest godina, prestao da nalaže ćumurane. Najteže je bilo objašnjava on za Monitor prodati to što mukotrpno proizvede. „Samo da je bilo neke pomoći pa makar u plasiranju gotovog poizvoda, sve bi bilo drugačije. Sa jedne strane morao sam da nabavljam drvni otpad, da radim na ćumurani,  a onda pored puta da prodajem ćumur. Premnogo je to posla i nemoguće je fizički sve to izdržati.   Nikad niko nije ponudio pomoć, nemam pojma kakav je moj status. Uz malo podrške, bila bi to drugačija priča, ovako je crni posao za malo para“, kaže Bijelić.

Rado bi, tvrdi, legalizovao svoju djelatnost, ali mu još niko nije objasnio na koji način. Mnogo je, kaže Bijelić, nejasnoća oko toga u kakve se objekte svrstavaju ćumurane i šta je od papira potrebno za njihovu gradnju.

Ćumurana prema Zakonu o planiranju prostora i izgradnji objekata i  Pravilniku o privremenim objektima nije privremeni objekat. Istim zakonom nije definisana ni kao pomoćni objakat. U Zakonu o klasifikaciji djelatnosti, međutim, proizvodnja ćumura postoji kao proizvodna djelatnost. „Ćumurana je proizvodni, privredni objekat za koji su potrebne određene dozvole i saglasnosti. Izgradnju ćumurana na neadekvatnoj lokaciji, bez dozvola, treba spriječiti na samom početku gradnje od strane nadležnih inspekcijskih organa. Postojeće, koje se ne budu uklapale u planski dokument, treba izmjestiti“, kaže Mile Glavičanin, sekretar za zaštitu životne sredine u kolašinskoj lokalnoj upravi.

Prema njegovim riječima,  za  ćumurane su  potrebne  građevinske dozvole, jer se ti objekti zidaju. Procedura bi, koju za sada niko ne poštuje, trebalo da počne izdavanjem urbanističko tehničkih uslova (UTU) za gradnju, u skladu sa planskim dokumentom. Potom bi trebalo, kaže Glavičanin, „podnijeti zahtjev nadležnom organu za izdavanje ekološke saglasnosti koja dodatno propisuje mjere zaštite prirode i zdravlja ljudi“. Naš sagovornik objašnjava kako su izmjena Prostorno-urbanističkog plana (PUP) opštine Kolašin prilika da se,  u pojedinim planskim zonama, odrede lokacije za te objekte. „To, svakako, ne bi trebalo da budu zone predviđene za stanovanje, turizam ili rekreaciju, kao i u zaštićenim područjima, jer su u pitanju nespojive djelatnosti“, tvrdi Glavičanin.

Posebnu pažnju treba obratiti na bezbjednost saobraćaja zbog dima, upozorava naš sagovornik i objašnjava kako izgradnja ćumurana zahtijeva i dovoljnu udaljenost od šume, zbog mogućnosti pojave požara, kao i potrebnu blizinu vode zbog specifičnosti proizvodnog procesa.

Iz Sekreterijata za zaštitu životne sredine upozoravaju da proizvođači ćumura, uglavnom rade bez zaštitne opreme. „Pored svega toga dosadašnja praksa je pokazala da ćumurane u blizini turističkih i ugostiteljskih objekata i zona prave veliku ekonomsku štetu vlasnicima imovine i opštini. Zbog toga se njihovim lokacijama, ubuduće, mora posvetiti značajna pažnja“, navodi Glavičanin.

U kabinetu predsjednika Opštine Milosava Bulatovića kažu kako će ubuduće nastojati da pomognu što boljoj poziciji proizvođača ćumura. I podsjećaju na dugu  tradiciju te djelatnosti u kolašinskom kraju. „To je bila, uglavnom, dopunska djelatnost na poljoprivrednim gazdinstvima. U posljednje vrijeme,  postaje i djelatnost u koju se sve više ulaže i od koje se sve više dobija. Svjedoci smo da je proizvodnja ćumura na području kolašinske opštine, iz godine u godinu, sve intenzivnija. Sa pozicije lokalne uprave podržavamo sve preduzetničke djelatnosti kojima se stvaraju nove vrijednosti i ostvaruju zarade“, kažu u Bulatovićevom kabinetu. Oni najavljuju da će pomoći udruživanje proizvođača drvenog uglja, ali i da će „voditi računa da ta djelatnost ni na jedan način ne ugrozi životnu sredinu“.  U lokalnoj upravi tvrde da će buduće lokacije ćumurana biti brižljivo planirane, ali ne preciziraju kad namjeravaju da se posvete tom poslu.

„Zajedničkim naporima uvijek se mogu naći rješenja kako bi se i proizvodio ćumur i štitila životna sredina. Zbog toga treba brižljivo planirati i određivati lokacije ćumurana“, navode iz kabineta predsjednika Opštine pa upozoravaju kako „državni organi imaju nadležnosti da preciziraju način rada ćumurana i da prate poštovanje propisa“.

Ćumurane su bile predmet pažnje državnih inspekcija prije pet-šest godina i to tek nakon nekoliko prijava, koje su podnijeli ugostitelji na Crkvinama. Oni su tvrdili da im dim i neprijatni mirisi tjeraju goste sa terasa restorana. Nije poznato da li je tada bilo sankacija za proizvođače ćumura, koji su do danas nastavili svoj posao  na istim lokacijama.

                                                                                    Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo