Ministru saobraćaja i pomorstva Andriji Lomparu nakon sjednice Savjeta za izgradnju autoputeva Vlade Crne Gore nije bilo lako: drama oko izgradnje autoputa prerasla je u pravu latinoameričku sapunicu. U osvit samih lokalnih izbora, Lompar je znatiželjnom puku, posebno onom na sjeveru zemlje, saopštio da će se graditi tek dvije i po dionice na projektovanom autoputu, odnosno da će autoput završiti kod – Mateševa! Dakle, ako sve bude po (četvrtoj) ponudi grčko-izraelskog konzorcijuma Aktor – HCH, gradiće se samo 63,5 od ukupno 169,2 kilometara, koliko treba da ima autoput od jadranske obale do granice sa Srbijom.
To znači da će se graditi tek nešto više od trećine puta, koji će zbog izmjena idejnog projekta i konstrukcionih elemenata ponegdje ličiti i na brzu saobraćajnicu, a da će cijena od 23,5 miliona eura po kilometru biti astronomska i za evropske prilike.
GARANCIJE: Nije izvjesno kada će otpočeti gradnja čak i te redukovane verzije. Ministar je rekao da je prihvaćena sugestiju ponuđača da se ne potpisuje koncesioni ugovor, nego tek protokol kojim će biti definisani elementi koncesionog i finansijskog ugovora.
Razlog tome je što još nije postignut dogovor ponuđača s međunarodnim finansijskim organizacijama, prije svega s Evropskom investicionom bankom, iako je javnost sa zvaničnih adresa mjesecima uvjeravana da Grci i Izraelci neće imati nikakav problem da osiguraju bankarske garancije.
EIB je, čini se, za sada spremna da finansira polovinu troškova za izgradnju jedine rentabilne dionice od Bara do Podgorice. Sve ostalo je na dugom štapu.
U ovom slučaju ponavlja se gotovo isti scenario kao s hrvatskim konzorcijumom, koji je predvodio splitski Konstruktor. Upravo 4. marta, dana kada je raskinut ugovor s prvorangiranim na tenderu, Lompar je izjavio da će se pregovori s drugorangiranim ograničiti na samo mjesec dana, jer će to, kako je rekao, biti dovoljno da grčko-izraelski konzorcijum prikupi garancije i sve što je potrebno za početak radova.
Pregovori su trajali dva puta duže, još četiri dodatna mjeseca je ostavljeno za dobijanje jamstava, a kada će krenuti radovi niko više ne može tačno kazati.
U toku pregovora javnost je saznala da je grčki Aktor u Rumuniji izgubio posao, vrijedan gotovo dvije milijarde eura, zato što nije uspio da obezbjedi garancije banaka. Ugovor o izgradnji autoputa Komarnica-Brašov grčka kompanija je raskinula bukvalno u posljednjem trenutku.
CIJENA: Najviše je otvorenih pitanja oko cijene izgradnje „ostatka” prvobitno planiranog autoputa. Osim za funkcionere Vlade u Podgorici, cijena od 23,5 miliona eura po kilometru izuzetno je visoka ne samo za balkanske, već i za evropske prilike.
Indikativno je da će, na primjer, u Srbiji dionica autoputa od Požege do Boljara, koja će se graditi preko Zlatibora, stajati u prosjeku 12 miliona eura po kilometru, iako je na toj dionici od 133 kilometra planirana gradnja čak 202 tunela!
„Cijena od 23,5 miliona eura najmanje je dva puta veća od objektivne”, kaže potpredsjednik Pokreta za promjene Branko Radulović.
Prema njegovim riječima, prosječna cijena izgradnje autoputa po kilometru trebalo bi da iznosi oko sedam miliona eura, a za trećinu skuplje dionica od Smokovca do Mateševa.
„Sumnjamo da se iza ove populističke priče zvaničnika, obavijene tajnovitošću i kontradiktornostima, kriju brojne gluposti, ali i veliki interesi pojedinaca”, ističe Radulović.
Konstatujući da je Socijalistička narodna partija u crnogorskoj Skupštini podržala Zakon o izgradnji autoputa, visoki funkcioner te stranke i šef parlamentarnog Odbora za budžet, ekonomiju i finansije Aleksandar Damjanović primjećuje da će kilometar autoputa Bar-Mateševo biti za trećinu skuplji od kilometra puta kroz do sada najskuplji crnogorski infrastrukturni projekat, tunel Sozina.
ROPSTVO: On za Monitor kaže da je do sada izgubljeno mnogo vremena, te da se čitav posao vodi netransparentno i neozbiljno. „Mislimo da se ova priča mora ponovo otvoriti u parlamentu i ne smije biti u funkciji predizbornog marketinga, kao što je to očigledno ovoga puta”, dodao je Damjanović.
Otvoreno je i pitanje da li crnogorski ekonomski i finansijski sistem može izdržati tu investiciju od gotovo 1,6 milijardi eura. Jer, kako navodi Damjanović, u slučaju da se grade dvije i po dionice autoputa, Crna Gora bi se morala kreditno zadužiti i izdvajati ogromna sredstva iz budžeta, dok će koncesija biti ustupljena izvođaču na veoma dug period, što znači da će građani skupo plaćati vožnju tim autoputem.
On tvrdi da je finansijska konstrukcija u ovom trenutku praktično nemoguća, imajući u vidu ne samo globalnu finansijsku krizu nego prije svega stanje u crnogorskim javnim finansijama.
Tokom nedavne posjete Crnoj Gori misija MMF-a je izrazila zabrinutost sposobnošću Crne Gore da vraća sadašnja i buduća zaduženja. Samo tokom prošle godine spoljni dug zemlje je povećan za 218 miliona eura.
Ulaskom u gradnju puta od Bara do Mateševa javni dug bi skočio na 2,7 milijardi eura ili oko 90 odsto bruto-društvenog proizvoda, što je za MMF i druge međunarodne finansijske institucije neprihvatljivo. To bi, međutim, još više trebalo da zabrine građane ove zemlje. Crna Gora bi pala u dužničko ropstvo.
Uostalom, Grčka je u haosu dijelom i zbog gradnje autoputa dugog 670 kilometara, koji je povezao istok i zapad te zemlje. Polovina troškova za taj „grčki posao stoljeća” izmirena je iz evropskih fondova. I grčki su zvaničnici uvjeravali javnost da će „to donijeti najveću korist sjeveru Grčke, koji je bio saobraćajno izolovan”. Zvuči poznato. Da li i poučno?
Mustafa CANKA
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS4 sedmice