Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠINSKI GRADONAČELNIK VS BIVŠI POTPREDSJEDNIK KOLAŠINA: Nove selektivne optužbe

Objavljeno prije

na

Prvi čovjek Kolašina Darko Brajušković je prije deset dana, iziritiran prozivkama iz opozicionih redova, sazvao hitno, u sred vikenda, konferenciju za novinare i otkrio, kako je sam kazao – „samo dio sumnjivih rabota i trošenja novca bivše izvršne vlasti”. Ostali „dokazi” da neki od onih koji ga najžešće kritikuju nijesu časno radili, kaže Brajušković, nalaze se u jednoj od fioka u njegovom kabinetu.

Predsjednik Opštine je od cijele garniture bivše izvršne vlasti samo od bivšeg potrpredsjednika Panta Pekovića, sada odbornika SNP, tražio pojašnjenja za enormno trošenje novca namijenjenog za socijalnu pomoć i gorivo, od 2006. do 2010. godine. Sa Pekovićem je prethodno imao oštru polemiku u dnevnim novinama.

Peković jeste bio na visokoj opštinskoj funkciji, ali je Brajušković nekako zaboravio da je DPS bio u lokalnoj vlasti u tome periodu, a da je na čelu izvršne vlasti bio njihov sadašnji koalicioni partner Mileta Bulatović. U tom periodu tvrdi sada Brajušković, Peković je na sumnjiv način „rasknjižio” skoro pola miliona eura za gorivo i podijelio oko 400 000 eura socijalnih pomoći. DPS, tvrdi Brajušković, o tome ništa nije znao. To što je Bulatovićev potpis na svakom dokumentu koji je selektivno odabrao za konferenciju za novinare, Brajušković, kaže „za sada ne želi da komentariše”.

„Peković će znati što baš ovo njega pitam. Na spiskovima za socijalnu pomoć vidi se da je jedan čovjek čak 29 puta za tri godine primio po 50 eura. Neka odgovori kako se to desilo, na osnovu koje opštinske odluke i zakona, pa tek onda neka komentariše kako mi sada dijelimo socijalnu pomoć”, kazao je Brajušković.

Peković mu do sada nije odgovorio, a ono što se čulo na konferenciji za štampu nazvao je „glupostima”.

Kolašinci nestrpljivo čekaju da se Brajušković opet naljuti i pokaže novu seriju dokaza za, kako reče, krivična djela, pa potom vrati u svoje fioke. Ako bude kao do sada, ti će papiri kasno stići do nadležnih institucija, a malo je nade i da će povremeno Brajuškovićevo „otvaranje fioka” zainteresovati tužilaštvo. Tužilac nikada nije saopštio ni čime je rezultirala istraga u lokalnoj upravi od prije tri godine, sprovedena po krivičnoj prijavi odbornika SDP.

Koliko su novaca funkcioneri u Kolašinu, od kojih su neki sada u opozicionim klupama, potrošili za gorivo i reprerezentaciju od 2006. do 2011. godine nikada nije precizno saopšteno. Iz vlasti i dijela opozicije solidarno zvanično ćute. Nezvanično, s vremena na vrijeme progovore.

Tako su prije dvije godine, kada je lokalna uprava riješila da u zakup da restoran Vodenica, koji je do tada poslovao u okviru opštinskog preduzeća, do javnosti stigli podaci koliko su funkcioneri za tri godine pojeli i popili, ali i ostali dužni tom objektu. Ni manje ni više nego 73 000 eura. Još je ostalo nejasno da li su, upravo, ti dugovi zatvorili Vodenicu.

Odmah zatim, neki od onih koji su bili na spisku najčešćih gostiju Vodenice , potrudili su se da do novinara stignu i spiskovi koliko su njihove kolege potrošili na račun opštinske kase u nekim drugim ugostiteljskim objektima, ali i hotelima Lipka i Bjanka. Za par godina troškovi reprezentacije bili su oko 200 000 eura. Na dugačkim spiskovima su imena svih onih koji čine vlast i nekoliko sada opoziciono orijentisanih Kolašinca. Svi oni će se ponovo naći na izbornim listama, a niko od njih, bar da je javnosti poznato, nije do sada tužiocu objašnjavao zbog čega je za samo jedan dan potpisao račune od desetak hiljada eura za reprezentaciju.

Pored toga što su dobro jeli i pili u najpoznatijim kolašinskim restoranima i hotelima, za vrijeme zajedničke vlasti Bulatovićeve Grupe građana i Brajuškovićevog DPS, opštinski funkcioneri su, stiče se utisak, veći dio svog radnog, ali i slobodnog vremena, bili „na točkovima”. Na papirima koje u Opštini odbijaju zvanično da dostave, ali koji su, ipak stigli do novinara, vidi se da je samo tokom juna, avgusta, septembara i oktobra 2008. godine za gorivo potrošeno 250 511 eura. Na zbirnim nalozima za plaćanje koje je tada dostavio lokalnoj upravi Jugopetrol AD Kotor piše da je u opštinska vozila u junu natočeno goriva u vrijednosti od 67 000 eura, a skoro identični iznosi, od 67 600, odnosno 67 605 eura su na računima za septembar i avgust. U desetom mjesecu opštinski funkcioneri su malo manje putovali pa su na benzinskim pumpama potrošili oko 28 000 eura. Analizom računa sa Jugopetrolovih pumpi dolazi se do rezultata da su čelnici kolašinske vlasti, u avgustu te godine, koji je imao 21 radni dan, dnevno na gorivo trošili 3 219 eura. Gdje su sve putovali i koliko su poslova u interesu građana završili potrošivši za četiri mjeseca tačno 197 106 litara goriva do sada nikad nijesu objasnili. Osim obećanja da će rasprodati luksuzni opštinski vozni park, što je, uglavnom i učinio, Brajušković nikad nije ni saopštio kako je , kao bivši prvi čovjek OO DPS, dok je ta partija činila vlast, gledao na to da su za potrebe Opštine kupljeni, na primjer PMV „Landrover diskaver” 3SE čija je cijena od 42.000, TMV „Tojota rav-4″ vrijedna 35 000 i „Folswagen-Pasat” za koju je potrošeno 36.787 eura.

U dijelu opozicije koji nikad nije dobio priliku da u Kolašinu obavlja vlast, tvrde da su kako kažu, „sporadične i selektivne optužbe između bivših i sadašnjih koalicionih partnera licemjerne. Ta povremena „transparentnost”, tvrde u OO Nove služi za neku vrstu „političkih ucjena” i neće donijeti napredak Kolašinu.

Odbornike SDP sve podsjeća, kako kažu, „na brakorazvodnu parnicu koja se željom učesnika odvija duže nego što je nužno”.

„ U toj parnici dojučerašnji supružnici se ne spore oko imovine, sve su potrošili. Dugove je naravno napravio onaj drugi. Za problematičnu djecu se ne zna jesu li se „ugledala na lošeg oca” ili „grdno odoše na ujčevinu”, ali se oko starateljstva niko ne otima. Prljavi veš žene je prljaviji od prljavog veša muža… Niko ne pokušava da pokaže građanima da je radio zakonito i u javnom interesu, jedini cilj je pokazati da su oni drugi, uprkos nespornim sopstvenim manama, gori – kaže odbornik SDP Bojan Zeković.

Oni tvrde da je kriv i „onaj koji je juče radio sve ono za šta danas optužuje druge, kao i onaj drugi koji je kao predsjednik najjače partije i odbornik u Skupštini usvajao budžete i završne račune kojima planira i prihvata sve ono za šta danas optužuje prvog”.

U opoziciji ne zaboravlju da i dalje niko iz vlasti nije bio dovoljno odgovoran da saopšti ni nakon sedam godina koliko je koštalo uređenje centralne gradske zone. To su odbornici do sada pitali osam, a novinari bar dvadeset puta. Odgovor možda jednom stigne, ako se neko dovoljno „naljuti”, prije nekih izbora.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo