O više od stotinu starih, nemoćnih i, uglavnom, samohranih osoba na području kolašinske opštine trenutno niko ne brine na način koji bi zadovoljio njihove osnovne potrebe. Projekat u okviru kojeg je bilo angažovano pet geronto domaćica, završen je prije četiri godine, a država i lokalna uprava do sada nijesu našle način da obezbijede nastavak tog oblika pomoći za ljude u ,,trećem dobu”. Ideju o pomoći starim ljudima, još prije devet godina, u Kolašinu prva je realizovala Ljiljana Tatić, koja je i osnovala NVO Treće doba. Nekoliko godina trajao je projekat tokom kojeg je šesnaest Kolašinki volonterski brinulo o najstarijim sugrađanima i sugrađankama. Niko više nije krenuo njenim stopama niti je ona sama našla način da nabavi novac neophodan za pružanje pomoći bar onim najugroženijim godinama i bolešću.
,,Tada je bilo tridesetak osoba o kojima smo brinule, sada su mnogo brojniji, prema nekim podacima više ih je od stotinu. Mnogi od tih ljudi stide se da otvoreno zatraže pomoć. Žene iz Trećeg doba volonterski su činile sve neophodno za svoje stare sugrađane, čak smo uspjeli da renoviramo i neke od prostorija. Donosile smo namirnice, održavale ličnu i higijenu kuća, vodile ih ljekarima”, sjeća se Tatićeva.
Ona je i inicirala ideju, koju su kasnije realizovali Zavod za zapošljavanje i Opština, ali nijedna od bivših volonterki nije uključena u taj projekat. Treće doba je sve svoje aktivnosti obavljalo, skoro bez ikakve finansijske pomoći. To volonterkama nije smetalo, ali se, objašnjavaju u toj NVO, zbog nedostatka novca vremenom moralo odustati od te vrste humanitarnog rada.
,,Samo smo jednom, mislim, 2007. na konkursu Opštine za dodjelu sredstava za projekte NVO dobili 300 eura. Nikad više ni eura. Vrlo mi je žao što projekat ne piostoji više, a Treće doba još nije dobilo ni novac za projekat prema odluci za 2011. godinu. Istina, kad god sam se obratila lokalnoj upravi sa nekim konkretnim pojedinačnim zahtjevom za pomoć nekom od starijih ljudi, onoliko koliko su mogli, izašli su u susret. Tako smo nekim od najstarijih sugrađana, uz pomoć Opštine napravili kupatila, a nekima je nađen smješta”, kaže Tatićeva.
U Trećem dobu tvrde da bi s malo novca mogli mnogo da učine. Nijesu bili potpuno zadovoljni načinom na koji su geronto domaćice, angažovane s evidencije Zavoda za zapošljavanje (ZZZ), obavljale svoj posao. Tvrde da je sve bilo prilično površno i nedovoljno, te da je starijim ljudima potrebna temeljnija briga, koja bi im u pravom smislu olakašala život.
,,Mada je išta bolje nego ništa, ipak geronto domaćice koje je angažovao ZZZ nijesu bile obučene ili se nijesu željele potruditi. Svele su svoju ulogu na to da kupe hljeb i novine ili provedu pola sata u razgovoru sa starima. To svakako nije dovoljno. Tim ljudima treba prava njega, pomoć pri održavanju lične i higijene u kući, u spremanju hrane i obavljanju nekih poslova van kuće. Niko se ne pita ko i po kojoj cijeni najstarijim ljudima koji žive sami pomaže da spreme drva za ogrijev. Sve smo to svojim projektima bile isplanirale, ali nikad nijesmo dobile nijednog centa”, objašnjava Ljiljana Tatić.
Prema njenim riječima, da bi stari, koji ne žive sa članovima porodica dostojanstveno proveli posljednje godine svog života, potrebno je da se angažuju i Opština i država, ali i NVO sektor. Tatić ocjenjuje da premalo projekata čija su ciljna grupa ljudi ,,trećeg doba” dobija finansijsku podršku, a da je odnos kolašinske lokalne uprave prema tom problemu bio više nego nemaran minulih godina.
,,Činjenica da godinama Opština ne dodjeljuje, čak i ne planira budžetom sredstva za NVO sektor dovoljno govori. Tako, nema novca ni za našu organizaciju, a mi smo nemoćne da dalje svojim novcem finansiramo podršku starim sugrađanima. Dosta toga i dalje uradimo volonterski, ali to je premalo”, kaže Tatićeva.
Najstariji Kolašinci kojima je potrebna pomoć svoju sudbinu doživljavaju kao nesreću i stide se da progovore o uslovima u kojima žive. Da bi se objasnila tegoba njihove svakodnevice, neizbježno bi bilo pomenuti i neodgovornost njihovih najbližih.
,,Kako ja mogu ikog da prozovem što mi ne pomaže, kad sina i ćerku nijesam vidjela više od godinu. Unučad i duže. Teško mi je, preteško, nijesam mislila da ću, poslije 40 godina poštenog i napornog rada, doživjeti da nema ko čašu vode da mi pruži. Razgovaram sa sobom po cijeli dan jer nemam s kim drugo. Komšije navrate ponekad, pomognu, ali ima svako svojih muka i problema”, priča starica s periferije grada.
Nedavno je bolest dva dana držala u krevetu i za to vrijeme nije ni ložila vatru. Kaže nije imao ko iz podruma da joj unese drva. Bez vode je bila cijeli dan, jer nije mogla ni do česme. Hljeb kad može umijesi, a ne sjeća se kad je posljednji put uspjela da ode sama do grada za namirnice.
,,Imala bih ja od te svoje penzije bar da nijesam gladna, ali džaba kad mi ga nema ko kupiti. Dobro je bilo dok su plaćali one žene. Skuvala bi mi kafu, posjedjela sa mnom, nekad mi presvukla postelju. Hljeb je donosila. Rekoše da više nema para za njih, šteta”, objašnjava ona.
U kolašinskoj lokalnoj upravi kažu da su potpuno svjeni veličine i hitnosti rješavanja problema brige o najstarijim i najnemoćnijim. Do sada se, tvrde, ništa nije moglo učiniti, ali obećavaju više od naredne godine.
,,To je, vjerujte, jedan od problema čije nam je rješavanje prioritet. Poznato vam je da se zbog blokade opštinskog računa do prije mjesec nije moglo baš ništa učiniti. Sada je, na sreću, drugačije, pa možemo obećati da će naši najstariji sugrađani ubrzo osjetiti ruku podrške iz lokalne uprave. Neće se sve svesti na obećanja, već ćemo nastojati da se kvalitet njihovog života, kada je riječ o svakodnevnim potrebama, temeljno poboljša. To su zaslužili”, kaže potpredsjednik Opštine Đuro Milošević.
Obećava i da će, na predlog odbornika Socijalističke narodne partije, čiji je lokalni lider, predložiti posebnu stavku u budžeti. Nije mogao precizirati koliko će novca biti opredijeljeno, niti da li će ponovo biti organizovana služba geronto domaćica.
,,Ne znam još konkretno kako ćemo to organizovati. Međutim, svakako ćemo obratiti pažnju i na predloge projekata koji dolaze iz civilnog sektora, a čija su ciljna grupa stari i bolesni ljudi, koji žive sami. Takođe, tražićemo i predloge od onih organizacija kojima je ta oblast rada poznata. Naravno, pokušaćemo da saznamo i od potencijalnih korisnika šta im je najpotrebnije”, rekao je Milošević.
Mnogi od oko 100 Kolašinki i Kolašinaca, kojima je briga o sebi odavno postala pretežak izazov, eventualno ostavarenje obećanja predstavnika kolašinske vlasti neće ni dočekati. Svaki sat koji provedu u samoći propuštena je prilika za pokazivanje elementarne odgovornosti i humanosti lokalne zajednice, ali i znak odsustva senzibiliteta sugrađana za najranjiviju populaciju.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice