Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: RAČUN CENTRA ZA KULTURU U BLOKADI: Novac pojele tužbe

Objavljeno prije

na

Jedna od ustanova s najvidljivijom i najuspješnijom djelatnošću u gradu, nosilac kulturnog života Kolašina – Centar za kulturu – zaposlenima ne može obezbijediti redovne zarade. Od prije nekoliko mjeseci muku muče i s blokiranim računom. Razloga za veliki zaostatak u isplati zarada, ali i za blokadu računa, objašnjavaju u lokalnoj upravi, mnogo je. Iz opštinske kase Centru se godišnje dotira oko 120.000 eura. Taj bi novac, s obzirom na to da je tokom minule dvije godine broj zaposlenih smanjen za 26, trebalo da bude dovoljan za redovne plate.

Međutim, u međuvremenu su iskrsli i brojni neplanirani izdaci. Promjena zakona je uslovila i znatno veće otpremnine za one koji su ostali bez posla, pa je i to dijelom uticalo na finansijsku situaciju u ustanovi. Radnicima koji su sporazumno raskinuli radni odnos ili proglašeni tehnološkim viškom, takođe, isplaćena su sva dugovanja, što je takođe bila znatna suma. Sada su zaposleni kolateralna šteta činjenice što bivša vlast članovima Savjeta od 2008. do 2014. godine nije isplaćivala naknade za članstvo u tom upravljačkom organu. Članovi Savjeta tek prošle godine dosjetili su se da nijesu primali nakanade, pa su podnijeli tužbe, a sud je odlučio u njihovu korist. Naravno, iznosi za naknade uvećani su i za sudske troškove i kamate, što je oko 60.000 eura ili polovine iznosa koji Centar dobija iz opštinske kase.

Članovi Savjeta Centra od septembra 2010. do oktobra 2014. godine, na osnovu pravosnažnih sudskih odluka, naplatili su 29.975 eura. Takođe, i 6.865 eura zatezne kamate i sudskih troškova. Predsjednik Savjeta Ranko Šćepanović, prema odluci suda, dobio je više od 8.000, a ostalih pet članova Nataša Šuković, Radojica Jovanović, Vladislav Medicinal, Budimirka Bojić i Zoran Obrenović od 2.530 do 5.390 eura.

,,U posljednje dvije godine mandata Savjet se nije sastao ni jedan put, tačnije posljednja sjednica održana je 16. novembra 2012. godine”, piše na sajtu Opštine, u rubrici Javni ili lični interes?

U toj rubrici, od proljetos, po nalogu predsjednice Opštine Željke Vuksanović, objavljuju se presude po tužbama bivših funkcionera iz koalicije Demokratske partije socijalista i Grupe građana.

Članovi Savjeta koji su imali mandat od 2008. do 2010. godine, prethodno su na isti način naplatili 15.290 eura. Dosuđena im je i zatezna kamata od 7.308 kao i naknada za troškove postupaka od 2.984 eura. Najviše, oko 4.620 s kamatom od preko 2.000 eura, dobio je predsjednik Dragan Vujisić. Članovi Savjeta Saša Jeknić. Zoran Rakočević i Svetislav Martinović, dobili su između 2.000 i 2.900, s kamatama od oko 1.300 eura. Kako je ranije objavljeno na sajtu Opštine, u tom periodu Savjet se sastao samo tri puta. Najveći ,,doprinos” za kulturu, očigledno im je bio što su broj zaposlenih u Centru povećali na čak 45.

U opštinskoj kasi, kažu u lokalnoj upravi, i pored dobre volje, nema novca da se isplate bar neke od dužnih zarada zaposlenima Centra. U izvršnoj vlasti smatraju da to nije pravedno, ali se ta situacija ne može izmijeniti, ,,jer je i lokalna uprava dodatno opterećne brojnim tužbama bivših funkcionera”.

Predsjednica Opštine Željka Vuksanović, nedavno, na sjednici Skupštine opštine, nagovijestila je da će najvjerovatnije predložiti smanjenje zaposlenih u Centru, sa devet na četiri radnika. Ona je to kazala odgovarajući na pitanje odbornika Vladimira Martinovića iz Demokrata, kojeg je zanimalo zbog čega se zaposlenima duguje toliko zarada.

„Čija je nadležnost i obaveza da se stanje u toj ustanovi sredi, jer ne mogu da shvatim da radnici te ustanove trpe zbog grešaka predhodne vlasti. Smatram da je izvršna vlast po hitnom postupku dužna da riješi tamošnju alarmantnu situaciju”, tvrdi Maritnović.

On je pozvao aktuelni Savjet Centra da nikako ne prihvati prijedlog predsjednice, te da izvršna vlast za dalje smanjenje broja zaposlenih neće imati njegovu podršku. Odbornik Demokrata predlaže da smanje zarade ako je potrebno ali da novih otpuštanja ne smije biti.

U opozicionoj Demokratskoj partiji socijalista iz čijih redova su uglavnom članovi bivših savjeta, smatraju da Vuksanovićevu i njene saradnike nije trebalo da iznenadi blokada računa Centra za kulturu, već je trebalo da, i pored toga, obzbijede novac za zarade zaposlenima. Tako misli i bivši radnik i nekadašnji predjsednik sindikata Centra Vesko Rakočević.

,,Najnovijim ‘biserom’ da radnici Centra za kulturu nisu primili plate jer para nema i da je Opština ispunila sve obaveze predviđene budžetom kao i to da su ih iznenadile blokade bivših članova savjeta te ustanove, Vuksanović pokazuje koliko manipuliše iznoseći neistine kako građanima tako i zaposlenima te ustanove. Da li je moguće da sposobna predsjednica sa svojim ekspertskim timom nije predvidjela blokade koje nijesu pale s neba? Evidentno je bilo da će članovi bivših savjeta dobiti sudske sporove jer je i direktor sam priznao dugove koje im ustanova duguje”, kaže on.

Prema njegovim riječima, ,,predsjednici još nije jasno da je preuzimanjem vlasti preuzela i dugove koje će, kako stvari stoje, i sama prenijeti sljedećoj vlasti”. On smatra da njegove bivše kolege ne mogu biti zadovoljne ,,što predsjednica ima volju, ali nema para”.

I pored zaista nezavidne situacije, proteklih mejseci ta ustanova je potpuno ispunila planove svojih djelatnosti, a tako će, kako kaže direktor Branislav Jeknić, biti i narednih mjeseci. Pred njima je organizacija i koorganizacija najvažnijih događaja kulturnog ljeta, pa će devet zaposlenih raditi i bez zarada. Početkom jula pomoći će u oraganizaciji Festivala karikature, na kojem će učestvovati umjetnici iz nekoliko desetina država svijeta. Tradicionalno, Centar će biti podrška i organizatorima Tango kampa i Festivala alternativnog teatra, koji počinju u julu.

Ustanova će, najavljuje direktor, i ovog ljeta organizovati Etno kamp zahvaljujući istraživačkom radu i entuzijazmu KUD Mijat Mašković, ali i brojne književne večeri, izložbe i koncerte.

 

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZAŠTIĆENA PODRUČJA BEZ ZAŠTITE: Samo paper parks

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izazovi upravljanja zaštićenim područjima u Crnoj Gori su višestruki.  Nema efikasnih upravljačkih struktura i adekvatne podrške lokalnih zajednica. Zbog toga, ti prostori ostaju zaštićeni samo na papiru, nerijetko stavljeni isključivo u službu turizma. U nekima ni godinama nakon proglašenja nema upravljača, ali ni planova upravljanja

 

 

Novoformirana Agencija za upravljanje prirodnim dobrima opštine Bijelo Polje mogla bi biti dobar primjer ostalim opštinama na koji se način kreće u zahtjevan posao brige o prostorima, koja su, u većini slučajeva u našoj državi,  zaštićena samo na papiru.   Odluka o osnivanju te Agencije usvojena je na nedavnoj sjednici lokalnog parlamenta, nakon što je Opština ranije zvanično zaštitila Đalovića klisuru, koja je proglašena spomenikom prirode. Svemu je prethodila intenzivna saradnja sa i NVO Eko-tim i globalnom organizacijom za zaštitu prirode The Nature Conservancy (TNC).

Nažalost, u mnogim drugim opštinama, napori civlilnog sektora i ponuđena stručna podrška nijesu prihvaćene na adekvtan način na lokalnom nivou, pa su brojni zaštićeni prostori, kako tvrde saogovornici Monitora  i dalje samo ”paper parks” , to jest, zaštićeni samo na papiru.

Kako za Monitor kaže Milija Čabarkapa, izvršni direktor NVO Eko tim, u Bijelom Polju, ta organizacija aktivno učestvuje u procesu uspostavljanja lokalnog upravljača zaštićenih područja kroz formiranje Agencije.

“Ta inicijativa, sprovedena u saradnji sa Opštinom i međunarodnim partnerom TNC, ima za cilj da obezbijedi dugoročno i efikasno upravljanje prirodnim resursima, sa posebnim fokusom na Đalovića klisuru. Eko-tim će pružiti stručnu pomoć u izradi planova upravljanja, obezbijediti početna sredstava za rad Agencije, kako bi se osiguralo da zaštićena područja imaju funkcionalne mehanizme upravljanja i zaštite”, objašnjava on.

Čabarkapa kaže da zaštićena područja u Crnoj Gori karakteriše nedostatak upravljača i planova upravljanja. Na ovaj način ne postižu se ciljevi zaštite i očuvanja, kao ni ciljevi održivog razvoja. Eko-tim, podsjeća on, poslednjih godina intenzivno zagovara uspostavljanje nekoliko novih zaštićenih područja. Pored Đalovića klisure, to su gornji tok rijeke Ćehotine u Bijelom Polju i Pljevljima, rijeke Mrtvice u Kolašinu. Međutim, kako poručuju iz te NVO, ne žele “da se zaštita tih područja završi samo formalnim proglašenjem”.  Nude da, kroz saradnju sa lokalnim vlastima, pomognu u formiranju i osposobljavanju upravljačkih struktura. Time se, tvrde, osigurava da zaštita ne ostane samo na papiru.

Analiza koju je Mreža zaštićenih područja Dinarida (Parkovi Dinarida) radila sa TNC pokazala je da uspostavljanje novih zaštićenih područja, koje se dešavalo od 2015. godine nadalje, ne prati uspostavljanje adekvatne upravljačke strukture niti adekvatni kapaciteti.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

U ULCINJU, NA ČEKANJU: Ni Mosta na Bojani ni prostornog plana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novi most na Bojani, kod Ulcinja, trebalo je i da bude otvoren u avgustu prošle godine. Taj most može da označi otvaranje nove stranice u odnosima između Crne Gore i Albanije. Ali, mosta još nema,  niti naznaka kada bi mogla da krene njegova gradnja. Cijenu plaćaju prvenstveno građani i turistička privreda Ulcinja

 

 

Budžet je politika u brojkama. A kada se tek 5.000 eura od potrebnih deset miliona predvidi u državnom budžetu za ovu godinu za gradnju novog mosta na Bojani, infrastrukturnog objekta od izuzetnog značaja za Ulcinj, onda to predstavlja jasnu potvrdu da smo se ponovo vratili u doba kada je razvojna i investiciona politika zaobilazila naš grad. Čini se da ovaj projekat nije više nikome u trenutnoj vlasti prioritet”, kaže predsjednik Opštinskog odbora Građanskog pokreta URA i bivši predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Prema njegovim riječima, jasno je da nema političke volje za sprovođenje velikih kapitalnih investicija u Ulcinju. “Ono što je još gore je činjenica da nedostaje i političkog autoriteta i volje kod ljudi koji su konstituenti ove vlasti, da se brinu o razvoju naše opštine”, ističe Bajraktari dodajući da Vlada Crne Gore, u saradnji sa Opštinom Ulcinj, ima sve mehanizme da ovaj projekat dovede do kraja i to bez izgovora i okolišanja oko Prostornog plana Crne Gore (PPCG) i drugih planova nižeg reda, odnosno, onako kako rade za druge kapitalne investicije u brojnim drugim crnogorskim opštinama.

Iz crnogorske Vlade je saopšteno da se čeka na donošenje PPCG kako bi se krenulo u realizaciju projekta. Čeka se i na izradu i raspisivanje javnog poziva za izbor izvođača radova, a nije formiran ni zajedničkog odbor i dvije agencije koje bi trebalo da realizuju čitav ovaj posao koje bi zajednički trebalo da finansiraju obje države sa po deset miliona eura.

Još se čeka i na susret dva premijera, Milojka Spajića i Edija Rame, koji bi u neposrednom razgovoru trebalo da poguraju ovaj projekat. Predsjednik Vlade Crne Gore je u novembru u Skupštini Crne Gore najavljivao da će doći do razgovora sa predsjednikom albanske vlade, kao i da su sredstva od deset miliona eura za most na Bojani bila predviđena Kapitalnim budžetom za 2024. godinu.

„Gradnjom mosta na Bojani Ulcinj bi prodisao, prestao biti svojevrsno slijepo crijevo. Najveći problem za nas je već godinama slaba saobraćajna povezanost, a ako na tome ništa ne radimo, onda je logično da ćemo imati sve manje gostiju”, kaže poznati turistički radnik Ismet Karamanaga.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PROBLEMI VODOVODNIH  SISTEMA NA SJEVERU: Curi na sve strane

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gotovo da nema vodovodnog sistema u sjevernim opštinama kojem nije neophodna temeljna rekonstrukcija. Zbog toga su gubici na mreži rekordni, vodovodi uglavnom od azbestno- cementnih cijevi, fali novca i radnika za saniranje kvarova

 

 

Dužina azbestnih vodovodnih cijevi u opštinama na sjeveru Crne Gore mjeri se desetinama kilometara, dok je skromna “kilometraža” onih koje su zamijenjene novim od kako su, prije sedam godina, započele pripreme na projektu Zamjena azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore.  Većina tih sistema su dotrajali, a iz godine u godinu se povećava  broj kvarova i procenat gubitaka vode.  Za sada opštine parcijalno mijenjaju djelove vodovodnih cjevovoda ili saniraju kvarove, a u većini lokalnih uprava saglasni su da su to poslovi   malog obima, koji ne daju dugoročne rezultate.

Programom Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), tokom 2019. godine izrađeni su projektni zadaci za 21 opštinu, koji treba da omoguće rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi. Zamjena cijevi radila bi se u tri faze, a prva iznosila 20 odsto ukupne dužine. Međutim, još  nije poznato kada će se krenuti u realizaciju tog posla.

Predstavnici Eko fonda i PROCON-a potpisali su 2023. godine Ugovor o pružanju usluga za potrebe realizacije projekta Unaprjeđenje efikasnosti vodosnadbijevanja zamjenom azbestno-cementnih cjevovoda na području Crne Gore.  Cilj projekta je da se poboljšaju i obnove azbestno – cementni cjevovodi na području Crne Gore i uspostavi sveobuhvatni i funkcionalni sistem vodosnabdijevanja. Ukupna procijenjena dužina azbestno-cementnih cijevi u kompletnoj vodovodnoj mreži Crne Gore iznosi 614 km, a procijenjena vrijednost projekta je oko 200 miliona eura.         Potpisivanjem tog ugovora stvorene su pretpostavke za početak realizacije jednog od najvažnijih projekata u Crnoj Gori koji će unaprijediti efikasnost vodosnabdijevanja i, u suštinskom smislu, promijeniti funkcionisanje vodovodne mreže, te  trajno riješiti efikasnost snabdijevanja.

Do tada , preduzeća zadužena za vodovode na sjeveru kubure sa višestrukim izazovima, koje nijesu mogla  da riješe ni drastična povećanja cijene vode, a koja su potrošače mimoišla samo u nekim gradovima.  Kao glavni nedostatak u vodosnabdijevanju u Crnoj Gori prepoznat je problem dotrajalosti mreže i to prvenstveno azbestno –cementnih cijevi koji dovode do velikih gubitaka na mreži. Većina tih cijevi stara je preko 50 godina.  Upotreba azbestnih vlakana zabranjena je u Crnoj Gori 2016. godine, kada je usvojen Zakon o životnoj sredini, ali i danas samo stanovnici Petnjice i Plužina ne piju vodu iz njih.

Kako su Monitoru kazali u pljevaljskom Vodovodu, u njihovoj mreži je 25 kilometara azbestnih cijevi, a gubici vode  su preko 70 odsto.

“Veliki problem je dotrajala vodovodna mreža gdje postoje česti kvarovi. Veće popravke plaća Opština Pljevlja, dok tekuće održavanje bez naknade,  obavlja preduzeće.Pritom novac koji dolazi od lokalne uprave, prvo se usmjerava za otplatu rata koje se plaćaju za poreze i doprinose“, objašnjavaju.

I pljevaljski Vodovod, kao i mnoga druga preduzeća na sjeveru zadužena za vodosnadbijevanje, namaju dovoljan broj zaposlenih u tehničkoj službi, dok radnika u adminstraciji ne fali.

U Rožajama su slični problemi. Vodovodna mreža u centru varoši napravljena je još1964. godine. Sve je teže održavati tako dotrajali sitem, kažu u tamošnjem Vodovodu. Međutim, u toj opštini su uspjeli da smanje  gubitke tokom minule dvije godine, ali ne znaju koliko će to uspješno ponoviti ove i naredne godine. Saniranje kavrova na više načina iscrpljuje preduzeće, a do sada nije bilo ozbiljnih aktivnosti da se takvo stanje riješi.  U Rožajama imaju samo idejno rješenje za zamjenu vodovodnih cijevi od azbesta, ali još nije na vidiku glavni projekat.

Jedan od gorućih, višegodišnjih problema s kojim se suočava opština Žabljak je problem neurednog vodosnabdijevanja potrošača, posebno u ljetnjem periodu. Kako je navedeno u Analizi postojećeg stanja vodosnabdijevanja, glavni razlog su veliki gubici na vodovodnoj mreži koji iznose oko 75 odsto.To ne čudi, s obzirom da su vodovodne cijevi u toj opštini, takođe, uglavnom azbestno cementne, stare preko pola vijeka, a dotrajala je  hidromašinska oprema  na Crnom jezeru.  Česti kvarovi, visok procenat neprihodovane vode, to jest ilegalnih priključaka mori i žabljački Vodovod.

Mojkovačko preduzeće Komunalne usluge  Gradac  brine o održavanju dva vodovoda na primarnoj mreži. Starim se snabdijevaju Polja i Podbišće, novim se puni glavni rezervoar na Gornjem Mojkovcu. Novi vodovod garantuje, uglavnom, uredno vodosnabdijevanje, dok je na starom mnogo intervencija. Tako je ukupno trajanje prekida u vodosnabdijevanju lani bilo oko  105 sati, a na otklanjanju kvarova potrošeno je skoro četiri puta više vremena.

I dok u gradskom jezgru, za sada, izlaze na kraj sa falinkama vodovodnog sistema, slavine u nekim mojkovačkim selima su suve tokom većeg dijela godine. Recimo, problemi sa vodosnabdijevanjem u Prošćenju traju decenijama, a u lavirintu razloga za problem neurednog vodosnadbijevanja teško se snaći.  Neriješeni imovinski odnosi, nelegalni priključci, loša infrastruktura na izvorištu, loše izvedeni radovi na drugom kraku vodovoda samo su neki od izazova, zbog kojih je mještanima nekoliko zaseoka već godinama i dovoljno vode za osnovne potrebe samo pusta želja. Iako su, još prije dvije godine iz Opštine najavili rješavanje tog problema, do sada se gotovo ništa nije promijenilo.

U susjednom Kolašinu alarmantno loše stanje vodovodne mreže odavno više ne kriju. Dalji razvoj Kolašina ograničavaju kapaciteti postojeće zastarjele vodovodne mreže, u koju nije bilo većih ulaganja minulih pola vijeka, kao i nedovoljno razvijena kanalizaciona mreža, konstatovano je u Planu rada za narednu godinu preduzeća Vodovod i kanalizacija.Na području te opštine tek treba da se radi katastar hidrotehničkih instalacija i GIS vodovoda i kanalizacije. Fali vodmjera, a tek sitnim intervencijama mijenja se stanje na vodizvorištu u Mušovića Rijeci.

Novi mendžment je zatekao, kako tvrde, oko tridesetak zaposlenih,  od čega tehničkoj službi svega dva fizička radnika i dva vodoinstalatera. Među problemima u preduzeću, koji su “godinama stavljani pod tepih” su i  veliki gubici na mreži i neracionalna potrošnja vode. Takođe, u sistemu gradskog vodovoda ne postoje mjerači protoka instalirani na izvorištu, u distributinoj mreži ne postoji instalirana nikakva oprema ili uređaji koji bi mogli da pruže podatke o relevantnim parametrima, kao što su protok i pritisak po zonama ili nivo vode u rezervoaru.  Zamijenjen je samo dio azbestnih cijevi, a saniranje brojnih  kvarova  na mreži su svakodnevica malobrojne tehniče službe.

                                                                                      Dragana ŠČEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo