Samo pola sata nevremena bilo je dovoljno da, u subotu 10. juna poslijepone, opustoši donjomoračke voćnjake i njive. Mještani nekoliko sela oko manastira Morača tvrde da su ostali bez cijele ljetine. U tom najpitomijem dijelu kolašinske opštine, poznatom po proizvodnji voća, povrća i žitarica, ono što je ostalo na imanjima nakon grada i oluje opisuju kao „totalnu štetu i katastrofu”. Nije ostalo, kažu, ni za sopstvene potrebe. Grad, veličine oraha, za kratko vrijeme je uništio veliki trud i mnogo uloženog novca. Moračko zelenilo bilo je skoro 24 sata prekriveno naslagama leda. Nevrijeme koje je, prije vremena, obralo i voće i povrće, ne pamte ni najstariji.
Miloica Lakićević, koji ima 78 godina, kaže da takvo pustošenje imanja ne pamte ni mnogo stariji od njega.
„Ja nijesam zapamtio ovu katostrofu. Znala je koja graška grada da padne i ranije, ali ono u subotu je nemoguće riječima opisati. Jedva sam uspio da se sklonim. Grad je prekrio zemlju, sravnio sa zemljom sve što smo posadili i omlatio voće. Mještani koji imaju blizu 100 godina, kažu da to nijesu zapamtili”, priča starina.
U selu Bare, u domaćinstvima Lakićevića, obradovali su se što su ih bar novinari posjetili. Tvrde da im još niko od nadležnih za poljoprivredu nije dolazio, a tim agronoma iz Opštine, koji bi trebalo da utvrdi stanje na terenu, i dalje čekaju.
„Još nas se niko nije sjetio. Slike sve govore. Jasno je da se ove godine nemamo čemu nadati, kada je riječ o usjevima. Kupovaćemo i za svoje potrebe, izgleda. Kasno je sada zbog velikih vrućina da se formiraju novi zasadi, od ovih uništenih nema vajde. Toliko truda i novca bačeno. Niko nam ne vjeruje, pa, valjda, će bar fotografije u novinama pokazati šta nas je zadesilo”, kažu Donjomoračani.
Sa svojih njiva i iz voćnjaka Blažo Lakićević svake godine zaradi oko 10.000 eura. Drugih prihoda nema, sedmočlanu porodicu izdržava prodajući voće i povrće, ali i cijenjeno moračko domaće kukuruzno brašno. Ove godine na taj novac neće moći računati.
„Ovo je prava katastrofa. Imao sam ralo i po kukuruza, 1.000 pritaka boranije, sve je uništeno, kao i pardajz, paprike i svo ostalo povrće. Neće biti ni sijena za stoku koju držim. Nevrijeme je livade uništilo, umrsilo travu, utjeralo je u zemlju, pa se kositi ne mogu. Šta da vam kažem jasno je sve, ako se zna da je cijela porodica minulih mjeseci radila na ovom imanju, a za pola sata je sve nestalo pred našim očima. Niti je bilo načina, niti smo što mogli spasiti. Hitno nam je potrebna pomoć i reakcija nadležnih. Za mnoge od nas je ovo nemoguće prevazići”, kaže on.
Njegov brat Vukosav – Vule , koji je takođe ostao na selu i tim poslom izdržava osmočlanu porodicu u istoj je situaciji. Nevrijeme je ratarske kulture i na njegovim njivama sravnilo sa zemljom. Uništeni su i voćnjaci. Prvo mrazem proljetos, a onda i gradom.
„Sa ove parcele izdržavam osam članova porodice. Svake godine sam sa parcele od 2.600 m2 imao više od 5.000 eura zarade. Zasadio sam bio oko 1.000 pritaka boranije, planirao sam i da uberem 1,5 tonu paradajza. Očekivao sam i preko tonu kukuruza. Naravno i povrće i žitarice za našu ishranu. Ostali smo bez svega toga. U voćnjaku je preko 500 stabala jabuka, šljiva, krušaka, oraha, trešanja, čak smo i kivi imali. Sve je uništeno. Prethodnih godina sam pekao po 1.000 litara rakije šljive, ove godine nijedan plod nije ostao”.
Lakićević kaže da je sa livade sa koje je prethodnih godina kupio po tri tone sijena, ovih dana jedva uspio da poplasti 300 kg. To će biti, naglašava, veliki problem, jer će biti prinuđen da kupuje sijeno za stoku.
On kaže da očekuje da im se bilo ko obrati sa državnog ili lokalnog nivoa. Njegovim komšijama i njemu olakšalo bi bar kada bi se zvanično ustanovila šteta napravljena nevremenom. Lakićević tvrdi da, ipak, imaju iskustvo da ih političari iz vlasti i opozicije posjećuju samo „15 dana ped izbore”.
„Tada nas se svi sjete, svima smo potrebni i nagrnu u Donju Moraču. Sada su oni nama potrebni kada je nevolja i kad nas je zadesilo ono što nije ni naše đedove. Nema veće muke za onog ko živi od poljoprivrede nego kad mu pred očima sve nestaje”.
Grad je „obrao” voće i povrće i u selu Đuđevina. I u tom dijelu Donje Morače mnoga domaćinstva žive isključivo od prodaje voća, povrća i kukuruznog brašna na pijacama u Kolašinu i Podgorici. To su jedini prihodi i Radojice – Raša Boškovića. On se prije nekoliko godina iz grada vratio u rodno selo i do sada bez problema poljoprivredom obezbjeđivao pristojan život za četvoročlanu porodicu.
„Ovo bih opisao kao totalnu štetu, jer dugog izraza nema. Uništen je krompir , kukuruz, boranija, paprika, paradajz. Voće će vjerovatno biti bez roda i naredne godine, jer mu treba dosta da se omladi. Neophodno je da nam neko što prije kompezuje bar dio štete kako bi mogli nastaviti dalje. Novac koji smo imali uložili smo u zasade, da ne računam naporan rad, dalje sami ne možemo”, kaže Bošković.
Pomoć od nadležnih očekuje i predsjednik MZ Manastir Morača Labud Radović. Kaže, kontaktirao je predsjednicu Opštine Željku Vuksanović i ona je obećala da će ekipa agronoma stići u selo. Nevrijeme je, kaže on, najžešće pogodilo centralni dio Donje Morače, sela Đuđevine, Bare, Vočje, i dio Ljute. Radović podsjeća da su nadu da će od voća zaraditi izgubili još proljetos, ali su očekivali prihode od povrća.
„Prvo mraz, pa onda grad. Sve to u jednoj godini i sve to na imanjima porodica kojima su to jedini prihodi. Ovu godinu ćemo dugo pamtiti. Pored štete na ratarskim i voćarskim kulturama, pola sata nevremena napravilo je ogromnu štetu i na putnoj infrastrukturi. To je takođe veliki problem. Većinu od tih saobraćajnica smo sami popravljali uz pomoć donotora, uglavnom, ljudi koji su rodom iz ovog kraja. Imali smo brojne planove za dalja ulaganja, da sebi olakšamo život i plasman proizvoda do tržišta”, kaže predsjednik MZ.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ