Samo tokom minulih dana pripadnici Gorske službe spasa (GSS) dva puta su po više sati na kolašinskim planinama spasavali izgubljene i povrijeđene turiste. Iako je jedan planinar naknadno javio da se ipak snašao pa je akcija spasavanja prekinuta, tog su istog dana spasioci uložili mnogo napora.
Turista Dragan Dragašević (58) planinar iz Ljiga, neće dugo zaboraviti 14. jul, kada je na planini Tali slomio nogu. To je bio izuzetno težak i naporan dan i za kolašinske spasioce Zorana Bulatovića i Aleksandra Vukajlovića iz GSS te Aleksandra Popovića i Vidoja Šćepanovića iz PK Bjelasica.
Više od 10 sati je trajala akcija spasavanja koja je počela kada je rano poslijepodne stigla vijest da je planinar iz Srbije slomio nogu. Spasioci su krenuli prema planini Tali, svjesni da će samo dio puta moći vozilom. Tačnije, samo do katuna na Ropušnici. Dalje su morali pješke. Kako pričaju, na nekim djelovima planinskih staza prolazilo se s velikim naporom, naročito u povratku, dok su nosili povrijeđenog.
„Rastojanje koje planirani prolaze za tri sata mi smo prešli za sat i po.Stigli smo do vrha planine gdje je čekao povrijeđeni Dragašević sa još petnaestak planinara iz Ljiga. Spuštali smo se korak po korak i nosili povrijeđenog s puno pažnje kako bi se izbjegle dodatne komplikacije i bolovi. Bilo je dosta nizbrdica i kozjih staza, gdje teško dvojica mogu istovremeno. Akcija spasavanja je bila komplikovana i zahtjevna, ispoštovali smo sve standarde koji se traže u ovakvim situacija i uspjeli da povrijeđeni u imobilisanom stanju stigne do kola Hitne pomoći”, ispričali su kolašinski spasioci.
Imali su veliku pomoć i mještana s katuna Ropušnica. Podršku u spasavanju pružili su Dragan Glavičanin s bratom, Vlatko Mašković, Mijo Bukilić, Vule Jovanović. Bilo je već dva sata poslije ponoći kada je ekipa kolašinske Hitne pomoći sa specijalizovanim vozilom krenula ka Podgorici da povrijeđenog Dragaševića, prebaci u Klinički centar Crne Gore.
To je samo jedna od priča ljudi koji svakog ljeta nerijetko rizikuju i vlastitu sigurnost da bi spasli one kojima je pomoć potrebna. Više je razloga, tvrde spasioci, za nevolje turista kad krenu na pješačke ili planinarske ture. Najčešće, ipak, neoprez i nepripremljenost. Za razliku od Dragaševića, koji je iskusan planinar i nije bez znanja i vještina krenuo kolašinskim vrletima, na takve se poduhvate, kažu u Gorskoj službi spasavanja, odlučuju i mnogo manje vični i spretni. Nerijetko, izbjegavajući najnužnije troškove kao što je kupovina karte sa ucrtanim stazama.
Tokom minule dvije-tri godine bar desetak turista zalutalo je na području Nacionalnog parka Biogradska gora. Na sreću, intervencijom spasilaca svi su brzo locirani i vraćeni u grad nepovrijeđeni.
Te slučajeve pored napora spasilaca i opasnosti po turiste, prate i materijalni troškovi. Kako kaže direktor Nacionalnog parka Biogradska gora Saša Jeknić, najčešći razlozi zbog čega turisti ne mogu da se orijentišu u NP je činjenica da izbjegavaju da kupe mape, angažuju profesionalne vodiče ili što previše računaju na pomoć pametnih telefona.
„U NP je svaka pješačka staza obilježena i imamo mnogo putokaza. Takođe, turistima je na raspolaganju veliki broj mapa, čija je cijena od 1,5 do pet eura. Mogu da iznajme i licencirane vodiče, čije su usluge najeftinije u regionu. No, nekad, sve to izbjegnu i riješe sami da obiđu prašumu. Zadrže se duže nego što su planirali i onda krenu da se vraćaju prečicama i neobilježenim stazama, pa je jasno zbog čega i zalutaju. Računaju i na pomoć pametnih telefona, a kad se nađu na lokaciji gdje nema signala, onda ni tako ne mogu da se orijentišu”, kaže on.
Jeknić turistima preporučuje da koriste usluge vodiča, jer će se tako, kaže, na pravi način informisati o svakom detalju i bezbjedno završiti svoje pješačke ture. Prema njegovim riječima, bilo bi mnogo manje posla za sve, a za turiste više uživanja, kada bi koristili sve ono što im je na raspolaganju za bezbjedan obilazak Biogradske prašume.
Volonteri GSS, takođe, tvrde da se kroz prašumu ne može bez spasilaca. Oni podsjećaju da je mali broj ljudi, čak i među mještanima, koji besprijekorno poznaju taj dio kolašinske opštine, pa spasioci voloneteri ne mogu računati mnogo na pomoć sugrađana. Volonteri su nekada po cijelu noć tragali za izgubljenim turistima.
„Čak i kad precizno odredimo lokaciju, dešava se da se, u međuvremenu, turisti pomjere stotinak metara, pa nam to onda komplikuje potragu. Uglavnom zalutaju zbog svog nemara, ali koliko sam čuo i mještani ih nekad namjerno usmjere pogrešno. Ne shvataju da takve „šale” mogu biti vrlo opasne, a samo sticajem srećnih okolnosti do sada nijedan od zalutalih turista nije teže povrijeđen ili stradao”, tvrde GSS.
Jeknić se sjeća i zloupotreba, situacija kada su turisti lažno prijavljivali da su se izgubili. Na takve akcije “spasavanja” potroši se, kaže on, mnogo truda i novca, uzalud.
Jedna grupa turista, kaže, prosto zbog toga što su se umorili i bilo im je mučno da se pješke vraćaju, prijavili su da su zalutali. Kada su spasioci stigli do njih terenskim vozilom, zatekli su ih kako bezbrižno sjede na nekom proplanku i ručaju. Svaka od tih akcija veliki je napor za spasioce, s obzirom na sate uzaludnog pješačenja ili vožnje.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Izdvojeno3 sedmice
SVIJET3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
DRUŠTVO2 sedmice
INTERVJU2 sedmice