MONITORING

Koje Šarićeve tajne zna

Objavljeno prije

13 godina

21 Oktobra, 2011

Objavio:

Da li se steže obruč oko jednog od najtraženijih bjegunaca, Darka Šarića, optuženog da je narko-bos na Balkanu, pa i šire? Protiv njega se u Srbiji optužnice. Mediji su prenijeli da je podignuta i četvrta, ovoga puta za krijumčarenje 990 kilograma kokaina iz Brazila. Znak da Šariću stvari ne idu kako treba može biti i to što se Draško Vuković (34) iz Berana, njegova desna ruka predao srpskom pravosuđu poslije godinu dana skrivanja.

Vuković, se oko devet sati pojavio u zgradi Posebnog odjeljenja beogradskog Višeg suda. Na prijavnici je rekao kako se zove, da bi zatim tražio da ga primi predsjednik Odjeljenja, sudija Velimir Lazović.

MUP Srbije o predaji i o toku pregovora nije bio obaviješten. U toku je istraga na koji način i kad je ušao u Srbiju. Prema nezvaničnim informacijama, Vuković je poslije predaje tražio da se u javnost neko vrijeme ne izlazi sa ovom informacijom, kako bi se obezbijedila njegova porodica.

Prema Novostima Vuković je sve vrijeme bio u Crnoj Gori. Prema nezvaničnim informacijama do kojih je došao taj list, crnogorska policija je imala saznanja da su u toku pregovori između Vukovića i nadležnih iz srpskog pravosuđa. Drugi mediji pišu kako se od momenta raspisivanja potjernice, Vuković najvjerovatnije krio na Kosovu i u Albaniji. Moguće je i da je bio u kontaktu sa ostalim pripadnicima klana koji su u bjekstvu.

Draško Vuković je sedmooptuženi u optužnici za šverc kokaina iz Južne Amerike i Italije u kojoj se pored njega i Šarića tereti još 18 osoba. Tužilaštvo tvrdi da je Vuković sa ostalim članovima klana, putovao u Južnu Ameriku, gdje su iznajmljivali stanove i prostore za skladištenje kokaina. On je oslovljavan po nadimcima Beranac ili Ken.

Vuković se u februaru 2010. predao policiji u Beranama, ali je pušten, jer kao crnogorski državljanin tada nije mogao biti izručen Srbiji. Poslije potpisivanja sporazuma o izručenju državljana između Crne Gore i Srbije, u oktobru prošle godine Vukoviću se gubi trag. U Crnoj Gori je uhapšen Boris Laban, koji je Srbiji izručen u januaru ove godine. Prije dvije nedjelje on je pred Specijalnim sudom iznio odbranu u kojoj je istakao da je sa Vukovićem u septembru 2009. godine putovao u Argentinu. Tvrdio je da je tamo išao kako bi presadio kosu, a Vuković da bi se vidio sa suprugom i ćerkom koje žive u Buenos Ajresu.

Tužilac nije želio da komentariše ništa u vezi sa eventualnim nuđenjem statusa svjedoka saradnika. Napomena sada već njegovog bivšeg advokata Borivoja Borovića da ,,ne zastupa svjedoke saradnike”, kao i činjenica da je Vukovićeva predaja izvedena u potpunoj tajnosti, u koju nije bilo upućeno ni rukovodstvo MUP Srbije, ukazuje na mogućnost da je tužilaštvo ušlo u dogovor koji bi Berancu obezbijedio status svjedoka saradnika.

Njegova uloga u klanu ukazuje na to da bi on mogao da otkrije detalje koji su u dosadašnjem postupku protiv Šarića ostali nejasni, a koji se odnose na kupovinu 2,1 tone kokaina koja je u oktobru 2009. godine u akciji Balkanski ratnik zaplijenjena u Urugvaju, i sa kojom je počelo razbijanje pljevaljskog narko-klana.

Vuković je bio dio ekipe koja je po nalogu Šarića, i u organizaciji Gorana Sokovića i Željka Vujanovića u Urugvaju kupila 2,1 tonu kokaina i zatim pokušala da ga prošvercuje do Evrope.

Tabloid Alo piše kako je Vuković tražio od tužilaštva slobodu i zaštitu porodice od moguće odmazde Darka Šarića, u zamjenu da otkrije narko-mrežu, kojom je rukovodio odbjegli Pljevljak.

,,Bio je primoran da se preda jer je ostao bez para, a svjestan je da tužilaštvu i sudu može da ponudi važne informacije o švercu narkotika, pošto je bio jedan od glavnih Šarićevih operativaca u Južnoj Americi. Od tužilaštva je tražio da mu na sigurno sklone supruga i maloljetno dijete u Argentini”, kazao je izvor tabloida i napomenuo kako će Beranac „propjevati” i skrovišta odbjeglih članova klana.

Navodno, Vuković ima keca u rukavu i raskrinkaće Šarićeve saradnike u Argentini i u Srbiji. U optužnici se navodi izjava jednog od glavnih organizatora, optuženog Željka Vujanovića, da Vuković najbolje od svih zna šta se radi u Argentini „Beranac mnogo više zna od svih njih jer sam ga ja sve istestirao na sastancima”, naveo je Vujanović u uputstvima članovima grupe, koji su prije dvije godine pokušali da iz Urugvaja prokrijumčare 2,1 tonu kokaina u Evropu. Vuković je o zaplijeni pošiljke na prekookeanskom brodu Maui, kao i o hapšenjima pripadnika grupe u akciji Balkanski ratnik, preko imejl adrese obavijestio okrivljenog Dragana Labudovića.

Press piše da tužilaštvo i dalje vaga koliko bi Vukovićeve informacije bile korisne za dalji tok suđenja. Izvor tog lista je napomenuo da na suđenju Darku Šariću i njegovoj grupi već postoje dva svjedoka saradnika, Nebojša Joksović i Radan Adamović, tako da je pitanje koliko bi treći svjedok mogao da pomogne tužilaštvu. ,,Teško je”, kazao je sagovornik Pressa, ,,povjerovati da on raspolaže podacima o Šarićevom kretanju, a kamoli o mjestu gdje se on skriva, a to su informacije koje bi sigurno obezbijedile status svjedoka saradnika”.

Blic, takođe, piše da je optužnica protiv Šarića veoma jaka u pogledu dokaza, već postoje dva svjedoka saradnika, tako da tužilaštvu nije potreban treći, osim ako ne ponudi nove informacije. Otuda se pretpostavlja da je Vu¬ković ponudio saznanja o događanjima koja nisu vezana samo za sudski postupak protiv Šarića i njegovih saradnika, primijetio je ovaj list.

Zvali su ga ,,Zorica Brunclik”

Draško Vuković potiče iz ugledne beranske porodice intelektualaca. Jedan je od rijetkih obrazovanih pripadnika klana Darka Šarića. Studirao je vojno-policijsku akademiju, ali je napustio i nakon toga završio fakultet za fizičku kulturu, a neki kaži i pravo. U crnogorskoj varijanti, on bi mogao biti ono što je u Beogradu bio ,,Zemunac” Vladimir Milosavljević, zvani Vlada Budala, koji je nadimak dobio od ortaka zbog toga što je jedini među njima završio visoke škole. Draško Vuković važi za izuzetno inteligentnog mladića, govori nekoliko svjetskih jezika. Bio je poznat po skupocjenim cipelama Luj Viton i rasipanju novca na pomodne detalje. U njegovom miljeu zvali su ga ,,Zorica Brunclik”. Priča se da je taj nadimak dobio od ortaka zbog sklonosti da ,,propjeva” prilikom hapšenja. Izvori Monitora tvrde da je zbog toga izvedena spektakularna akcija njegovog spašavanja iz danskog zatvora 2007. Postojala je velika vjerovatnoća da bi mogao propjevati kao što je to učinio nekoliko godina ranije u Luksemburgu, kada je odao čitavu ekipu saradnika. Da će i sada propjevati, postojali su nagovještaji prije više mjeseci. Ne treba zaboraviti da se u zatvoru nalazi i njegov brat od tetke Dragan Labudović. Upućeni vjeruju da Draško, da bi sebe spasio, neće prezati da ispriča sve, ne štedeći nikoga. Samo pitanje – koliko zna, i da li će to biti milozvučno za uši tužioca da bi mu obezbijedilo status zaštićenog svjedoka-saradnika.

Spektakularna otmica

Draško Vuković je 2007. uhapšen u Danskoj, kad je policija u automobilu u kome se nalazio pronašla dva kilograma kokaina. Kasnijim pretresom stana u kojem je boravio, pronađeno je još 36 kilograma ove droge. Pored Vukovića, uhapšeno je još nekoliko Srba, koji su, kao i on, imali pasoše Hrvatske. Nekoliko dana po hapšenju, Vuković je na spektakularan način otet iz zatvora Frederiksaund u Kopenhagenu. U ranu zoru neko je pozvonio na vrata zatvorske zgrade, a čuvara koji je otvorio dočekali su udarci pesnicama u glavu. Maskirani napadači su ga savladali, kao i nekoliko njegovih kolega i izveli Vukovića iz ćelije. Prije toga izbušili su gume na policijskim automobilima na parkingu. Nedugo zatim Vuković se pojavio u rodnim Beranama, gdje se uredno prijavio policiji, odakle je pušten. Blic piše kako bi Vuković mogao da bude i svjedok u razotkrivanju funkcionisanja Šarićevog klana u Skandinaviji.

Šarića kriju dobre veze s vlastima?

Darko Šarić za kojim su srpske vlasti raspisale Interpolovu potjernicu, već se dvije godine uspješno skriva od policije. Iako su stizale dojave da je viđan u Crnoj Gori, Švajcarskoj, Južnoj Africi, Latinskoj Americi i Albaniji, Kosovu… Božo Spasić, nekadašnji operativac Službe državne bezbjednosti, kazao je za Alo kako misli da će Šarić biti uhapšen tek kada padnu pojedinci sa vrha vlasti u Srbiji i Crnoj Gori kojima hapšenje narko-bosa nije u interesu. ,,On neće biti uhapšen sve dok neko od visokih funkcionera ne bude procesuiran i priveden. Kada padnu pojedinci iz ove dvije vlade koji su povezani sa Šarićem, pašće i on. Njega štite i visoki službenici iz bezbjednosnih struktura, tako da su ove predaje njegovih saradnika obična fasada. Moguće je da se Šarić krije i u Beogradu, jer je to najzgodnije mjesto za skrivanje, a da ga za to vrijeme traže po Latinskoj Americi”, kazao je Spasić, napominjući da se najtraženiji narko-bos može kamufliran prošetati i po beogradskim Terazijama, a da ga niko ne prepozna, jer je ,,možda pustio bradu i ošišao se na ćelavo”. ,,Sjetite se samo da je Radovan Karadžić skrivao u Beogradu dok ga je tražio cio svijet, da se Milorad Ulemek Legija predao u svojoj kući na Košutnjaku, a članovi zemunskog klana, u vrijeme najveće potrage za njima, po nekoliko mjeseci skrivali u Beogradu,” podsjetio je bivši obavještajac. Spasić ističe da Šarića traži ogroman službeno-bezbjednosni aparat – Odjelenje za borbu protiv narkotika Sjedinjenih Američkih Država, policije Italije, Slovenije, Hrvatske i drugih država, ali da nije siguran da li zaista žele da ga pronađu. ,,Kada su u pitanju Amerikanci i njihova služba, javnost treba da zna da oni vrlo vjerovatno stoje iza zaštite Šarića, jer DEA zapravo 70-80 procenata svojih informacija vuče iz nekog saradničkog odnosa sa akterima u poslovima s drogom”.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:Broj 1096

Sljedeće

Važne crnogorske karike

Ne propusti

Ko i zašto

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama

Objavljeno prije

4 dana

7 Marta, 2025

Objavio:

Monitor online

Joanikije Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”, “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP). Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

4 dana

7 Marta, 2025

Objavio:

Monitor online

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim…

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

3 sedmice

21 Februara, 2025

Objavio:

Monitor online

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih, da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto. Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca, najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ