Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Koga je strah

Objavljeno prije

na

Parlamentarno izjašnjavanje o budućnosti Kombinata aluminijuma odloženo je do daljnjeg. Tako KAP ostaje na „čekanju” makar do epiloga prošlonedjeljnih predsjedničkih izbora, pa će se prijedlozi Vlade, SNP-a, Pozitivne CG i Demokratskog fronta na dnevnom redu naći tek po povratku poslanika vlasti i opozicije u skupštinske klupe.

Koplja se lome na pitanju treba li Vladine partnere iz Kombinata istjerati (u pitanju je niz uvezanih of šor kompanija iza kojih stoji ruski tajkun Oleg Deripaska), zbog flagrantnog kršenja svih ugovorenih obaveza, ili ih platiti kako bi mirno otišli i sa sobom zauvijek odnijeli tajnu o modelima javnog i tajnog poslovanja sa crnogorskim državnim vrhom.

KAP je privatizovan 2005. godine, mimo postavljenih pravila tenderske procedure, privatnim dogovorom Deripaske i premijera Mila Đukanovića. Naknadno su se, radi formalizacije dogovorenog, u izradu pratećih dokumenata uključili i ministar Branimir Gvozdenović (2005. godine) odnosno potpredsjednik Vlade Vujica Lazović (2009. kada je do tada važeći privatizacioni Ugovor stavljen van snage i zamijenjen novim Ugovorom o poravnanju).

Čast i obaveza da danas brani Đukanovićeve interese u Kombinatu pripala je ministru ekonomije Vladimiru Kavariću. Pojednostavljeno, Kavarić je dobio ulogu veoma sličnu onoj koju je njegov kolega i prijatelj Igor Lukšić imao u priči sa Prvom bankom. Sve počinje u parlamentu, pričom o globalnoj krizi i potrebnom usklađivanju postojeće regulative, a završiće se pokušajem da se novcem poreskih obveznika (sadašnjih i budućih) popravi stanje na računima privilegovanih „strateških investitora” i njihovih manje ili više tajnih partnera iz Crne Gore i Rusije.

Kavarić je u ovu priču ušao naizgled slučajno, kao formalni predlagač zaključaka o KAP-u, koje je u februaru prošle godine usvojila Skupština Crne Gore. Prvi i osnovni zahtjev sadržan u tom dokumentu bio je raskid ugovora sa Deripaskinom Centralno evropskom aluminijumskom kompanijom (CEAC).

Većina onih koju su 29. februara 2012. glasali u Parlamentu bili su ubijeđeni da Ugovor o poravnanju garantuje relativno jednostavan raskid partnerstva sa Deripaskom. Stav je baziran na saznanju da CEAC ne izvršava obaveze prema KAP-ovim kreditorima, snabdjevačima ne plaća račune za struju, a državi duguje novac na ime poreza i doprinosa, kao i nekih 35 miliona eura koliko je Crna Gora, umjesto vlasnika KAP-a, platila za namirivanje nenamjenski iskorišćenog kredita od Dojče banke. Kavarić, kao ni drugi članovi Vlade, ni riječju nijesu doveli u pitanje to mišljenje.

Tek nekoliko mjeseci kasnije, kada je postalo evidentno da Vlada odugovlači sa realizacijom preuzetih obaveza, Kavarić započinje priču kako se Ugovor o poravnanju može raskinuti samo dogovorom sa navodnim rusima. ,,Nemamo mehanizam da njihove akcije prenesemo na državu”, ustvrdio je Kavarić. Potom je počeo pričati priču po kojoj bi moguća arbitraža sa CEAC-om mogla trajati i četiri godine!? Na drugoj strani, Vlada nije uradila ama baš ništa kako bi ispunila obaveze preuzete u Parlamentu.

Danas postajemo svjesni da se za tu „nemogućnost” potrudio neko veoma o moćan iz vlasti.

Crna Gora skoro godinu dana pregovara sa predstavnicima mađarske OTP banke o modalitetima vraćanja prvog dijela dospjelog duga ukupne vrijednosti od 45 miliona eura. To je jedan od tri kredita KAP-a za koje je garancije dala Vlada. Njemačkoj Dojče banci kredit je plaćen prije godinu dana, „mađarski” dio kredita takođe je, praktično, pao na pleća građana Crne Gore – ostalo je samo da se utvrdi dinamika plaćanja. Iz nekog razloga, ipak, Vladini zvaničnici ga ne pominju u priči o Kombinatu. Tim se dugom manipuliše u kontekstu priče po kojoj bi arbitražni postupak ili eventualni stečaj KAP-a momentalno aktivirali naplatu ovog potraživanja.

Još jedan od uslova za automatski raskid ugovora sa CEAC-om bilo je gomilanje KAP-ovih dugova ka EPCG. Vlada je pronašla rješenja i za taj problem. Od mar¬ta do ok¬to¬bra pro¬šle go¬di¬ne, za šest mjeseci od donošenja odluke Parlamenta o preuzimanju KAP-a, EPCG je za isporučenu struju fak¬tu¬ri¬sa¬la Kombinatu ukupno 30,19 mi¬li¬o¬na eura (bez PDV-a). Onda, 1. oktobra prošle godine, EPCG obavještava upravu KAP-a da ga više neće snabdijevati strujom. Ne zna se ko je i zašto donio ovu odluku, kao što do danas ne znamo ni stav Vlade o tom problemu.

U igru uskače državni Montenegrobonus. On KAP-u isporučuje struju u naredna tri mjeseca – do 1. januara ove godine, i na ime isporučene energije dostavlja fakturu od 8,71 milion eura. I taj račun ostaje neplaćen. Potom postajemo svjedoci tragikomedije: od početka godine KAP potpuno neovlašćeno troši rezerve državne EPCG. Struju dobija zahvaljujući naredbi, takođe, državnog Prenosa CG, koji je Elektroprivredi naložio da na vlastitu štetu u sistem „pumpa” neophodne megavate. Tako svakoga dana dva preduzeća u vlasništvu države Crne Gore bace nekih 100 hiljada eura. U čiji džep?

„Mi ne znamo ko nas snabdijeva, ni kome treba da platimo račune”, kao u čudu je izvršni direktor KAP-a Jurij Moisejev. Na konferenciji za novinare održanoj početkom nedjelje Moisejev dodaje kako se „osjeća nelagodno jer KAP nelegalno troši struju”. Čudo kako to baš nimalo ne smeta onima koji su plaćeni da brinu o interesima Crne Gore.

Moisejev ostaje dosljedan svojim prethodnicima u KAP-u. O neplaćenoj struji on kaže ,,sve i da znamo (kome treba da je plate – prim. Monitora) ne bi imali odakle da platimo”. Istovremeno, u Izvještaju o poslovanju KAP-a piše da je kompanija ,,formirala 8,7 miliona eura rezerve za plaćanje računa za struju”. Kome vjerovati?

Isti izvještaj pokazuje da je KAP prošlu godinu završio sa gubitkom od 54 miliona eura.

Ostaje tajna: na šta je potrošeno više od 100 miliona eura, koliko iznose prošlogodišnji prihodi kompanije umanjeni za 24,6 miliona navodno datih za zarade zapošljenih (ovaj iznos treba uzeti sa velikom rezervom jer KAP za poreze i doprinose državi duguje 25 miliona eura)? Vidjeli smo da za struju i vraćanje dugova (riječ je, navodno, o iznosu većem od 350 miliona) nije. Ili su u pravu oni koji tvrde da su minule dvije-tri godine vlasnicima KAP-a – ko god da su oni – donijele ogroman profit, pošto su plaćali samo manji dio sopstvenih troškova. Ostatak tog duga, nadaju se Kavarić i njegovi pretpostavljeni, preuzeće na sebe država i poreski obveznici.

Negdje u isto vrijeme kada je Ranko Krivokapić odlučio da do daljnjeg odloži parlamentarnu raspravu o sudbini Kombinata, u pomoć Đukanoviću i njegovoj Vladi priskočili su opunomoćenici Olega Deripaske.

,,Skupština bira između dva puta. Jedan je predlog Vlade, koji vodi ka razvoju i procvatu KAP-a, dok sve ostale varijante vode ka gašenju fabrike”, saopštio je Moisejev predstavljajući pismo koje je Parlamentu uputio predsjednik Odbora direktora KAP-a Aleksej Arnautov. Ovo pismo je interesantno i zbog jedva prikrivenih prijetnji. Očekivano, Deripaskin izaslanik prijeti Vladimirom Putinom. ,,Rusija i Crna Gora imaju posebnu povezanost”, podsjeća Arnautov. ,,Ukoliko dobro izaberete, ukoliko dobro glasate za podršku planu restrukturiranja KAP-a, glasaćete za bolju i sigurniju budućnost Crne Gore i za trajne, uzajamno značajne odnose između Crne Gore i Rusije”.

Šta biva ukoliko poslanici ne podrže prijedlog iza kojeg su tako zdušno stali Kavarić i Đukanović? Onda bi se, možda, moglo desiti da onih 300 miliona ruskih investicija o kojima, kad god dođe u Podgoricu, ponosno govori Sergej Šojgu, umjesto nas, vraćaju oni koji su taj novac i uzeli.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo