Povežite se sa nama

MONITORING

Koga je razočarao Mušika Dujović

Objavljeno prije

na

U površnosti medijske zluradosti ili ignorancije, jednom sudiji, zapravo predsjedniku suda gdje se vode i vodiće se najvažniji procesi za organizovani kriminal i ratne zločine, centri moći pripremaju „svilen gajtan”. Protiv Mušike Dujovića, predsjednika Višeg suda u Podgorici, advokat iz Beograda Borivoje Borović – koji je zastupao ili zastupa širok spektar uglednih klijenata, Aca Đukanovića, Darka Šarića, Safeta Kalića i Rajka Kuljače – podnio je krivičnu prijavu. Borović tereti Dujovića da je, mimo zakonske procedure, 2009. uzeo u rad suđenje u predmetu Jadranska straža.

Zbog čega u moru intrigantnih ili kompromitujućih primjera iz rada našega slavnog pravosuđa baš na ovaj skrenuti pažnju? Najprije jer je tenzija oko Jadranske straže, odnosno Dujovića, podignuta nakon što je on odbio da pred Sudskim savjetom inicira postupak razrješenja Slavke Vukčević, postupajuće sutkinje u predmetu za ubistvo policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića, koji je strijeljan u mafijaškoj zsajedi avgusta 2005.

To su od Dujovića tražili vicepremijer i ministar pravde Duško Marković i predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, dakle jedan član i šefica Sudskoga savjeta – instance koja bi trebalo da kontroliše zakonitost rada sudova i sudija.

JADRANSKA STRAŽA: Dujović je sticajem prilika – spornih, doznaće se – preuzeo predmet Jadranska straža. U istoimenom budvanskom restoranu septembra 2007, tokom rasprave o vlasništvu, ubijeni su Vladimir Rakočević i Adalbert Šuto, a na Vladimira i Željka Jankovića je pokušano ubistvo. Okrivljeni Dragan Zindović, Radojica Zeković, Aleksandar Zečević i Rajko Knežević su osuđeni avgusta 2010. na po 17 godina.

Tu presudu Dujovićevog krivičnog vijeća 7. aprila o.g. obara sutkinja Svetlana Vujanović u drugostepenom postupku pred Apelacionim sudom. Prihvaćena je žalba advokata, među kojima je bio i Borivoje Borović, branilac prvooptuženog Dragana Zindovića.

Vujanovićeva u ukidnom rješenju navodi da su prekršeni Zakon o sudovima i Evropska konvencija o ljudskim pravima. Kako se ispostavilo, Dujović je, nakon imenovanja za predsjednika Višeg suda, preuzeo Jadransku stražu od svog prethodnika, sudije Ivice Stankovića (izabran za sudiju Vrhovnoga suda) čime, tvrdi se, nije ispoštovao zakonsku odredbu o metodu slučajne dodjele predmeta. O tome nije donio posebno rješenje.

Jadransku stražu je, naime, metodom slučajne dodjele predmeta na postupanje preuzela sutkinja Evica Dututović, što je po ocjeni Mušike Dujovića bilo sporno. Za medije je Dujović izjavio kako „Durutovićeva nije mogla da sudi ovaj predmet, jer je jedan od branilaca u tom predmetu iz advokatske kancelarije njenog supruga”.

Riječ je o sutkinjinom mužu Branislavu Durutoviću, odnosno njegovom ortaku Dragoljubu Đukanoviću, braniocu jednog od okrivljenih u Jadranskoj straži. Važna napomena: advokati Borivoje Borović i narečeni Branislav Durutović su zainteresovane persone u predmetu ubistva Slavoljuba Šćekića – Borović je branilac Ljuba Bigovića a Durutović Saše Borete. Upravo su njihovi klijenti, Bigović i Boreta, presudom Slavke Vukčević Ks. br. 4/10 od 9. maja ove godine nepravosnažno osuđeni na maksimalnih 30 godina zatvora; kvalifikovani su kao organizatori grupe i osuđeni zbog teškog ubistva u podstrekivaju i bombaških napada na gradilište hotela Splendid.

Elem, ni Borović, niti bilo ko od branilaca okrivljenih u Jadranskoj straži, tokom postupka nije imao primjedbi zato što je Mušika Dujović preuzeo taj predmet. Glavni pretres je 17. jula 2009. počeo iznova, zbog čega je, na primjer, Borović iskazao zahvalnost Dujoviću.

U izvještajima sa suđenja, na izričito Dujovićevo pitanje, navodi se da niko od advokata okrivljenih nije tada osporio sastav vijeća, kao ni predsjednika vijeća!

Iako je u međuvremenu pred Višim sudom počeo novi proces u predmetu Jadranska straža (sudi Dragoje Jović), Borović je posežući za krivičnom prijavom aktuelizovao odgovornost Dujovića – koja je, na neki način, već sankcionisana obaranjem njegove presude na Apelacionom sudu. Borović prijavu podnosi u jeku prepucavanja oko mjesta i uloge Dujovića u nepostupanju po izričitom i javno lansiranom zahtjevu Duška Markovića i Vesne Medenice da pokrene postupak protiv Slavke Vukčević.

Da podsjetimo, Vukčevićeva je presudu Ks-br. 4/10 za ubistvo Slavoljuba Šćekića pismeno dostavila strankama 21. jula. U njoj za dvojicu osuđenika (napomena: ne radi se o Bigoviću i Boreti) nije navela tačan naziv djela za koje su osuđeni.

Jedan od Borovićevih kolega, advokat Dragoslav Ognjanović, takođe iz Beograda, obraća se potom se vicepremijeru i ministru Dušku Markoviću, koji se o navodnim propustima u slučaju presude oglašava 21. septembra. Kazao je novinarima: „Sa tim sam se prvi put upoznao preko predstavke advokata i to proslijedio predsjednici Vrhovnog suda i Sudskom savjetu”.

Vesna Medenica je objasnila da su ispred Sudskog savjeta „uputili na predsjednika Višeg suda (Mušiku Dujovića) da preispita slučaj, odnosno, odredi se prema sadržini pritužbe na način što će, ukoliko utvrdi da su napravljeni propusti koji ukazuju na nestručnost, staviti zahtjev za razrješenje pomenutog sudije”.

Nakon što su Marković i Medenica u javnosti izašli sa kvalifikacijama i objavom zahtjeva da se u matičnom sudu preispita rad sutkinje Vukčević, oglašava se i Dujović – odbija da postupi po zahtjevu Markovića i Medenice i pokrene postupak protiv Slavke Vukčević.

Zbog toga ih je grdno razočarao. Nije ponovljen scenario već viđen dvije godine ranije, nakon presude u prvom procesu za ubistvo Slavoljuba Šćekića. Lazar Aković, tadašnji postupajući sudija, nakon što je 7. avgusta 2009. Bigoviću, Boretu i ekipi odrezao ukupno 115 godina robije, suočio se, kako je tvrdio, sa kriminalnim pritiscima Vesne Medenice.

Abere od velike šefice mu je donosio, kako je objasnio, upravo Mušika Dujović koji je tada lojalno izvršavao njene naloge. Dujović mu je ,,u četiri oka” prenio da bi bilo pametno da se sastane sa Medenicom: ,,Da popričam sa njom ili da podnesem ostavku”.

Što se Dujovića tiče, on se Akoviću vajkao kako je ,,pod nevjerovatnim pritiskom da pokrene inicijativu za moju smjenu, da on to ne želi da učini, ali da će u protivnom i protiv njega biti podnijet prijedlog za razrješenje”.

Aković odbija kontakte sa Medenicom, pa Dujović pred Sudskim savjetom pokreće mehanizam njegovog razrješenja. Razlog je sličan slučaju Slavke Vukčević – i Aković u presudi ima ,,greške u prekucavanju”.

Duško Marković, ondašnji šef Udbe, takođe je i tada bio persona dramatis. Makar u dijelu da nije insistirao da se Akoviću, dok traje postupak pred Sudskim savjetom i dok se njegova krivica tek utvrđuje (svako je nevin dok se ne dokaže suprotno), naprečac ne povlači policijsko obezbjeđenje. ANB je izričito tvrdila da su Akovićev i životi članova njegove porodice ugroženi zbog suđenja organizovanom kriminalu. Epilog: Aković 23. oktobra 2009. podnosi ostavku; njegovu presudu Bigoviću, Boreti i ekipi obara Apelacioni sud a predmet u rad dobija Vukčevićeva.

To nas dovodi do dileme: da li je Mušika Dujović imao osnova da pokrene postupak protiv Slavke Vukčević zbog „greški u prekucavanju” kako su tražili Marković i Medenica? Iz Dujovićevog dopisa V-Su.br. 215/11 od 21. septembra doznajemo da sutkinja Vukčević još 31. avgusta uredno donosi posebno rješenje kojim „ispravlja nepravosnažnu presudu Ks.br. 4/10 od 9. maja 2011. godine”.

Ukratko, Marković i Medenica su požurili da se dramatično izglupiraju, jer prethodno nijesu provjerili da li je Vukčevićeva od dana dostavljanja pismene presude strankama ispravila nepreciznosti – za šta postoji pravni osnov na način preciziran čl. 380 Zakona o krivičnom postupku.

Velimo, dakle, da je Dujović „nekog” grdno razočarao. To mu izgleda nije prvi prvi put. U pravosuđu je od 1988, brzo je napredovao pa je već 1995. bio zamjenik predsjednika a naredne godine i v.d. predsjednika Osnovnog suda u Podgorici. Za sudiju Višeg suda Dujović je izabran 1999. godine. Potom slijedi nešto potpuno neuobičajeno za praksu izbora i imenovanja sudija i zaudara na karakterističan primjer kako politika kontroliše pravosuđe.

Naime, Dujović u čak dva pokušaja, po prijedlozima Sudskoga savjeta, na raspravama u parlamentu ne dobija podršku poslanika DPS-a da bude izabran za predsjednika podgoričkog Osnovnog suda. Dujović se decembra 2003. oglašava javnim saopštenjem sa nespecifikovanom tvrdnjom kako bi njegov izbor „ugrozio nečije interese”. Ipak, podršku DPS-a „nečim” zaslužuje šest godina kasnije; ubrzo se suočava sa slučajem sudije Lazara Akovića, itd.

Medijski svakako jedan od najinteresantnijih detalja iz biografije Mušike Dujovića vezan je za događaj od 7. oktobra 2000. godine. Dujović je u svojstvu istražnog sudije ubistava Petka Pešukića i Radovana Kovačevića donio rješenje o sprovođenju istrage protiv šest lica – aktera oružanih obračuna u kafeteriji hotela Podgorica i ispred Kliničko-bolničkog centra.

Kao prvookrivljenog Dujović je notirao Branislava Mićunovića (ubistvo i nedozvoljeno držanje oružja), terećenog da je ubio ranjenog Kovačevića dok su ga iz auta unosili u urgentni blok. Postupci su trajali sve do početka 2008. a Mićunović je, uslijed nedostatka dokaza, pravosnažno oslobođen krivice.

Među okrivljenim (kasnije optuženima) iz Dujovićevog rješenja za sprovođenje istrage našao se i Milan Zindović, brat Dragana Zindovića, prvooptuženog iz predmeta Jadranska straža, koga zastupa Borivoje Borović i koji je, nota bene, priznao dvostruko ubistvo.

Narečeni Milan Zindović je 2000. terećen zbog neovlaščenog držanja heklera. U noći dvostrukog ubistva, braća Zindovići su se kartali u kazinu hotela Podgorica a „za susjednim stolom sjedio Brano Mićunović” , ispričao je na suđenju.

MUP Crne Gore je za Milana Zinodvića i Mićunovića kasnije sudu dostavio potvrdu da su bili pripadnici rezervnog sastava policije i da su po tom osnovu dobili naoružanje, pa su zbog toga oslobođeni krivice za to djelo.

Upravo je Milan Zindović pred Sudskim savjetom – nakon što je Mušika Dujović objavio da ne postoji osnov da postupi po zahtjevu Duška Markovića i Vesne Medenice za razrješenje sutkinje Slavke Vukčević – početkom oktobra objavio kako je pred Sudskim savjetom on pokrenuo postupak opoziva…

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo