Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Koaliciono strujno kolo

Objavljeno prije

na

Priča o energetici ne može proći bez bivšeg premijera Mila Đukanovića. Tako je bilo i ovoga puta. Iza zatvorenih vrata vile Gorica sastali su se čelnici DPS-a i SDP-a. A zadatak lidera DPS-a je jasan – privolljeti SDP da što prije pristane na reviziju ugovora o suvlasništvu italijanske kompanije A2A u crnogorskoj Elektroprivredi. A2A je, naime, tražila promjenu ugovora jer, kako sada stvari stoje, Italijani ne mogu da ispune ugovorom postavljene uslove kako bi poslije 2015. dobili šansu da postanu vlasnici većinskog paketa akcija Elektroprivrede Crne Gore. A, kako smo ranije čuli, SDP želi da Elektroprivreda Crne Gore ostane u većinskom državnom vlasništvu. I prvom čovjeku SDP-a, Ranku Krivokapiću se, makar deklarativno, ne dopada vladin plan za gradnju hidroelektrana na Morači.

NA LINIJI SA PRETHODNIKOM: No, suštinski, u ovom trenutku nije problem samo u tome što A2A nema izgleda da ispuni sve uslove iz ugovora. Veći problem je što ni do sada nisu zablistali kao partner u jednom od najvećih i najvažnijih crnogorskih preduzeća. U prvoj godini upravljanja EPCG ova kompanija nije ispunila glavne obaveze koje su joj stavljene u zadatak i koje je potpisala. Spisak neuspjeha je dug – ostvareni profit manji je od očekivanih 20 miliona, nedovoljna ulaganja u distributivnu mrežu (ulaganja su duplo manja nego što ih je EPCG imala dok je domaći menadžment upravljao tom kompanijom), nedovoljno smanjenje gubitaka na prenosnoj i posebno distributivnoj mreži…

Ipak, aktuelni premijer Igor Lukšić ne razmišlja da raskine ugovor sa A2A. On kaže: „partnerski odnos treba graditi”. On je potvrdio da je A2A tražila reviziju ugovora kao i da on i partija kojoj pripada imaju razumijevanja za taj zahtjev.

Nije ni čudo. Ako su kod profita i investicija omanuli, ako javni interes nije zadovoljen – isprsili su se na drugoj adresi. Nesebično i izdašno pomažu Prvu banku koju kontrolišu braća Đukanović – Milo i Aco.

Većinu od 96 miliona eura, koje je A2A unijela preko dokapitalizacije, od oktobra 2009. dali su Prvoj banci. Izostanak ulaganja u EPCG menadžeri su objasnili niskim povratom na investicije koji odobrava Regulatorna agencija za energetiku. Našli su alternativni način da se oduže partnerima. I to će, zasigurno, u crnogorskom vrhu vlasti i dalje biti cijenjeno.

Aco Đukanović i A2A su skupa i u Rudniku uglja. Aco ima 10, 5 odsto akcija, A2A 39,49, a država 31 odsto. I u ovoj kombinaciji Italijani imaju prohtijeve. Pa je u predlogu DPS-a, o kojem će se izjašnjavati koalicioni partneri, i želja Italijana da se spoje EPCG i Rudnik uglja. Kada je u pitanju ovaj zahtjev – SDP je nešto fleksibilniji iako postoji opasnost da, ukoliko se udovolji Italijanima da postanu najveći pojedinačni vlasnik Rudnika – otvara se mogućnost da brže postanu i glavni u EPCG.

PARTNERSTVO NA NIVOU: Jedan od načina produbljivanja i širenje partnerstva sa italijanskom A2A jeste i crtanje tendera za izgradnju hidroelektrana na Morači – upravo za njih. Taj dio posla je završila Vlada Mila Đukanovića. Na Lukšiću i saradnicima je sada da – ožive crtež.

No, u pitanju je itekako nezahvalan i težak posao jer su prethodnici koji i dalje vladaju energetskom scenom napravili puno grešaka u koracima. Valjda u žurbi da zaokruže partnerstvo. Do danas, i pored svih nastojanja raznih interesnih krugova – nije rasvijetljeno – kakvu korist imaju građani Crne Gore od potapanja kanjona Morače i gradnje hidroelektrana.

Vlada je prvo raspisala tender sa jednim tehničkim rješenjem. Potom ga je mijenjala tokom tendera time što je prihvatila niže Andrijevo i moguće druge alternative. Sada su u najavi i nova dokumenta koja se bave ekonomskom računicom čitavog projekta.

Ovakvim ponašanjem upravo je Vlada ta koja tjera ozbiljne investitore jer u hodu mijenja zadatke i uslove. Prvo su odbili sve one koji nijesu željeli da finansiraju projekte gradnje četiri hidroelektrane po Vladinom planu, onda su tokom tendera otpadali i ostali zbog uslova koji su dati u tenderu. Napokon, kada je ostala samo A2A – njima je otvorena mogućnost dodatnog mijenjanja plana za gradnju. Sasvim je jasno da to nije tržišno ponašanje, a nije ni u skladu sa zakonom što se vidi i iz tužbe koju su podnijeli Forum 2010, MANS i Green Home tražeći poništenje koncesionog akta.

A GDJE VAM JE RAČUN: Sada SDP, tražeći da se napravi nova ekonomska računica isplativosti projekta HE na Morači, jednim udarom može da pogodi u više ciljeva. Da stvori privid socijaldemokratske partije koja brine o javnom interesu i javnim dobrima, uzdrma stabilnost koalicije i dovede DPS do toga da im čine nove kadrovske i slične ustupke. Pod uslovom da se potpredsjednik Vlade iz redova SDP-a Vujica Lazović koji je potpisao ugovor o dokapitalizaciji i djelimičnoj privatizaciji EPCG složi sa stavovima predsjednika partije. No, uvijek je isplativije igrati toplo-hladno unutar vladajuće koalicije, po receptu koji je do sada uspijevao.

Žarko Rakčević, koordinator Foruma 2010 je objasnio da ćemo doći u situaciju da prodajom većinskog paketa EPCG dobijemo – vrlo visoke cijene struje i dođemo u situaciju da se parama građana i privrede kupuje i preostali dio akcija za račun A2A.

Koaliciono strujno kolo se uporno okreće. Samo je pitanje hoće li neko ispasti iz njega ili će se i dalje vrtiti po istom principu – puno varnica a javnog interesa niotkud.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo