Otvaranje parlamentarne istrage o aferi Snimak i formiranje anketnog odbora bili su jedan od zahtjeva velikog protestnog skupa, održanog 22. aprila na platou ispred Skupštine Crne Gore. Tada je svakome bilo jasno šta građani traže – konkretne rezultate, jasnu osudu antiustavnog djelovanja DPS-a i konkretnu odgovornost za konkretne osobe. Međutim, predsjednik Anketnog odbora Koča Pavlović nedavno je kazao da su Anketni odbor i njegov izvještaj o rasvjetljavanju afere Snimak postali kolateralna žrtva unutarkorupcionog pomirenja između DPS-a i SDP-a. Zašto?
MONITOR: Građani nijesu tražili da se formira Anketni odbor da bi javnost gledala još jedno parlamentarno pozorište koje će se završiti bez rezultata.
PAVLOVIĆ: Demokratski front je prihvatio povratak u Skupštinu i formiranje anketnog odbora, jer je vjerovao da ova parlamentarna istraga mora završiti opipljivim rezultatom. Takva uvjeravanja dolazila su sa različitih adresa. Uostalom, zar je za Jelićeve ili Gvozdenovićeve istupe potrebna bilo kakva dodatna istraga, bilo kakvo dodatno tumačenje? Pa ti iskazi su toliko samooptužujući da su baš oni ta potrebna i dovoljna potvrda antiustavnog djelovanja DPS-a.
Demokratski front i ja povjerovali smo šefu SDP-a Ranku Krivokapiću, koji nas je svo vrijeme uvjeravao da će njihov čovjek u Anketnom odboru podržati Izvještaj u kome će se tražiti konkretna odgovornost za konkretne funkcionere DPS-a. Tako se šef SDP-a ponašao tokom cijelog perioda rada Anketnog odbora. Upravo tako je bilo i na posljednjem sastanku koji smo 24. jula predsjednik PZP-a Nebojša Medojević i ja imali sa gospodom Rankom Krivokapićem i Borislavom Banovićem. Nakon toga dana, šef SDP-a je naprasno prestao da nam se javlja, iz čega zaključujem da je tada nastupio period trgovine sa DPS-om. Trgovine u kojoj su Đukanović i Krivokapić usaglasili više stvari, pa i to da junaci afere Snimak prođu nekažnjeni.
Očito da je ovo gušenje parlamentarne istrage bilo cijena za opstanak vladajuće koalicije, cijena koju je DPS tražio a SDP prihvatio, i zato ću ponoviti moj lični stav – sramota me je što sam dozvolio da građani Crne Gore, i ja sa njima, još jednom budemo nasamareni od istih, dobro poznatih prevaranata.
Predsjednik DF Miodrag Lekić je ranije najavio da ovakav rasplet događaja oko afere Snimak neće ostati bez odgovora DF-a. Ne znam kakav će taj odgovor biti, ali se nadam da će, nakon ovog posljednjeg Krivokapićevog licemjerja, makar malo zaćutati oni koji se i dalje ,,nadaju” u šefa parlamenta, a sjede u opozicionim redovima.
MONITOR: Kako je, po Vašem mišljenju, moguće dokazati da je u predizbornom periodu bilo protivzakonitih aktivnosti, političke diskriminacije i zloupotrebe izbornih resursa?
PAVLOVIĆ: Dokazivanje tih nezakonitosti je posao tužilaštva, a ne Skupštine i Anketnog odbora. Naše je bilo da, na bazi saznanja i uvjerenja, većinski donesemo političku ocjenu – da su poslanici koji bestijalno lažu i da su ministri koji otvoreno i nesporno zloupotrebljavaju svoje pozicije i državne fondove nedostojni da obavljaju te javne funkcije.
Umjesto da nam pomogne da od DPS-a zahtijevamo uklanjanje Jelića iz Skupštine, Krivokapić je sa tim i takvim Jelićem otišao, o državnom trošku, na vaterpolo vikend do Barselone. Mislim da je takvim ponašanjem šef SDP-a pokazao Briselu da su on lično, njegova partija i parlament kojim rukovodi, zatočenici petnaestogodišnje političke ljubavi koja je Crnu Goru dovela do same ivice fizičkog opstanka. Ova zapanjujuće čvrsta veza Đukanovića i Krivokapića prijeti da u zaborav gurne čak i onu epsku ljubav Vladimira i Kosare.
MONITOR: Da li imate kakvih saznanja o tome kako je na ovakav, kako ste rekli, razočaravajući rezultat Anketnog odbora, reagovala Evropska komisija?
PAVLOVIĆ: Reakcija EK je bila očekivano negativna, ali je njihova reakcija za mene bila neočekivano mlitava. Kao da su Brisel i sam komesar File, koji je onako grlato ponavljao priču o tri uslova za otvaranje pregovora u oktobru, prihvatili da broj tih uslova za sada budu svedeni na samo jedan – na ustavne promjene. Poznajući briselsku metodologiju, pretpostavljam da će nepostojanje očekivanih rezultata oko afere Snimak biti glavna zamjerka u jesenjem Izvještaju koji će Komisija dati o Crnoj Gori.
MONITOR: Tokom parlamentarne istrage, članovi Anketnog odbora međusobno su se optuživali za opstrukciju, iznošene su oštre kvalifikacije… Prije nekoliko dana zamalo nije došlo do tuče na sjednici Radne grupe za izborno zakonodavstvo. Po pravilu inicijatori tih incidenata su poslanici DPS-a. Vaš komentar.
PAVLOVIĆ: Tenzije zakonomjerno rastu kada god se neko od funkcionera DPS-a osjeti lično ugroženim ili kada se razmatra ukidanje nekoga od nezakonitih stubova DPS-ove dvodecenijske vlasti. Kada sam predložio da Anketni odbor pozove svog člana Milutina Simovića da pred odborom svjedoči o predizbornoj kupovini glasova u Pljevljima, koju je baš on partijski koordinisao, šef poslaničkog kluba DPS-a je postao tako agresivan i nevaspitan da sam bio prinuđen da ga pozovem u susjednu prostoriju, kako bih ga urazumio i smirio. I taj moj poziv, iako ga on nije prihvatio, imao je pozitivan efekat na daljnji rad Anketnog odbora. A ovo što se desilo na Radnoj grupi ja svrstavam u kategoriju čuvenog crnogorskog ,,čojkanja”, što u našoj Skupštini već odavno gotovo da predstavlja parlamentarni standard.
MONITOR: A kako komentarišete dolazak Sava Grbovća, vlasnika Lutrije, na jednu od sjednica parlamentarnih odbora i nedavni slučaj kada je gradonačelnik Miomir Mugoša doveo na sjednicu Anketnog odbora psihijatra?
PAVLOVIĆ: Dolazak ,,bezbjednosno interesantnog” Sava Džigija Grbovića u Skupštinu, i to (navodno) bez ičijeg poziva, predstavlja istinski skandal. Doduše, svi odavno znamo da Brano Mićunović ima svoje poslanike u Skupštini Crne Gore, koji se sami identifikuju svaki put kada neko pomene Mićunovića ili kada Branov interes neko dovede u pitanje. Ali i pored toga, smatram da je ulazak najbližeg Mićunovićevog saradnika u Skupštinu Crne Gore bio skandal bez presedana. Možda je najtužnije što bi to Džigijevo ,,gostovanje” prošlo beskonfliktno da nije reagovao predsjednik PZP-a kolega Medojević.
Epizoda sa Mugošom je sramota posebne vrste – sramota parlamentarizma i sramota profesije. Za Skupštinu je krajnje uvredljivo da je neko onako tretira, kako je to pokušao Miomir Mugoša. A naročito je sve to bilo sramotno za onog ljekara koji je pristao da sa njime, kao sa potiračem, mlatara bahati gradonačelnik. Ja sam nastojao, i mislim da sam uspio, da osujetim taj pokušaj diverzije rada Anketnog odbora.
Na ovom mjestu moram dodati još nešto. Zapanjilo me je saznanje da SDP, koji je insistirao da se Miomir Mugoša pozove na saslušanje, za ovog gradonačelnika-siledžiju gotovo da nije imao niti jedno pitanje!?
MONITOR: U septembru se očekuje zasijedanje parlamenta o rebalansu budžeta. Kakav ishod očekujete, da li će pasti Đukanovićeva vlada?
PAVLOVIĆ: Mislim da nećemo dočekati novo rebalansiranje, jer vjerujem da Đukanović sa Krivokapićem već pokušava da ,,spakuje” neku novu koaliciju i neku novu vladu, koja bi bez izbora preuzela upravljanje Crnom Gorom. Koliko ja znam, ta bi nova koalicija morala biti razumna u vezi KAP-a, ograničeno agilna na planu borbe protiv korupcije, pasivna po pitanjima obračuna sa organizovanim kriminalom, i otvorena za azerbejdžanske investicije u sektoru nafte i gasa. I kao prvo – ta bi koalicija morala da Đukanoviću garantuje sigurnost.
Da ne bi bilo zabune – Demokratski front će, ako do toga dođe, zahtijevati izbore. I ako do tih izbora na jesen dođe, mi ćemo sami pobijediti DPS. Iskreno se nadam da ostale opozicione kolege neće prihvatiti ovu rekonstrukciju vlasti koju pakuju Đukanović i Krivokapić. Jer je to put koji Crnu Goru vodi u dugotrajno dužničko ropstvo, a vanredni izbori su jedini izlaz ka ozdravljenju ove države i njene privrede.
Mirenje separatista i radikala
MONITOR: Nedavno ste, postavljajući poslaničko pitanje o pomilovanju osoba koje izdržavaju zatvorsku kaznu, rekli da kaznu ne izdržavaju najveći kriminalci koji se nalaze u ovoj državi. Kako njih dovesti pred lice pravde?
PAVLOVIĆ: Najveći crnogorski kriminalci jesu na slobodi. Jedan broj njih slobodno posluje ovdje, a jedan broj ih je u bjekstvu, nakon što je bivša srpska vlast, u saradnji sa DEA-om, prije tri godine započela i provela obimnu ofanzivu protiv mafije u Srbiji i regionu. Tada su ključni Đukanovićevi investitori morali napustiti Crnu Goru i otići u ilegalu.
Vidimo da je ta započeta borba protiv mafije sada stala. Nova srpska vlast ne hapsi Šarića, iako je gromoglasno najavljivala. Ta je vlast ukinula potjernicu za Stankom Subotićem, a u kuloarima se čak najavljuje da će uskoro abolirati jednog od ključnih regionalnih kriminalaca koji je u zatvoru.
Svi oni kojima je čudno što su odnosi Crne Gore i Srbije baš sada dostigli ,,najveći nivo”, svi kojima je čudno što su separatist Đukanović i bivši radikal Vučić postali najbolji prijatelji, a Krivokapić i Dačić intimusi, svi kojima je čudno što Toma Nikolić učestvuje u kampanji Filipa Vujanovića i što nagovara NOVU na koaliciju sa DPS-om neka se zapitaju šta to pomenute osobe spaja? Ili još bolje – ko je to ko spaja ove nekada nepomirljive protivnike?
Rezultat ove nove ,,regionalne saradnje” jeste to što je Darko Šarić počeo da se otvoreno sprda sa državom Crnom Gorom! Pogledajte samo pravosudne igranke oko njegovog brata i oko Lončara, pa zatim ove smijurije oko zakupa njegove imovine koja je konfiskovana. Darko Šarić prvo šalje svoje rođake, braću Šariće, kao zainteresovane za zakup njegove nekadašnje imovine, a potom se njegov advokat pojavljuje na licitaciji. Naravno da svega toga ne bi bilo da se Darko Šarić zaista plaši hapšenja. Ali, čini se, da ga je aktuelno srpsko-crnogorsko otopljavanje potpuno ospokojilo i ohrabrilo.
Skupština – centralni politički autoritet
MONITOR: Na osnovu Vašeg iskustva kao poslanika Skupštine Crne Gore i predsjednika Anketnog odbora kako ocjenjujete rezultate rada crnogorskog parlamenta i njegov uticaj na politička i ostala dešavanja u Crnoj Gori?
PAVLOVIĆ: Skupština se posljednjih godina administrativno opremila, i u ovoj integrativnoj fazi ona ima šansu da se postavi u ulogu centralnog političkog autoriteta u državi. Ima šansu da makar u ključnim stvarima postane parlament evropskog tipa. To je, na svoj autokratski način, nedavno primijetio čak i predsjednik Vlade, žaleći se na tobožnju diktaturu parlamenta. Od njenog čelnog čovjeka u dobroj mjeri zavisi da li će Skupština CG tu svoju integrativnu šansu iskoristiti. Baš zato, ja ocjenjujem da će, sa ovim predsjednikom, Skupština tu svoju šansu propustiti. Jer nam je skupštinski čelnik osoba kada na engleskom govori o razvoju demokratije u Gruziji, a potpuno je druga osoba kada na crnogorskom razgovara sa autokratom Milom Đukanovićem. Najsvježije iskustvo pokazuje da brzina naših integracija direktno zavisi od sposobnosti Skupštine Crne Gore da se mijenja u skladu sa evropskom praksom. Zato je pitanje predsjedavanja i rukovođenja Skupštinom jedno od ključnih pitanja naše evropske budućnosti.
Veseljko KOPRIVICA