Opljačkanom i osiromašenim Berancima, usred prošlonedjeljne epidemije stomačnih bolesti upućen je iz jedne tajkunske kompanije iz Podgorice šleper flaširane vode – da bi se oko njene podjele pobili. Bilo je mučno gledati gladne i žedne ljude kako se otimaju za nekoliko boca vode, koje u okolini grada ima na svakom koraku, to jest izvorištu. Ova je slađa. Poslala je vlast svom vjernom narodu, koji je toliko dobar da se ne buni ni kada ga kadrovi te vlasti masovno otruju.
Danima nakon što je izbila epidemija stomačnih bolesti od kojih je do trenutka slanja ovog teksta u štampu zvanično oboljelo preko hiljadu građana, dok se još nekoliko hiljada samostalno liječilo, osim opozicije i nevladinih organizacija iz oblasti ekologije, niko nije postavio pitanje odgovornosti. Ni lokalne, ni državne vlasti. Ni tužilaštvo, po službenoj dužnosti. A neko je morao biti odgovoran što je u Domu zdravlja nekoliko dana ličilo na ratno stanje.
Epidemija je kulminirala u noći između petka i subote, 24. i 25. septembra. Talas pacijenata sa simptomima bolova u stomaku, povraćanja, proliva, visoke temperature i dehidracije, zapljusnuo je najprije Hitnu pomoć, oko tri sata poslije ponoći. Zatim su se pred otvaranje drugih ordinacija, prije sedam sati formirali redovi ispred zaključanih vrata. Toga dana najteže je ipak bilo u Dječjem dispanzeru.
„Bila sam na slobodnom danu. Počeli su a me zovu roditelji djece čiji sam izabrani ljekar. Istovremeno i moja djeca su dobila simptome i počela da povraćaju. Odjurila sam u dispanzer gdje je zbog vikenda radio samo jedan ljekar. Bilo je strašno. Plač djece, nervoza roditelja. Koleginica nije mogla da postigne da pregleda, a ja nijesam stigla ni da navučem bijeli mantil već sam odmah otvorila ordinaciju i priskočila u pomoć” , ispričala je jedna doktorka sa Dispanzera za djecu.
Na infuzije se čekalo u redovima. Uključivane su u svim prostorijama gdje je bilo kreveta, i opet nije bilo dovoljno.
Sljedećeg dana, ponavljale su se scene od subote. Blaži trend pada pacijenata evidentan je bio u ponedjeljak. Načelnik Jedinice hitne pomoći dr Muho Muratović rekao je da je stagnacija očigledna, ali da to ne mora da znači da su sve opasnosti od epidemije prošle, i da pravi posao tek predstoji.
„Epidemiolozi moraju da pronađu uzroke ove epidemije i da otklone ono što je dovelo do masovnog obolijevanja. Još ne možemo biti sigurni da se neće javiti druga epidemija”, upozorava dr Muratović.
Šta se zapravo dogodilo, još nije poznato, ali je nesporna činjenica da su izvodeći radove na putu Berane – Lubnice, koji treba da dalje vodi prema Kolašinu, radnici preduzeća Bemaks za mjesec i po čak jedanaest puta probili cijevi gradskog vodovoda. Posljednji put to se dogodilo dan-dva prije masovnog obolijevanja, što se poklapa sa periodom inkubacije.
„Natočio sam toga dana popodne čašu vode na slavini u kuhinji. Prvo nijesam mogao da vjerujem. Boja je bila potpuno tamna i čudna”, svjedoči jedan stanovnik Berana.
Izvorište gradskog vodovoda, Merića vrelo, nalazi se par kilometara ispod sela Lubnice, odakle se slobodnim padom voda provodi cijevima pet-šest kilometara do mjesta Banjevac, gdje je smještena vodovodna stanica, odnosno takozvana prekidna komora. Tek na ovom mjestu nalazi se čuvar, dok samo izvorište, kao i cijevi čitavom dužinom od izvorišta do prekidne komore nijesu ničim obezbijeđene.
U Beranama postoji i stari vodovodni sistem, kojim se voda sa manastirskog vrela pumpama izbacivala do bazena na brdu Jasikovac iznad grada. Ovaj sistem se koristi kada dođe do kvarova na novom vodovodu. Sada se sumnja da je u danima kada je došlo do prekida vodosnadbijevanja sa Merića vrela, ovaj bazen, koji prethodno nije opran, napunjen vodom i stavljen u funkciju, što je mogao biti jedan od uzroka nastanka epidemije. Stari bazen na Jasikovcu pri tome takođe nije obezbijeđen.
Dok ovaj broj Monitora ide u štampu oglasio se Institut za javno zdravstvo Crne Gore, koji potvrđuje da je voda sa vodoizvorišta Banjevac u Beranama mikrobiološki neispravna zbog prisustva kolifornih bakterija. Dalje analize, biće obavljene u zagrebu u tamošnjem institutu.
U ekološkom pokretu OZON smatraju da su građani morali biti na vrijeme biti upozoreni.
,,Nadležne institucije moraju da utvrde zašto građani Berana nijesu bili informisani o kvalitetu vode za piće ako je imalo indicija da može biti problema. Takođe moraju da pokrenu odgovarajuće postupke radi sankcionisanja onih koji nijesu radili u skladu sa svojim odgovornostima. Bilo da je riječ o nesavjesnim pojedincima ili instituciji koja je napravila propust nesagledivih razmjera”, kaže za Monitor direktor Ozona Aleksandar Perović.
On smatra da je suština monitoringa kvaliteta vode za piće upravo kontinuirana kontrola i pravovremeno informisanje javnosti. To uostalom potrošači i plaćaju.
,,Smatram da je u ovom momentu utvrđivanje odgovornosti jednako važno kao i identifikovanje razloga zbog kojeg je došlo do masovnog trovanja građana Berana. Mi u Ozonu smatramo da je JP Vodovod i kanalizacija Berane bilo u obavezi da pravovremeno obavijesti i građane Berana, ali i lokalnu upravu o lošem kvalitetu vode za piće i to na način da se precizno i jasno daju instrukcije i savjeti kako se odnositi prema tom problemu, dok se ne prevaziđe krizna situacija”, napominje Perović.
Ozon je pozvao državno tužilaštvo da u skladu sa svojim nadležnostima i Krivičnim zakonikom Crne Gore pokrene odgovarajuće postupke.
,,Savjetujemo građane Berana da iskoriste svoja prava garantovana Ustavom i čitavim nizom zakona i pokrenu postupke protiv onih koji su doveli do toga da im bude ugroženo zdravlje, a onima koji imaju hronična oboljenja i život. Ukoliko se utvrdi da su nadležne institucije odgovorne za propuste koji su doveli do masovnog trovanja građana Berana, očekujemo i kadrovske promjene i pozivanje na ličnu odgovornost”, kaže direktor Ozona.
Da građani Berana koji su zatražili pomoć kod ljekara mogu da tuže Opštinu i beranski Vodovodod zbog trovanja, smatra i advokat Zoran Begović.
,,Ukoliko nalazom bude dokazano i potvrđeno da je voda bila bakteriološki neispravna i da se nije smjela piti, onda građani Berana koji su dobili trovanje imaju pravo tužbe nadležnom sudu zbog nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova i straha”, izjavio je Begović.
On objašnjava da bi ukoliko se građani odluče na tužbu, to bio prvi takav slučaj.
,,U Crnoj Gori možda nije bilo sličnih tužbi za naknadu štete, ali je bilo drugih slučajeva kada je konzumiranjem hrane u restoranima i ugostiteljskim objektima dolazilo do trovanja. Ja sam bio jedan od advokata koji je zastupao te ljude u određenim postupcima i to je praktično ‘čist’ postupak”, rekao je Begović.
Advokati smatraju da je o visini nadoknade rano govoriti. Vlasti bi tada od odštete koju bi morali da isplate mogli da odbiju vrijednost šlepera flaširane vode koju su posredstvom tajkunske kompanije poslali na dar građanima Berana.
Tufik SOFTIĆ