Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Ko sve smije da nas bije

Objavljeno prije

na

Osnovnom tužilaštvu u Kotoru trebalo je tri godine da ustanovi da biznismen Zoran Ćoćo Bećirović nije kriv zbog nasilničkog ponašanja. Jeste da je šamarao svoje radnike, ali samo malo. Nije im nanio tjelesne povrede već samo crvenkastu boju na obraze, pa tužilaštvo tu nema što da radi. Brojne prijave protiv Bećirovića, vlasnika hotela Avala u Budvi i Bjanka i Lipka u Kolašinu, svjedoče da je pored verbalnih uvreda lak i na pesnicama.

,,Odmah po otvaranju vrata od lifta, s obzirom na to da sam ja bio najbliži otvoru, Zoran Bećirović me snažno ošamario, uz izrečene riječi prijetnji i uvreda, a potom se usmjerio na kolegu iz Srbije, kome je zadao mnogo udaraca”, navodi se u jednoj od prijava protiv Bećirovića.

Bećirovićev advokat Branko Čolović kaže za jednu od sličnih prijava protiv njegovog klijenta ,,da to jeste prekršaj, ali nije kriminal niti ima govora o nasilničkom ponašanju” te da oni vjeruju u zakone i institucije ove države. A kako i ne bi.

Hotelijer koji voli da tuče samo je jedan u nizu junaka našeg doba kojima nijesu dovoljni sila i moć koji ih prate, nego svoju osionost moraju i kroz batinu da iskažu. I silnici su ljudi, pa ne mogu da izdrže da ponekad nekog ne ćušnu. A svi, ne kriju, vjeruju u institucije države, koje im po pravilu za nepočinstva progledaju kroz prste.

Dešava se, recimo, da tužilaštvu nije dovoljno ni kada pored ,,bezazlenog” crvenila od udaraca, napadnutom pukne i bubna opna. Godinu i po traje farsa oko uličnog napada gradonačelnika Miomira Mugoše i njegovog sina Miljana na novinara Vijesti Mihaila Jovovića i fotoreportera Borisa Pejovića. Državni aparat se upregao da od žrtve napravi siledžiju. Jovović je nakon susreta sa gradonačelnikom, kako su ga lako udarili, morao na operaciju zbog pucanja bubne opne. A tužilaštvu je stalo da dokaže Jovovićevu ,,krivicu” za navodni potres mozga gradonačelnikovog vozača Dragana Radonjića. Za sada stvari stoje ovako: gradonačelnik Mugoša je platio samo kaznu za prekršaj od 400 eura, a Jovovića tužilaštvo sumnjiči za nasilništvo iako su tri vještačenja pokazala suprotno.

Da gradonačelniku Podgorice nijesu strane ove vrste obračuna šuškalo se i u ljeto 2007. kada su se u medijima pojavile informacije o njegovom fizičkom obračunu sa Acom Đukanovićem. Navodno Mugoša i Đukanović su pesnicama usaglašavali pravce urbanističkog razvoja glavnog grada. Nije ni mlađi Đukanović bez fajterskog iskustva. On je juna 2000. godine, skupa sa prijateljima u holu hotela Crna Gora učestvovao u tuči u kojoj je Zoran – Feki Kljajić zadobio dvostruku frakturu lobanje. Đukanović i prijatelji su Kljajića tukli drškama pištolja, nogama i rukama po glavi i tijelu. Sadašnji bankar Đukanović je tada nekoliko dana proveo u zatvoru i otuda saopštio da je napad na Kljajića uslijedio nakon njegovih verbalnih napada i vrijeđanja Đukanovićeve porodice. Četiri godine nakon prebijanja Kljajića, Osnovni sud u Podgorici izrekao je presudu – Aco Đukanović nije kriv. Tri godine kasnije, na ponovljenom suđenju, konstatovano je da je optužba zastarjela.

U odbranu porodice, početkom prošle godine, istupio je i Nenad Mićunović, bratanić kontroverznog biznismena Branislava Mićunovića. Udario je Nebojšu Medojevića ispred zgrade u kojoj Medojević stanuje i zaprijetio mu da će ga likvidirati ukoliko nastavi da pominje Branislava Mićunovića. Pravosuđe je u ovom slučaju, na koji su oštro reagovali ambasadori EU i SAD, pokazalo ažurnost. Nenad Mićunović kažnjen je prekršajno sa 950 eura.

Ne biju samo biznismeni i političari. U Crnoj Gori i intelektualci stegnu pesnicu. Nedavno je prekipjelo i dekanu Pravnog fakulteta Ranku Mujoviću, pa je nasrnuo na studenta Koču Đurišića. U krivičnoj prijavi, Đurišić navodi da mu je Mujović prijetio, „uhvatio ga rukama za kragnu jakne i gurao”, te da ga je tom prilikom i ogrebao po vratu, što je „konstatovao” i doktor u Hitnoj pomoći. Tužilaštvo i dalje radi na tom slučaju, a dekan je nastavio da podučava mladež.

Meta psovki i verbalnih prijetnji najčešće su novinari. Kada se to ne pokaže djelotvornim, onda kreću napadi pod okriljem mraka.

Tokom proslave desetogodišnjice osnivanja lista Vijesti, u jesen 2007. godine, napadnut je direktor tog dnevnika Željko Ivanović. Pretučen je, a policija je kasnije pronašla dragovoljce počinioce, za koje Ivanović tvrdi da nijesu pravi napadači na njega. Stvarne napadače i njihove nalogodavce niko nije ni pokušao da traži.

Nedugo nakon napada na Ivanovića na pragu kuće pretučen je i novinar Tufik Softić, iz Berana. Završio je u bolnici – sa teškim tjelesnim povredama. Ni napadači na Softića nijesu nađeni.

Novinara Mladena Stojovića napali su u njegovoj kući, u Baru 2008. Sa leđa, dok je sjedio za kompjuterom. Slomljena mu je vilica, zubi, povrijeđeno lice. Stojović je neposredno prije napada u serijalu Insajder televizije B92 otvoreno progovorio o fudbalskoj mafiji, a u tom kontekstu pominjao je i veoma moćne ljude u Crnoj Gori. Policija je tvrdila kako nema tragova obračuna u njegovom stanu i izdala saopštenje u kome je sugerisano da je sam sebe povrijedio. „Ako nekome idete šiljkom u obraz put vrata, onda to liči na pokušaj ubistva”, kazao je Stojović.

Da nasilje po pravilu rađa novo nasilje pokazuje i slučaj iz decembra 2009. u podgoričkom restoranu Maša. „Dvojica su prišla za naš sto, a potom su nam, uz psovke i najgore uvrede, prsnuli sprej u oči, nakon čega su po nama pljuštale šipke, palice, pištolji…”. Ovako je napad opisao podgorički advokat Nebojša Batrićević. Njega i Časlava Nenezića, koji je sa njim sjedio za stolom, napali su tjelohranitelji biznismena Veselina Barovića. Batrićević tvrdi da nikakvog kontakta niti bilo kakve veze nikada nije imao sa Barovićem i da su samo sjedjeli u istom restoranu. Batrićević sa prijateljem, Barović sa nekoliko djevojaka. No, Batrićević se, kada su tjelohranitelji po obavljenom poslu pobjegli, pridigao i Baroviću udarcem slomio nos. Policija je poslije nekoliko dana uhapsila Rada Živkovića i Marinka Banovića zbog sumnje da su, na Barovićev poziv, pretukli Batrićevića i Nenezića. U Kliničkom centru progovorio je i Veselin Barović tvrdeći da nema nikakve veze sa napadom na Nenezića i Batrićevića. Barovićevi tjelohranitelji Banović i Živković kažnjeni su zatvorskim kaznama u trajanju od 10, odnosno pet mjeseci. Zbog nedostatka dokaza Vrhovno državno tužilaštvo odustalo je od krivičnog gonjenja Veselina Barovića.

Crnogorski silnici rukovode se onom da je batina iz raja izašla, ali stalno zaboravljaju da ta ista batina ima dva kraja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo