Osnovnom tužilaštvu u Kotoru trebalo je tri godine da ustanovi da biznismen Zoran Ćoćo Bećirović nije kriv zbog nasilničkog ponašanja. Jeste da je šamarao svoje radnike, ali samo malo. Nije im nanio tjelesne povrede već samo crvenkastu boju na obraze, pa tužilaštvo tu nema što da radi. Brojne prijave protiv Bećirovića, vlasnika hotela Avala u Budvi i Bjanka i Lipka u Kolašinu, svjedoče da je pored verbalnih uvreda lak i na pesnicama.
,,Odmah po otvaranju vrata od lifta, s obzirom na to da sam ja bio najbliži otvoru, Zoran Bećirović me snažno ošamario, uz izrečene riječi prijetnji i uvreda, a potom se usmjerio na kolegu iz Srbije, kome je zadao mnogo udaraca”, navodi se u jednoj od prijava protiv Bećirovića.
Bećirovićev advokat Branko Čolović kaže za jednu od sličnih prijava protiv njegovog klijenta ,,da to jeste prekršaj, ali nije kriminal niti ima govora o nasilničkom ponašanju” te da oni vjeruju u zakone i institucije ove države. A kako i ne bi.
Hotelijer koji voli da tuče samo je jedan u nizu junaka našeg doba kojima nijesu dovoljni sila i moć koji ih prate, nego svoju osionost moraju i kroz batinu da iskažu. I silnici su ljudi, pa ne mogu da izdrže da ponekad nekog ne ćušnu. A svi, ne kriju, vjeruju u institucije države, koje im po pravilu za nepočinstva progledaju kroz prste.
Dešava se, recimo, da tužilaštvu nije dovoljno ni kada pored ,,bezazlenog” crvenila od udaraca, napadnutom pukne i bubna opna. Godinu i po traje farsa oko uličnog napada gradonačelnika Miomira Mugoše i njegovog sina Miljana na novinara Vijesti Mihaila Jovovića i fotoreportera Borisa Pejovića. Državni aparat se upregao da od žrtve napravi siledžiju. Jovović je nakon susreta sa gradonačelnikom, kako su ga lako udarili, morao na operaciju zbog pucanja bubne opne. A tužilaštvu je stalo da dokaže Jovovićevu ,,krivicu” za navodni potres mozga gradonačelnikovog vozača Dragana Radonjića. Za sada stvari stoje ovako: gradonačelnik Mugoša je platio samo kaznu za prekršaj od 400 eura, a Jovovića tužilaštvo sumnjiči za nasilništvo iako su tri vještačenja pokazala suprotno.
Da gradonačelniku Podgorice nijesu strane ove vrste obračuna šuškalo se i u ljeto 2007. kada su se u medijima pojavile informacije o njegovom fizičkom obračunu sa Acom Đukanovićem. Navodno Mugoša i Đukanović su pesnicama usaglašavali pravce urbanističkog razvoja glavnog grada. Nije ni mlađi Đukanović bez fajterskog iskustva. On je juna 2000. godine, skupa sa prijateljima u holu hotela Crna Gora učestvovao u tuči u kojoj je Zoran – Feki Kljajić zadobio dvostruku frakturu lobanje. Đukanović i prijatelji su Kljajića tukli drškama pištolja, nogama i rukama po glavi i tijelu. Sadašnji bankar Đukanović je tada nekoliko dana proveo u zatvoru i otuda saopštio da je napad na Kljajića uslijedio nakon njegovih verbalnih napada i vrijeđanja Đukanovićeve porodice. Četiri godine nakon prebijanja Kljajića, Osnovni sud u Podgorici izrekao je presudu – Aco Đukanović nije kriv. Tri godine kasnije, na ponovljenom suđenju, konstatovano je da je optužba zastarjela.
U odbranu porodice, početkom prošle godine, istupio je i Nenad Mićunović, bratanić kontroverznog biznismena Branislava Mićunovića. Udario je Nebojšu Medojevića ispred zgrade u kojoj Medojević stanuje i zaprijetio mu da će ga likvidirati ukoliko nastavi da pominje Branislava Mićunovića. Pravosuđe je u ovom slučaju, na koji su oštro reagovali ambasadori EU i SAD, pokazalo ažurnost. Nenad Mićunović kažnjen je prekršajno sa 950 eura.
Ne biju samo biznismeni i političari. U Crnoj Gori i intelektualci stegnu pesnicu. Nedavno je prekipjelo i dekanu Pravnog fakulteta Ranku Mujoviću, pa je nasrnuo na studenta Koču Đurišića. U krivičnoj prijavi, Đurišić navodi da mu je Mujović prijetio, „uhvatio ga rukama za kragnu jakne i gurao”, te da ga je tom prilikom i ogrebao po vratu, što je „konstatovao” i doktor u Hitnoj pomoći. Tužilaštvo i dalje radi na tom slučaju, a dekan je nastavio da podučava mladež.
Meta psovki i verbalnih prijetnji najčešće su novinari. Kada se to ne pokaže djelotvornim, onda kreću napadi pod okriljem mraka.
Tokom proslave desetogodišnjice osnivanja lista Vijesti, u jesen 2007. godine, napadnut je direktor tog dnevnika Željko Ivanović. Pretučen je, a policija je kasnije pronašla dragovoljce počinioce, za koje Ivanović tvrdi da nijesu pravi napadači na njega. Stvarne napadače i njihove nalogodavce niko nije ni pokušao da traži.
Nedugo nakon napada na Ivanovića na pragu kuće pretučen je i novinar Tufik Softić, iz Berana. Završio je u bolnici – sa teškim tjelesnim povredama. Ni napadači na Softića nijesu nađeni.
Novinara Mladena Stojovića napali su u njegovoj kući, u Baru 2008. Sa leđa, dok je sjedio za kompjuterom. Slomljena mu je vilica, zubi, povrijeđeno lice. Stojović je neposredno prije napada u serijalu Insajder televizije B92 otvoreno progovorio o fudbalskoj mafiji, a u tom kontekstu pominjao je i veoma moćne ljude u Crnoj Gori. Policija je tvrdila kako nema tragova obračuna u njegovom stanu i izdala saopštenje u kome je sugerisano da je sam sebe povrijedio. „Ako nekome idete šiljkom u obraz put vrata, onda to liči na pokušaj ubistva”, kazao je Stojović.
Da nasilje po pravilu rađa novo nasilje pokazuje i slučaj iz decembra 2009. u podgoričkom restoranu Maša. „Dvojica su prišla za naš sto, a potom su nam, uz psovke i najgore uvrede, prsnuli sprej u oči, nakon čega su po nama pljuštale šipke, palice, pištolji…”. Ovako je napad opisao podgorički advokat Nebojša Batrićević. Njega i Časlava Nenezića, koji je sa njim sjedio za stolom, napali su tjelohranitelji biznismena Veselina Barovića. Batrićević tvrdi da nikakvog kontakta niti bilo kakve veze nikada nije imao sa Barovićem i da su samo sjedjeli u istom restoranu. Batrićević sa prijateljem, Barović sa nekoliko djevojaka. No, Batrićević se, kada su tjelohranitelji po obavljenom poslu pobjegli, pridigao i Baroviću udarcem slomio nos. Policija je poslije nekoliko dana uhapsila Rada Živkovića i Marinka Banovića zbog sumnje da su, na Barovićev poziv, pretukli Batrićevića i Nenezića. U Kliničkom centru progovorio je i Veselin Barović tvrdeći da nema nikakve veze sa napadom na Nenezića i Batrićevića. Barovićevi tjelohranitelji Banović i Živković kažnjeni su zatvorskim kaznama u trajanju od 10, odnosno pet mjeseci. Zbog nedostatka dokaza Vrhovno državno tužilaštvo odustalo je od krivičnog gonjenja Veselina Barovića.
Crnogorski silnici rukovode se onom da je batina iz raja izašla, ali stalno zaboravljaju da ta ista batina ima dva kraja.
Predrag NIKOLIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice