Povežite se sa nama

MONITORING

Ko rukom obrisani

Objavljeno prije

14 godina

na

Rocko

Crnogorski funkcioneri imaju nevjerovatnih sposobnosti. Poznato je da su zgodni i da lijepo zbore. Manje je poznato da je više njih sposobno da uvećava imovinu nevjerovatnom brzinom, uzimajući visoke kredite koji se sami otplaćuju.

Evidencija o imovini Komisije za konflikt interesa pokazuje da su više vladinih i opštinskih funkcionera uspjeli za godinu ili dvije da otplate ogromne kredite iako im plate to ne dozvoljavaju. Mora da je u pitanju neka viša matematika.

KO JOŠ OD PLATE ŽIVI: Ministar inostranih poslova Milan Roćen 2007. godine se zadužio kod Crnogorske komercijalne banke 110 hiljada eura da bi kupio stan u izgradnji od 159 metara kvadratnih. Već 2009. godine u imovinskom kartonu Roćena stoji da je kredit vraćen. Roćenova plata 2007. godine iznosi 778.32 eura, a naredne 2008. godine 841 euro. Njegova supruga Stana prima 200 eura. Nije teško izračunati da bi Roćen za kredit od 110.000 eura morao da izdvaja oko četiri i po hiljade eura mjesečno, ne računajući kamatu. Po kamatnim stopama koje su banke nudile 2007. ministar inostranih poslova bi u najboljem slučaju morao da vraća nešto manje od pet hiljada eura mjesečno. Plata bi mu morala biti – oko 10 hiljada eura. Lako je izračunati: ministar se ili bavi nekim unosnim poslom za koji ne znamo ili je neko čudo po srijedi.

I Miodrag Vlahović, bivši ministar inostranih poslova, ostaće upamćen po kreditnim zaduženjima. Vlahović je 2010. godine prijavio dva kredita: jedan od pola miliona eura i drugi od 240 hiljada eura. Da bi 575 hiljada eura otplatio za pola decenije potrebno je minimum deset hiljada eura, zavisno od visine kamate. Plus hiljadu do dvije hiljade eura za drugi kredit, opet u zavisnosti od povoljnosti kamate. Iste godine Vlahović je prijavio pet hiljada eura plate. Da bi otplaćivao kredite Vlahoviću nedostaje još najmanje sedam hiljada eura mjesečno. I – sposobnost da živi od vazduha.

Igor Lukšić je, dok je bio ministar finansija, dokazao da zna s novcem. On je od od 2007. do 2008. godine uspio da smanji kredit sa 45.000 na 30.000 eura. Godišnje je u to vrijeme zarađivao 20.796 eura. To znači da je ostalo 5.796 eura da sa suprugom živi cijelu 2007. godinu. ,,Jedva za hljeb i mlijeko”, komentarisali su u MANS-u.

Kao premijer prijavio je 30 hiljada eura kredita u CKB, 10 hiljada eura u Atlas banci i još 30 hiljada eura kredita koje njegova supruga duguje Hipotekarnoj banci.

Dragan Đurović, bivši ministar unutrašnjih poslova i potpredsjednik Vlade dvije godine uzastopce je u imovinskom kartonu obećavao da će stan od 138 kvadrata koji je prijavio 2007. godine, a kupio „od kredita dobijenih od Vlade i banaka”, otplatiti „prodajom drugog stana od 85 kvadrata”. Nije ga prodao, sudeći po posljednjim podacima. Prošle godine Đurović kao vlasništvo navodi oba stana. I kredit kod Crnogorske komercijalne banke u iznosu od 34 hiljade, uzet na deset godina. Kredit od Vlade i drugih „banaka” ne pominje. Vratio?

Stan od 138 kvadrata u Bulevaru Sv. Petra Cetinjskog koštao je 2007. godine brat bratu najmanje 138 hiljada eura. A vjerovatnije i duplo. Ispada da je Đurović 100 hiljada eura kredita za tri godine vratio od plate. E, tu već nije laka matematika. Da bi otplatili 100 hiljada eura za tri godine, bez kamate, treba da izdvajaju skoro tri hiljade eura mjesečno. Prve godine toliko nijesu ni imali, a šta jedu druge niko ne zna.

Pomoćnik ministra kulture Željko Rutović 2009. godine prijavljuje kredit u iznosu od 20 hiljada eura, radi izgradnje kuće. Kredit već sljedeće, 2010. godine, ne navodi u imovinskom kartonu. Kako je pomoćnik ministra kulture za samo 12 mjeseci, u godini u kojoj mu je supruga na neplaćenom odsustvu, sa 665 eura plate uspio da vrati dvadeset hiljada eura, nejasno je. I da je u pitanju beskamatni kredit, Rutović bi morao da izdvaja mjesečno 1600 eura. Plata bi u tom slučaju, po važećim propisima, trebalo da mu je 3200. Kojih, bar zvanično, nema. Rutović se ili pobrkao ili je dobio bespovratni kredit od Vlade, kakvih je, priznali su u Vladi, bilo.

MISTERIOZNI KREDITI: Koliki su krediti bračnog para Mićunović Vojvodić, ne zna se. Jedino se zna da su krediti uzeti kod Prve banke. Radmila Vojvodić, navodi se u kartonu njenog supruga Branislava Mićunovića, 2008. godine u Prvoj banci uzela je kredit za kupovinu poslovnog prostora od 240 metara kvadratnih kod stadiona Budućnosti u Podgorici. O kojoj se sumi radi ne zna se, ali je sigurno da je kvadrat poslovnog prostora na tako atraktivnoj lokaciji te godine koštao od tri do pet hiljada eura. Znači, najmanje 700 hiljada eura. Prijavljeni mjesečni prihodi Radmile Vojvodić prilični su: iznose oko četiri hiljade eura. Svejedno, da bi za deset godina otplatila tu sumu mora izdvajati više novca – oko šest hiljada eura.

Pod hipoteku je, navodi se u kartonu, stavljen stan Branislava Mićunovića veličine 187 kvadrata. I ministar u kartonu od 2010. godine navodi dva kredita – kod Podgoričke i Prve banke. Opet se ne zna o kolikoj je sumi riječ, ali je sigurno da je porodica Mićunović Vojvodić preko mjere zadužena.

Vojvodićeva je kredit podigla u posljednji čas. Centralna banka Crne Gore stopirala je kreditnu aktivnost Prve banke krajem 2008. godine.

Ima i onih funkcionera koji su se kod te banke uspjeli zadužiti nakon toga. Osim ministra kulture, koji je kredit kod Prve banke prijavio 2010. godine, jedan od takvih je i Miodrag Čanović, pomoćnik ministra za ekonomski razvoj i član Borda direktora EPCG.

Sudeći po kartonu, Čanović je uspio da dobije kredit od 15 hiljada eura kod Prve banke 2009. godine. Ili se Čanović zbunio kad je upisivao kredit ili su se zbunili u Prvoj banci kad su mu ga davali.

Među onima koji imaju visoke kredite za koje se ne zna gdje su ih i na koliko godina uzeli je i Svetozar Marović. U njegovom kartonu ne piše iznos kredita, vrijeme kada ga je uzeo, ime banke i uslovi otplate. Samo se navodi hipoteka za 577.906,04 eura.

Miomir Mugoša je brzometno uspio da vrati veliki kredit. U kartonu iz 2005. godine on navodi da su mu ukupna kreditna zaduženja oko 100 hiljada eura, a sljedeće 2006. godine – 110 hiljada eura. U kojoj banci je uzeo kredit ne navodi se. Mugoša je predsjednik skupštine Podgoričke banke.

Dvije godine kasnije, prema zvaničnim podacima, kreditna zaduženja smanjuje na 40 hiljada eura. Mugoša, istina, uz primanja od zakupa i „konsaltinga”, može da vraća oko tri hiljade mjesečno (koliko bi mu bez kamate trebalo da za dvije godine otplati 70 hiljada eura). No, gradonačelnik uspijeva i da za te dvije godine uštedi 78 hiljada eura. Od prodaje stana, navodi se. Tokom prošle godine otplatio je i onih preostalih 30 hiljada eura. Pa, da ne vodi grad. Sto godina.

GODINA ZADUŽENJA: Sudeći po posljednjim imovinskim kartonima crnogorskih funkcionera kreditno zaduživanje je u modi. Ima i onih koji imaju više stambenih kredita u familiji.

Predrag Bošković 2008. godine prijavljuje da ima stambeni kredit u iznosu od 60 hiljada, a njegova supruga Stela prijavljuje stambeni kredit od 100 hiljada eura i stan od 137 kvadrata u Podgorici.

I novi ministar ekonomije Milorad Katnić diže kredit za kreditom. Najprije je to bilo devet hiljada eura za kupovinu zemlje na Žabljaku 2007. godine. Taj kredit otplatio je za godinu. Sljedeće godine prijavio je kredit od 70 hiljada eura kod Komercijalne banke za kupovinu stana u izgradnji od 70 kvadrata. Prošle godine tog kredita nema, a Katnić prijavljuje novo zaduženje kod Poslovne banke u istom iznosu – 70 hiljada eura, uzetih na 15 godina.

Ima i onih kojima stambene potrebe ne uspijevaju da riješe ni nekoliko stambenih kredita. Bivši ministar poljoprivrede Milutin Simović je rekorder u broju kredita koje je u te svrhe dobio od Vlade. Za osam godina čak je četiri puta dobio stambeni kredit.

Koliko je neprijavljenih zaduženja, druga je priča. Draganu Samardžiću, načelniku Generalštaba Vojske Crne Gore 2009. godine Ministarstvo odbrane dalo je kredit od čak 200. hiljada eura za kupovinu stana od 102 kvadrata u Tivtu. U Ministarstvu odbrane potvrdili su da je Samardžiću odobrena kupovina tog stana. Samardžić je te godine smetnuo s uma da preda imovinski karton.

Ne treba zaboraviti ni kredit supruga Ranke Čarapić u iznosu od 150 hiljada eura, koji tužiteljica nije prijavila, a o čemu je Monitor već pisao.

Tu je i bivši premijer Milo Đukanović, koji je sudeći po imovinskom kartonu čist kao suza. Zna se, međutim, da je Đukanović 2007. dobio oko milion i po eura kredita od londonske Pireus banke, što je, ispalo je, garantovao akcijama koje još nije ni kupio. Tu je i višemilionsko zaduženje za privatni univerzitet. I o tome je Monitor pisao.

Kad bi državnu kasu vodili kao kućne budžete domaći funkcioneri bi Crnu Goru odavno uveli u Evropu. Bogatu i bez zaduženja. Samo, da ne bude greške, možda bi te kredite trebalo da ispitaju nadležne institucije. A Srđan Kusovac o rezultatu istrage izvjesti u Pobjedi.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

5 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

5 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim…

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

3 sedmice

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo