Povežite se sa nama

OKO NAS

Ko koga voza

Objavljeno prije

na

Iako novi Zakon o slobodnom pristupu informacijama važi od sredine februara, još nije jasno kako će biti obezbijeđeno njegovo sprovođenje koje treba da učini što transparentnijim rad svih institucija koje se finansiraju iz budžeta.

Novim zakonom je precizirano da je regulatorno tijelo koje treba da omogući dostupnost svih informacija građanima – Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama. No, Agencija još nije dobila budžet kojim bi bilo omogućeno zapošljavanje novih službenika koji bi se bavili slobodnim pristupom informacijama. Ova Agencija se, do sada, bavila samo zaštitom ličnih podataka i sada joj je, makar na papiru, proširen spektar djelovanja. A službenici koje Agencija još nema trebalo bi da kontrolišu primjenu Zakona posebno kada je u pitanju ,,proaktivno objavljivanje informacija”, predviđeno novim Zakonom, koje predviđa objavljivanje na internet sajtovima institucija sve važne podatke o njihovom radu. Istovremeno, oni bi trebalo da kontrolišu i da li sve institucije koje su obavezne da građanima dostavljaju tražene informacije napravile ,,vodiče za slobodan pristup informacijama” što su, takođe, obavezni da učine.

Ovakav pristup novom zakonu koji je I te kako bitan za razvoj Crne Gore kao demokratskog društva, čini se vrlo obeshrabrujući. ,,Biće konfuzije, napisan je i usvojen zakon koji će se teško primjenjivati, jer ukoliko Agencija ne dobije novac za informacioni sistem i za nove ljude koje treba da zaposli – neće biti u mogućnosti da sprovodi Zakon”, tvrdi naš izvor.

Da našoj administraciji poštovanje Zakona o slobodnom pristupu informacijama, bilo starog ili novog, ne ide baš najbolje, tvrde u Mreži za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) koja već godinama sprovodi monitoring ovog procesa.

,,Ustav Crne Gore garantuje pravo svim građanima da pristupe informacijama koje su u posjedu državnih organa. Međutim, praksa pokazuje da mnogi organi nijesu voljni da pruže potpuni uvid u svoj rad i to najčešće kada se od njih potražuju informacije kojima se može razotkriti korupcija, neodgovorna potrošnja budžetskih sredstava, zloupotreba službenih ovlašćenja i slično”, kažu u MANS-u.

U ovoj NVO upozoravaju da se, između ostalog, od javnosti i dalje kriju ključne informacije o reformama u oblasti borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, najvažniji djelovi privatizacionih ugovora velikih preduzeća, korišćenje Vladinog aviona, primanja najviših državnih funkcionera kao i porezi i doprinosi koje su dužni platiti, što ostavlja veliki prostor za zloupotrebe. Objašnjavaju da – iako su svi državni organi, bez izuzetka, dužni poštovati Zakon o slobodnom pristupu informacijama, on se i dalje primjenjuje selektivno, i umnogome zavisi od diskrecione volje odgovornih ljudi u državnim organima.

Vuk Maraš iz MANS-a smatra da je tekst novog Zakona kompletniji od starog jer sadrži prekršajnu odgovornost za one koji kriju informacije od građana. ,,Ali od političke volje Vlade i Agencije zavisiće da li će građani zaista moći da dođu do podataka koji su im potrebni”

Po novom Zakonu sve institucije koje se finansiraju iz državnog budžeta, odnosno koje finansiraju građani Crne Gore, dužne su da objavljuju svu važnu dokumentaciju na svojim internet stranama. Tu su, između ostalih, i podaci o trošenju novca i raspolaganju državnom imovinom.

Koliko je slobodan pristup informacijama bitan građanima može se vidjeti i na primjeru – zloupotrebe službenih automobila u privatne svrhe. U imovinu koja se mora popisivati, i čiji spiskovi treba da budu dostupni svim građanima na internet stranicama javnih institucija, naravno, spadaju i službeni automobili koji se, i dalje, često neracionalno koriste. Mnoga ministarstva i javne institucije ranije su na svojim sajtovima objavile spisak automobila koje koriste njihovi službenici i tu se transparentnost završila.

Da i dalje postoji veliki problem sa slobodnim pristupom informacijama upozoravaju i iz Građanske alijanse. Ova NVO se, između ostalog, bavila i zloupotrebom državne imovine i na svom internet sajtu objavljivala fotografije službenih automobila u svadbenim povorkama i ispred tržnih centara. Informacija o stanju voznog parka, koju je Vlada usvojila u februaru, kako tvrde u Građanskoj alijansi, nedostupna je građanima iako se sve to finansira iz njihovog džepa i građani imaju pravo da znaju kako se troši njihov novac i ima li zloupotreba.

Koordinator programa dobrog upravljanja u Građanskoj alijansi Edin Koljenović, objašnjava za Monitor da su sve najave odlučnije borbe protiv ovog društvenog maligniteta ostale na nivou populističkih fraza.

,,Dominantan koncept moralne i političke neodgovornosti koji postoji u Crnoj Gori dodatno je ojačan praksom nekažnjavanja službenika koji zloupotrebljavaju javne resurse na svakom koraku, a što je najočiglednije kod zloupotrebe službenih automobila. Država još nije pokazala volju da se na pravi način suoči s ovim problemom i svaku zloupotrebu kazni na adekvatan način. To potvrđuje i Informacija o sadašnjem stanju voznog parka u ministarstvima i drugim organima državne uprave, s predlogom mjera za racionalizaciju i načina raspolaganja viškom vozila, koju je Vlada usvojila u februaru a označena je kao interni dokument nedostupan javnosti”, kaže Koljenović. Građanska alijansa je tražila uvid u taj document, ali je Vlada to odbila.

,,Ovakav pristup je krajnje neprihvatljiv kada se radi o informacijama od javnog interesa poput ovih, jer građani imaju pravo da znaju na koji način se troši njihov novac”, tvrdi Koljenović.

Kad bi država otvorila sve dokumente za građane, saznalo bi se mnogo toga. A vjerovatno i uštedjelo jer, u tom slučaju, ne bi bile moguće razne zloupotrebe.

Zarija Milić iz Pozitivne Crne Gore kaže da kada bi službeni automobili van radnog vremena bili na službenom parkingu, i u državnoj kasi bilo bi više para, a poreski obveznici znali bi da se njihov novac ne troši bahato.

,,Vlast treba da otvori dokumenta, građanima učini dostupnim baze podataka o vozilima, njihovim korisnicima i ukupnim mjesečnim troškovima”, objašnjava Milić.

No, ako već na prvom koraku ne postoji mogućnost da se Zakon sprovede iz tehničkih razloga a građani ne mogu saznati ni najbanalnije podatke poput ovih ko vozi koja državna kola van radnog vremena i zašto – kako će tek saznati gdje su i čijom krivicom otišli milioni u sumnjivim privatizacijama čiji ugovori još nijesu dostupni javnosti.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo