Vještak iz Visbadena Martin Ekert potvrdio je ove nedjelje na suđenju Damiru Mandiću da se tragovi optuženog nalaze na pušci koja je pronađena u golfu 3, iz kojeg je, kako se sumnja, pucano na Duška Jovanovića.
Vještaci su potvrdili svoje nalaze koje su dali još 2009. Na brojna tehnička pitanja odbrane vještak nije konkretno odgovorio.
Vlasnik i glavni i odgovorni urednik dnevnog lista Dan Duško Jovanović je ubijen oko ponoći 27. maja 2004. godine ispred redakcije. Na njega je, nakon što je izašao sa posla, pucano iz automobila u pokretu. Sudski proces za ovo ubistvo traje 11 godina. Mandić je jedini osumnjičeni kao saučenik u ubistvu. Ni u najavi nema odgovora na pitanje ko su nalogodavci I izvršioci zločina.
Zbog brojnih opstrukcija slučaja, protekle nedjelje, advokat Nebojša Asanović, pravni zastupnik supruge ubijenog urednika lista Dan Slavice Jovanović i njenog maloljetnog sina, predao je Osnovnom državnom tužilaštvu dopunu krivične prijave protiv nepoznatih izvršioca – službenih lica iz Uprave policije, Višeg državnog tužilaštva i Višeg suda u Podgorici.
Asanović u prijavi navodi da su nadležni na više nivoa napravili brojne propuste, pa ne može biti sigurno da te ,,greške” nijesu bile namjerne. Prema ocjeni advokata Asanovića, neevidentiranje službene zabilješke o priznanju Damira Mandića, jedinog okrivljenog za saučesništvo u ovom zločinu, jedan je od glavnih propusta jer bi – da se taj dokument našao u spisima suda – mogao u velikoj mjeri rasvijetliti zločin.
Prema policijskoj zabilješci, Mandić je tokom informativnog razgovora u CB-u Podgorica, početkom juna 2004, detaljno opisao ulogu Vuka Vulevića u Jovanovićevom ubistvu. Tužilaštvo nije na vrijeme reagovalo, pa je već sjutra bilo kasno pošto je Mandić, po savjetu advokata, odlučio da se brani ćutanjem…
Na glavnom pretresu, održanom pred Višim sudom u Podgorici u februaru ove godine, sud je odbio da se kao dokaz sprovede službena zabilješka koju su, 5. juna 2004. godine, sačinili ovlašćeni policijski službenici CB Podgorica. Sud se pozvao na obavještenje Uprave policije u kome je navedeno da u Upravi policije ne postoji navedena službena zabilješka, niti je ona zvanično zaveden dokument.
Obavještenje o nepostojanju zabilješke Višem sudu je dostavio 2006, godine tadašnji direktor Uprave policije Veselin Veljović. A godinu ranije, u juna 2005. godine tadašnji načelnik Centra bezbjednosti Podgorica Milan Vujanović posvjedočio je pred Višim sudom u Podgorici da je Mandić nakon hapšenja saslušan u prostorijama podgoričke policije, da je tom prilikom dao izjavu o svom učešću i učešću drugih lica u ubistvu Jovanovića i da je o tom informativnom razgovoru sačinjena službena zabilješka.
Advokat Asanović podnio je krivičnu prijavu protiv Uprave policije i N.N. ovlašćenih policijskih službenika jer nijesu evidentirali službenu zabilješku sa priznanjem Damira Mandića da je učestvovao u ubistvu, kao i zbog obmanjivanja suda da taj dokaz ne postoji. Zbog službene zabilješke predloženo je saslušanje Mića Orlandića, Tihomira Gačevića, Milana Vujanovića, Branislava Živkovića i Milana Tomića.
I viši državni tužilac Vesna Jovićević saopštila je da je više funkcionera podgoričkog Centra bezbjednosti potvrdilo postojanje službene zabilješke o priznanju Damira Mandića. U informaciju Višeg državnog tužilaštva iz aprila ove godine, potvrđeno je da su saslušanjem svjedoka, visokih policijskih funkcionera Tihomora Gačevića i Branislava Živkovića, potvrđena saznanja da su ovlašćena službena lica Uprave policije sačinila predmetnu službenu zabilješku.
U više navrata policijski službenici su isticali da je ubistvo Duška Jovanovića policijski riješeno. Slično su govorili i nekadašnji čelnici policije Dragan Đurović i Mićo Orlandić, pozivajući se na „operativna saznanja”, i kao izvršioce i saučesnike Jovanovićevog ubistva pominjali su Vuka Vulevića, Armina Mušu Osmanagića i Čilu Šćekića. Na tome je i ostalo.
Na prvom suđenju Mandiću za saučesništvo u ubistvu Jovanovića, optužbe su odbačene. Obrazlažući presudu sudija Radovan Mandić je kazao da nije izveden nijedan dokaz na osnovu kojeg bi se sa sigurnošću utvrdilo da je optuženi počinio bilo koju od radnji koje mu se stavljaju na teret.
Apelacioni sud je početkom 2008. godine, Mandiću ukinuo oslobađajuću presudu.
Na ponovljenom suđenju vijeće sudije Lazara Akovića je, praktično uz iste dokaze, ,,sa sigurnošću utvrdilo da je Mandić počinio krivično djelo i to s umišljajem” pa je osuđen na 30 godina zatvora. Apelacioni sud je presuđenih 30, preinačio u 18 godina zatvora. Mandić je do sada odslužio polovinu kazne.
U julu prošle godine Ustavni sud donosi odluku o ukidanju osuđujuće presudu Mandiću. Optuženom nije obezbijeđeno pravo na pravično suđenje, navedeno je tada u saopštenju Ustavnog suda.
Treće po redu suđenje počelo je u februaru ove godine. I ne obećava ništa novo. Stručna javnost je već rekla da je decenijska sudanija prevršila mjeru i maltene izgubila smisao.
Posredstvom Vikiliksa prije par godina je procurio izvještaj Ambasade SAD u Podgorici u kojem se ocjenjuje da je ubistvo Duška Jovanovića i suđenje Damiru Mandiću ispolitizovano od prvog dana: „Neobjašnjiva je žurba da se uhapsi samo jedan član šire zavjere uz očiglednu nevoljnost da se otkrije i procesuira bilo ko drugi umiješan u to ubistvo”.
Đukanović je prije dvije godine posredno optužio Vojislava Koštunicu da stoji iza ubistva Jovanovića. I dalje se drži te priče. U maju ove godine u Skupštini je izjavio: ,,Motiv Jovanovićevog ubistva treba sagledati u kontekstu višegodišnje destrukcije Crne Gore sa ciljem da se ona predstavi nepodobnom za obnovu nezavisnosti. Dan i njegovo uredništvo bili su bezrezervna logistička podrška za sve aktivnosti protiv Crne Gore. Nalogodavca i organizatora je najlogičnije tražiti na adresi koja je taj list najbrutalnije zloupotrebljavala protiv Crne Gore”.
Mnogi su sudbinu Duška Jovanovića dovodili u vezu sa tzv. duvanskom aferom, pošto je Dan prije nego je Jovanović ubijen prenosio pisanje zagrebačkog Nacionala o duvanskim poslovima. „Biće poražavajuće ako se dokaže da je urednik Dana ubijen zbog novinarskih tekstova”, kazao je Đukanović svojevremeno u parlamentu.
Dokaza ni odgovora ni nakon 11 godina nema.
NIKOLA MARKOVIĆ, PREDSJEDNIK KOMISIJE ZA PRAĆENJE ISTRAGA O NAPADIMA NA NOVINARE
Vlast stvara atmosferu nekažnjivosti napada na novinare
Predsjednika Komisije za praćenje istraga o napadima na novinare Nikola Markovića nedavno je obavijestio javnost da se Komisiji javio potencijalni svjedok u slučaju ubistva Duška Jovanovića. Radi se o kontraverznom Zoranu Vlaoviću, koji je bio prvi zaštićeni svjedok u istoriji crnogorskog pravosuđa u procesu za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića.
Kako komentarišete ovonedjeljno odbijanje predloga odbrane za Vaše saslušanje na suđenju Damiru Mandiću od strane sudije Vesne Moštrokol?
-Poštovaću odluku suda iako sam izrazio spremnost da odgovorim na sva pitanja kao predsjednik Komisije i razriješim nepoznanice svim zainteresovanim stranama u ovom slučaju, u onom dijelu koji se ne odnosi na tajne podatke koje sam obavezan da čuvam.
Veliku pažnju javnosti, ali i stranaka u postupku, izazvalo je pominjanje lica koje se ponudilo da kroz institut zastićenog svjedoka ispriča svoja saznanja o ubistvu glavnog i odgovornog urednika Dana. Da bih riješio mnoge dileme o tome želim da kažem da Komisija na čijem sam čelu nema mandat da vodi istragu o ubistvu, već samo da vrši kontrolu dosadašnjeg toka istrage. Mi nemamo nadležnost da utvrdimo da li su navodi koje je pomenuto lice saopštilo tačni, već to moraju da urade nadležni državni organi.
Naša obaveza je da ispitamo navode tog lica da je svoja saznanja, kakva god ona bila, još prije nekoliko godina saopštio tužilastvu, a da ono ništa nije preduzelo.
Dakle, Komisija se ne može baviti relevantnošću iskaza u dijelu istrage ubistva Duška Jovanovića, ali može da insistira da se utvrdi eventualna odgovornost konkretnih tužilaca koji su se bavili ovim slučajem.
Naime, tužilastvo nije ništa uradilo da provjeri tvrdnje pomenutog lica, iako je bilo u njihovom posjedu od 2006. godine, nego je čekalo da se ta osoba javi Komisiji, da bi tek onda počelo da istražuje taj slučaj. Zato za Komisiju to lice može biti relevantan svjedok o nepostupanju državnih organa, a mislim da je to posao i za gospodina Ivicu Stankovića. Vjerujem da svakom koga zanima pravda i istina odgovara da se što prije utvrdi odgovornost tužilastva po ovom pitanju.
Podnijeli ste ktivičnu prijavu protiv tadašnjeg čelnika ANB- Duška Markovića zbog toga što je u istrazi ubistva zatajio operativne podatke o Jovanovićevoj ugroženosti. Tužilaštvo je odbilo.
-Tužilastvo je tim potezom pokazalo da još uvijek nije slobodno ni profesionalno, iako se nakon izbora novog VDT-a vide blagi znaci poboljšanja. Naime, nesumnjivim dokazima potkrijepili smo tvrdnju da tadašnji prvi čovjek tajne policije nije istražnom sudiji ispričao sve što zna, niti je dostavio dokumenta koja je posjedovao, a koja su mogla biti značajna u otkrivanju nalogodavaca ubistva Duška Jovanovića.
Istovremeno, opstrukciji istrage se pridružila i ANB, koja Komisiji za istraživanje napada na novinare nije dostavila dokumentaciju o slučaju Jovanović o kojoj je Duško Marković govorio javno, u Skupštini.
Nadam se da će se novi VDT usuditi da se u slučaju ubistva Duška Jovanovića suoči sa opstrukcijama koje su dolazile iz redova tužilastva, ali i drugih institucija poput ANB-a i policije.
Ima li izgleda da se u neko dogledno vrijeme odgovori na pitanja ko je naručio i izvršio ubistvo Duška Jovanovića?
-Mislim da nema spora da to suđenje nedopustivo dugo traje i da su time svi oštećeni. Vjerujem da su ključni uzroci nerasvjetljavanja Duškovog ubistva nedostatak političke volje vlasti koja stvara ambijent nekažnjivosti za napade na novinare, kao i nedostatak profesionalnih kapaciteta policije i tužilaštva.
Predrag NIKOLIĆ
DANAS, SJUTRA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
OKO NAS4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice