Povežite se sa nama

OKO NAS

KO JE RUS KOJI JE KUPIO HOTEL „JELOVICA“  I KAKO JE HOTEL PREŠAO U RUKE „OSMANAGIĆ CO“: Šehovcov, Kozlov i druge tajne

Objavljeno prije

na

Iako se vjerovalo da je Hotel Jelovica kod Berana vlasništvo ruskog državljanina Nikolaja Vasilijeviča Šehovcova, koji je bio pod međunarodnom potjernicom i koji je nestao još 2009. godine, Monitor je uvidom u katastar saznao da se hotel do 2019. godine vodio na ime drugog državljanina Rusije Nikolaja Vasilijeviča Kozlova, te da je iste godine prešao u ruke nikšićke kompanije  Osmanagić CO

 

Hotel Jelovica na istoimenoj planini kod Berana kupila je kompanija Osmanagić krajem 2019. godine od državljanina Rusije Nikolaja Vasilijeviča Kozlova, odnosno njegovog ovlašćenog zastupnika u Crnoj Gori Zorana Turkovića kao izvršnog direktora d.o.o. Jelovica banja.

To se može vidjeti iz dokumentacije o kupoprodaji, notarskog zapisa i upisa u katastar, u koje je Monitor ostvario uvid na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama i predusretljivosti službenica andrijevičkog katastra.

Iako se vjerovalo da je Hotel Jelovica kod Berana vlasništvo ruskog državljanina Nikolaja Vasilijeviča Šehovcova, koji je bio pod međunarodnom potjernicom i koji je nestao još 2009. godine, Monitor je uvidom u katastar saznao da se hotel do 2019. godine vodio na ime drugog državljanina Rusije Nikolaja Vasilijeviča Kozlova, te da je iste godine prešao u ruke nikšićke kompanije  Osmanagić CO.

Kupoprodajni ugovor između d.o.o. Jelovica banja i Osmanagić CO potpisali su Beranama 18. decembra 2019. godine Zoran Turković kao izvršni direktor Jelovica banja i Damir Osmanagić kao izvršni direktor Osmanagić CO, d.o.o. iz Nikšića. U to vrijeme mediji su uveliko pisali da je za Šehovcovim raspisana međunarodna potjernica.

Kompletna imovina Jelovica banja, hotel i zemljište na planini Jelovici, koja postaje sve atraktivnija prolaskom, odnosno izgradnjom novog puta od Berana do Kolašina, uz sami hotel, prodata je za samo – 158.200 eura.

Ruski državljanin Nikolaj Vasilijevič Kozlov, kao osnivač i jedini stopostotni vlasnik d.o.o. Jelovica banja, ovlašćenje za prodaju nekretnina u Crnoj Gori, izvršnom direktoru Zoranu Turkoviću iz Plava, dao je petnaest dana ranije.

„Prodavac garantuje da su predmetne nepokretnosti slobodne od upisanih i neupisanih prava i ograničenja, kao i da je ne terete nikava potraživanja, osigurana neuknjiženom hipotekom, kamate, porezi i doprinosi“ – piše u Ugovoru o prodaji.

Na osnovu tog notarskog zapisa, novom vlasniku je mjesec kasnije, 21. 1. 2020, Uprava za nekretnine, PJ Andrijevica donijela rješenje o upisu promjene prava svojine (1/1) sa Jelovica banja d.o.o. Berane, na Osmanagić CO d.o.o. Nikšić.

Pored hotela izgrađenog 1965. godine, Osmanagić CO je postao stopostotni vlasnik zemljišta površine 40.138 metara kvadratnih.

Time je okončana dugogodišnja „odiseja“ o tome gdje je nestao ruski državljanin Nikolaj Šehovcov, koji je 2006. godine kupio Hotel Jelovica kod Berana.

Priča, zapravo, time nije završena, ali se više vjerovatno niko neće interesovati za pitanja kako je Šehovcov stigao čudnim putevima u Crnu Goru i kako se od međunarodne potjere skoro tri godine skrivao u ovom tada usamljenom hotelu.

Rus je bio pod međunarodnom potjernicom izdatom u Kazahstanu, pod oznakom „arest“.

Informacija o tome da za Šehovcovim postoji međunarodna potjernica, mogla se pronaći na „Kazahstanskom infarmacionom portalu“.

Taj portal je, naime, svojevremeno objavio priču o velikoj korupcionaškoj aferi u koju su bili upleteni najviši zvaničnici te države. Šehovcov se, navodno, nalazio na čelu firme Bonita inžinjering, koja je važila za kompaniju čiji je nezvanični vlasnik bila supruga jednog tamošnjeg političara.

Prema tom portalu rukovodstvo kompanije Bonita inženjering razbježalo se iz Kazahstana još 2006. godine. Tada se Šehovcov i pojavio u Beranama.

Hotel je kupio od nekada poznatog crnogorskog preduzimača Radomira Raičevića.

Raičević je tvrdio da mu ovaj „strateški investitor“ i partner tadašnje crnogorske vlade, osim kapare, nikada nije dao ostatak novca, i zato je vodio sudski postupak za poništenje kupoprodajnog ugovora.

„Ja uporno pokušavam da uđem u trag tom čovjeku“ – kazao je tada Raičević.

Za Nikolajem su tragali i desetine drugih Beranaca koji su u poslovanju sa njim, dok je vršena popravka zgrade hotela, ostali „kratkih rukava“.

„Radomir Raičević je bio poznati preduzimač i biznismen, koji je imao veliku imovinu u Rusiji. Mnogi su od njega otimali kako su stigli. Od sve imovine, na kraju mu je ostao samo Hotel Jelovica. Kada je shvatio da je izvaran, od pokušaja da počini samoubistvo spriječili su ga prijatelji. Živi negdje u Beogradu“ – ispričao je sagovornik Monitora, dobro informisan i upućen u čitav slučaj.

Ostaće tajna ko je bio Nikolaj Vasilijevič Šehovcov? Njegovo ime se ne provlači nigdje ni kroz Centralni registar privrednih subjekata. Tajna je takođe i otkuda se pojavio Nikolaj Vasilijevič Kozlov, i kako se on vodi kao bivši vlasnik Hotela Jelovica. Njega u Beranama niko nikada nije vidio, za razliku od Šehovcova kojeg su u vidjeli i upamtili mnogi Beranci.

Dok su se u vrijeme takozvane „navalice“ Rusa na nekretnine u Crnoj Gori pominjali milioni, Hotel Jelovica na kraju je prodat za svega 158.200 eura.

Jelovica je planina koja je dio masiva Bjelasice. S druge strane, prema Kolašinu, već su nikli veliki skijaški kapaciteti. U planu je da se sa vrha Bjelasice žičara i gondola spuste i do Jelovice, i da se ova planina učini dijelom velikog skijaškog kompleksa.

Tada će se o vrijednosti Hotela Jelovica i 40.000 metara kvadratnih zemljišta sigurno govoriti u brojkama sa više nula.

Novi put od Berana do Kolašina već prolazi odmah pored njega, i sa skijalištem u Kolašinu biće spojen vrlo blizu, tunelom Vranjak u izgradnji.

Cijene nekretnina na Jelovici vrtoglavu rastu. Prije četiri, pet godina, kada je hotel kupljen i zvanično prešao u vlasništvo Osmanagića, neko je sve to nabacio na papir i dobro sračunao.

                                                                                                                                Tufik SOFTIĆ  

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo