Povežite se sa nama

MONITORING

Ko je glavni pendrek

Objavljeno prije

14 godina

na

uob-veselin-veljovic-Odbor-

Jedva godinu nakon što je za šefa Uprave policije predložen Veselin Veljović, nekadašnji oficir jugoslovenske vojske, iz SDP-a tvrde da je najbolje rješenje da lično ministar unutrašnjih poslova i javne uprave rukovodi policijom.

Prema važećem Zakonu o policiji (2005), direktora Uprave policije imenuje i razrješava Vlada na prijedlog resornog ministra. Skupština o kandidatu za starješinu policije daje mišljenje, ali ono nije obavezujuće za Vladu, pa je Veljovićev šef u teoriji i praksi premijer Milo Đukanović.

STANJE STVARI: Od 2003. do 2005. Službom javne bezbjednosti (sadašnja Uprava policije) rukovodio je esdepeovac Mićo Orlandić. U tom periodu su se desila dva krupna zločina koji još uvijek nemaju kompletne ili sudski pravosnažne odgovore o inspiratorima i ubicama – smaknuća Duška Jovanovića (2004) i policijskog inspektora Slavoljuba Ščekića (2005).

Poslanici SDP-a su 2005, svi do jednog, uključujući i Ivana Brajovića, sadašnjeg ministra unutrašnjih poslova i javne uprave, glasali za postojeći Zakon o policiji. U to vrijeme ignorisali su činjenicu da evropski standardi traže jasno izvedenu političku, dakle, ministarsku odgovornost za rad policije.

U Srbiji je zakonom definisano da tamošnju Direkciju policije obrazuje MUP, a u Hrvatskoj da je „policija javna služba MUP-a”. Obje države imaju uočljiv napredak u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije sa „krupnim ribama” u zatvorima, na poćernicama ili pod istragama.

Prethodnim Zakonom o unutrašnjim poslovima Crne Gore (1994, čl. 6) bilo je predviđeno da djelokrug policijskih „organizacionih jedinica, njihovu organizaciju, sjedišta i područja za koja se obrazuju, utvrđuje ministar aktom o organizaciji i sistematizaciji uz saglasnost nadležnog tijela Vlade”.

Potpredsjednik SDP-a, Ivan Brajović, po obrazovanju građevinski inženjer, juna 2009. je postavljen za ministra. Oko pola godine mu je trebalo da predloži Veljovića. Kada je to napokon uradio, tvrdio je da „nikada nijesam imao na umu ni jedno bolje rješenje”.

KARIJERA: I Veljović je zimus nastavio dopisivanje autobiografije profesionalnog neznanja i nekompetencije, započete u jesen 2005, kada ga je predložio jedan drugi SDP ministar, Jusuf Kalamperović. Aktuelni šef policije nema nikakva specijalistička znanja iz oblasti upravljanja istragama, obezbjeđivanja dokaza, krim-viktimologije, itd. Iz Vojske Jugoslavije 1992. prelazi u MUP Crne Gore, vjeruje se uz savjet i pomoć Duška Markovića, komšije iz mojkovačkog Podbišća. Postavljen je za komandira stanice milicije u CB Pljevlja, gdje je bio do 1995. godine.

U tom periodu obavljeno je etničko čišćenje Bukovice u kojem su učestvovali aktivni i rezervni pripadnici crnogorske policije. Svjedok Sejfo Osmanagić je tvrdio kako je Veljović u pljevaljskoj policijskoj stanici, početkom novembra 1993, „meni htio da siječe uši, ali me spasio inspektor Debeljević” (Bukovica, FHP, 2003). Idriz Durgut, drugi svjedok, pred Višim sudom u Bijelom Polju je kazao da je akcijom pretresa njegove kuće, tokom koje su ga tukli i ćerali da pjeva četničke pjesme, rukovodio Veljović koji takve navode „sa prezirom” odbacuje.

Doprinosom od dva-tri krošea, učesnik je hapšenja kuvara Milike Čeka Dačevića, narečenog „četničkog vojvode” koji je avgusta 1992. Pljevlja držao pod opsadom. No umakao mu je 1993, nakon pljačke lokalnog zlatara, Darko Šara Šarić, potonji kokainski baron.

Zatim je Veljović 1995. postavljen za šefa Specijalne antiterorističke jedinice. Sa radnim iskustvom udri-među rogove-da popije patos – prvi je direktor Uprave policije, bivše Službe javne bezbjednosti, koja je tada izmještena iz sastava MUP-a u poseban organ državne uprave pod DPS-SDP egidom „reformi po evropskim standardima”. Svega par mjeseci kasnije je uslikan u njihovom izbornom štabu u Mojkovcu, tokom lokalnih izbora gdje se zatekao „da bih pozdravio Miladina Brka Mitrovića, prijatelja i bivšeg profesora”.

Zimus je Veljoviću, tri mjeseca nakon prvih, vrištećih novinskih naslova o Balkanskom ratniku i „kokainskoj aferi”, opet ispred nosa umakao Darko Šarić.

KADROVI I MOĆ: Brajović je zimus hvalio Veljovića da je „pokazao stručnost, profesionalizam i radne sposobnosti”. Neposredno po Veljovićevom reizboru, izmijenjen je i Zakon o policiji u dijelu da se unutrašnja kontrola Uprave policije vraća pod ingerencije MUP-a. Promjena je sporo realizovana, tek u junu, imenovanjem Veselina Šaranovića (bio i službenik ANB) za rukovodioca Odjeljenja za unutrašnju kontrolu policije.

U januaru je Nikola Janjušević, predsjednik odbora SDP-a Nikšića, opštine za koju je partijski koordinator Ivan Brajović, imenovan za jednog od pomoćnika direktora Uprave policije (postao načelnik Sektora policije opšte nadležnosti).

Preostalih pet policijskih sektora, uključujući Sektor kriminalističke policije (načelnik Milan Tomić, sa odsjecima za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, za posebne provjere, NCB Interpol Podgorica, itd), pokrivaju Veljovićevi pomoćnici iz prethodnog mandata.

No, glavnu konjunkturnu moć predstavlja Sektor za informacione tehnologije i sisteme Uprave policije (načelnik dr Ranko Vojinović). Pod legendom da zbog promjene Zakonika o krivičnom postupku stvara obavještajnu krim-službu, Veljović sada ima infrastrukturu za primjenu MTN-a (mjera tehničkog nadzora). Šef crnogorske policije je u mogućnosti da prisluškuje razgovore preko fiksne i mobilne telefonije (ostvaruje uvide u SMS i MMS poruke), ima savremenu opremu da presrijeće i fiber-optičke komunikacije, poput imejla i interneta, ili uređaje za elektronsko pozicioniranje (detaljnije u tekstu Kako nas špijunira Veselin Veljović, Monitor od 6. avgusta 2010).

Niko još uvijek nije reagovao na činjenicu da je Veljovićeva opcija primijene MTN-a potpuno nezakonita, jer takvu odredbu ne sadrži Zakon o policiji.

Veljović neposredno komanduje nad ukupno 5.556 službenika, od kojih dobar dio ima službeno naoružanje, što je najjača organizovana sila u državi. Evropska komisija u svom Analitičkom izvještaju za 2010. primjećuje kako je „potrebno preispitati ukupan broj policijskih službenika, koji je među najvećima po glavi stanovnika u regionu”.

Brojnost policije – koja poreske obveznike, sa ovogodišnjim umanjenim budžetom košta 64,8 miliona eura – obrnuto je srazmjerna rezultatima.

AFERA „MONTENEGROERLAJNZ”: Dugoročno možda najznačajnija Veljovićeva kalvarija je Montenegroerlajnz, istraga koju je, neposredno po obnavljanju nezavisnosti, 30. juna 2006. procesuirao krivičnom protiv dr Zorana Đurišića, muža dr Milice Pejanović-Đurišić. Predsjednik odbora direktora avio-kompanije se teretio da je, skupa sa svojim zamjenikom, od 2002. do 2006. na više nezakonitih načina oštetio kompaniju u državnom vlasništvu. Veljovića istraga je startovala sa procjenom da je kompanija oštećena za 44 miliona, da bi se u tužbi navela konačna cifra od svega 450.000 dolara.

Krajem juna ove godine je objavljeno da nadležni tužilac odustaje od krivičnog gonjena Đurišića i njegovog zamjenika. „Nema dokaza da su imenovani izvršili krivična djela zbog kojih je vođen sudski postupak”.

Uprava policije ne odustaje; početkom septembra najavljuje „preduzimanje konkretnih aktivnosti i provjera u Crnoj Gori i inostranstvu”, odnosno, nastavak istrage. Rukovodstvu kompanije su poručili da su „dobro poznati razlozi zbog kojih je predmet obustavljen”, a da je tokom „istrage bilo neuspjelih pritisaka na zaposlene u policiji, kao i pritisaka i opstrukcija od strane menadžmenta Montenegroerlajnza i njihovih porodica”.

Na koje „njihove porodice” su iz policije ciljali? Samo su dvojica u aferi Montenegroerlajnz optužena, dok je Milica Pejanović-Đurišić jedini poznati „porodični” link sa establišmentom.

Svi ti pritisci, ukoliko ih je bilo, klasična su krivična djela ometanja istrage, no Veljovićva policija niti jednu takvu nije procesuirala – što im je zakonska obaveza.

Zoran Đurišić je lamentirao o „montiranoj aferi” a Odbor direktora Montenegroerlajnza uputio pismo Vladi, u kojem traži da „identifikuje i kazni odgovorne za četvorogodišnju policijsko-tužilačku akciju protiv Đurišića”.

KONTEKST: Odbor direktora Montenegroerlajnza je godinama popunjen funkcionerima SDP-a, od kojih su Rifat Rastoder (još na toj dužnosti) i Jusuf Kalamperović davali iskaze tokom istrage.

Jedna od stavki iz policijske istrage je bila da su Đurišić i zamjenik bez saglasnosti Odbora direktora davali avione kompanije u zakup. U petočlanom Odboru direktora je sada i Džavid Šabović (član Predsjedništva SDP-a).

To nas vraća na kontekst oko SDP zahtjeva da se Uprava policije vrati u MUP. Najprije su funkcioneri SDP-a (Rastoder, Šabović), posredno od Vlade zatražili „odgovornost” i za policijski vrh. Uslijedila je SDP inicijativa da se Uprava policije vrati u okrilje MUP-a.

U javnosti je ostala neprimijećena činjenica da je i ministar Ivan Brajović u inkriminisanom periodu bio član Odbora direktora Montenegroerlajnza. Davnog januara 1989, skupa sa Milicom Pejanović-Đurišić, bio je član organizacionog odbora tzv. AB revolucije.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

5 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

5 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim…

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

3 sedmice

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo