Povežite se sa nama

FOKUS

KLIJENTI PROTIV PRVE BANKE: Rupa za milione

Objavljeno prije

na

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odbacilo je krivičnu prijavu italijanskog državljanina Ćiro Kanonea zbog milion eura koji mu je, kako je tvrdio, nestao sa računa Prve banke Crne Gore, objavio je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG).

Kanone, inače osuđivan u Italiji zbog pranja novca od šverca cigareta, tvrdio je da mu je ukradeno million eura, koje je deponovao u banci braće Đukanović. Kako je Kanone preminuo, ovdašnje tužilaštvo odbacilo je njegovu prijavu.

Kontroverzni Italijan je godinu dana pred smrt preko advokatice iz Podgorice Mirjane Tomović podnio krivičnu prijavu zbog nestanka novca. On je tvrdio da je njegov potpis falsifikovan, da on nije podigao novac sa svog računa, i da nikada nije potpisao punomoćje za podizanje tog novca. Za saučesništvo u krađi optužio je bivšu suprugu Marijanu Kaluđerović. Kaluđerovićeva u Crnoj Gori posluje preko firmi La Serenissima i LMP.

,,Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici našlo je da nema osnova za pokretanje krivičnog postupka protiv M. K, zbog čega je krivična prijava odbačena”, saopšteno je iz Vrhovnog državnog tužilaštva.

Kanone nije jedini klijent porodične banke Đukanović koji je tvrdio da mu je sa računa u toj banci ispario novac. Tokom nekoliko godina, od 2007. do 2010. godine, više klijenata tvrdilo je da su im sa računa nestali ogromni novci. Najčešće se radilo o milionima eura, a svi oštećeni su pred ovdašnjim sudovima najčešće tvrdili da je nestanak njihovih miliona pratilo falsifikovanje papira koje banka traži za raspolaganje tim novcem.

Zbog miliona eura koji su im isparavali sa računa u banci braće Đukanović, oštećeni klijenti morali su, međutim, uglavnom da sami pokreću sporove i pišu prijave. Više je takvih slučajeva. Dok se istražni organi ponašaju kao da je banka premijerove porodice na teritoriji neke druge zemlje.

Budvanska porodica Divanović uspjela je nedavno da dobije spor protiv Prve banke. Prva će Zoranu Divanoviću morati da isplati oko milion i po eura koje su nestale sa njegovog štednog računa.

Podgorički Viši sud potvrdio je presudu kojom se ta banka obavezuje da Divanoviću vrati novac. Divanović je, kako piše u presudi, kod Prve banke položio depozit od 1.3 miliona eura i oročio ga na 13 mjeseci. Sud je utvrdio da je neko kasnije falsifikovao njegov potpis, kada je tom Ugovoru o štednji dodat ankes kojim je produžen rok oročavanja depozita za 48 mjeseci.

Lažnim aneksom, Divanoviću je nametnuta obaveza da svojim novcem garantuje da će kompanija Property investment vratiti kredit uzet kod Prve banke.

,,Sud je vještačenjem grafologa utvrdio da potpis – ‘Zoran D’ na aneksu ugovora nije potpis Divanovića. On nije zaključio navedeni Aneks, niti je Prva banka, iako je to bila njena obaveza, provjerila da li je Aneks potpisao Divanović”, navodi se u presudi.

Osim Divanovića, Prvu banku je zbog nestanka ogromnog novca u isto vrijeme teretio i Budvanin Miodrag Dragović. I u njegovom slučaju utvrđeno je da je u banci neko lažirao potpis i parama Dragovića garantovao za kredit istoj privatnoj kompaniji kao i u slučaju Divanovića – Property investment. Vlasnici te firme kriju se iza of-šor kompanije registrovane na Britanskim Djevičanskim ostrvima.

Presudu u korist Dragovića podgorički Osnovni sud donio 2013. godine. Dragović je, prema presudi, prenijeli su mediji, svjedočio da je 30. jula 2007. godine zaključio ugovor o štednji sa Prvom bankom i deponovao 1.318.566 eura.

Povremeno je, navodi se, podizao novac, a posljednji put je to htio da učini decembra 2008. dok je na računu imao 475.430,90 eura. Tada su mu, kako je kasnije pojašnjavao, u banci rekli da novca više nema, jer je potpisao aneks ugovora da će oročeni depozit služiti kao novčani kolateral za Ugovor o kreditu firme Property investment.

O ta dva slučaja, u tužilaštvu je svjedočio Vido Rađenović, optuženi u aferi Košljun. Rađenović je kazao da su mu Svetozar Marović, visoki fukcioner DPS označen kao šef budvanske kriminalne organizacije, bivši gradonačelnik Budve Lazar Rađenović i nekadašnji čelnici Prve banke ,,uništili život kada su mu tražili da, zarad njihovog kredita, založi zemlju koju je prethodno već prodao”.

Iz njegovog svjedočenja proizilazi da je kreditom od 3.400.000 eura koji je Rađenović podigao u Prvoj planirano da se vrate milioni porodicama Divanović i Dragović, koji su prethodno nestali sa računa Prve banke.

Rađenović je tvrdio da mu je Marović otvoreno rekao da moraju pomoći Prvoj banci, da će se sve brzo završiti i da ,,neće biti problema”.

,,Zvao me je neko iz Prve banke da dođem da potpišem ugovor o kreditu. Kad sam došao, ugovor je već bio spreman. Kada sam prvi put vidio u banci Sava Živkovića i Milana Perovića, rekao sam im: ‘Nemojte da imam posljedice zbog ovoga’. Oni su mi rekli da je sve u redu, da se hipoteka mora staviti da bi se zatvorio neki dug, ali mi ne govore čiji dug. Potpisao sama ugovor o kreditu”, objašnjavao je Rađenović. Od kredita, tvrdio je, dobio je ,,samo 900.000 eura koje su uplaćene Dragovićima i Divanovićima”.

,,Ja sam smatrao da je to tako u redu, jer je to i pisalo u ugovoru i trebalo je da se vrati dug Divanovićima i Dragovićima. Ja sa njima nemam nikakve veze, niti sam što njima dužan”, kazao je Rađenović u tužilaštvu.

I sam Marović govorio je u sudnici o tom slučaju. Pojasnio je zašto se uključio u cijeli slučaj. ,,Bio sam zainteresovan za sudbinu Prve banke, kao akcionar. To je bilo vrijeme krize, pojavili su se kolaterali koje je trebalo ojačati, naročito zbog odnosa CBCG prema Prvoj banci u tom periodu”.

Prvoj banci je od strane CBCG, u vrijeme guvernera Ljubiše Krgovića 2009. godine onemogućeno kreditiranje, zbog loše likvidnosti i procedura koje su dovele do visokog nivoa loših kredita. Zabrana je uklonjena kada je na čelo CBCG došao Radoje Žugić, koji je prethodno bio na čelu Prve banke.

Za Marovića i Rađenovića su nakon spornog kredita, kojim su vraćani nestali milioni, problemi uslijedili, ali ne i za Prvu. Njihovo poslovanje, iako se ta banka pominjala u većini istraga i optužnica koje je protiv budvanske, ali i drugih lokalnih uprava podizalo tužilštvo, ostalo je van dometa državnih organa.

Prema revizorskom izvještaju Prve banke iz prošle godine, u decembru 2015. godine protiv te banke se vodilo 40 sporova od strane pravnih i fizičkih lica. Ti sporovi su, prema izvještaju, vrijedni oko 20 miliona eura, ne računajući zatezne kamate. U isto doba prethodne, 2014. godine, protiv Prve su se vodila 22 sudska postupka, vrijedna 13.230,481 eura.

Prvu su zbog miliona koji su preko noći nestajali sa računa, tužili i prijatelji familije. Tokom 2013. godine zbog nestanka novca banku porodice Đukanović tužio je Eurofond koji kontroliše biznismen Veselin Barović.

Eurofond je Prvu, ali i Centralnu banku Crne Gore (CBCG) tužio zbog 1,56 miliona eura ,,nezakonito skinutih sa računa fonda 2010. godine”.

Tokom sudskog postupka je utvrđeno da među strankama nije sporno da je prvotužena Prva banka sredstva sa deviznog računa od 1.565.207 eura preusmjerila u svoj račun.

Prvu banku je svojevremeno tužio i Vasilije Miličković, pred¬sjed¬nik Udru¬že¬nja ma¬njin-skih ak¬ci¬o¬na¬ra Elek¬tro¬pri¬vre¬de.

Mi¬lič¬ko¬vić i Udruženje manjinskih akcionara EPCG teretili su Pr¬vu, ali i italijansku A2A, za pre¬va¬ru i fal¬si¬fi¬ko¬va¬nje. Takođe, tvrdili su da su oštećeni za 504,94 hiljade eura, prilikom prodaje akcija.

Prvu je istim povodom svojevremeno tužio i vlasnik firme Feman iz Jagodine Miodrag Nikolić. On je italijanskoj kompaniji A2A, 30. septembra 2009. godine, 5.200 akcija EPCG prodao za 43.680 eura, od čega je samo 26.160 eura uspio da naplati tokom 2010. godine.

Razliku do punog iznosa od 43.680 eura prinudno u svoju korist je od Holder brokera naplatila Prva banka. Nikolić više godina nije uspijevao da naplati razliku.

„Gospodine Žugiću, oktobra 2009. godine, kada je opljačkan vaš klijent Feman iz Jagodine u iznosu 16.872,33 eura, bili ste prvi čovjek Prve banke osnovane 1901. godine, pa vas javno pitam da li se ta otimačina desila uz vaše saznanje ili po vašem nalogu, tj. da li se danas ima smisla vama obraćati za pomoć kao prvom čovjeku CBCG”, obratio se tada Miličković u otvorenom pismu guverneru CBCG Radoju Žugiću.

Ima još. U slučaju protiv bivšeg barskog gradonačelnika Žarka Pavićevića, stečajna uprava Zavoda za izgradnju Bara (ZIB) koju je kontrolisao Pavićević, tvrdila je da je Prva banka bez njihovih ovlašćenja vršila uplate i isplate sa njihovog računa.

Stečajni upravnik ZIB-a Zoran Senić u tužilaštvu je, prema pisanju medija, kazao: ,,Prva banka je u jednom momentu na račun ZIB-a prebacila 480.000 eura, da bi istog dana taj novac bez odobrenja i bez naloga ZIB-a povukla na ime navodne cesije između ZIB-a, Prve banke i firme MS gradnja. U dokumentaciji nijesam pronašao nikakav ugovor o cesiji, niti sam mogao pronaći bilo kakav uslov i osnov za zaključenje takvog ugovora između ZIB-a i pomenutih pravnih subjekata”. Pavićevićev ZIB je inače kreditiran preko Prve banke milionskim kreditom (1.411.849,34 eura), u vrijeme kada banka nije smjela izdavati kredite.

I tako redom. I nikom ništa.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

“Ako ima neko ko je zakinut (nije mu plaćeno) ja ću mu iz svog džepa isplatiti. Fer?”, reagovao je premijer Milojko Spajić, ponavljajući kako ostvareni suficit  predstavlja ogroman uspjeh njegove Vlade. “Razlog: ostvarene uštede i veći prihodi”, ponosan je Spajić. Ubijeđen da će velikodušnom ponudom (iz svog džepa) prikriti makar dvije poluistine izrečene u tri rečenice. Prva: budžetski prihodi nijesu veći, nego tačno onoliki koliko je to Vlada isplanirala. U bobu, što bi rekli. Drugo: razlika između planiranih i realizovanih troškova u januaru ne predstavlja uštedu, nego je riječ o odloženom plaćanju rashoda koji će, neminovno, stići na naplatu.

O tome nam, bolje od bilo kakvih analiza ili prognoza, svjedoče prošlogodišnji tokovi realizacije budžeta. I, još tada započeta, igra sa budžetskim suficitom-deficitom. Ti su podaci interesantni jer, dodatno, ukidaju alibi izvršne vlasti po kome je januarska ušteda u državnom trezoru posljedica privremenog finansiranja, izazvanog neusvajanjem budžeta u zakonom propisanom roku.

I prošla, 2024. godina, započela je suficitom.

Ostvareni prihodi u januaru bili su veći za skoro pet miliona (3,2 odsto), a rashodi manji za 47,8 miliona eura (25,8 odsto) u odnosu na plan realizacije budžeta. Vlada je slavila suficit veći od 16 miliona, dok su korisnici transfera institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru mogli samo da žale što im iz državne kase nije proslijeđeno planiranih 12,4 miliona. Veliki novac, a za mnoge od njih i preovlađavajući razlog da odlože planirane aktivnosti, koliko god one bile važne.

Narednog mjeseca, u budžet se slilo 27 miliona više od plana, dok su izdaci, ponovo, bili manji od planiranih. Za 65,2 miliona. Tajnu tih ušteda otkriva podatak da je, recimo, kapitalni budžet, u odnosu na plan, bio realizovan tek nešto više od dvije trećine. Ipak, prema zvaničnim podacima Ministarstva finansija, u prva dva mjeseca 2024. godine ostvaren je budžetski deficit u iznosu od 18,5 miliona. Dok je februarski deficit bio tek nešto manji od 35 miliona. Slična priča će se, vjerovatno, ponoviti i ove godine.

U aprilu državne finansije ponovo prelaze u plus. Budžetski prihodi veći su od rashoda ali se, u kontinuitetu, prikazuje ušteda na strani potrošnje. Iz budžeta se ne isplaćuje sve ono što je istim tim budžetom predviđeno za plaćanje.

Sredinom godine, iz Ministarstva finansija su osjetili potrebu da objasne sve uočljiviju anomaliju: „Niže ostvarenje budžetskih izdataka od plana odraz je prije svega dosadašnje dinamike pristizanja obaveza, kao i aktivnog upravljanja potrošnjom uz napomenu da država sve svoje obaveze redovno i pravovremeno servisira”, navodi se u saopštenju o realizaciji budžeta za period januar-jul, uz opreznu najavu da takvo stanje neće potrajati.  “Imajući u vidu trendove potrošnje u prethodnim godinama, očekivano da će potrošnja biti intezivirana u posljednjem kvartalu tekuće godine, s obzirom da glavne kategorije potrošnje rastu usljed usklađivanja (prava iz oblasti socijalne zaštite), izdaci za bruto zarade usljed realizacije kadrovskih planova, izdaci za rashode za materijal i usluge kao i Kapitalni budžet usljed finalizacije tenderskih postupaka, kao i iz drugih objektivnih razloga…”.

Zbirno, rekordan suficit Spajićeva Vlada registruje u avgustu prošle godine. On iznosi 93,7 miliona eura, iako je prema planovima u tom momentu državna kasa trebala biti u deficitu od 138,3 miliona). Problem je što u isto vrijeme bilježimo i rekordan iznos planiranih a neisplaćenih budžetskih davanja. “U odnosu na plan ove godine, izdaci su niži za 152,1 milion eura (8,1odsto planirane potrošnje), i odraz su dinamike pristizanja obaveza u ovom periodu, kao i aktivnog upravljanja potrošnjom”.

Evo šta bi moglo da znači ovo aktivno upravljanje potrošnjom: Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru manji su od plana za 36,85 miliona (13,1 odsto), “dominantno usljed još uvijek nerealizovanih plaćanja po osnovu realizacije prioritetnih programa u saradnji sa NVO sektorom, kao i nižem ostvarenju budžetske pozicije transfera za jednokratne socijalne pomoći kod Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje”.

Još su veće uštede na kapitalnom budžetu. On je, za osam mjeseci prošle godine, bio realizovan u iznosu od 78,2 odsto onoga što je, prema planu, do tada trebalo uraditi.

Od septembra kreće povratak u realnost. I dovođenje državne kase u stvarno stanje. Mjesečni izvještaj Ministarstva finasija pokazuju da su prihodi postali manji od rashoda,  a budžet, zvanično, u deficit ulazi u novembru.  Da bi decembar donio kulminaciju.

Decembarski izdaci iz državne kase iznose 488,6 milona eura i veći su za 179,1 miliona ili 57,9% od plana, navedeno je u Izvještaju resornog Ministarstva, uz objašnjenje da su odstupanja (plaćanja veća od planiranih) zabilježena “na skoro svim pozicijama”… Tekući izdaci su ostvareni u iznosu od 158,02 miliona ili 133,8% plana. Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru bili su za 48,54 miliona veći od planiranog. Rashodi za usluge odnijeli su 204, 3 odsto planiranog, naknade za rentu (dominantno zakup objekata za potrebe Ministarstva vanjskih poslova) bile su 212,9 odsto veće od plana.

Ipak, prema predočenim podacima rekordno odstupanje zabilježeno je u kapitalnom budžetu. On je, u decembru prošle godine, imao realizaciju od 225,9 odsto plana. U poslednjem mjesecu prošle godine za potrebe realizacije kapitalnog budžeta isplaćeno je 93,91 milion. To je preko osam miliona više nego što je, po istom osnovu, država potrošila od januara do kraja avgusta. Pa neka neko kaže da se kapitalne investicije ne mogu realizovati po kiši, snijegu i temperaturama koje su u debelom minusu. Ili je nešto i do knjigovodstva i Vladinog običaja da račune plaća u zadnji čas.

Konačno, iako su nas skoro cijele 2024. godine uvjeravali u suprotno, ostvareni budžetski prihodi bili su za 17,6 miliona eura manji od planiranih. Kako su taj manjak donijeli novembar i decembar, a ovogodišnji januar nije preokrenuo negativan trend (ostvareno tačno onoliko koliko je prihodovano) razloga za brigu -ima.

To, opet, nije zasmetalo Branku Krvavcu i njegovim saradnicima iz Ministarstva finansija da na izrečene primjedbe po pitanju prikazanog januarskog suficita ustvrde kako “ostvareni suficit nije posljedica neplaćanje obaveza jer se sve obaveze izvršavaju blagovremeno, odnosno u roku u kojem dospijevaju”. A onda i poduče novinare i analitičare: “Dokumente je potrebno čitati i interpretirati objektivno, a kreativna tumačenja i zaključci bez osnova ne doprinose profesionalnom i objektivnom izvještavanju”.

Iako u tekstualnoj interpretaciji budžetske potrošnje u januaru ove godine Ministarstvo finansija tvrdi da je ostvarena potrošnja od 154,2 miliona, u svim tabelama koje prate to saopštenje stoji drugačiji podatak. Prema njemu, iz državne kase je tokom januara isplaćeno 188,8 miliona eura.

Čemu sve ovo? Izuzev potrebe da pokažu svoje političko i ekonomsko umijeće, Vladine igre sa sufictiom/deficitom imaju  konkretnije motive. Narednih dana Vlada izlazi na tržište kapitala gdje će ministar Novica Vuković i njegova ekipa pokušati da emituju državne obveznice u iznosu od makar 500 miliona eura (dozvoljeno ovogodišnje zaduženje iznosi 900 miliona). Prikazani suficit, vjeruju, mogao bi uticati na nešto nižu kamatu. U Podgorici se očekuje  delegacija MMF-a. Njih će takođe interesovati Vladina sposobnost da ne potroši više od onoga što država može prihodovati. Samo što pri susretu sa njima nacrtana  klackalica na kojoj prihodi pretežu rashode neće mnogo pomoći. Oni znaju da računaju. A nama će ceh stići, najkasnije, u decembru.

Zoran RADULOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo