Povežite se sa nama

MONITORING

KARDIO CENTAR: ŠTA KRIJE MINISTAR ZDRAVLJA: Od srca srcu – po 500 eura

Objavljeno prije

na

Da li smo, nakon afere Snimak, dobili i aferu skalpel? Ili je još važnije potražiti odgovor na pitanje – kuda se to zaputilo crnogorsko zdravstvo.

 

Na presu održanom uoči novogodišnjih praznika, poslanici DF Koča Pavlović i Jelisaveta Kalezić obznanili su ugovor koji su u martu 2009. godine potpisali: Olivera Miljanović, direktorica Kliničkog Centra Crne Gore (KCCG), Ramo Bralić, tadašnji direktor Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje (RFZ), i dr Aleksandar Nikolić, direktor Centra za kardiohirurgiju pri KCCG.

Tim dokumentom je predviđeno da se dr Nikoliću ,,na ime usluga pruženih po osnovu ovog Ugovora isplaćuje nadoknada u iznosu od 500 eura po izvedenoj operaciji, na njegov račun broj …”.

Potpisnicima nije smetalo to što je dr Nikolić, poput stotina ljekara koji rade u crnogorskom zdravstvu, već imao važeći ugovor kao stalno zapošljeni ljekar i rukovodilac jedne organizacione jedinice u KC. Niko od njih nije mario ni za činjenicu da je, po prijemu u stalni radni odnos i imenovanja za direktora Centra za kardiohirurgiju (sve to se dešavalo u periodu 1-4. septembar 2008. godine), doktor Nikolić nastavio profesionalni angažman u Makedoniji, zbog čega je iz Podgorice odsustvovao, u prosjeku, dvije sedmice mjesečno. Time je prekršena odredba Statuta KCCG prema kojoj direktor organizacione jedinice mora svakodnevno biti na poslu. Konačno, tako je stvorena jedinstvena situacija da su sva mjesečna primanja 13 specijalista i subspecijalista zaposlenih u Centru za kardiohirurgiju bila manja od primanja njihovog direktora – dr Aleksandra Nikolića.

Važan je detalj ove priče: sa tim i takvim ugovorom tada se, svojeručnim potpisom, saglasio i ministar zdravlja dr Miodrag Radunović.

,,Ja sam u martu 2011. godine postavio poslaničko pitanje ministru Radunoviću o tom ugovoru”, podsjetio je Koča Pavlović, ,,ali je on odgovorio da ugovor ne postoji, čime je izigrao poslanička pitanja”. Zato je poslanik DF-a pozvao Tužilaštvo da reaguje, dok je od predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića zatražio da suspenduje institut poslaničkih pitanja dok se Vlada ne odredi o ovom slučaju.

,,Istup poslanika DF-a doživljavam kao početak kampanje za lokalne izbore u Beranama i kampanje za mjesto ministra zdravlja u Vladi Crne Gore”, odgovorio je ministar Radunović na prozivke i pitanja koja su mu postavili Kalezić i Pavlović. ,,Činjenica je da nikada nijesam nikome rekao da nema ugovora sa Nikolićem”, ustvrdio je, ne objašnjavajući zašto se, onda, o postojanju tog ugovora godinama samo spekulisalo.

Uglavnom, nakon što je postojanje spornog ugovora konačno dokazano, ministar Radunović nudi objašnjenje: ,,Nije to 500 eura po operaciji. Evo šta sve treba da uradi doktor Nikolić u sklopu te cijene: uvođenje standardnih evropskih protokola i kliničkih smjernica, uvođenje svih standardnih kardiohirurških operativnih tehnika, najmanje 300 kardiohirurških operacija na otvorenom srcu godišnje, da vrijeme čekanja na operaciju bude manje od šest mjeseci, da sprovede kontinuiranu praktičnu edukaciju svih hirurga, da uvede specijalizaciju iz kardiohirurgije”.

Da li je dr Nikolić ispunio postavljene zadatke iz ugovora koji mu je garantovao prihod od najmanje 150 hiljada eura za godinu? Ili se njegov biznis sa KCCG i Fondom za zdravstveno osiguranje sveo na prebrojavanje obavljenih operacija i njihovu naplatu? Ministar o tome, za sada makar, ne govori.

Sagovornici Monitora iz Centra za kardiohirurgiju ukazuju na dio neobavljenog.

Lista čekanja pacijenata Centra do danas nije formirana, odnosno, ona sadrži lične podatke pacijenata, ali ne i datum predviđene operacije. Dr Nikolić nije donio novu organizacionu šemu sa sistematizacijom i opisom radnih mjesta. Umjesto izrade tri seta kliničkih smjernica, na što se obavezao ugovorom, dr Nikolić nije izradio ni jedan. Ipak, isplaćeno mu je po 500 eura i za operacije izvedene prije potpisivanja spornog ugovora.

Aleksandra Nikolića su u podgoričkom Centru za kardiohirurgiju dočekala dva kardiohirurga koji su već izvodili samostalne operacije na srcu, tako da se ne može govoriti o tome da im je novi direktor mogao obezbijediti ,,sticanje diploma po standardima EU”. Umjesto toga, oni su novom direktoru, svojim radom – i na sopstveni rizik, donijeli desetine i stotine hiljada eura. Doduše, nijesu znali da svakom operacijom svog pretpostavljenog čine bogatijim za iznos koji oni zarade za 15-ak dana rada i 20-ak obavljenih operacija.

,,Jedan od razloga uspjeha je i činjenica da se rad Centra bazira na domaćem kadru”, hvalio se ljetos ministar Radunović, ,,Pored direktora Nikolića, ističemo i dva kvalitetna kardiohirurga, mr sci. dr Aleksandra Radovića i dr Aleksandra Mugošu, koji uz izuzetan i stručan profil kardioanesteziologa, kardiologa, reanimatora, fizijatara…”. Da li je slučajno ministar zaboravio da pomene i četvrtog kardiohirurga i prvog direktora Centra – dr Srđana Pavićevića?

Konačno, u Centru je i danas, kao i prije dolaska dr Nikolića, sporna samo jedna licenca – direktorova. Podsjetimo se – Nikolićev prethodnik dr Srđan Pavićević smijenjen je sa te funkcije pod izgovorom da nema licencu Ljekarske komore Crne Gore. Danas oni koji su organizovali njegovu smjenu to više ne pominju. Zato pričaju o cijeni hirurškog repromaterijala, nedovoljnom broju operacija, dugim listama čekanja, previsokim troškovima operacija… I preskaču ,,detalj” – Pavićevića (koji i danas uredno operiše u Centru) je na mjestu direktora naslijedio čovjek čija je licenca neuporedivo upitnija.

Ljekarska komora CG je, da bi izdala licencu dr Nikoliću, morala formirati posebnu ekspertsku grupu pri Ministarstvu zdravlja, potvrdio je predsjednik Komore dr Đoko Jočić. ,,Donešena je odluka da se njegova stručna usavršavanja mogu tretirati kao specijalizacija kardiohirurgije i da on dobije zvanje kardiohirurga”, objašnjava on. Ako je sve bilo ,,nesporno i očigledno” zašto se licencom dr Nikolića morala baviti posebno formirana komisija Ministarstva, pitala je nadležne poslanica Kalezić. Odgovor čeka.

U međuvremenu, oglasio se i dr Aleksandar Nikolić. Nejasno mu je, kaže, da neko može postaviti sumnju u njegovu stručnost i u to da je kardiohirurg.

,,Oni koji stoje iza napada učili su kod mene na Dedinju, ali su u međuvremenu postali najgori ljekari među političarima i najgori političari među ljekarima, a drugi su pak dobili od mene preporuke da se zaposle u Makedoniji, a sada zbog sujete i mržnje prema meni pokušavaju da unište nešto što je dobro u zdravstvu Crne Gore”, kazao je on Vijestima, precizirajući da ga ,,sujeta i mržnja od nadređenih i podređenih neće ni u jednom trenutku pokolebati da nastavi život i rad u državi koju voli”.

Nijesmo uspjeli saznati kako je živjeti kada vas mrze ,,nadređeni i podređeni”. Zato smo, na blogu dr Nikolića, naišli i na sljedeće informacije (podaci su iz 2011. godine). ,,Deo svog stručnog angažovanja posvećujem i profesorskom pozivu i docent sam na medicinskim fakultetima u Štipu, u Makedoniji, i u Podgorici. Državljanin sam Srbije, Makedonije i Crne Gore (u poslednje dve zemlje po ukazu države kao čovek od posebnog značaja)…”.

Ali, da se vratimo priči o 500 eura. Po srcu.

Poslovna idila na relaciji Aleksandar Nikolić – KCCG – Fond zdravstva prekinuta je u ljeto 2011. godine, nakon što je Oliveru Miljanović na mjestu direktorke KCCG zamijenio dr Milan Mijović. On prekida praksu po kojoj direktor KC svojim potpisom potvrđuje podatak o broju obavljenih operacija u Centru za kardiohirurgiju i taj dokument šalje u Fond, kako bi oni Nikoliću isplatili pripadajući honorar.

Nezadovoljni hirurg pravdu traži na sudu.

Tamo ga zastupa advokatica Ana Kolarević i oni, krajem 2012. godine, u Osnovnom sudu u Podgorici dobijaju presudu u svoju korist. Tom presudom sud nalaže Kliničkom centru CG i Fondu zdravstvenog osiguranja da ,,solidarno isplate iznos od 234.433 eura sa zakonskom zateznom kamatom po osnovu neisplaćenih naknada za period od 01. 07. 2011. do 01.09. 2012. godine…” Viši sud je ovo rješenje poništio i postupak vratio na početak, navodeći kako treba razriješiti dilemu iz čl. 9. ugovora. ,,Tuženi su osporavali tužbeni zahtjev tvrdeći da tužiocu pripada naknada samo za one operacije koje je lično izvršio, a ne za sve koje su obavljene…”

Eto zanimljivog zapleta: advokati Kliničkog centra i Fonda za zdravstvo tvrde da Aleksandru Nikoliću pripada naknada od 500 eura samo za one operacije koje je on obavio. Međutim, ni oni ne postavljaju pitanje po kome je onda osnovu duže od tri godine Crne Gora svom državljaninu ,,po zasluzi” plaćala svaku operaciju izvedenu u Centru za kardiohirurgiju? Na drugoj strani, advokatica Ana Kolarević i ministar Miodrag Radunović kažu da Nikoliću pripada novac za sve operacije obavljene u Centru (ministar iznosi podatak o 1.902 izvršene operacije, što znači da je Aleksandar Nikolić za četiri godine tako prihodovao nekih 950 hiljada eura. Oduzmemo li novac koji on potražuje sudskim putem, dolazimo do podatka da mu je već isplaćeno više od 600 hiljada eura. Njegova trojica kolega-kardiohirurga iz podgoričkog Centra, skupa, toliko neće zaraditi do penzije. Pod uslovom da ne odu negdje gdje se njihovo znanje i vještina adekvatno plaćaju – bez bilo čije ugradnje).

Sudski spor je u toku. Slični ugovori, potvrdio je ministar prošle nedjelje, postoje i sa drugim stručnjacima u Crnoj Gori. U detalje nije zalazio. Saznaćemo i sami za koju godinu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo