Povežite se sa nama

MONITORING

KAP – DO POSLJEDNJEG DAHA: 300

Objavljeno prije

na

Da li je KAP, odnosno, ono što je preostalo od nekadašnjeg Kombinata aluminijuma u Podgorici nakon godina pljačke, stečaja i bankrota, na pravom putu da pronađe novog vlasnika i novu budućnost?

Veselin Perišić, stečajni upravnik KAP-a, prihvatio je krajem prošle nedjelje ponudu Veselina Pejovića i njegovog Uniproma, da preostalu imovinu Kombinata proda za 28 miliona eura. Objašnjenjem da se sa ovom ponudom saglasio ,,jer se plašio da na sljedećem tenderu ne bi bilo ponuđača, što bi dovelo do gašenja proizvodnje”, Perišić je pokušao da nadglasa činjenicu da njegova odluka nije dobila podršku u Odboru povjerilaca KAP-a!?

Naime, od tri člana Odbora (najvećih) povjerilaca Kombinata (Mirjana Milić u ime Vlade, Miodrag Bulatović zastupnik interesa EPCG i Marko Milanović predstavnik CEAC-a) dvoje su bili protiv odluke da nekad najveće crnogorsko preduzeće postane vlasništvo Uniproma. Za je bio samo predstavnik Vlade koja, sumnja se, a za to postoji dovoljno dobrih indicija, praktično stoji iza ponude Veselina Pejovića. Ili je makar protežira pod firmom državnog interesa.

Da ne gubimo ni vrijeme ni prostor baveći se navodima o broju sastanaka, promjenama već oglašenih pravila prodaje ili detaljima blickriga kojim nam ovih dana prijeti gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša, najavljujući kako će on, skupa sa stečajnim upravnikom KAP-a, riješiti sporna pitanja vlasništva nad 800.000 kvadratnih metara van ograde Kombinata. Kao da i jedan i drugi na to imaju bilo kakvo pravo. A u pitanju je zemljište koje je Veselin Pejović već projektovao kao sastavni dio svoje industrijske zone KAP, dok ostali potencijalni ponuđači o tom posjedu nijesu imali pojma.

Uostalom, uoči objavljivanja prvog oglasa za prodaju Kombinata predsjednik Privrednog suda u Podgorici Dragan Rakočević govorio je o problemima sa kojima su se suočili procjenitelji imovine KAP-a iz Instituta računovođa i revizora, pošto im nijesu dostavljeni dokazi o vlasništvu KAP-a nad okolnim zemljištem. A nijesu im dostavljeni zato što ih nema. Nekima te nepoznanice, očito, nijesu bile prepreka da licitaraju za imovinu koja – iako to još nije ozvaničeno – u paketu donosi i milion kvadrata zemljišta u budućoj industrijskoj zoni.

Probrani analitičari priskočili su u pomoć. ,,Prodaja Kombinata aluminijuma nikšićkom Unipromu biće posljednja šansa da se KAP spasi”, ustvrdio je Predrag Drecun. Bivši, a moguće, i budući koalicioni partner DPS-a i čovjek koji je status ekonomskog eksperta stekao kličući sa crnogorskih trgova ,,vratite pare!” (poruka je bila upućena čelnicima tada jedinstvenog DPS-a) da bi se pritvrdio kao spasilac Prve banke koju su na prag propasti doveli njeni većinski akcionari Aco i Milo Đukanović i njihov menadžement (i tada je Drecun zahtijevao: ,,vratite pare”) bio je po pitanju KAP-a i njegove budućnosti neobično otvoren. Rudnik uglja u Beranama, recimo, u kome je Drecun neko vrijeme bio i direktor, nikada nije zaslužio ovako opširan i opsežan osvrt nekadašnjeg Kilibardinog eksperta iz Narodne stranke.

Kako god, ovo nije prvi put da nam je gašenje KAP-a predočeno kao alterantiva ,,iznuđenom” potezu njegovih spasilaca.

Uvođenje ekonomskih sankcija UN prema tadašnjoj SRJ rezultiralo je odlukom da se KAP preda u ruke Vektre, privatne kompanije koju je neku godinu ranije, kao predstavništvo francuskog Pežoa, osnovao Đukanovićev kum Dragan Brković. Obrazloženje: To je jedini način da se KAP spasi od propasti.

Koju godinu kasnije čelnici Vlade i Kombinata su tajno, praktično preko noći, KAP povjerili švajcarskoj kompaniji Glenkor, koja i danas slovi za jednu od najtajanstvenijih firmi na svijetu. Kada je tajna otkrivena, kao izgovor je poslužila tvrdnja da bi KAP, da nije bilo aranžmana sa Švajcarcima, stao ,,u narednih dan ili dva”.

Privatizacija ili stečaj, kliktali su 2004. godine glasnogovornici DPS-a, dok su se Milo Đukanović i Oleg Deripaska, kršeći tenderska pravila, dogovarali o prodaji KAP-a novoosnovanoj of-šor kompaniji. ,,Potpuno smo sigurni da smo KAP prodali pravom partneru”, likovao je u julu 2005. vječiti ministar Branimir Gvozdenović. Četiri godine kasnije i taj je ugovor obesmišljen i promijenjen. Ponovo na štetu Crne Gore. I ponovo je alternativa bila stečaj i gašenje proizvodnje (to je tvrdio ministar Branko Vujović).

U sjenci tih priča propadali su ne samo KAP već i Luka Bar, Željeznica, Boksiti, dok je Elektroprivreda tavorila na nivou koji je njenim većinskim vlasnicima (čitaj DPSDP koaliciji) granatovao samo pobjedu na sljedećim izborima.

Nakon Perišićeve obznane, državni mediji su spremno ugostili strateškog investitora iz Nikšića. Tako smo dobili priliku da spoznamo poslovnu viziju Veselina Pejovića: ,,Samo sa preradom metala KAP može biti profitabilan”. Saznali smo, takođe, detalje iz njegove poslovne biografije. ,,S aluminijumom radim od 1984. godine i otvorio sam prvu privatnu livnicu u Nikšiću koja trenutno proizvodi 5.000 tona godišnje. Za 32 godine stekao sam toliko iskustva i poznanstava i poslovnih partnera koji rade s aluminijumom da znam što radim”, rekao je Pejović.

Zanemarimo li činjenicu da od ’84. do danas nijesu prošle 32 godine, izrečeno bi, valjda trebalo da nas uvjeri kako je nagomilano iskustvo gospodina Pejovića, njegovih saradnika i poslovnih partnera dovoljno da oživi i održi firmu koja je desetak godina starija i, samo po instaliranim kapacitetima primarne prizvodnje, 25 puta veća.

I to bi uvjerenje moralo biti toliko snažno da nas natjera da zaboravimo, najblaže moguće rečeno, krajnje problematičan temperament potencijalnog kupca KAP-a, demonstriran, posljednji put, nekoliko dana pred odluku o (ne)prihvatanju ponude Uniproma.

Prvo nas je stečajni upravnik uvjeravao kako je fizički napad na poslanika Nebojšu Medojevića na aerodromu u Beogradu ,,privatna stvar” ponuđača. Paralelno su se Vladini glasnogovornici trudili da dokažu da je Pejovićeva reakcija zapravo razumljiva (skoro pa dozvoljena) ,,odbrana porodične časti i ugleda”.

Nije, međutim, pretjerano teško ustanoviti kako Veselin Pejović na sličan način – prijetnjama, psovkama i silom – ne brani samo ugled već i novac. Tačno je godina kako su crnogorski mediji (Vijesti) pisali o prijetnjama koje je Pejović, skupa sa advokatom Zoranom Vukčevićem, uputio poslovnim partnerima sa Zavale (Dukljanski vrtovi) i njihovom advokatu.

Sjutradan se Pejović oglasio autorskim tekstom koji je objavljen kao plaćeni oglas (citat ponavljamo bez lektorskih intervencija): ,,Džabe su postavili obezbjeđenje i džabe imaju podršku, koja ih uvodi samo u sve veći stepen zablude da će imovina Uniproma biti njihova. Ja tvrdim ovim putem i javno se obavezujem da neće, protiv svih sam podnio krivične prijave, osim protiv gospodina Svetozara Marovića, koji me zvao da mi prijeti preko telefona što uznemiravam „pobogu njegove partnere”. Pejović se potom osvrće i na prethodno izrečene uvrede na račun svojih oponenata: ,,Ovim povodom izrečene psovke, iako svojevrstan vid verbalne agresije, jesu stepen uvrede za poštene ljude, ali za osobe u pitanju kojima su upućene, nemaju takvo značenje, jer njihova moralna izopačenost ne može biti objekat zaštite bilo koje zakonske norme”. Toliko.

Da sam ja radnik KAP-a, ne bi mi bilo svejedno. Rade Krivokapić predsjednik Sindikata aluminijuma, nema tih briga. Naprotiv, Krivokapić je, nekako u isto vrijeme kada je Veselin Perišić ozvaničio mogućnost da Uniprom postane novi vlasnik imovine KAP-a, kako se to kaže, ,,lajkovao” Fejsbuk stranicu Podrška Veselinu Pejoviću zbog nepravde od reketaša Medojevića. ,,Time sam dao podršku pošto je čovjek branio svoj lični integritet”, pohvalio se Krivokapić. ,,I mi iz Sindikata smo svojevremeno bili meta istih takvih napada iz skupštinskih klupa”.

Te prijetnje, u medijskim arhivama, nijesmo uspjeli pronaći. Zato smo naišli na nekoliko Krivokapićevih citata koji, dijelom, objašnjavaju i podršku Pejoviću.

,,Ako ostanemo bez posla, izaći ćemo na ulicu. Nećemo poći sami, već će sa nama i oni koji su odlučivali o Kombinatu aluminijuma”, poručio je, ili priprijetio, Krivokapić uoči kulminacije prošlogodišnje krize u Kombinatu. Potom je, za one koji možda nijesu razumjeli, ponovio: ,,Danas od stanja u KAP zavisi položaj vlasti u Crnoj Gori”. Da li, makar u njegovom slučaju, važi i obrnuto – to nam Krivokapić nije objašnjavao. Ako kao svojevrsno objašnjenje ne razumijemo sljedeći citat, s kraja prošle godine: ,,Vjerujemo i da je premijer Đukanović u svojoj izjavi o otvaranju i zapošljavanju 40.000 radnih mjesta u narednoj godini računao na KAP kao mjesto za nova zaposlenja”.

U međuvremenu, približno trećina (skoro 500) njegovih kolega ostala je bez posla. Prethodno se isto desilo i sa više od dvije hiljade ljudi koji su privatizaciju dočekali u KAP-u i fabrikama prerade. Ali, Krivokapić nije pozvao na ulicu.

Umjesto toga on je ostao profesionalni sindikalni aktivista u kompaniji u kojoj su, zbog stečaja i bankrota, prestala da važe postojeća radna prava i kolektivni ugovor. ,,Slobodno napišite i naglasite to da platu primam od poslodavca koji upravlja Kombinatom”, potvrdio je Rade Krivokapić za Monitor, “navedite i to da iza mene, imenom i prezimenom, stoji 540 radnika ove kompanije”.

Ukoliko je taj podatak tačan, to znači da u KAP-u, računajući i stečajnu upravu ima manje od 10 ljudi koji nijesu sindikalno organizovani. ,,Malo sam plaćen za borbu koju vodim i to kojim se intenzitetom zalažem za prava radnika KAP-a”, ponavljao je Krivokapić kad god su ga novinari pitali da li, zaista, zaslužuje četiri prosječne crnogorske plate. Da ne bude zabune – u našem telefonskom razgovoru to pitanje je bilo suvišno.

Skoro 2.500 godina ljudski rod čuva sjećanje na spartanskog kralja Leonidu i njegovu gardu od 300 vojnika koja se, u Termopilskom klancu, suprotstavila najvećoj do tada okupljenoj vojnoj sili persijskog kralja Kserksa. Učesnici ove samoubilačke misije postali su ,,metafora svjesnog samožrtvovanja za više ciljeve i dobrobit čovječanstva”.

Sada Rade Krivokapić i njegovih 300 Spartanaca iz Elektrolize ne zaziru od mogućnosti da država skonča pod teretom bivših i budućih dugova nastalih zbog tajnog dila o redovnoj plati i skrivenim privilegijama političko-ekonomske elite.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo