Otkad je u oktobru 2019. uvedena neradna nedjelja pred svaku turističku sezonu kreće kampanja kojom se nabrajaju muke gostujućih i domaćih kupoholičara, te domaćih poslodavaca koji kukaju zbog gubitka profita tog jednog dana u nedjelji. O uslovima u kojima radi domaća radna snaga ni govora
Turisti su šokirani što prodavnice ne rade nedjeljom, pišu pojedini mediji, a drugi dodaju da Crna Gora ima previše neradnih dana za turističku destinaciju.
Otkad je u oktobru 2019. uvedena neradna nedjelja pred svaku turističku sezonu kreće kampanja kojom se nabrajaju muke gostujućih i domaćih kupoholičara, te domaćih poslodavaca koji kukaju zbog gubitka profita tog jednog dana u nedjelji. O uslovima u kojima radi domaća radna snaga ni govora – ne pominje se visina plate, neregulisani slobodni dani i odmori i brojni drugi neuslovi rada.
,,Posljednjih mjesec dana u toku je kampanja kapitala, prvenstveno medijska, koja po principu interesa kapitala problematizuje pitanje neradne nedjelje”, kaže za Monitor Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata.
Tek što je uvedena, ukidanje neradne nedjelje razmatrala i je bivša ministarka ekonomije Dragica Sekulić. Njeno ukidanje najavio je i bivši ministar Jakov Milatović. Bezuspješno.
O tome da razumije da je neradna nedjelja veliki gubitak za male privrednike i preduzeća, izjasnio se i novi ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović. Uz opasku da te dane ne mogu nadomjestiti. Za razliku od ministra, zvanična statistika govori da trgovine i pored neradne nedjelje bilježe pozitivne rezultate – samo u prvom kvartalu ove godine prihodi su veći za 30 odsto u odnosu na isti period prošle.
,,Imao sam mnogo upita od malih privrednika da im se pomogne da rade i nadomjeste taj gubitak. To je 10, 15 radnih dana tokom sezone, naročito kad su mali privrednici opterećeni programom Evropa sad i obavezom minimalne plate 450 eura. Razumijem i sindikate i težnju da zadrže stečeno pravo i zaposlene koji žele da imaju taj slobodan dan, ali moramo da tražimo kompromis”, kazao je Đurović.
Ministar je pozvao sindikate na kompromis i najavio da su ,,poslodavaci spremni da naknada za taj dan neradni bude sto posto uvećana”.
U cilju prevazilaženja ovog ,,problema” ove nedjelje je u Ministarstvu ekonomskog razvoja i turizma održan prvi radni sastanak na temu neradne nedjelje. Sastanku su prisustvovali predstavnici Privredne komore, Unije poslodavaca, Uprave za inspekcijske poslove, Saveza sindikata i Unije slobodnih sindikata Crne Gore.
Keković objašnjava da sindikat traži da, ako bi do njega došlo, rad nedjeljom plati uvećanjem dnevnica od 100 odsto, tako da bi minimalna dnevnica za rad nedjeljom bila 40 eura. Inistiraju i da se povećanje odnosi na sve, sem zanimanja koja su dužna da rade i tog dana kao što su komunalci, policajci, zdravstveni radnici. Ovaj predlog ranije nije bio prihvatljiv poslodavcima, bunili su se da se pravilo primijeni za sve, tražili su ga samo za trgovine, i nudili povećanje dnevnica od 30 do 50 odsto.
,,Naš predlog je da rade preduzetnici i mikro preduzeća, alternativa je da rade svi koji imaju prodajne prostore do 100 kvadrata, to je model koji funkcioniše u Sloveniji”, kaže Keković.
Međutim, iz Unije poslodavaca (UPCG) su ranije kazali da oni štite interese svih kategorija preduzeća pa samim tim smatraju da rješenje mora biti sveobuhvatno. I Odbor udruženja trgovine Privredne komore (PKCG) smatra da nedjelja treba da bude radna za sve trgovce, bez izuzetaka.
Veliki trgovinski lanci lobiraju da se i njima dozvoli rad nedjeljom. I tokom prošle godine nije došlo do kompromisa kojim bi se omogućio rad nedjeljom samo trgovcima koji su registrovani kao preduzetnici i mikro preduzeća, odnosno to bi, prema metodologiji, bile male radnje sa najviše devet zaposlenih. Mnoge male trgovine koje su pred gašenjem jer ne mogu da izdrže konkurenciju velikih trgovinskih lanaca, ovim bi dobile podsticaj.
Keković objašnjava da se sindikat zalaže da se rad nedjeljom dozvoli samo tokom ljetnje i zimske turističke sezone, ukupno pet mjeseci. ,,Insistiramo na tome da oni koji rade nedjeljom imaju slobodan dan u ponedjeljak, kako bi inspekcija mogla da iskontroliše poštovanje tog pravila. Uslov je i obavezno potpisivanje Opšteg kolektivnog ugovora ukoliko postignemo ovaj kompromis”, kaže Keković.
,,Nakon ovog testnog perioda tokom ljetnje i zimske sezone 2022-23, naredne godine bi sagledali kakvo je stanje, da li su se poštovale dnevnice za nedjelju, da li je inspekcija radila svoj posao, i ono što je najbitnije kako su zadovoljni zaposleni, da li je ispoštovana uvećana dnevnica da li im je ispoštovano pravo na slobodni dan. Imamo dojave da mnogi zaposleni bi radili nedjeljom ako im je to plaćeno. Ako to prođe onda možemo da pregovaramo o produženju”, naglašava Keković.
Socijalni partneri će o pitanju neradne nedjelje raspravljati i sljedeće sedmice. Iz Ministarstva su najavili model ,,modela koji će biti, s jedne strane na dobrobit privrede i dodatno je ojačati kako bi bila spremnija za nastupajuću turističku sezonu, a sa druge strane, radnicima se zaštitila njihova prava iz radnog odnosa, odnosno omogućilo pravo na dostojanstveni rad”.
Neradna nedjelja je uvedena u oktobru 2019. godine, izmjenom Zakona o unutrašnjoj trgovini, a iz UPCG su Ustavnom sudu podnijeli Inicijativu za ocjenu ustavnosti tih izmjena, dok je PKCG inicijativu za razmatranje ukidanja ili izmjene spornog člana podnijela nadležnom ministarstvu. Ustavni sud se još ne oglašava, a na volji parlamentarne većine je da ako im bude u interesu ukinu ovu odredbu, što im s obzirom na to da se i te kako prati volja birača ne bi bilo dobro za predizborni imidž.
Primjera dostajanstvenog rada u Crnoj Gori je malo, ali zato ima primjera kako poslodavci često izgube kompas. To često demonstrira Žarko Radulović, suvlasnik Hotelske grupe Montenegro stars. On je u nedavnom gostovanju na RTCG u izjavio da – prijemom u stalni radni odnos firma dobija od dobrog radnika problematičnog, te da kada radnici imaju siguran posao idu na bolovanje. Pozvao je Radulović mlade da ne idu u Hrvatsku da rade jer se toliko može zaraditi i u Budvi: ,,Ja vam tvrdim svaki prekovremeni sat je sigurno isplaćen i to kod većine poslodavaca. Ako sobarica ima 650 eura platu, bakšiša 200 eura, neka ima plaćen stan i tri obroka, ona svaki mjesec može 750 eura do 800 eura da stavi sa strane, što znači da i u Budvi može da se zaradi i nešto novca sačuva”.
Uzalud pozivi, mladi sve više odlaze u inostranstvo na rad. Da citiramo ponovo Radulovića: ,,Najbolje bi bilo da dobro platimo domaće radnike, ali to nije moguće”.
Ne odlazi se samo zbog plate već i zbog boljih i humanijih uslova rada. Poslodavci se suočavaju sa manjkom radne snage u građevinarstvu, turizmu, ugostiteljstvu… Dolaze vremena kad neće biti radnika pa i sve da imaju volju da ih plate.
,,Dostojanstveni uslovi rada, stabilni ugovori o radu, ne agencije i ugovori o djelu, jer ovako ne mogu ništa da planiraju, da imaju radno vrijeme, a ne da rade 60 sati mjesečno a da im to niko ne plaća, da imaju odmor. Uvažite atmosferu između privatnog i porodičnog života, jer ljudi nam odoše”, naglašava Keković.
Zvanična evropska statistika Eurostat bilježi da zaposleni u Crnoj Gori rade najduže sedmično. Prosjek u evropskim zemljama je oko 35 sati, a u Crnoj Gori se sedmična satnica povećava sa 42,5 2010. godine, na 44,4 u 2019. godini.
Predrag NIKOLIĆ
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice