Povežite se sa nama

FOKUS

Kamioni, avioni, milioni

Objavljeno prije

na

Vlada Igora Lukšića nastavlja Đukanovićevim putem. Podržala je Dragana Brkovića: Vektri je dala još tri godine da ispuni obaveze i investira u hotele u Herceg Novom, koji propadaju od kada ih je Brković privatizovao. ,,Ko je taj gospodin Brković da se njemu daje još jedna šansa i ko produžava agoniju koja traje tri godine,” pitali su predstavnici jedne NVO iz Herceg Novog.

KUM: Ko je Dragan Brković? Prijatelj i kum Mila Đukanovića. On je kroz razne transakcije – od aluminijuma do drveta – prigrabio stotine miliona eura, stotine hiljada kvadrata zemlje na najljepšim lokacijama i desetine hiljada kvadrata stambenog i poslovnog prostora. Od Herceg Novog do Pljevalja.

Produžavanje roka za investicije je sitnica, pri onom što je Brkoviću domovina dala u dvadeset olovnih Đukanovićevih godina. Sitnica i u odnosu na stotine miliona koliko Brkoviću treba da bi izvukao iz bankrotstva svoje carstvo.

Gotovo sve što je uzeo, sada je pod hipotekom. Oko 200 miliona kredita Brković je povukao posljednjih godina od OTP, CKB, Hipo Alpe Adria, NLB i drugih. Njegov avion nedavno je u Njemačkoj konfiskovan, jer Vektra nije izmirivala kredite austrijskoj Hipo Alpe Adrija banci. I sa drugim kreditima ima problema.

Gdje je sav taj novac? Kako je Brkoviću pošlo za rukom da sve upropasti – tolike kredite, tolike hotele i preduzeća koja su punila crnogorski budžet u prošlosti. Neznanje, megalomanija? Ili, sve liči na onaj opaki model – privatizuješ, na račun toga se zadužiš, dobiješ novac koji ne ulažeš, a državi kada isteknu svi rokovi vratiš uništenu imovinu i – svoje dugove.

Počeo je tiho. „Bio sam bogat i u Titovoj Jugoslaviji,” govorio je u sporu sa Nebojšom Medojevićem. Bogatstvo je relativna stvar. Dragan Brković je u Jugoslaviji radio kao prodavac auto djelova u skromnoj radnji Oprema, na podgoričkom Pobrežju. Imetak je rastao kao kvasac tek kada je dobio monopol nad trgovinom aluminijuma. Tajna je čime je to zaslužio – kao ekspert za auto djelove, ili kao prijatelj Mila Đukanovića.

Formula za bogaćenje bila je jednostavna – tokom sankcija Brković je od KAP-a uzimao aluminijum, berzansku robu. Plaćao je KAP-u obezvrijeđenim dinarima iz primarne emisije, a aluminijum je prodavao za dolare, po tržišnoj cijeni. Što je više aluminijuma uzimao, to mu je KAP više dugovao. Posao je predstavljan kao herojsko djelo, jer se tako kršeći sankcije, navodno, spašavao KAP.

Naš Robin Hud je, dok je zemlja propadala, zaradio prve milione. A milioni, ko milioni, samo su se množili.

POVJERILAC: ,,Ja sam investirao u Kombinat, kad su ga svi napustili”, jadao se. Kako je investirao? Brković je uglavnom poslovao preko švajcarske firme Glenkor. Na kraju, pred privatizaciju 2005. godine, ispalo je da KAP duguje stotine milona, najviše Brkoviću. KAP je dugovao i drugim, javnim preduzećima – EPCG, Rudnicima boksita… Ali, prema ugovoru o privatizaciji Vektra, Glenkor i Standard banka bili su privilegovani inostrani povjerioci. Njima je novi vlasnik potraživanja morao isplatiti odmah.

,,Nije problem što Brković i Vektra štite svoje interese kao povjerioci. Problem je što se dug prema EPCG i Rudnicima boksita pomjera za 15-16 godina i to bez kamate, a Vektra dobija međunarodni status i odmah joj se vraća dug. Ne mogu da razumijem da Vlada jedne protežira, a druge diskriminiše,” upozorio je Žarko Rakčević.

Uzalud. Odnos Vlade i Brkovića nije se mijenjao: uvijek na štetu društva. Paralelno sa aluminijumom, Brković je trgovao stanovima i poslovnim prostorima. Napravio je zgradu na ekskluzivnoj lokaciji i gotovo cijelu prodao Vladi. I to i po četiri puta višim cijenama od tržišnih.

GRADITELJ: Poznato je da je u toj zgradi sin Mila Đukanovića ima preko 400 kvadratnih metara poslovnog prostora, koji je dobio kao poklon od strica Aca. A kako je Aco došao do tog prostora? Da li nekretnina milionske vrijednosti ima veze sa visokom cijenom kojom je Vlada Mila Đukanovića platila zgradu Vektri?

Insajderi iz devedesetih tvrde da je Dragan Brković dugo radio i za Mila Đukanovića i za Momira Bulatovića. Kasnije se opredijelio za ovog prvog, koji je imao više smisla za biznis a manje za patriotsku srpsku epiku. Tvrde da je đavo pukao u DPS-u manje zbog Miloševića, a mnogo više zbog raspodjele kolača, prije svega privilegija u trgovini aluminijumom. Oko toga su se, kažu, ustvari posvađali Bulatović i Đukanović, za čije je interese Brković nastavio da radi.

Brkoviću nije bilo pravo kada je Đukanović 2005. pronašao novog partnera. Kombinat je predat u ruke of-šor kompaniji Olega Deripaske, tajne vlasničke strukture. No, brzo se Dragan umirio. Dobio je biser – HTP Boku. Da li kao kompenzaciju? Zagospodario je najljepšim lokacijama i hotelima u Herceg Novom – Plažom, Igalom, Tamarisom i starim hotelom Boka, srušenim 1979…

Brković je HTP Boku platio 21 milion. Obavezao se na investicije od 64 miliona i to u prve dvije godine. „Svi će hoteli imati pet zvjezdica, jer Vektra ne umije drugačije”, obećao je. Najavio je i da će investirati oko pola milijarde. Vidimo. HTP Boka je zapošljavala od 600 do 1000 radnika, sada ih ima manje od 200, neki su hoteli srušeni, a oni koji još funkcionišu, ne zadovoljavaju ni tri zvjezdice. Ali, ako fali zvjezdica ne fali kvadrata.

VELEPOSJEDNIK: Prema posjedovnim knjigama Vektra Boka u Herceg Novom ima 128.167 kvadrata zemljišta i 25.402 kvadrata poslovnog i stambenog prostora. Brković je do kompleksa u Herceg Novom došao u doba buma, kada su cijene zemljišta po kvadratnom metru dostizale i više stotina eura, a stambenog i poslovnog prostora i nekoliko hiljada eura. Kada bi se sve preračunalo, Brković je samo u Herceg Novom dobio blizu 100 miliona eura.

I u Budvi, kroz privatizaciju i odluke državnih organa, ovaj je crnogorski kum ukalkulisao nove desetine miliona eura i hiljade kvadratnih metara. Prema katastarskoj evidenciji, Vektra Montenegro u prijestonici turizma ima preko 200 parcela, više od 33.000 kvadratnih metara, a u objektima još hiljade i hiljade kvadrata. Zaposjeo je, na najljepšem mjestu, na samoj obali uz Stari Grad, zgradu Jugoslovenskog riječnog brodarstva, više hiljada kvadrata (kupio od Nenada Đorđevića). U Bečićima, Vektra je zauzela cijeli kompleks, bivši Međunarodni omladinski centar, koji ima desetine hiljada kvadrata zemljišta i objekata.

Ni ovdje, kao ni u Herceg Novom, Brković nije ulagao. Ali je i na osnovu te imovine podigao stotine milona kredita kod domaćih i inostranih banaka.

U Baru je Dragan Brković privatizovao nekadašnju Rumijatrans, čiji su kamioni Brkoviću u prvim godinama služili za prevoz aluminijuma i drugih roba. Uzeo je i Moračatrans. Te je firme integrisao i preimenovao u zvučni Horizont logistics, koji je odmah potom likvidirao. Radnici su ostali bez posla, ali je našem Robinu Hudu, pored kamiona, u Baru ostalo i nešto u nekretninama.

U Baru, Brković baštini 42.733 zemljišta i 9.846 kvadrata stambenog i poslovnog prostora, među kojima su i elektro-energetska postrojenja. Do većine objekata došao je odlukama državnih organa. I u Baru je na odličnim lokacijama. I tu je sve pod hipotekom.

KONCESIONAR: U Podgorici Dragan Brković, prema katastarskoj evidenciji, posjeduje 25. 279 kvadratnih metara zemljišta i 1.191 kvadratni metar poslovnog i stambenog prostora. Dio je kupio, a dio mu je ustupljen odlukama državnih organa. Njegova Vektra Montenegro u glavnom gradu ima 51.830 kvadratnih metara zemljišta i 8.034 kvadrata stambenog i poslovnog prostora u privredi i vanprivredi. I ovdje je do imovine došao dijelom kupovinom, a dijelom „putem pravnih propisa”.

Na sjeveru, u Pljevljima, za 1,6 miliona eura Brković je nakon referenduma kupio Korporaciju Jakić, najveće crnogorsko preduzeće drvne industrije. Kupovinu je Vektra uslovila koncesijama na 30 godina. Radi se o ogromnom šumskom kompleksu koji zauzima 13 gazdinstava i 140.000 kubnih metara drveta godišnje. Prema procjenama, ta količina jednaka je godišnjem crnogorskom izvozu drvne sirovine. Uprava za šume je koncesiju dodijelila Vektri iako je konkurentska ponuda PV kompanije bila veća za 20 miliona eura.

I u Pljevljima je odmah po privatizaciji obećao preporod. „Ove godine mi ćemo krenuti sa investicijama od 25 miliona eura…” I da će sve biti po principima održivog razvoja – da se zasadi koliko se i posiječe. Ko to kontroliše? Rekao je i da će u Pljevljima formirati „razvojni centar od značaja za republiku.” Ništa od toga. Umjesto Brkovića u Pljevlja su ulagali Šarići.

Jakić je danas u nevoljama, Brković je i tu založio imovinu. Imao je šta. Pored koncesije za eksploataciju šumama, Vektra Montenegro u Pljevljima posjeduje 220.000 kvadratnih metara zemljišta i oko 6.000 kvadrata poslovnog i stambenog prostora.

AVIJATIČAR: Kao i drugi tranzicioni junaci i Dragan Brković posluje preko više firmi: Vektra Montenegro, Vektra Jakić, Vektra Boka, Vektra Divelopment, Horizont Logistics, Vektra Voda, Vektra Milano i tako dalje. Na raznim je adresama, od Pljevalja do Djevičanskih Ostrva. Teško je ući u trag koliko zaista imovine ima ovaj lanac firmi .

Monitor je već objavio da Dragan Brković posjeduje preko 38.000 kvadrata zemlje na Bjelasici, na lokaciji na kojoj su skoncentrisani i drugi uglednici – od Aca Đukanovića do Stanka Subotića Caneta. Sada Vektra sa tom imovinom, iako je pod teretom, garantuje Vladi da će za tri godine izvršiti obaveze prema HTP Boka.

Na Bjelasici, Vektra Divelopment sa još dvije kompanije koje je preuzeo Brković, posjeduje još 161.485 kvadratnih metara – poslovnih i elektroenergetskih objekata, javnih puteva i pašnjaka. U Upravi za nekretnine nema podataka kako su došli do te imovine. Na Žabljaku je Brkovićevo prisustvo simbolično. Vektra Montenegro kupila je zgradu od svega 784 kvadratnih metara i oko 3.000 kvadratnih metra zemljišta.

Kada bi se sve skupilo na jedno mjesto, Dragan Brković u Crnoj Gori posjeduje teritoriju jednog osrednjeg grada. A u njegove objekte mogle bi se smjestiti hiljade ljudi.

I to nije sve. Pored turizima, izgradnje stanova, drumskog transporta, Brković ima i avio kompaniju sa tri putnička aviona i helikopterom. Ima i firmu za flaširanje vode. Posjedovao je i fabriku anoda Anotech, u dvorištu KAP-a, registrovanu na Djevičanskim Ostrvima. U Milanu, pored firme, ima i komotan stan.

DUŽNIK: Njegov sin Bojan izvršni je direktor Vektra Aviation. Koledž je završio u Švajcarskoj. Prema izjavi koju je dao srpskim medijima mladi Brković ne vodi ekskluzivan život, iako je „navikao da se u Sent Moricu sretne sa Monikom Beluči, u Rimu sa Staloneom, a da sa Valentinom Rosijem ne priča samo o moto-trkama, već i o biznisu”.

Brković već duže ćuti. Dok je osvajao grad po grad, volio je da govori o uspjesima. ,,Sticanjem nezavisnosti Crna Gora je postala interesantna i velikim američkim investitorima i već imam nagovještaje da su moćne američke kompanije u Vektri prepoznale relevantnog partnera”, hvalio se Brković.

Amerikanaca nema, ali tu je utješna nagrada. Kombinat aluminijuma koji je kao i Vektra, u dugovima do guše. „Vrh DPS-а predložiće Vlаdi dа rukovođenje podgoričkim KAP-om predаju Drаgаnu Brkoviću”, objavio je podgorički Dan. ,,Vrаćаnje u igru Drаgаnа Brkovićа sаsvim je prirodno, jer je on ostvаrio izuzetne rezultаte kаd je uprаvljаo dijelom KAP-а,” prenio je u februaru Portal Analitika.

Bilo bi to dobro rješenje: sve što dohvati, vidimo, Brković pozlati. Po modelu Prve banke: gazde se zaduže do neba, a spašavaju – našim parama.

Milena PEROVIĆ-KORAČ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES, REFORMA DPS-A  I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što  znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da  slavi susjednog autokratu, i opozicije u  sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro  sudbina

 

 

„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer  je novo rukovostvo DPS –a  dvije sedmice uoči  Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju.  Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.

“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući  svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS  Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika.  Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.

Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković,  zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda  Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić,  vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović,  policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović.  Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.

Živković je  na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.

Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena:  Milutin Simović,  Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …

Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao  Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.

Živković se ovako osvrnuo na minule dane:  “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”.  Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….

Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.

Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.

Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i  odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za  promjene i dijalog. Odnosno da   Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog  zagrljaja partije koju je decenijama vodio je  još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj  joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpski svet.

Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a  na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.

“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.

Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada.  Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista   koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima  Abdića, bili su  neporedivi  sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.

Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front.  Samo jedan detalj. Dovoljno je da  Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.

Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.

„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu  u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.

Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije.  Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno  da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem  Đukanovićevom zagrljaju.

Ne valja se zavaravati: ako bude  Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.

Milena PEROVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo