Milioni su svuda oko nas. Po vijestima, po Skupštini, po Vladi, po vazdan se čuju samo priče o milionima. KAP-ovi milioni, Telekomovi milioni, Željezarini milioni, milioni Dragana Brkovića, sestrini milioni, bratovi milioni… Prosto čovjeku neprijatno dođe kad treba da konsoliduje kućni budžet ili napravi finansijsku konstrukciju za kupovinu novog usisivača. Tu postoje samo – milioni rupa. Građanin prosječni u Crnoj Gori ima platu od 484 eura. Zvanična statistika kaže da je prosječna zarada u decembru 2011. godine u odnosu na isti mjesec prethodne godine zabilježila pad od šest odsto.
Prema Monstatovim podacima, prosječne neto zarade u 2011. godini zabilježile su rast od jedan odsto u odnosu na prethodnu godinu. Potrošačke cijene u 2011. u odnosu na 2010. godinu porasle su 3.1 odsto, što znači da su realne zarade manje za preko dva procenta.
Prosječna penzija u Crnoj Gori je 279,55, najmanja sto eura. Fond PIO nikad ne zaboravi da naglasi, a mediji da prenesu, koliko je ukupan iznos penzija – za januar ove godine, blizu 32 miliona. Od penzije u ovoj zemlji živi blizu 120.000 ljudi, skoro petina stanovništva.
Materijalno obezbjeđenje porodice, kako se kod nas zove socijalna pomoć, za jednočlanu porodicu iznosi 63.50 eura, za dvočlanu 76.20, tročlanu 91.50, za četvoročlanu 108 eura. Porodice sa pet i više članova dobijaju 120.70 eura. Staračka naknada za domaćinstva koja žive na selu, bave se poljoprivredom i nemaju drugih socijalnih primanja iznosi 40 eura. Zanimljivi su bili, u nedavnom nevremenu, analitičari šokirani činjenicom da je neko na sjeveru zazimio bez dva džaka brašna. Pa država sirota, mora da im pomaže. Sve im je, umnima, palo na pamet, osim da ljudi nijesu imali od čega da ga kupe.
Minimalna potrošačka korpa u januaru koštala je 778 eura. Ako u četvoročlanoj porodici radi jedna osoba i prima prosječnu platu, za osnovne životne potrebe fali im skoro trista eura. Četvoročlanoj porodici koja prima materijalno obezbjeđenje da preživi nedostaje oko 650 eura. Dvoje ljudi sa jednom prosječnom penzijom, i ako se potrošačka korpa prepolovi i dalje svakog mjeseca u kućnom budžetu imaju manjak od preko sto eura. Tako se živi u zemlji milionera.
Naravno, živi se i na kredit. Prema podacima Centralne banke Crne Gore zaduženja građana po osnovu korišćenja kreditnih kartica i minusa po tekućem računu na kraju januara 2012. iznose preko 50 miliona eura. Dugove ima preko sto hiljada ljudi. Riječ je o naskupljem zaduživanju u kojem banke naplaćuju zelenaške kamate od 16 do 18 odsto. Ljudi koji se na taj način zadužuju mogli bi se lako nazvati glupima, samo da to, prečesto, nije jedini način da prehrane porodicu.
Ima toga još – opet plaćamo najskuplje gorivo u regionu. Što zbog cijena energenata, što zbog posljedica nevremena, očekuje se rast cijena poljoprivrednih proizvoda.
Naravno, kad stignu na naplatu svi poslovi ove vlasti, biće još gore. A tako je lijepo zvučalo kad su se zahuktavali. Ostalo je zabilježeno u
Pobjedi kako je novi vlasnik Kombinata aluminijuma britanska firma Igl Kepital grup, koja zapošljava 100.000 radnika i ,,teška” je 5,5 milijardi dolara. ,,To je visoko pozicionirana kompanija u svijetu čiji vlasnik je ruski biznismen Oleg Deripaska”, objašnjeno je. Asim Telaćević, direktor Fonda za razvoj precizirao je kako će 32,7 miliona eura koje će Fond dobiti od prodaje akcija u KAP-u biti uloženo u crnogorsku privredu. ,,To znači da će dio novca biti uložen i u razvoj sjevera Crne Gore, ali i u turizam, poljoprivredu… Preliminarni program investiranja smo napravili”. Vrlo se detaljno ovih dana vidi šta je od svega ostalo.
I kad su prodavali Telekom, najavljivane su ruže. Bila je to najprofitabilnija crnogorska kompanija, riješili su da je se otarase. U pitanju je bio viši cilj: ,,Crnogorska vlada namjerava da glavninu novca od prodaje Telekoma investira u izgradnju autoputa Podgorica – Mateševo, manji dio će otići na izmirivanje obaveza u privatizaciji, dok je 10 odsto sredstava namijenjeno za restituciju”. Ruže je, nekako, dobila sestra, mi smo dobili geografsko znanje u vidu Gornjih Mrka i usluge koje plaćamo kao da smo uredno razvijena zemlja.
Premda, i to zavisi iz kog se ugla gleda. Omiljen dokaz bivšeg premijera Mila Đukanovića da se u Crnoj Gori živi bajno, dugo je bio broj mobilnih telefona po glavi stanovnika. Od luksuznih modela kojima se kiti njegovo okruženje, nije imao kad da uoči da većina onih koji stalno kupuju nove pakete usluga mobilnih operatera zapravo pokušava da uštedi neki dinar. I da su, kao neuki potrošači, bez potpore države, najčešće žrtve prevare ispisane sitnim slovima.
Vaspitali su nas da nije lijepo biti zavidan. Mnogima je ovdje, na vijest o tome da bivši premijer nosi sat od sto hiljada eura, prirodna reakcija – njegov sat, njegova stvar. Sve dok se ljudi ne sjete da taj sat vrijedi koliko dva stana koji su za dvije gorepomenute prosječne porodice i dalje nedostižan san. Sve nedostižniji.
Univerzalan odgovor za sve muke koje muče crnogorske građane, vlast je pronašla u tri riječi: svjetska ekonomska kriza. Ovih dana, međutim, novine su pune priče o tome kako je jedna mala zemlja pronašla način da se sa krizom izbori. Ubrzo po izbijanju svjetske krize 2008. islandske banke su doživjele kolaps. Ekonomska situacija u zemlji sa oko 300.000 stanovnika se ubrzano pogoršavala. Nezadovoljstvo građana je kulminiralo kada je 2010. parlament usvojio zakon o namirivanju obaveza propalih islandskih banaka. Pod jakim pritiskom javnosti, koje je uključivalo i kamenovanje parlamenta, predsjednik države je prepustio građanima da se na referendumu izjasne da li hoće na sebe da preuzmu obaveze privatnih banaka. Odbili su.
Na Islandu su odlučili da spasavaju građane, prije tržišta i banaka. Vlada je sklopila ugovor sa bankama da se oprašta dug domaćinstvima zaduženim više od 110 odsto ukupne imovine. Kada su druge zemlje, zbog krize, skraćivale javne izdatke za socijalnu sferu, Island je raširio mrežu socijalne zaštite. Pored toga, Island je pokrenuo sudske postupke ne samo protiv ključnih ličnosti iz privatnog sektora odgovornih za krah banaka nego i protiv političara uključujući i bivšeg premijera. Zahvaljujući tome, Island bilježi ekonomski rast i pet odsto nezaposlenosti. U ovoj godini očekuju suficit državnog budžeta, za razliku od drugih država koje otpuštaju zaposlene i smanjuju penzije i plate.
Stručnjaci tvrde da su ključni faktori za spas Islanda bili visok nivo političke demokratije, efikasno pravosuđe i nepostojanje krutih institucionalnih okvira koje, na primjer Grčkoj, nameće Evropska unija. Ništa od toga mi nemamo, a slab institucionalni okvir služi nam da pomognemo bratu. Jedino kamenja imamo u izobilju. Ono se može koristiti na razne načine. Ako nastavimo sa dosadašnjom pokornošću, služiće nam – za pod glavu.
Esad KOČAN
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice