Mali su izgledi da Batlins, britanski lanac turističkih odmarališta za obične građane, ili eksluzivniji ClubMed ili Westin uskoro osnuju nove podružnice u naftnom sektoru. No, Državna naftna kompanija Republike Azerbejdžan (SOCAR) planira da uloži 258 miliona eura kako bi parcelu koja pripada vojsci u Crnoj Gori pretvorila u turistički objekat, komentarisao je ovih dana novinar uglednog londonskog ekonomskog dnevnika Fajnenšel tajms (FT).

SOCAR će biti zakupac lokaliteta kasarne Orjenski bataljon u Kumboru, na period od 90 godina, pošto je Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte prihvatio izvještaj Tenderske komisije za turizam o rezultatima pregovora sa predstavnicima ove kompanije.

Prihvaćen je i nacrt ugovora, a prema usvojenim predlozima zakupnina se sastoji od fiksnog dijela u iznosu od jednog eura po metru kvadratnom, što će biti plaćeno unaprijed za period od 45 godina, i varijabilne zakupnine od pet odsto dobiti koju zakupac ostvari iz poslovanja.

Zakupac se obavezuje da investira najmanje 52 miliona eura tokom prve četiri godine, odnosno 258 miliona tokom prvih osam godina zakupa. Treba da obezbijedi i garanciju u iznosu od 3,6 miliona eura za realizaciju ugovorene investicije, a u slučaju raskida ugovora država ima pravo da zadrži iznos unaprijed plaćene zakupnine. Tek nakon realizacije prvog dijela investicije zakupac može ustupiti ugovor trećem licu, ali opet nekome ko je u stanju da poštuje sve finansijske obaveze iz ugovora.

Konačni investicioni plan za razvoj ovog odmarališta visoke kategorije na površini od 242.000 kvadratnih metara biće donijet nakon usvajanja državne studije lokacije.

U članku na blogu internet izdanja FT je izražena sumnja da li će SOCAR ispuniti ovaj ugovor ,,koji je postao pravni izazov”. Ukazano je i na finansijsku stranu sporazuma, s obzirom na ,,nedostatak iskustva u međunarodnom turizmu” azerbejdžanske kompanije.

I dalje se radi na konačnom sporazumu o iznajmljivanju i investicionom planu, ,,pa su detalji nedovoljno poznati,” navedeno je na blogu. Pravni savjetnik SOCAR-a Mamad Nazaralijev je izjavio za FT da kompanija razmatra nekoliko varijanti, a da će vremenski okvir tek biti određen.

SOCAR ima pismo o namjerama od španskog lanca hotela Melia, i u svojoj ponudi je naveo da planira da sarađuje sa firmom Vizzion Architects, koja ima iskustva u razvitku objekata visoke klase. To daje ideju kakva će biti vrsta projekta.

FT ocjenjuje: „To što je ova kompanija izabrala strateški važno mjesto na obali mora u ovom regionu, u kome takođe planira da profitira i od razvoja naftovoda – uključujući Transjadranski naftovod (TAP), sa kojim Crna Gora sve više sarađuje – moglo bi da izazove buru na Balkanu”.

List navodi da Petar Ivanović, izvršni direktor Crnogorske agencije za promociju stranih ulaganja, tvrdi kako u ovom planu turizam i nafta nisu povezani. On kaže da zemljište ostaje u vlasništvu vlade, a da je na tenderu naglašeno da ta oblast mora biti razvijena kao ljetovalište, i da su već dati i parametri izgradnje.

FT je primijetio kako je trenutno djelovanje SOCAR-a u oblasti turizma ograničeno na nekoliko kompleksa u Azerbejdžanu koji su prije svega namijenjeni radnicima u naftnoj industriji i njihovim porodicama. SOCAR-u će biti potrebna pomoć stručnih partnera koje planira da iznajmi, ukoliko želi da stvori rivala dostojnog Porto Montenegru, primijećeno je u članku na blogu Bijondbriks (beyondbrics) FT.

Dobijanjem tendera SOCAR se suočava sa osporavanjem koji je pred crnogorskim vrhovnim sudom pokrenuo gubitnik na tenderu, NCH Capital, investicion fond sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama sa znatnim interesima na Balkanu. NCH je ponudio više novca od SOCAR-a, dva eura po m2 za zakup, plus 5.1 procenat profita.

NCH je zvanično uložio žalbu zbog azerbejdžanske ponude, koju je odbio Savjet za privatizaciju sa obrazloženjem da je podnijeta suviše kasno. To NCH ne prihvata.

Predstavnik NCH je kazao za FT da se njihov zahtjev zasniva na dvije tačke: ponuda SOCAR-a je trebalo da bude odbijena iz tehničkih razloga; i ponuda NCH bila je superiornija sa stanovišta bodovanja, kako kvantitativno tako i kvalitativno.

U NCH tvrde da su pojedini crnogorski visoki državni zvaničnici dali lažne informacije u vezi ograničenja izgradnje u Kumboru, što je direktno uticalo na sistem ocjenjivanja.

No, po FT, crnogorski zvaničnici odlučno brane proces nadmetanja. Ivanović je kazao za blog da je proces bio transparentan i da je odluku odobrilo nekoliko crnogorskih institucija uključujući Parlament. ,,S obzirom na težinu političke podrške, ne izgleda vjerovatno da će pravni postupak NCH biti uspješan,” zaključeno je na blogu u FT.

Saradnja Azerbejdžana i Crne Gore počela je 2011. godine. U ljeto te godine u Podgorici su se premijer Igor Lukšić, ministar ekonomije Vladimir Kavarić i šef diplomatije Milan Roćen odvojeno sreli sa Šahinom Mustafajevim, ministrom za ekonomski razvoj Azerbejdžana, države na Kavkazu koja očigledno pojačava svoje prisustvo na zpadnom Balkanu. Uslijedile su posjete predsjednika Filipa Vujanovića i predsjednika vladajuće Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića.

Javnost o Đukanovićevoj posjeti Azerbejdžanu, gdje je bio gost predsjednika Azerbejdžana Ilhama Alijeva nije blagovremeno obaviještena, pa je okarakterisana tajanstvenom. Dimenziju skandala je dobila i zbog činjenice da je partijskog šefa pratio tada prvi čovjek crnogorske diplomatije Roćen, navodno, kao član predsjedništva DPS.

Tvrdnja da se radi o regularnoj partijskoj aktivnosti teško je održiva. O tome je svjedočilo i saopštenje DPS –a u kome je rečeno da se ,,odmah po dolasku predsjednik Đukanović sreo sa predsjednikom Ilhamom Alijevim sa kojim je imao otvoren i prijateljski razgovor o mogućnostima jačanja saradnje između dvije države.”

U istom saopštenju je rečeno i da je ,,predsjednik Đukanović imao odvojene susrete sa premijerom Arturom Rasizadeom, ministrom inostranih poslova Elmarom Mamadjarovim i ministrom ekonomskog razvoja Šahinom Mustafajevim, te da je razgovarano o konkretnim pitanjima jačanja ekonomske saradnje u oblastima turizma, transporta i oblasti energetike”.

Pošto se iz saopštenja DPS vidi da tema susreta nije bila nikakva međupartijska već međudržavna saradnja, proizlazi da nije sporno prisustvo ministra spoljnih poslova Roćena, već kapacitet Mila Đukanovića da bez državne funkcije u inostranstvu zastupa interese Crne Gore i to kao vođa delegacije u kojoj mu je podređen prvi čovjek Ministarstva inostranih poslova.

Od tada je ekonomska saradnja između Crne Gore i Azerbejdžana pojačana.

Izdavanje bivše kasarne u Kumboru SOCAR-u, nije prošlo bez reagovanja opozcije. Zarija Pejović iz Pokreta za promjene (PzP) ocijenio je da, po pravilu, u Crnu Goru dolaze kompanije sa sumnjivim kapitalom i samim tim sumnjivom logikom poslovanja, što znači da nema renomiranih zapadnih kompanija, niti kompanija iz SAD. ,,Kada sam ja razgovarao sa uticajnim ljudima sa Zapada da njihov kapital uđe u Crnu Goru, uvijek bi kazali da oni kao političari ne preporučuju svojim preduzetnicima da posluju ovdje. Meni se čini da je domaća vlast, vrh režima, prije svega gospoda Roćen i Đukanović, našla prostora da ostvare svoje lične finansijske interese kroz dil sa Azerbejdžanom”, ocijenio je Pejović

Privredna saradnja između Vlada u Podgorici i Bakuu, otvorila je mnoštvo pitanja. Podsjećamo, u parlamentu se o tome raspravljalo sredinom juna povodom ratifikacija sporazuma o ekonomskoj saradnji i o uzajamnom podsticanju i zaštiti ulaganja između dvije zemlje. Izražene su brojne sumnje i stahovi zbog partnera, posebno ruskih, koje pronalazi vlast, a koji su prouzrokovali neuporedivo više problema nego koristi za državu i ekonomiju.

S obzirom da se radi o opštini Herceg Novi gdje skoro nijedna privatizacija turističkih potencijala nije uspjela, postoji još veća sumnja u posao sa Azerbejdžanom.

Nebojša Medojević je podsjetio da Vlada Crne Gore bježi od investitora iz zapadnih zemalja. ,,Azerbejdžan nije demokratska država i to valjda svi znamo, a firma SOKAR je na samom dnu. Po metodologiji Transparensi internešnala više podstiče korupciju nego što primjenjuje politiku nulte tolerancije.”

Medojević upozorava: „Dok je Deripaska u Crnoj Gori, dok su takvi investitori u Crnoj Gori euro njemačkih investicija ovdje neće doći, a sada ni američke jer ste odbili američki fond”.

Po mjeri vođe

Prema zapadnim medijima, režim u Azerbejdžanu je represivan, posebno prema novinarima, koji su česta meta prijetnji i maltretiranja. Ukoliko se zbog toga obrate državnom tužilaštvu, ono ne preduzima ništa. Kritičko izvještavanje o vlasti nije poželjno.

U azerbejdžanskim zatvorima se nalaze desetine političkih zatvorenika. Vlada ne dozvoljava okupljanja ni proteste. Posljednja manifestacija opozicije koja je bila odobrena održana je u aprilu 2011. i tada je uhapšeno 16 njenih učesnika.

Zvaničnici zapadnih zemalja se, međutim, uzdržavaju od kritičkih riječi. Kako je nedavno pisalo na internet stranici njemačke medijske kuće Dojče vele, to je tipično za politiku zapadnih zemalja koje sa Azerbejdžanom uglavnom održavaju dobre ekonomske odnose. „I azerbejdžanskoj vlasti i zapadnim vladama su poslovi važniji od demokratizacije i tema kao što su ljudska prava i demokratija”, citirana je politikološkinja Lejla Alijeva. Baku je dobar trgovinski partner prije svega zbog velikih rezervi nafte.

Organizacija Reporteri bez granica navodi podatak da je režim predsjednika Alijeva još 2009. zabranio distribuciju programa BBC i Radija Slobodna Europa. Mediji u Azerbejdžanu su najvećim dijelom u rukama državnih cenzora. ,,Protiv diktature izvješćuje svega nekoliko slobodnih novinara i blogera”, kazali su u toj organizaciji. Tvrdi se da se po slobodama medija Azarbajdžan nalazi iza Afganistana ili Iraka.

Milan BOŠKOVIĆ