Gotovo sve mediteranske zemlje ostvarile su u 2024. godini značajan rast i noćenja i prihoda.  Crnu Goru je u 2024. godini posjetilo tek tridesetak hiljada gostiju više nego godinu ranije. Albaniju čak 1,6 miliona više. Ta zemlja prihoduje od turizma tri puta više od Crne Gore, a dubrovačka županija koliko cijela Crna Gora

Crnu Goru pretiču konkurentske zemlje na Mediteranu. Albanija nas je pretekla – i to puta pet, a bila je ‘petnaest bodova’ iza nas. Bojim se da će naša djeca, naši unuci, za 10-15 godina ići  u Albaniju, da tamo sezonski rade. Nijesmo daleko od tog scenarija”, izjavio je jedan od suvlasnika Hotels Group Montenegro Stars Žarko Radulović.

On smatra da trendovi u crnogorskom turizmu i potezi koje čini Vlada Crne Gore trebaju biti alarm za cijelu državu s obzirom na značaj koji ova privredna grana ima za cijelu zemlju i njenu ekonomiju.  Pored povećanja PDV-a sa sedam na 15 odsto na usluge smještaja, Radulović posebno problematičnim vidi najave da se radno vrijeme skrati na sedam sati dnevno, što će, po njemu, “biti početak kraja, da li našeg ili njihovog”.

Gotovo sve mediteranske zemlje ostvarile su u 2024. godini značajan rast i noćenja i prihoda. A Crnu Goru je posjetilo oko 1,4 miliona turista ili tek tridesetak hiljada više nego 2023. godine, dok su prihodi zvanično iznosili 1,3 milijarde eura, odnosno bili su niži za 3,5 odsto. Ako se ima u vidu da su cijene usluga poskupjele, kao i inflaciju, onda je realan pad još veći.

Zato je čudna,  za rubriku “vjerovali ili ne” izjava ministarke turizma Simonide Kordić koja je još početkom septembra tvrdila da “prihodi od turizma do sada iznose oko milijardu i po eura, što je za 125 miliona više u odnosu na isti period prethodne godine“!?

Čini se da ministarka još nije razumjela da u turizmu, pa ni u crnogorskom, nema olako obećane brzine, još manje paf-paf tehnike za zgrtanje para.  Turizam je  politika svih politika, a porazni rezultat prošle godine rezultanta tih politika.

Istovremeno na našim granicama ubiru se plodovi posvećenog rada i sve odiše optimizmom. Dubrovnik bilježi rast od 10 odsto u broju noćenja i devet odsto u dolascima. Ta hrvatska županija je prihodovala od turizma koliko cijela Crna Gora.

Trendovi su još povoljniji za Albaniju. U  “zemlju orlova“ 2009. godine putovalo je 1,9 miliona gostiju, deset godina kasnije 6,4 miliona, a prošle godine čak 11,7 miliona turista. Prihodi su takođe značajno rasli. Tako je 2018. Albanija od turizma ostvarila prihod od 1,8 milijardi eura, a prošle godine više od četiri milijarde -tri puta više od Crne Gore.

“Ova privredna grana je prije šest godina imala učešće u albanskom BDP od oko sedam odsto. Danas dva puta više, što je značajna cifra“, navodi profesor na Univerzitetu u Tirani dr Adrian Civici.

Prema riječima albanske ministarke turizma Mirele Kumbaro, strateški cilj vlade u Tirani je da tu zemlju učini šampionom turizma u regiji do 2030. godine.

Najpoznatiji svjetski mediji podgrijavaju te nade i očekivanja. Njujork post piše da je Albanija sljedeće veliko odredište za američke turiste koji sve više putuju u Evropu. “Ta zemlja ima fantastične plaže, ljubazne ljude i cijene iz prošlog vijeka. Albanija se može pohvaliti dramatičnim planinama, plažama koje su uporedili sa Maldivima Evrope, živahnim glavnim gradom i prelijepim ruševinama u različitim fazama propadanja koje su idealne za Instagram”, konstatuje ovaj američki dnevnik.

The Washington Post je minule godine Albaniju uvrstio među 12 najljepših destinacija koje treba posjetiti. Taj list navodi da je Albanija postala važna atrakcija s najljepšim plažama u Evropi. Prema članku, pažnju turista najviše privlače čisto more, razvedena obala i pristupačan smještaj.

“Zahvaljujući svojim plažama, gradovima s žigom UNESCO-a i pješačkim rutama, bivša komunistička i nekad zatvorena zemlja hvaljena je kao nova hit evropska destinacija”, piše britanski Gardian. U  Independentu se ističe kako je Albanija cjenovno pristupačnija od drugih zemalja u regiji, te da se isplati posjetiti Tiranu i priobalni grad Drač.

Upravo je Drač, kako navodi poznata digitalna platforma za putovanja Booking.com, na prvom mjestu najpopularnijih svjetskih ljetnih destinacija za porodice u ovoj godini.

“Familije već pripremaju svoje kofere za velika ljetna putovanja. Pretrage smještaja za porodice za ljetnu sezonu putovanja već bilježe porast od osam odsto u poređenju sa prošlom godinom, dok pretraživanja letova na globalnom nivou bilježe porast od 21 posto. Ove brojke naglašavaju snažan interes za putovanja ovoga ljeta, budući da porodice žele maksimalno iskoristiti toplije mjesece“, tvrde iz Bookinga.

Na njihovoj listi nema ulcinjske Velike plaže, a taj grad je britanski magazin Time out proglasio “najzapostavljenijom turističkom destinacijom Evrope u 2025. godini“.

„Sa ovakvim našim odnosom prema turizmu, to je sasvim logično. Nema novih ideja, malo je i nedovoljno novih projekata, nameti su sve veći, pa nam mladi odlaze na rad u Hrvatsku kao sezonci“,  kaže ulcinjska novinarka Arjona Resuljani. „  Uskoro će to biti i u Albaniju. Neki naši biznismeni su već tamo“,

                                                                                                                                            Mustafa CANKA

Umjesto snaženja partijskih koleginica, stranke novac koji dobijaju za jačanje kapaciteta stranačkih ženskih organizacija,  uglavnom koriste da podmiruju raznorazne partijske troškove: račune za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove

Partije u Crnoj Gori godišnje dobijaju blizu 700 hiljada eura za jačanje kapaciteta svojih ženskih organizacija. Umjesto snaženja partijskih koleginica tim novcem se uglavnom podmiruju razni partijski troškovi, pa i računi za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove.

Praksa dobijanja novca za jačanje kapaciteta ženskih organizacija, na inicijativu Ženske političke mreže, ustanovljena je 2020. godine. Zakonom o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja je utvrđeno da su budžetska sredstva data ženskim organizacijama političkih subjekata namijenjena isključivo finansiranju ženskih organizacija i mogu se trošiti samo u skladu sa statutom te ženske organizacije.

Uprkos zakonskim odredbama, političke partije taj novac ne koriste s namjenom osnaživanja i jačanja žena. Podatke o tome kako partije nenamjenski troše novac namijenjen svojim ženskim organizacijama sadrže izvještaji Državne revizorske institucije (DRI).

Krajem prošle godine prezentovani su izvještaji o reviziji poslovanja pojedinih partija za 2023. godinu.

Revizorski izvještaj koji je DRI uradila krajem oktobra prošle godine prikazuje kako je rukovođeno žito računom Asocijacije žena vladajućeg Pokreta Evropa sad.

Za finansiranje rada Asocijacije žena PES-a uplaćena su sredstva iz budžeta Crne Gore u iznosu od 27, 8 hiljada i iz budžeta lokalnih samouprava u iznosu od 18,7 hiljada eura.

Odlivi sredstava sa žiro računa Asocijacije žena se odnose na plaćanje putnih troškova, troškova pomoći i drugih troškova, dok je iznos od 4,7 hiljade prenešen na račune za redovno poslovanje stranke. Partija je u posebnom Izvještaju o načinu i namjeni utroška sredstava za finansiranje redovnog rada ženskih organizacija iskazala ukupne troškove u iznosu od 13.405 eura i to: troškove humanitarne pomoći u iznosu od 11 hiljada, troškove reklamnog materijala u iznosu od 548 eura, troškove zakupa u iznosu od 356 eura i troškove reprezentacije u iznosu od preko 500 eura.

Vladajuća Demokratska Crna Gora je na žiro račun za poslovanje ženske organizacije – Foruma žena tokom 2023. imala priliv od iz budžeta CG u iznosu od 55,9 hiljada, iz budžeta lokalnih samouprava iznos od 34,4 hiljade. Na računu je bilo i 70 hiljada iz prethodnih godina.

Sa računa ženske organizacije Demokrata izvršeni su odlivi-prenosi sredstava na druge račune partije u ukupnom iznosu od 126 hiljada eura i to: na izborne račune za potrebe lokalnih izbora održanih 2022. godine prenijeta su sredstva sa računa ženske organizacije u ukupnom iznosu od 19.350, na izborni račun za potrebe predsjedničkih izbora održanih 2023. godine prenijet je iznos od 60 hiljada, na izborni račun za potrebe parlamentarnih izbora održanih 2023. godine prenijet je iznos od 47 hiljade. Pored izbora sa računa ženske organizacije vršeno je plaćanje troškova dobavljačima u zemlji, plaćanje zarada za dvoje zaposlenih lica partije i poreskih obaveza na zaradu, izvršen je odliv sredstava po osnovu troškova javnog izvršitelja i plaćanje bankarske provizije.

Revizijom poslovanja Bošnjačke stranke za 2023. utvrđeno je da su troškovi Foruma žena u iznosu od preko dvije hiljade eura (troškovi organizovanog prevoza Foruma žena, organizacija iftara za Forum žena i ugostiteljske usluge) plaćeni sa redovnog računa Partije. Takođe, revizijom je utvrđeno da je subjekt revizije donio poseban Statut ženske organizacije, ali istim nije bliže definisao namjenu trošenja sredstava te organizacije, kako je to utvrđeno Zakonom o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja.

Za Socijaldemokratsku partiju je takođe utvrđeno da nije prezentiran poseban Statut ženske organizacije, što nije u skladu sa članom 14 Zakona o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja. ,,Subjekt revizije treba da obezbijedi donošenje posebnog Statuta ženske organizacije u cilju stvaranja uslova za korišćenje sredstava za finansiranje ženske organizacije u političkom subjektu u skladu sa članom 14 Zakona o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja”, navodi se u izvještaju DRI.

I u izvještajima DRI koji se odnose na poslovanje u 2022. godini notirana je ista praksa.

Demokratska partija socijalista (DPS) je na rad Alijanse žena potrošila 136 hiljada eura, od čega gotovo polovinu na troškove scenografije a nešto preko 12 hiljada na štamparske usluge.

Nova srpska demokratija (NSD) je u 2022. sa žiro računa svog Foruma žena utrošila  36.620 eura.Tim novcem su plaćani troškovi prinudne naplate od gotovo 5.000 eura, zatim rata kredita i troškovi kamate. Kako Statut ne predviđa trošenje za te namjene, ova partija je septembra 2023. vratila ta sredstva na račun svoje ženske organizacije.

Građanski pokret URA je 2022. godine, sa računa svoje ženske organizacije platio 72.309 eura. Više od polovine je uplaćeno za naknade po ugovorima o djelu, dok je 28.409 eura izdvojeno za kancelarijski materijal, nabavku opreme, sitni inventar, avio karte, hotelski smještaj.

Iz Centra za ženska prava upozorili su da suprotno zakonu, neke ženske organizacije u političkim partijama još uvijek nemaju ni svoje statute, dok u drugima nije definisana namjena trošenja ovih sredstava: ,,Obavezni godišnji izvještaji političkih partija su često nepotpuni ili neblagovremeni, a nekad ih  partije ni ne dostavljaju. I dalje postoje stranke u kojima predsjednici donose odluke o načinu trošenja ovog novca, mimo njegove propisane namjene. Uprkos tome, od 2020. godine, nijedan politički subjekat nije sankcionisan po ovom osnovu”.

Uključivanje žena u politički život, ,,potkopano je nedovoljnim naporima države da prevaziđe ovaj problem”,navodi  Evropska komisija u Izvještaju o Crnoj Gori za 2024. godinu.

U novembru je pred skupštinskim Odborom za rodnu ravnopravnost održano konsultativno saslušanje senatora DRI Nikole Kovačevića na temu „Finansiranje ženskih organizacija unutar političkih subjekata”.

Na pitanje zašto nikad nijedna partija nije kažnjena zbog ovoga, Kovačević kaže da je o svim zloupotrebama obaviještena Agencija za sprečavanje korupcije, koja će odlučiti da li će zbog nepravilnosti pokrenuti postupak protiv partija koje krše zakon.

Tokom rasprave na konsultativnom saslušanju Anita Stjepčević, iz Centra za ženska prava, je kazala da je ,,Evropska komisija pozvala na hitne izmjene ovog zakona do kraja 2024. godine, da bi se pojačala transparentnost i kontrola trošenja budžetskih sredstava i time spriječile zloupotrebe. Uključenost žena u politički život i dalje je niska zbog nedovoljnih napora države da prevaziđe ove probleme. Način na koji se troše ova sredstva jedna je od strukturih prepreka u političkoj emancipaciji žena”. Po njenom mišljenju, najodgovornija je Agencija za sprječavanje korupcije kod koje godinama izvještaji prolaze neopaženo i Ministarstvo finansija koje nastavlja da izdvaja sredstva bez obzira na očite nezakonitosti u izvještavanju, a onda i trošenju.

Nakon saslušanja Odbor za rodnu ravnopravnost je donio zaključke kojima se, između ostalog, preporučuju izmjene Zakona o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja kojima treba ojačati odredbe koje se odnose na trošenje javnih sredstava namijenjenih ženskim organizacijama, uz obezbjeđenje odgovarajućeg praćenja i nadzora rashoda. U tu svrhu treba ojačati nadzornu funkciju DRI-a, kao i precizirati ulogu ASK-a u dijelu nezakonitog trošenja novca, kao i primijeniti kaznene odredbe.

Predrag NIKOLIĆ

Iako je osnivanje Alimentacionog fonda bio veliki korak, za mnogu, sada već punoljetnu djecu, on nije značio ništa. Njihovi roditelji, koji su zaboravili na svoje dužnosti, godinama uspješno izbjegavaju pravdu.  U tim slučajevima teret podizanja i školovanja djece, obaveza je samo jednog roditelja

Godine teške i, kako se pokazalo, na kraju, neuspješne borbe da se pred sudovima dođe do pravde, a uporedo naporan rad da se obezbijedi “parče hljeba” za djecu, u situaciju kad drugi roditelj, nakon razvoda “zaboravi” na svoje potomstvo. To je siže tri priče samohranih roditelja sa sjevera Crne Gore, koji, sve do punoljetstva svoje djece, nijesu uspjeli da od bivših supružnika naplate alimentaciju i pored pravosnažnih sudskih odluka i okončanih procesa izvršenja.  Priče jednog Bjelopoljca, jedne Kolašinke i jedne Pljevljakinje po mnogo čemu su slične, a nemoć institucija u njihovim slučajevima identična. Bivši supružnici žive u inostranstvu, nemaju imovine u Crnoj Gori, a kada i pređu našu granicu, nadležni ne čine ništa da ih privole da plate ono što duguju ili sankicionišu zbog nepoštovanja sudskih odluka.

Najdrastičniji je primjer Kolašinke Ane Popović, čijoj zajedničkoj,  sada punoljetnoj djeci, bivši muž duguje više od 27.000 eura. Ni ona, kao ni dvoje ostalih sagovornika Monitora, nemaju pravo da potraživanja naplate iz Alimentacionog fonda, jer se zahtjev ne može odnositi na prethodni period.

“Od 2012. godine, od kada je brak razveden, iako nas je otac moje djece mnogo ranije ostavio, za njihovo izdržavanje uplatio je svega 1.050 eura. Ukupno sa kamatama, sada za alimentaciju duguje više od 27.000 eura. Ni osnivanje Alimentacionog fonda mi nije mnogo pomoglo, jer zahtjevi na obuhvataju period unazad. Najteže mi je kad mi, čak i u institucijama, kažu kako mi je sad lako jer su mi ‘djeca velika’. Moja djeca jesu sada punoljetna, ali teško je da stane u jedan tekst priča o tome kako je ženi u maloj sredini sa ograničenim mogućnostima za zaradu dovesti troje djece do punoljestva”, kaže Kolašinka.

Ona je iscrpila sve mogućnosti na sudu, pa je, kaže, išla na izvršenje. I taj dio je okončan uredno. No, nije se ništa promijenilo. Incijalna presuda je bila 2012. godine. Njen bivši suprug je tada u odgovoru na tužbu naveo kako mu je zarada u stranoj kompaniji na drugom kontinentu približno 400 eura. Posljednja presuda je donesena prošle godine. Više puta je osuđivan na uslovnu kaznu zatvora zbog nedavanja izdržavanja. Ređale su se presude, dug i kamate rasle, uzalud.  Otac je i dalje na drugom kontinentu, zaposlen i s vremena na vrijeme dođe u rodni grad, u kojem, formalno, nema imovine.

Beranac, koji, kako kaže, zbog svoje djece ne želi da mu se ime pominje, objašnjava da je njegova bivša supruga, odmah nakon razvoda, odselila u Dansku. To je bilo prije deceniju i po. I on je okončao sve procese pred sudom, presude su postale izvršne, ali uzalud. Majka njegove djece nema imovine u Crnoj Gori, a nadležni i ne pokušavaju da je privedu pravdi kad dođe na godišnji odmor.

“Sada sve tri ćerke rade, završile su fakultete, uspjeli smo nekako, iako sam imao sve te godine vrlo oskudna primanja.  Novac, kojeg je nekad falilo i za hranu, ipak je manje važan. Bitnije su i važnije godine zanemarivanja i to što su moje ćerke svjesne da majka nije o njima brinula”, kaže sagovonik Monitora.

Iz NVO Mama i ja, udruženja koje je, zasad, jedino registrovano u Crnoj Gori za pružanje pravne pomoći i podrške samohranom roditeljstvu, kažu da položaj tih građana i građanki Crne Gore ni kod nas ni u regionu, nije jasno pravno prepoznata i definisana kategorija.

“Ta posebno ranjiva grupa je kroz nedaće života posebno hendikepirana nedostatkom institucionalne zaštite, kao i nedostacima i kolizijom normi koje uređuju samohrano roditeljstvo. U takvim okolnostima pravne nesigurnosti, samohrani roditelji se suočavaju sa brojnim izazovima, među kojima je neriješeno stambeno pitanje, nezaposlenost, diskriminacija prilikom zapošljavanja, diskriminacija na radu i u vezi sa radom, nasilje… Sve te i mnoštvo drugih okolnosti, pored materijalnog, proizvode i psihološki kolaps jednoroditeljskih porodica kojima je potrebna bezuslovna pomoć u svakom smislu riječi – od pravne i psihološke do materijalne”, objašnjavaju iz te NVO.

Ističu da je neplaćanje alimentacije “jedan od težih oblika nasilja nad djecom – vid ekonomskog nasilja”. Pojašnjavaju da je u nekim slučajevima taj “ekonomski momenenat” čak i marginalan, koliko zanemarivanje samohranog roditelja i djece jednoroditeljskih porodica prizvodi “psihološki kolaps”. Kako kažu, uvođenje Alimentacionog fonda bila je veoma značajna novina.

Alimentacioni fond je zasebna jedinica uspostavljena Zakonom o privremenom izdržavanju djece čiji je cilj da omogući da država reaguje u onim situacijama u kojima roditelj izbjegava zakonsku obavezu plaćanja izdržavanja. Na taj način obezbjeđuje se blagovremena isplata alimentacija samohranim roditeljima, a kasnije, koristeći zakonske mehanizme, refundira se od onog roditelja koji tu obavezu nije ispunio.

Nakon usvajanja Zakona o privremenom izdržavanju djece 2022. godine došlo je do brojnih poteškoća u njegovoj primjeni. Pojavilo se različito tumačenje pojedinih odredbi ovog Zakona, naročito u pogledu momenta sticanja prava na sredstva iz Alimentacionog fonda. Tako su pojedini Centri za socijalni rad donosili rješenja sa retroaktivnim dejstvom, koje je Zaštitnik imovinsko-pravnih odnosa Crne Gore tužbama osporavao.

Drugi su, međutim, insistirali na nekim dokazima za ispunjenost uslova za korišćenje sredstava iz Alimentacionog fonda koja nijesu striktno bila propisana zakonom, tako da su isplate u jednom momentu u potpunosti obustavljene. Kako bi se prevazišla situacija različitog tumačenja Zakona i obezbijedila pravna sigurnost, krajem marta prošle godine, inicirane su izmjene Zakona, pa se ponovo našao u skupštinskoj proceduri. Tek nakon skoro devet mjeseci, jednoglasno su usvojene izmjene i time je konačno odblokiran rad Alimentacionong fonda.

Izmjenama Zakona propisano je da se pravo na privremeno izdržavanje priznaje od dana podnošenja zahtjeva Centru za socijalni rad. Predviđeno je da centri ponište rješenja po kojima Alimentacioni fond nije izvršio uplatu zbog retroaktivnog priznavanja prava i da u najkraćem roku donesu nova rješenja.  Zbog toga, isplatu iz Alimentacionog fonda priznaju se od dana podnošenja zahtjeva, a ne za raniji period.

Od stupanja na snagu Zakona o privremenom izdržavanju djece, država je uspjela da naplati svega 5.000 eura od roditelja koji duguju alimentacije. Dug prema državi je, s druge strane, daleko veći. Kako su, krajem novembra prošle godine, saopštili iz Udruženja roditelja, pitanje naplate sredstava je ostalo složeno i izazovno.

Prema onome što su tada kazali iz Ministarstva finansija, Alimentacioni fond procesuirao je sve predmete koje su Centri za socijalni rad dostavili. Rješenja o povraćaju isplaćenih iznosa proslijeđena su dužnicima izdržavanja, a ako se ne postupi po rješenju, zaštitnik imovinsko-pravnih interesa pokreće postupak izvršenja.

Nesporno je da je osnivanje tog fonda bio veliki iskorak u poboljšanju položaja samohranih roditelja, a prije svega, brige o dobrobiti djece. No, ipak, ne može se osporiti činjenica da u mnogim slučajevima ranijeg zanemarivanja djece od strane jednog od roditelja, država nije učinila ništa da ispravi nepravde, pa čak ni da obezbijedi izvršenje pravosnažnih sudskih presuda.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ