Povežite se sa nama

Izdvojeno

KAKO ŽIVJETI U KOLAŠINU: Pogrešno vrijeme za podstanare

Objavljeno prije

na

Sve manje stanova za iznajmljivanje kolašinskim porodicama i sve veće kirije dodatno ugrožavaju egzistenciju Kolašinaca „bez krova nad glavom”. Nijedan stan za socijalno stanovanje Opština ne može dodijeliti ove godine

 

Svi koji su, u skorije vrijeme, pokušali da na duže iznajme stan u Kolašinu suočili su se s neprijatnom činjenicom da je sada kirija dva puta veća u odnosu na prije tri godine. Pored toga, sve manje vlasnika stambenog prostora u Kolašinu želi da iznajmljuje na duži period. Većina tih nekretnina sada se koriste kao turistčiki apartmani, kao „stan na dan” ili se daju u zakup mnogobrojnim stranim radnicima angažovanim na gradilštima u tom gradu.

Kupovina stana odavno je nedostižna za mnoge u Kolašinu. Prema onome što zvanično saopštavaju iz kolašinske Opštine nema nade ni da će skoro biti dovršavana gradnja stanova za socijalno stanovanje.

Četvoročlana porodica Rakočević je nedavno od prethodnog stanodavca dobila otkazni rok od mjesec dana, tokom kojeg treba da napuste stan u kojem su proveli minule dvije godine. Za Monitor kažu da bezuspješno tragaju za novim smještajem.

„Dosadašnji gazda je rekao da će stan da preuredi za apartman i da moramo da iselimo. Malo je reći da smo u ogromnom problemu. Definitivno, u Kolašinu se ne može naći stan za kiriju nižu od 300 eura mjesečno, a i tu je riječ o prostoru koji treba dodatno preurediti i mnogo šta popraviti. Namješteni stanovi su mnogo skuplji, mada je zaista malo onih koji žele da izdaju ovdašnjim porodicama na duže vrijeme. Jasno je da svako gleda svoj interes, ali nadležni treba da odgovore kako mi sa ukupnim mjesečnim prihodima od 550 eura možemo da priuštimo da smo podstanari po ovakvim cijenama”, kažu sagovornici Monitora.

Nekoliko kolašinskih porodica sa dužim podstanarskim stažom za Monitor su ispričli da, iako im nije traženo da napuste stanove, vlasnici su najavili povećanje kirija i to za, najmanje, 50 odsto.  Četvoročlana porodica Bulatović će, tako, od aprila, jednosoban stan u staroj kolašinskoj kući u jedom prigradskom naselju plaćati 250 eura.

Upiti za izdavanje stanova na duže, kažu u agencijama za nekretnine, uglavnom ne idu preko njih. Objašnjavaju da su cijene za izdavanje gotovo duplirane u prethodnih tri do pet godina. „Opremljeni stanovi se izdaju od 400 eura, a većinom su luksuzno opremljeni. Sada je najčešće iznajmljivanje po sistemu ‘stan na dan’ tokom sezone. Stan na dan je od 30 do 150 eura, ali je u prosjeku ta cijena oko 70 do 100 eura“, tvrde u jedoj od agencija. Trgovci nekretninama u Kolašinu bilježe rekordne cijene. U novogradnji to iznosi od 1.500 do 4.000 eura u centru grada, dok u objektima na skijalištima cijena dostiže 7.000 eura po kvadratu.

Prema onome što su Monitoru kazali u kolašinskoj lokalnoj upravi, nema mnogo izgleda da će u dogledno vrijeme biti useljen ijedan novi stan iz oblasti socijalnog stanovanja. Završetak stanova u zgradi u ulici Dunje Đokić, davno namijenjenih Kolašincima bez krova nad glavom, trenutno je nemoguć. Taj objekat, ni poslije više od deceniju i po od kako je započet, i dalje nije u vlasništvu Opštine niti je uknjižen u Upravi za katastar i državnu imovinu. Zgrada je podignuta na tuđem zemljištu pa se, objašnjavaju, ne mogu izvoditi nikakvi radovi, dok se ne steknu pravne pretpostavke za upis objekta.

Za gradnju tog objekta i kasnije dodatne radove, prema dostupnim podacima, potrošeno je milion eura. Prije 10-ak godina u, kako se kasnije ispostavilo, nelegalnu zgradu, useljeno je samo 20 stanova. Navodno, stanove su na korišćenje dobili „oni kojima su najpotrebniji“, iako o tome nije donijeta opštinska odluka. Javnosti nijesu bili poznati ni kriterijumi prema kojim je raspodjela obavljena.

Polovina zgrade još je nedovršena. Tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković prilikom podjele stanova, obećao je da će „uskoro, uz pomoć države, biti i ostali stanovi spremni za useljenje“.

Gradnja je 2007. godine povjerena preduzeću T&M gradnja iz Podgorice. Do 2010, prema djelimičnoj dokumentaciji koju je moguće naći u lokalnoj upravi, tom preduzeću je isplaćeno više od 745.000 eura. Za te pare, tokom dvije godine, završeni su samo „grubi“ radovi i postavljen krov. Pred parlamentarne izbore 2012. godine, Ministarstvo rada i socijalnog staranja dalo je 30.000, a Opština  70.000 eura za nastavak radova. Naredne godine, iz državnog budžeta opredijeljeno je još 45.000 eura. Zahvaljujući tome, polovina stanova konačno je osposobljena za stanovanje.  Iz Ugovora između izvođača radova i Opštine, vidi se da su se tadašnji lokalni čelnici odlučili da se naknadno dograde dva sprata, što je koštalo oko 400.000 eura. Zbog toga su na temeljima, planiranim za objekat sa 24, izgrađena 42 stana.

Bivša predsjednica Opštine Željka Vuksanović više puta je izjavljivala kako je, prije svega, neophodno procijeniti sigurnost te zgrade, odnosno, električne, vodovodne i kanalizacione priključke. Sve što je bilo sumnjivo oko izgradnje te zgrade poslato je Specijalnom državnom tužiocu, ali povratne informacije nikad nijesu stigle.

Na desetine najsiromašnijih kolašinskih porodica željno čekaju završetak preostalih stanova u tom objektu. Prije svih, korisnici privremenog nužnog smještaja u Doma učenika u Smailagića Polju.  Ni za Dom učenika ove godine nijesu opredijeljena sredstva za adaptaciju. Iz Opštine ne mogu da kažu ni kada bi mogli unaprijediti životni prostor stanara tog objekata.

„Što se tiče adaptacije, budžetom koji je usvojen za tekuću godinu nijesu predviđena sredstva za radove na ovom objektu. Ne postoji bilo kakva dokumentacija u nadležnom Sekretarijatu, koju je nova vlast pronašla a da je pripremljena za adaptaciju ili rekonstrukciju tog objekta. Znajući da lokalna uprava raspolaže sa vrlo malo zemljišta i objekata u svom vlasništvu, ne razmišljamo o prodaji lokacije, koja je izuzetno atraktivna”, saopštili su nedavno iz Opštine.

Nova vlast još, kažu, nije stigla ni da analizira koji sve problemi opterećuju zgradu na starom pazarištu, koja je građena od 2007. Za gradnju tog objekta Opština je dobila kredit od 442.000 eura od Holandskog međunarodnog stambenog fonda (DIGH). Prema ugovoru o zajmu, trebalo je da se izgrade 24 stana za izdavanje, od čega 18 za lica sa niskim prihodima, a šest za porodice u stanju socijalne potrebe. Na to se ubrzo zaboravilo, pa su 2009. godine, bez utvrđivanja kriterijuma za raspodjelu i konkursa, raspodijeljeni nezavršeni stanovi i preimenovani u „kadrovske” za zaposlene u lokalnoj upravi i nekim državnim organima. Ustavni sud je ukinuo tu odluku, a zgrada propada i u njoj su gotovo svi stanovi prazni i nezavršeni.

Jedini konkurs na kojem su dijeljeni stanovi najsiromašnijim Kolašincima bio je 2018. godine. Tada su podijeljene dvije garsonjere, površine 19 i 21 metar kvadratni, u takozvanoj Njemačkoj zgradi na lokaciji Pazarište. Takođe i garsonjera u zgradi u ulici Dunje Đokić površine 24 metra kvadratna i jednosobni stanovi od 34, odnosno 40 kvadrata, u barakama u Smajlagića polju i izbjegličkom naselju. To je bio prvi put u posljednje bar dvije decenije da Opština, konkursom, prema utvrđenim kriterijumima i uz formiranje komisije, dijeli stanove siromašnim sugrađanima.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

HORIZONTI

VUČIĆEV REŽIM PRIJETI NASILJEM U SRBIJI I BOSNI: Ima li Crna Gora odgovor na Srpski (krimo)svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogi se pribojavaju da će Vučić  krizu i studentske proteste pokušati riješiti nasiljem. Opoziciona poslanica Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera.  Režim je organizovao kampovanje „studenata koji hoće da uče“ u Pionirskom parku. Mediji su pokazali da je među „studentima“najmanje studenata a najviše aktivista SNS, fudbalskih huligana, jedan porno glumac, policajci….  Njima se 11. marta pridružilo i nekoliko desetina muškaraca u uniformama bivše zloglasne JSO

 

 

Formalni premijer Srbije u ostavci Miloš Vučević  u srijedu je na K1 televiziji upozorio da se „približavamo momentu kada država mora da primeni zakon u punom kapacitetu“ i kada „maltretiranje građana Srbije mora prestati“. Vučević, koga opozicija naziva batlerom porodice Vučić, je rekao „da će odluku o tome doneti državni vrh“. Prevedno -Aleksandar Vučić. Po ustavu, predsjednik ima ceremonijalna ovlašćenja zbog čega studenti koji mjesecima protestuju ne žele pregovarati sa njim „jer nije nadležan“. Studenti ukazuju na protivustavnu uzurpaciju vlasti Vučića i njegovog brata Andreja koji, mimo ustava i zakona, sa kumovima postavljaju i smjenjuju u državnoj vlasti i policiji. To potvrđuju i SKY transkripti.

Vučević, akter brojnih korupcionaških afera, je voditeljki Jovani Joksimović objasnio da je „Srbija u ovom trenutku ugrožena kao država od strane i unutrašnjih i spoljnih faktora…i da je to proces koji je dugo pripreman“. Vučević kaže da sve informacije policije, BIA-e (državne bezbjednosti) i vojnih službi govore da se sprema nasilje“ – iza kojeg su, po njemu, studenti kao instrumenti stranih sila.

Ovaj (sovjetski) narativ Vučićevi mediji su intenzivirali posljednje  sedmice u susret  velikog protesta studenata i građana u Beogradu. Radi se o pokušaju „obojene revolucije“, zavjere zapadnih službi protiv Srbije, i studentima kao „srpskim ustašama“.

Istovremeno, režim užurbano radi na mobilizaciji stranačkih pristalica, vojnika kriminalnih kartela, fudbalskih navijača, kompletnog sigurnosnog aparata (i umirovljenih policajaca i „bezbednjaka“) i zaposlenih u državnim službama, bilo ucjenama i  kupovinom.

Opoziciona poslanica u Skupštini Srbije Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera. Tepić je pustila audio snimak na kome je, kako tvrdi, osuđivani kriminalac i „jedan od glavnih crnokošuljaša braće Vučić“ Miljan Vidović Hofman. On telefonom sagovorniku objašanjava kako je sutra na „sastanku sa glavnim“ i da se spremaju „kačketi, maske, kao vojska bato…biće baš jako, ludilo bato“. Hofman najavljuje, isto kao i Vučić, da će protest 15. marta biti Dan D i „ako pobedimo, a hoćemo… sve ćemo da dobijemo“. Ovo se uklapa u dosadašnji obrazac korištenja kriminalaca kao provokatora i napadača na studente i sve oponente braće Vučić. Premijer Vučević je kao gradonačelnik Novog Sada, često koristio usluge kriminalaca za razbijanje protesta i javno se ljubio i slikao sa njima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti

 

 

Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.

Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.

Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.

Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…

Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo