Povežite se sa nama

MONITORING

Kako ukloniti duvanske tragove

Objavljeno prije

13 godina

na

ratko

  Vlasnici Nacionala, odnosno firme NCL Media Grupe d.o.o. iz Zagreba, 12. marta sa Stankom Canem Subotićem sklopili vansudsku nagodbu, prema kojoj se ograđuju od svojih „postupaka i pisanja”, dok je Subotić povukao sve tužbe protiv njih. Objašnjeno je da će Nacional sa interneta ukloniti sporne tekstove (već urađeno). Vijest o tome je dobila slavodobitni publicitet u našim režimskim medijima, gdje Subotić uživa status arhanđela poštenja, premda ga iz rodne mu Srbije potražuju preko Interpola jer je nepravosnažno osuđen na šest godina robije zbog toga što je čelnik kriminalne grupe koja je, navodno, oštetila tu državu za par desetina miliona eura.

Pobjeda tvrdi da je „Nacional ograđivanjem od desetogodišnje kampanje vođene protiv Crne Gore, nekadašnjeg predsjednika i premijera Mila Đukanovića i pokojnog predsjednika Vlade Srbije Zorana Đinđića praktično priznao da je riječ o seriji tekstova bez utemeljenja”.

Oglasio se Miroslav Ivanišević, 1998 – 2004. ministar finansija a sada predsjednik Senata Državne revizorske institucije, koji je, takođe u Pobjedi, zatražio da se „Skupština Crne Gore jasno ogradi i poništi neustavnu i nezakonitu odluku parlamenta od prije desetak godina, kojom je prihvaćen izvještaj njenog anketnog odbora”.

Ivanišević je, skupa sa Đukanovićem – protiv koga je, tvrdi se zbog imuniteta, tužba arhivirana a ime brisano iz predmeta – zatim Veselinom Barovićem, Branislavom Mićunovićem, Dušankom Pešić i Brankom Vujoševićem, kao i srpskim državljanima Subotićem i Andrijom Draškovićem, te još sedmoricom državljana Italije, bio 2008. obuhvaćen optužnicom Direkcije za antimafiju (tužioci Đuzepe Šelzi i Eugenija Pontesulja) zbog šverca cigareta, pranja novca i udruživanje sa organizovanim kriminalom.

Za razliku od drugih, koji čekaju rasplet – na primjer Subotića, kojem će presuda biti izrečena 3. maja – Ivanišević je pred Sudom u Bariju 17. maja 2010. oslobođen optužbi. Sutkinja Rosa Kalija di Pinto je presudila da IvanIšević nije počinio krivično djelo. Ivanišević je, konkretno, bio optužen za falsifikovanje dokumenta, a njegov advokat je tvrdio da za to „ne može odgovarati u Italiji”.

Ostaju, međutim, dileme ili kompromitujući tragovi iz Izvještaja i prateće dokumentacije parlamentarnog „anketnog odbora”, zapravo Komisije Skupštine Crne Gore za utvrđivanje činjenica, okolnosti i bitnih elemenata u navodima u tekstu objavljenom u zagrebačkom Nacionalu pod naslovom Glavni mafijaški bos Balkana i drugim tekstovima objavljenim u ovom listu. U Izvještaju Komisije se, nota bene, preporučuje da Ivanišević, zbog zloupotreba, bude razriješen dužnosti ministra finansija; inkriminišu se i drugi domaći zvaničnici da su kršili, ne italijanske, već crnogorske zakone.

Glavni zaključak Komisije je da su ogromne količine cigareta u tranzitu/švercu u aranžmanima vlada Mila Đukanovića i Filipa Vujanovića završile na sivim tržištima a veliki dio profita u privatnim džepovima – čime je Crna Gora teško finansijski oštećena.

Kao ad hoc radno tijelo Skuštine, Komisija je utemeljena 31. jula 2001, dok je Izvještaj usvojen većinom glasova na 5. sjednici parlamenta 25. jula 2002. godine – koalicija DPS-SDP tada je glasala protiv, ali nije imala većinu, jer su uslovnu podršku manjinskoj Vujanovićevoj vladi, zbog konstelacije oko državno-pravnog statusa Crne Gore, davali poslanici LSCG-a. Komisiju su sačinjavali poslanici: predsjednik Vuksan Simonović (SNP), članovi Predrag Popović (NS), Miroslav Vicković (LSCG), Novak Radulović (SNS). Članovi Radivoje Nikčević (DPS), Borislav Banović (SDP) i Ferhat Dinoša (DUA) su napuštili Komisiju.

Tokom svog rada, Komisija je, službenim putem, pribavila, uz raznovrsne opstrukcije, dio dokumentacije od državnih organa ili preduzeća o tranzitu ili švercu duvana, kako ko voli. A najbitnije, potvrđeni su – na bazi dokumenata – mnogi, iako ne svi, veoma važni navodi iz serijala Nacionala, što ne umanjuje takođe tačne tvrdnje da je slučaj korišćen od prosrpske opozicije i krugova iz Srbije i za pokušaj osujećenja crnogorske nezavisnosti.

Upoređujući dokumentaciju o prometu cigareta, Komisija je zaključila da je „očigledno jedan značajan broj brodova natovarenih cigaretama ušao u Luku Bar ilegalno, bez prijave Carini i Lučkoj kapetaniji, ili bez prijave jednom ili drugom subjektu, odnosno van carinskog područja i da su ogromne količine cigareta završile na sivom tržištu”.

Kontradiktornost pribavljene „duvanske” dokumentacije, na primjer, ogleda u tome da je Uprava carina Crne Gore tvrdila da su od 18. avgusta 1999. do 26. septembra 2001. u Luku Bar uplovila 103 broda sa cigaretama, dok je Lučka kapetanija izvjestila da u istom periodu nije bilo niti jednog tovara sa cigaretama kao isključivim teretom. Lučka kapetanija je informisala Komisiju: „Dolazak takvih brodova Lučka kapetanija nije mogla evidentirati, jer nijesu prijavljeni na uobičajen, zakonit način”.

Tadašnja Savezna uprava za kontrolu letova iz Beograda je dostavila podatke da je od decembra 1995. do maja 1998. godine evidentirano ukupno 433 kargo leta avionima tipa Iljušin-76, AM-12 i drugih sa cigaretama kao iskrcanim teretom na Aerodrom Golubovci. Iz Uprave carina Crne Gore – koja je bila pod nadzorom Ministarstva finansija narečenog Ivaniševića – Komisija nije dobila niti jedan dokument o izvršenoj carinskoj evidenciji tih cigareta.

Nacional je, preko tvrdnji iz intervjua Srećka Kestnera, eks Podgoričanina, bivšeg ortaka Stanka Subotića, objavio da su na Golubovce od marta do septembra 1994. Iljušini-76 slećeli najmanje 154 puta isporučivši oko 3.000 kartona cigareta po letu. Pod pratnjom MUP-a Crne Gore, cigarete su potom transportovane u skladišta državnog preduzeća Zetatrans a.d. Odatle ih preuzimanju izvjesni Italijani, sa urednim turističkim vizama koje im je izdala crnogorska policija. Ti benevolentni turisti, ili mafijaši – pripadnici zloglasne Svete ujedinjene krune, opet kako ko voli, plaćali su, navodno, ukupno tri miliona USD mjesečno Vladi Mila Đukanovića za oko 100.000 kartona; kada su preuzimali više, morali su doplaćivati, 30 USD po kartonu. Italijani su zatim cigarete iz crnogorskih luka gliserima ilegalno izvozili u domovinu, itd.

Iz Zetatransa su Komisiji dostavili dokumentaciju da su se bavili „legalnim poslom”, na način da su tranzit obavljali preko Luke Bar, a manjim dijelom preko Luke Zelenika i Luke Kotor. Uprava carina Crne Gore, međutim, negirala je tvrdnje da se preko Luke Zelenika i Luke Kotor prometovalo cigaretama. Neko je lagao: Zetatrans ili Uprava carina?

Oko uloge Zetatransa – čiju je nekretninu u centru Podgorice nedavno preuzeo DPS – Miroslav Ivanišević je obavijestio Komisiju da je to preduzeće imalo ugovor o poslovnoj saradnji sa Ministarstvom finansija, koje je po osnovu tranzita duvana 1996 – 2001. prihodovalo 216 miliona USD. No, ispostavilo se da je Zetatrans u tranzitu/šveru bio zapravo poslovna jedinica firme MTT, što je akronim za Montenegro tabak tranzit. Tadašnji direktor Zetatransa Žarko Marković je potvrdio pisanje Nacionala o nadređenoj ulozi MTT-a. Izvjesto je Komisiju da je od juna 1996. njegovo preduzeće „radilo po instrukcijama firme MTT”. Direktor i koordinator MTT-a su bili Veselin Barović i Branko Vujošević.

MTT je početkom 1996. osnovala SDB (Služba državne bezbjednosti, sadašnja ANB) preko svog funkcionera Ranka Kaluđerovića, na prijedlog Vukašina Maraša, šefa tajne službe, a uz „saglasnost tadašnjeg premijera Đukanovića”. To je tvrdnja Kaluđerovića koju je saopštio Komisiji. On je svjedočio da mu je na sastanku kod Đukanovića rečeno da će se komercijalom MTT-a baviti narečeni Barović i Vujošević, dok on ima zadatak da „prati i kontroliše bezbjednosne aspekte ovog posla”.

Što se Veselina Barovića tiče, on je priznao samo da je od maja 1996. do 1998. bio zaposlen u MTT-u. „Tvrdim da se MTT i ja lično, nikada nijesmo bavili tranzitom cigareta”, izjavio je Komisiji. Demantovan je iz Zetatransa, naknadno dostavljenim instrukcijama – kopijama telefaks poruka – koje su im iz MTT-a slali a odnose se na obavezno postupanje sa dopremljenim cigaretama iz 1996. i 1997. godine.

Ko je sve i po kojem osnovu ubirao fantastične profite? Komisija je potvrdila pisanje Nacionala da je SDB duboko infiltrirana u posao sa cigaretama. U jednom dopisu Komisiji Andrija Jovićević, ministar unutrašnjih poslova, navodi da je SDB od 23. aprila do 12. jula 1996. prihodovala 636.110 DEM (njemačkih maraka). Koliko je SDB ukupno prihodovala od 1996 do 2000. godine, ostala je službena tajna, jer se Jovićević na tu temu više nije oglašavao. Još važnije, nikada nije objašnjeno po kojem je zakonskom osnovu SDB uopšte „naplaćivala taksu”?

I tim povodom se oglasio Miroslav Ivanišević. Informisao je Komisiju „da su određeni korisnici budžeta RCG do 2000. godine imali mogućnost da autonomno prikupljaju sopstvene prihode”. Komisija je izračunala da je SDB za period 1996 – 2000. „prihodovala” najmanje oko 14,2 miliona DEM i zaključila da „takav način prikupljanja ‘sopstvenih prihoda’, bez bilo kakvog pravnog osnova i bez iskazivanja tih prihoda u budžetu, predstavlja kršenje zakona i pravnog poretka Crne Gore”.

No, glavni profit nije odlazio tajnoj službi. Tadašnji potpredsjednik Vujanovićeve vlade, Žarko Rakčević, izašao je u javnost sa šokantnim podacima. On je 19. oktobra 2001. u Vijestima kazao da je Vladi uputio dvije informacije o zastrašujuće velikom nelegalnom tržištu cigareta, sa ocjenama da budžet po tom osnovu gubi 40-50 miliona DEM godišnje, da je suzbijanje ograničeno zbog „velikog interesa organizovanog kriminala” i da „krivicu što sivo tržište još nije suzbijeno snose i pojedinci u državnom aparatu”. Komisija nije od Vujanovićeve vlade dobila dvije pomenute Rakčevićeve informacije.

Što se Stanka Subotića tiče, on je 1994. u Privrednom sudu u Podgorici registrovao (Rješenjem Br.Fi-2464/1) poslovnu jedinicu svoje firme Mia iz Uba. Carinarnica Podgorica je 1995. odobrila da Mia otvori centralno skladište a Carinarnica Bar da ista firma otvori fri-šop na Gatu V Luke Bar.

Prijatelji ili kumovi Mila Đukanovića, Dušan Ban i Željko Mihajlović, dokumentovala je Komisija, baš kao što je Nacional pisao, radili su u firmi Mia, preregistrovanoj na D-Trejd. Subotićev partner Srećko Kestner je Nacionalu kazao da su Ban i Mihajlović imali zaduženje da ,,ubiraju velike procente” i za Mila Đukanovića. ,,I to u gotovini; doslovno u torbama”, kazao je.

Koliki se novac tih godina valjao oko Subotića i Đukanovića? Kestner je tvrdio da je i njemu nemoguće procijeniti: ,,Pogriješiću za pedesetak miliona”.

Kako je preuzet Nacional

Što je prethodilo vansudskoj nagodbi Stanka Subotića i Nacionala? Direktor Nacionala Ivo Pukanić je ubijen 23. oktobra 2008. u Zagrebu. On je 2002. svjedočio pred Đuzepeom Šelzijem u vezi „duhanske mafije”. Šelzi je, nakon ubistva Pukanića, za list Il Pikolo iz Trsta izjavio da je „Pukanić bio ključni svjedok u procesu”.

Jasna Babić, svojevremeno novinarka Nacionala i autorka prva dva članka proljeća 2001. kojima je lansiran serijal, 3. decembra 2010. je u emisiji Živa istina na TV IN izjavila da se zapravo radilo o medijskoj pripremi ubistva Zorana Đinđića, pa je, shvativši to, odmah prekinula svoje pisanje. No, zaboravila je da je u Nacionalu 19. marta 2003, samo neđelju nakon atentata na srpskog premijera, eksplicitno napisala: „Đinđić je surađivao i sa Subotićevom mafijom”.

Nacional je 1. aprila 2011. preuzeo novi vlasnik, advokat Harald fon Zifrid, državljanin Švajcarske. Iako u poodmaklim godinama, Zifrid se kupovinom Nacionala prvi put u karijeri bavi izdavanjem novina.

Hrvatski novinar Denis Kuljiš (1995. sa Pukanićem jedan od utemeljivača Nacionala, kasnije će postati ljuti protivnici) dao je izjavu: „Skandalozno je da Subotić, koji se dovodi u vezu s ubojstvom Pukanića, kupuje list u kome ga je označavao kao glavnog švercera cigaretama”. Kuljiš je objasnio je da Zifrid „kupuje firme za nevidljive vlasnike”. No, svoje tvrdnje je ubrzo javno povukao.

Novinar Berislav Jelinić, koji je autor najvećeg broja tekstova iz serijala Nacional, napuštio je sa grupom drugih novinara neđeljnik nakon što ga je preuzeo Zifrid. On je nedavno u izjavi za Radio Slobodna Evropa rekao da postoje ozbiljne sumnje da je upravo Subotić novi vlasnik Nacionala i da je to objašnjenje vansudske nagodbe. „Radi se o dogovoru između pravog vlasnika i paravana da se to tako izvede”, rekao je Jelinić.

 

Slučaj svjedoka Kestnera

Komisija Skupštine Crne Gore je u dva navrata u Zagrebu imala susret sa Ivom Pukanićem, zatim Berislavom Jelinićem i Jasnom Babić. Svo troje su tada potvrdili istinitost svojih tekstova. Za ovu priču je značajno i da je Komisiji dostavljen dokaz da je insajder Srećko Kestner zbilja dao svoje insajderske iskaze Nacionalu.

Naime, Kestner je kasnije, početkom 2002. u intervjuu za Vijesti, pokušao nemuštim formulacijama opovrgnuti tačnost interpretacije svojih navoda u Nacionalu. No, Pukanić je članovima Komisije uručio Kestnerovu izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika (notara):

„Ja, Srećko Kestner, ovim potvrđujem da sam u Zagrebu, 25. svibnja (2001) dao intervju za Nacional. Razgovor su vodili Ivo Pukanić i Berislav Jelinić. U subotu 26. svibnja, kompletan tekst dobio sam na uvid i u potpisanom obliku autorizirao sam ga u 18,30 sati. Autorizaciju sam izvršio tako što sam vlastoručnim potpisom parafirao svaku stranicu teksta isprintanog u dva originalna primjerka. Dodatnu potvrdu i autorizaciju svojih navoda činim potpisujući ovu izjavu u kojoj još jednom tvrdim da sam za sve izgovoreno u intervjuu spreman snositi potpunu odgovornost”.

Nakon ubistva Pukanića, na sajtu Nacionala, dok ga nije kupio advokat Harald fon Zifrid, bio je postavljen autentičan Kestnerov fono-zapis, koji se nalazi u posjedu šefa hrvatskog tužilaštva Mladena Bajića, sljedeće sadržine:

„…Pukija će da probaju da ubiju milion posto. Znam ja kako dišu oni. On se uzda nešto u Mesića… u kurac-palac. Ne kapira on… Znaš li koliku je štetu Puki njima napravio? Oni su poslali Pukiju više poruka, jedno 20 direktnih i indirektnih poruka da stane sa pisanjem… Sada samo biraju čovjeka koji će da rokne Pukija. Oni ubijaju čovjeka ako im pičku pogleda, a kako onda neće da ubiju ljude koji kontrolišu medije”.

Istinitost navoda Kestnera u Nacionalu je potvrđena na primjeru „kupovine” dva aviona, Cesne N-888 CN i Lir-džeta 45, za potrebe Vlade Crne Gore koji su koštali 26,7 miliona USD. Kestner je tvrdio da su on i Subotić dali „beskamatni kredit” Vladi. No, tadašnji premijer Vujanović i ministar Ivanišević su jedno vrijeme Komisiji uskraćivali pristup dokumentaciji ili dostavljali konfuzne podatke o tome. Iz Vlade su najprije tvrdili da su avione kupili „kreditnim aranžmanom kod inostrane banke”, koju nijesu imenovali. Na kraju, dokumentovano je da je Ivanišević Užem kabinetu Vujanovića predložio kupovinu letjelica tako što se država odrekla dijela takse na tranzit cigareta, što je i usvojeno.

RATKO KNEŽEVIĆ, SVJEDOK
Subotić kupio Nacional, sam sebi se izvinjava

MONITOR: Dijelite li mišljenje da je vlasničko preuzimanje Nacionala dio scenarija koji se upravo dogodio – „ograđivanje” od napisa o „duhanskoj mafiji” ?
KNEŽEVIĆ: Nacional je svojim pisanjem zaustavio ekspanziju „duhanske mafije”, čije je sjedište bilo u kabinetu predsjednika Vlade ili Republike, zavisi koju je funkciju obavljao Milo Đukanović. Ali, Ivu Pukaniću to nikada nije oprošteno. I platio je glavom, baš kao i Duško Jovanović, koji je prenosio te tekstove u Danu.

Kao u lošem trileru – samo ovog puta u stvarnom životu – ubice ove dvojice vratile su se na mjesto zločina. Naime, kada je nepoznati, pred penzijom, advokat iz Ciriha – koji se na internetu reklamira da radi samo sa „tajnim” klijentima – kupio Nacional, pozvao sam ga i zatekao ga u Kopenhagenu. Čovjek mi je priznao da je Subotić njegov klijent. Tada sam i poslao pismo institucijama Republike Hrvatske, u kojem sam najavio da je Nacional kupljen sa namjerom uklanjanja internetske dokumentacije i svih tekstova o duvanskoj aferi, zatim radi izvinjenja Subotiću. Vjerovali ili ne, naglasio sam da će se objaviti i veliki intervju Subotića, čim se za to stvore uslovi, što se sada i desilo.

Nijesam imao nikakvu čarobnu kuglu, već sam, godinama prateći rad ovog kriminalnog klana – osuđenog u Beogradu, optuženog u Bariju, pod istragama u više drugih jurisdikcija – pretpostavio što je njihov pakleni plan. Sada je Subotić samom sebi objavio „ispirku” u Nacionalu.

MONITOR: Je li vansudska nagodba tempirana uoči izricanja presude Subotiću pred Sudom u Bariju?
KNEŽEVIĆ: Subotić pokušava pranje biografije. U predvečerje presude u Bariju, želi da diskredituje svjedoke optužnice. I ne štedi novac u tu svrhu. Hrvatsko tužilaštvo je nastavilo rad na rasvjetljavanju ubistva Pukanića; sada, kada su ubice u zatvoru, traga se za nalogodavcima.

No, Subotić se nada povoljnom po sebe raspletu u Srbiji, gdje daje finansijsku i svaku drugu podršku Tomislavu Nikoliću i Srpskoj naprednoj stranci u izbornoj kampanji koja je u toku. Želi da sruši Borisa Tadića. Sve to radi toga da mu se ukine presuda Specijalnog suda u Beogradu.

MONITOR: Eks-ministar finansija Ivanišević traži da se sada poništi Izvještaj parlamentarne Komisije koja je istraživala navode Nacionala. Što mislite o tome?
KNEŽEVIĆ: Ivanišević je radio isto ono što i Predrag Goranović prije njega i Igor Lukšić nakon njega. Bili su i ostali „knjigovođe” Đukanovića, njegovog kriminalnog klana. U tu je svrhu, procjenjujem, Ivanišević i bio pozivan na Sud u Bariju: više kao svjedok, nego kao optuženi.

MONITOR: Subotić godinama tvrdi da je „žrtva kriminalaca koji su ubili Zorana Đinđića”. No, ukoliko se uporede činjenice, dolazi se do saznanja da je on u periodu 2003 – 2007, dakle nakon Đinđićevog ubistva – enormno razvio poslove upravo u Srbiji (Futura plus), dok je tamo kao premijer vladao Đinđićev konkurent Vojislav Koštunica u čijem je kabinetu, tvrdi Subotić, 2001. pripremljena njegova stigmatizacija. Kako tumačite taj paradoks?
KNEŽEVIĆ: „Duhanska mafija” je uvukla Đinđića u nepotrebni sukob srpsko-crnogorskih mafija, gdje je on, neoprezno, držao busiju jednoj „strani”. To je, nažalost, bilo kobno za njega. Trebao je, bez razlike, objaviti rat svima koji se bave organizovanim kriminalom.

Naravno, slažem se sa Vama, Subotić je i te kako profitirao, jer je ta „suparnička” mafija, koja je ubila Đinđića, završila iza rešetaka, pa je njemu ostao slobodan prostor za širenje, koji je on jako dobro znao iskoristiti. Dok je Subotić u Srbiji silno zarađivao, nije „kukao” za Đinđićem. I sam kaže da je imao tada dil sa tadašnjim vlastima u Srbiji. Nota bene, uplatio je i određeni novac udovici ubijenog premijera. Niko da zapita porijeklo tog novca i porijeklo tog dila?!

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

6 dana

na

24 Januara, 2025

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROSTORNI PLAN: Podgorica dobija 18 novih vjerskih objekata

Objavljeno prije

6 dana

na

24 Januara, 2025

Objavio:

Planirano je pet novih crkava, četiri parohijska doma, manastir, katolička i evangelistička crkva. Ukupno 12 objekata za pripadnike hrišćanske konfesije i dva za pripadnike islamske religije. Četiri vjerska objekta nijesu definisana PUP-om. Jedan od njih će biti i u planiranom novom gradu koji je ucrtan na Veljem brdu

 

 

Spornim izmjenama i dopunama prostornog urbanističkog plana (PUP) Podgorice na teritoriji glavnog grada planirano je 18 novih vjerskih objekata.

Iako se u samom Planu navodi da se preko pola, od 104 kulturna dobra, na teritoriji glavnog grada odnosi na crkve, planirano je pet novih crkava, četiri parohijska doma, manastir, katolička i evangelistička crkva. Ukupno 12 objekata za pripadnike hrišćanske konfesije i dva za pripadnike islamske religije. Četiri vjerska objekta nijesu definisana PUP-om. Jedan od njih će biti i u planiranom novom gradu koji je ucrtan na Veljem brdu.

Uoči lokalnih izbora 2022. godine Jelena Borovinić-Bojović, kao nosilac liste Demokratskog fronta je u jednom od predizbornih spotova najavila izgradnju manastira u centru Podgorice, na ušću Morače i Ribnice.

Mitropolija crnogorsko primorska (MCP) Sprske pravoslavne crkve je u aprilu prošle godine dostavila svoje primjedbe na Nacrt PUP-a Podgorice i u njima navela 10 lokacija koje su im interesantne.

U primjedbama MCP navodi da na Koniku planira i izgradnju vjerskog objekta – crkve Svetog Vasilija Ostroškog.

Planirana je i gradnja u Donjoj Gorici parohijskog doma, spratnog objekta od 200 kvadrata u osnovi.

,,Potrebno je u Donjim Kokotima ucrtati spratni objekat od 150 kvadrata u osnovi, za parohijski dom. Ovim putem želimo da vas obavijestimo da postoji potreba i velika je želja naroda da se na poklonjenoj parceli u Katastarskoj opštini Cerovice, Opštine Podgorica na Listu nepokretnosti 755, i uz volju darodavca, planira izgradnja Sabornog hrama i Parohijskog doma. Stoga vas molimo da nam izađete u susret pri dobavljanju neophodne dokumentacije kako bi ova blagoslovena namjera našla svoju zakonsku potporu i konačno ostvarenje”, navodi se u primjedbama koje je dostavila MCP.

Tražili su i da im se ucrta vjerski objekat u Tološima na lokaciji na kojoj se ,,nalaze vidljivi ostaci srednjevjekovne Crkve na lokalitetu Crkvina”.

Pored toga, iz MPC mole i da ,,u Četvrtoj podgoričkoj Parohiji koja obuhvata čitav City kvart, Big fashion (Deltu) i sve oko nje Urbanističkim planom ucrtate jedan Hram, ukoliko je to moguće”. U ovom kvartu i pored obećanja do sada nije bilo moguće da se izgradi vrtić, škola, dom zdravlja, neki objekat za kulturu, samo kafi’i, butici, apoteke i kladionice.

Dalje su iz MCP istakli da na području 13. podgoričke parohije, koja obuhvata tri mjesne zajednice: Doljani, Zlatica i Proleter, odavno postoji potreba za izgradnjom Sabornog Hrama, sa pripadajućim objektima: parohijskim domom od makar 150m2 i vrtićem u sklopu cijelog kompleksa. Iz MCP su sami analizirali parcele i za tu svrhu su kandidovali parcele koje su u njihovom vlasništvu. Predložili su izgradnju crkve južno od stadiona FK Kom prema HDL-u Laković.

I u Zagoriču na lokaciji koja je namijenjena za centralne djelatnosti- poslovanje, iz MCP su uputili inicijativu za izgradnju vjerskog objekta sa pratećim sadržajima – crkva, parohijski dom, objekat za potrebe crkvene prosvjete, parking.

Krajem juna prošle godine mitropolit Joanikije posjetio je Skupštinu Glavnog grada gdje je razgovarao sa predsjednicom gradskog parlamenta Jelenom Borovinić- Bojović.

Iz Glavnog grada tada je saopšteno da je glavna tema razgovora bila stvaranje pretpostavki za uređenje prostora oko Sabornog hrama Hrtistovog vaskrsenja koji bi, kako su naveli, trebalo da dobije savremen izgled sa mnogo zelenila, fontana i urbanog mobilijara, uz konzervaciju postojećeg starog groblja.

Sagovornici su razgovarali i o stvaranju potrebnih uslova da se pristupi projektu sanacije i uređenja starog groblja pored Crkve Svetog Đorđa pod Goricom, a razmatrane su i mogućnosti za gradnju hramova u još nekim djelovima šire teritorije grada gdje postoji interesovanje vjernika.

,,Mitropolija crnogorsko-primorska i Glavni grad Podgorica preduzeće potrebne korake kako bi se u narednom periodu riješila preostala međusobna imovinsko-pravna pitanja i stvorile urbanističke pretpostavke da se prostor oko hramova u užem gradskom jezgru privede namjeni da bi svojom funkcijom i estetikom zadovoljio potrebe ne samo vjernika, nego i svih grđana, dogovoreno je na sastanku koji je danas održan u Skupštini Glavnog grada”, saopšteno je tada iz Glavnog grada.

Ne treba sumnjati ni da će novi gradonačelnik Saša Mujović rado izaći u susret predlozima crkve. Budući da je na startu mandata lansirao političko-vjerski marketing bogojavljenskog kupanja.

U brojnim kritikama na Nacrt PUP Podgorica koje su uputili iz strukovne organizacije KANA (Ko ako ne arhitekta) upozorili su na disproporcija u planiranju vjerskih objekata u odnosu na osnovne javne usluge.

,,Predviđa se 18 novih vjerskih objekata, dok se ne planira nijedna nova škola niti povećanje kapaciteta za obrazovne ili zdravstvene ustanove”, Istakli su iz KANA.

Objašnjavaju da su postojeće lokacije opredijeljene za školstvo i socijalnu zaštitu umanjene ili prenamijenjene u komercijalne svrhe. Ima i slučajeva gdje je površina planirane lokacije za školu smanjena za trećinu radi ,,mješovite namjene”…

Naveliki su i konkretan primjer forsiranja vjerskog na uštrb obrazovnog: ,,Na Zabjelu je na skučenoj površini u okviru bloka u kojem su škola i vrtić planirana crkva”.

I dok je u prostornom planu tako, u drugom strateškom dokumentu Reformskoj agendi od 2004. do 2027. obećano je da će se, uglavnom novcem koji stiže iz Evropske unije, u Podgorici graditi mnogi obrazovni objekti. Spisak predviđa rekonstrukciju i nadogradnju brojnih škola i vrtića u Podgorici, kao i izgradnju novih vrtića na Tuškom putu, City kvartu, Starom aerodromu, Zlatici, novih škola na Zabjelu, City kvartu, Starom aerodromu, izgradnju druge gimnazije… Samo da se obrazovni objekti još uvrste u planove. Svakako se, što se tiče planiranja, prioriteti znaju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BEZ POMIRENJA POLITIČKIH RIVALA U BUDVI: Je li na pomolu  prinudna uprava

Objavljeno prije

6 dana

na

24 Januara, 2025

Objavio:

Vlada još  nije raspravljala o predlogu Ministarstva javne uprave da se nova sjednica budvanskog parlamenta održi 23. januara, niti je predložila neki drugi termin. Oklijevanje Vlade da zakaže novu sjednicu mnogi vide kao pripremu za uvođenje prinudne uprave u Budvi

 

 

Politička kriza u Budvi, koja traje nepunu godinu dana, neće se uskoro završiti, sudeći prema odlukama nadležnih i izjavama predstavnika političkih partija sa najvećim brojem osvojenih odborničkih mandata na poslednjim izborima za lokalni parlament.

Nakon prekinute prve konstitutivne sjednice budvanske Skupštine, održane 12. januara, na kojoj su potvrđeni mandati odbornicima, ali nije izabran šef parlamenta, nije određen novi datum njenog održavanja.

Kao jedini kandidat za tu funkciju bio je predložen Petar Odžić, lider Evropskog saveza i potpredsjednik SDP.  Odžić je kandidat grupacije koju predvodi Nikola Jovanović, Budva naš grad, ES i URA.

Vlada nije raspravljala o predlogu Ministarstva javne uprave da se nova sjednica održi 23. januara, niti je predložila neki drugi termin. Nova sjednica SO Budva mora se održati najkasnije do 27. januara.

„Rok za održavanje sjednice Skupštine opštine Budva istekao je 12. januara, iz čega proizilazi da je Vlada dužna da sazove sjednicu u roku od 15 dana od dana isteka roka za održavanje sjednice, odnosno 27.01.2024.,“ navodi se u pojašnjenju Ministarstva javne uprave.

Nije precizirano da li će to biti nova sjednica ili nastavak  prve konstitutivne sjednice, koju su pratile ozbiljne tenzije. Do prekida zasijedanja je došlo jer su se odbornici saveza Za budućnost Budve (ZBB), Demokrata i PES, usprotivili da sjednicom predsjedava najstariji odbornik Savo Medigović, nakon što je podnio ostavku na odborničko mjesto sa liste grupe građana Budva naš grad. Oni su istakli da je u pitanju bilo nepoštovanje procedure, zbog čega su onemogućili dalji rad parlamenta. Zbog takvog ishoda, nametnula se pravna dilema da li sjednica može biti nastavljena, ali i da li se može zakazati  nova konstitutivna, na kojoj bi se birao predsjednik.

Rok za izbor predsjednika parlamenta u Budvi ističe 12. februara.

Oklijevanje Vlade da zakaže novu sjednicu mnogi vide kao pripremu za uvođenje prinudne uprave u Budvi. Po tom scenariju, u skladu sa Zakonom o lokalnoj samoupravi, „u slučaju raspuštanja skupštine funkciju skupštine do konstituisanja nove, vrši odbor povjerenika koji imenuje Vlada.“

Ne bi bio prvi put da turističku prijestonicu vode vladini povjerenici. U periodu od jula do oktobra 2022. godine, zakonodavnu vlast u Budvi preuzela je tadašnja vlada. Na izborima održanim 23. oktobra, Demokratski front, kojim je rukovodio Milo Božović,  je osvojio apsolutnu većinu glasova građana Budve.

Dvije godine kasnije, dvije teško zavađene frakcije pobjedinčkog DF-a,  ZBB lidera Mladena Mikielja i Budva naš grad Nikole Jovanovića, ni poslije dva izborna ciklusa ne mogu postići dogovor o formiranju vlasti, uprkos činjenici da su razdvojeni osvojili veći broj glasova od bivšeg lidera Božovića. Budva zbog svega  preživljava tešku institucionalnu krizu u kojoj grad ne funkcioniše a interesi grada i njenih građana su posve zanemareni.

Poslije neuspjele sjednice lokalnog parlamenta,  ružnih scena naguravanja odbornika ispred vrata gradske skupštine, prisustva neovlašćenih „kontroverznih“ lica u opštinskim prostorijama, tenzije su, donekle, splasnule. Pristizale su nove ponude za formiranje vlasti, sa pomiriteljskom retorikom, pruženim rukama sa saradnju, sa obje suprostavljene strane. Međutim, do saradnje teško da će doći budući da Jovanović ne odustaje od kandidature Odžića za šefa parlamenta, za čije imenovanje očekuje podršku sedam odbornika DPS-a.  Neskrivene namjere Jovanovića da  uvedeo DPS-a u izvršnu vlast, naišle su na oštro protivljenje Mikielja i  njegovih glasača.

Jedan od zanimljivih pokušaja da se kriza u Budvi na miran način prevaziđe je posjeta Milana Kneževića, lidera DNP, aktuelnom predsjedniku Opštine, Milu Božoviću, u istražnom zatvoru u Spužu. Procjena je da Božović podržava opciju povratka DPS-a na vlast u Budvi, preko odbornika koji su mu ostali vjerni.

Kako Monitor nezvanično saznaje, Kneževićeva posjeta nije rezultirala postizanjem dogovora. Lider DNP  je Božoviću ponudio dvije opcije za rješenje budvanske krize. Prva je da se formira zajednička vlast ZBB i Budva naš grad, uz uslov da se na funkciju predsjednika opštine izabere nezavisna ličnost, koju bi obje strane podržale. Predložen je, navodno, Veselin Marković,(SNP) nekadašnji potpredsjednik opštine, koji je na poslednjim izborima podržao Mladena Mikielja.

Druga ponuda 2+2,  sadržala je model rotiranja na mjestu predsjednika na dvije godine, koji je već oproban u Budvi poslije izbora 2016. godine. Božoviću su predlozi, navodno, bili prihvatljivi, ali je kazao kako nema velikog uticaja na Nikolu Jovanovića, da mu tako nešto naloži.  Rok za odgovor na ponude Kneževića navodno još nije bio istekao kada se Jovanović, ove sedmice oglasio u javnosti pozivom odbornicima ZBB da pruže podršku lideru ES za šefa parlamenta.

„Oni koji žele da se DPS nikad više ne vrati na vlast…, koji pružaju ruku pomirenja, mogu da dođu na sjednicu SO i pruže podršku modelu koji je  lista Budva naš grad predložila za izlazak iz političke krize, a to je da izglasaju Petra Odžića za predsjednika Skupštine Opštine Budva“, kazao je Jovanović.

„Ako to ne žele, preuzimaju punu odgovornost za dalje posledice. Budvi je potrebno pomirenje, sloga i prosperitet. Ukoliko Vlada ne zakaže sjednicu i odluči se za prinudnu upravu to će biti flagrantno kršenje demokratije i produbljivanje političke krize. Mi smo spremni da uprkos razlikama koje postoje, zajednički radimo za dobrobit naših građana sa onima koji našem gradu žele dobro“, naveo je Jovanović.

Jovanović je ponudio političku logiku u sklapanju postizbornih saveza, po kojoj, među političkim subjektima nema nikakvih razlika, programskih ili ideoloških,  niti je obavezujuće šta se u predizbornoj kampanji govori i obećava.„Meni lično uopšte nije važno sa koje strane dolazi podrška i sa kog odborničkog kluba, sa koje odborničke liste ili od koje političke stranke. Mislim da u Budvi postoji dovoljno prostora da zajednički radimo za boljitak svih građana Budve i da na ličnom i političkom primjeru pokažemo da smo dostojni i da smo odgovorni podrške koje smo na tim izborima i dobili“ rekao je Jovanović.

Ova izjava naišla je na žestoku reakciju koalicije Za budućnost Budve.

„Od sinoć je svim građanima Budve i Crne Gore ipak postala očigledna najveća politička izdaja koja se desila u zadnjih deset godina. Neskriveni izdajnik političkih i drugih stavova grupacije kojoj je pripadao i grupe građana kojoj sada pripada otvoreno je tražio podršku od svih i svakog, ali je jasno da želi da ga za predsjednika Opštine Budva izglasa poražena politika Mila Đukanovića uz prećutnu podršku spuške većine…. Cilj neprijatelja Budve i Crne Gore je svima jasan i nije skriven, a u izjavi Nikole Jovanovića od sinoć potpuno je ogoljen – svejedno je da li Budvu vode poraženi DPS i SDP ili demokratska većina u  Crnoj Gori,“ navodi se u opširnom saopštenju ZBB Mladena Mikielja.

Da li će Budva po drugi put dobiti prinudnu upravu i da li će Budvani po treći put na birališta kako bi grad počeo da funkcioniše, odlučiće Vlada u narednih nekoliko dana.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo