DRUŠTVO
KAKO SU UNIŠTAVANE PLANTAŽE: Umjesto briketa „spalili“ milione
Objavljeno prije
2 godinena
Objavio:
Monitor onlineOd vrednovanja ponuda potencijalnih investitora u fabriku briketa, do zaključenja ugovora o poravnanju sa firmom OMP, čelnici Plantaža su, kršeći procedure, propise i preporuke stručnjaka, radili na štetu firme koja im je povjerena. Zato su iz tog posla, umjesto zarade, izašli sa višemilionskom štetom
Prije više od tri mjeseca, na zahtjev Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), privedeni su i pritvoreni nekadašnji članovi Odbora direktora Plantaža AD Veselin Vukotić (predsjednik borda 2006 – 2020.), Božo Mihailović, Dušan Perović, Anica Hajduković, Đorđije Rajković i Sead Šahmanović. Potom se, krajem avgusta, u pritvoru našla i dugogodišnja izvršna direktorica kompanije Verica Maraš (njen mandat je trajao od 2008. do 2020.).
Iako su u međuvremenu pušteni iz pritvora svi oni se, izuzev Anice Hajduković, i dalje sumnjiče da su u slučaju briketi „zloupotrijebili položaj u privrednom poslovanju u pogledu raspolaganja tuđom (državnom) imovinom“ tako što nijesu obavljali svoju dužnost, odnosno, zato što su donosili nezakonite odluke na štetu državne kompanije kojom su upravljali. Time su, prema navodima iz istrage, pribavili protivpravnu imovinsku korist preduzeću OMP Engineering u ukupnom iznosu od 5,28 miliona eura.
U središtu istrage je partnerstvo Plantaža i kompanije OMP Engineering (u daljem tekstu OMP) u poslu izgradnje fabrike briketa od otpada dobijenog orezivanjem vinograda. Fabrika nikada nije proradila a Plantaže su umjesto očekivane dobiti pretrpjele višemilionski gubitak.
Plantaže su 17. novembra 2009. objavile javni poziv za prikupljanje pismenih ponuda „u cilju rješavanja problema otpadnih sirovina i otpadnih voda koje nastaju u procesu proizvodnje, a posebno otpada koji se javlja orezivanjem vinove loze i stabala“. Pored osnovnih, pred investitora su, tenderom, postavljeni i tzv. kumulativni uslovi: da posjeduje višegodišnje iskustvo u proizvodnji briketa (reference u realizaciji sličnih projekata), ima novac neophodan za realizaciju posla i da predoči dokaze o obezbijeđenom plasmanu gotovih proizvoda.
Četiri kompanije su dostavile ponudu. Komisija za otvaranje ponuda odbacila je ponudu italijanske Gestioni & Constructioni kao „nejasnu i uopštenu“ dok su ponude KLT Consult Hanover i Depureco S.P.A. odbijene kao „neinteresantne“.
Pregovori su započeti sa OMP-om, novoosnovanom firmom iz Podgorice koju su formirali: Oleg Obradović (30 odsto vlasništva), Miodrag Ivanović (30 odsto), Predrag Bošković (30 odsto) i pravno lice Consulting Company d.o.o Zenica (10 odsto vlasništva). OMP nije imala traženo iskustvo ali ni novac potreban za investicije. Umjesto toga je iz Prve banke stigla potvrda, izdata 3. decembra 2009, kojom se navodi da osnivači OMP kod te banke imaju deponovana sredstva dovoljna za finansiranje projekta.
Što se tiče tražanih garancija o plasmanu proizvodnje (briketa) iz buduće fabrike, istražitelji SDT-a navode: „OMP je dostavio pregled 10 stranica odštampanih sa interneta koji su navodno potencijalni kupci briketa koji nikada nijesu proizvedeni od strane OMP-a, kao i tri dopisa o navodnim namjerama za poslovnu saradnju sa preduzećima sa kojima OMP ni tada ni do danas nije imao poslovnu saradnju“.
Ove „sitnice“ nijesu omele zvaničnike Plantaža da uđu u pregovore o zajedničkom poslu. Za početak, naručena je studija izvodljivosti. Taj dokument je izradio Željko Cumbe, ekspert za bio masu ali i vlasnik Consulting Company koja u OMP-u ima 10 odsto vlasništva. Prema toj analizi, posao je obećavao višedecenijski profit sa projektovanim prihodom od 1,7 – 2 miliona u prvih šest godina i povratom investicije (3,2 miliona) za četiri godine.
Plantaže i OMP, 20. septembra 2010, osnivaju zajedničko preduzeće – Plant OMP. Ugovorom o osnivanju Plantaže su se obavezale da će godišnje obezbijedi minimalno 10 hiljada tona sirovine (lozova orezina) po cijeni koja, predviđeno je, ne može biti manja od 20 eura po toni. Određena je lokacija, objekat je izgrađen, kupljena je i montirana oprema za proizvodnju. Nakon toga se ispostavilo da fabrika ne može da radi.
U dokumentima tužilaštva u koje smo imali uvid, citira se „dopis bez broja i datuma“ koji je Petar Šćepanović, direktor Plant OMP upitio projektantu i dobavljaču opreme – Consulting Company Željka Cumbe. Šćepanović, nakon isporuke opreme i njene montaže, konstatuje da „nijedan od isporučenih djelova ne odgovara specifikaciji koja je ponuđena, a u pitanju je glavna oprema za proizvodnju briketa… Uz to, jedan dio opreme je polovan (repariran) iako je trebala biti isporučena nova oprema…“.
Iako ne radi, zbog neupotrebljive opreme, Plant OMP je kreditno zadužena za iznos veći od dva miliona eura. Umjesto da bude prerađena, prikupljena sirovina je propadala (šteta procijenjena na više od 750 hiljada eura) ili je prodavana firmi Briket d.o.o iz BiH, dok su u krugu neupotrebljive fabrike povremeno skladištene palete. Pokazaće se u nastavku priče – takođe na teret državne kompanije. A akcionari su se sve glasnije pitali zašto fabrika briketa, umjesto da donosi, nosi novac Plantaža (2015. je iznos od 941.000 eura dat kompaniji Plant OMP knjižen kao „kratkoročni finansijski plasmani“).
Menadžment Plantaža na sve to ne reaguje. Sve do novembra 2014. kada OMP podnosi tužbu tražeći raskid ugovora o osnivanju Plant OMV, naknadu štete (dva miliona) i isplatu izgubljene dobiti (četiri miliona eura). Plantaže su, u februaru naredne godine, odgovorile protivtužbom.
Svoju tužbu vlasnici OMP-a (Predrag Bošković je dva mjeseca ranije svoj osnivački ulog prodao Olegu Obradoviću) baziraju na Studiji Željka Cumba koja je urađena u martu 2014. Za razliku od prethodnih analiza, Cumba u toj Studiji zaključuje da ne postoji dovoljna količina bio mase za proizvodnju briketa i tople vode zbog čega bi, navodno, trebalo zamijeniti dio instaliranih postrojenja u fabrici. Potom bi, zaključuje autor, Plant OMP mogla da radi, ali uz znatno manji profi od ranije predviđenog.
Pravni zastupnici Plantaža, advokatska kacelarija Ane Đukanović, angažuje vještake koji negiraju navode suvlasnika OMP-a. Tako vještak poljoprivredne struke Rade Mijović, u aprilu 2018., utvrđuje da je deponovana količina sirovina za proizvodnju briketa (11,2 hiljade tona) „više nego dovoljna za proizvodnju“. Istovremeno, vještak mašinske struke Goran Delić konstatuje da fabrika ne može da proizvodi pošto je instalirana tehnologija za proizvodnju briketa od orezine loze „potpuno promašena“.
I pored toga, Verica Maraš u septembru 2019. formira Komisiju koja treba da predloži rješenje problema sa fabrikom briketa i pokreće inicijativu za zaključenje poravnanja sa OMP-om. Krajem novembra, dvanaest dana pošto je u Privrednom sudu održano posljednje ročište u sporu OMP – Plantaže, direktorka Obradovićeve kompanije Nataša Obradović predlaže (dopis br. 2/19) da u cilju okončanja sudskog spora Plantaže postanu 100 % vlasnik Plant OMP-a, u zamjenu za 60.000 m2 zemljišta koje je u njenom vlasništvu u Donjim Kokotima.
Četiri dana po prijemu predloga iz OMP-a, Veselin Vukotić „u formi teza“ bordu dostavlja elaborat o potrebi poravnanja. Taj prijedlog je usvojen početkom decembra 2019. Konačno, 19. decembra 2019, formirana Komisija na sastanku kome su prisustvovali Božo Mihajlović i Verica Maraš (istražitelji SDT-a tvrde da taj sastana nikada nije održan) donosi zaključak da je „nesumnjivo opravdano“ prihvatiti prijedlog OMP-a.
Sastavni dio tog izvještaja postaje računica prema kojoj se, zbog skladištanja paleta u krugu fabrike briketa, udio OMP- u fabrici uvećava za 113,5 hiljada eura, dok se udio Plantaža umanjuje za isti iznos. U najkraćem: nekome je palo na um da skladištenje paleta u krugu neupotrebljive fabrike treba platiti po redovnoj cijeni zakupa skladišnog prostora (4,5 eura mjesečno po skladišnom mjestu). Tako su, izračunato je, Plantaže uštedjele 227 hiljada eura na štetu Plant OMP-a. Potom je pola tog iznosa dodato na konto OMP-a, a pola skinuto sa procijenjene imovine Plantaža u zajedničkoj firmi. „Ovakvim obračunom i saldiranjem priznato je nepostojeće potraživanje OMP-a, a sa druge strane nepostojeći trošak na štetu Plantaža“, konstatuje se u prijavi kojom se trenutno bavi SDT.
Ni to nije bilo dovoljno, pa se većina u bordu, krajem decembra 2019, saglasila sa prijedlogom Miroslava Vukovića, tadašnjeg direktora pravnog sektora, da prilikom utvrđivanja vrijednosti uloženih sredstava u opremu „ne treba vršiti revalorizacija uloga osnivača po sadašnjoj vrijednosti“. To znači da je prihvaćena nabavna cijena (neupotrebljive i dijelom polovne) opreme, umjesto da je ona umanjena makar za iznos amortizacije u periodu od nepunih 10 godina, čime bi troškovi Plantaža bili umanjeni za makar 50 odsto. Ovaj izvještaj nije potpisao Samo Jovićević, predstavnik Sosiete generale banke u bordu direktora.
Odbor direktora Plantaža, 13. marta 2020, nalaže da se zaključi vansudsko poravnanje sa OMP-om, tako što će im se ustupiti zemljište površine 37.000 m2 i isplatiti 350.000 eura. U SDT-u su izračunali da, po ovom sporazumu, ustupljeni kvadrat zemljišta vrijedi 28,3 eura, iako su procjenitelji Rade Mijović i Dragan Pavićević nekoliko mjeseci ranije, na zahtjev Plantaža, utvrdili da je najniža cijena tog kvadrata 41,6 eura.
Pošto su zakasnile sa plaćanjem, Plantaže je, krajem prošle i početkom ove godine, novčani dio poravnanja koštao oko 380 hiljada zbog pripadajućih kamata. Novac je namiren prinudnom naplatom. A čim se Plantaže uknjiže kao jedini vlasnik fabrike briketa, Oleg Obradović može pokrenuti postupak za naplatu više od milion eura koje je, za račun Plant OMP-a, garantovao kod Hipotekarne banke.
„Kompanija će iskoristiti svoje pravo i u krivičnim postupcima koji se vode protiv članova bivše uprave postaviti imovinsko-pravni zahtjev o naknadi štete ako optuženi budu osuđeni za krivična djela koja im se stavljaju na teret“, najavljeno je, u septembru iz Plantaža.
Zoran RADULOVIĆ
Tekst je dio projekta DPNCG koji finansira Ambasada SAD u Podgorici. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Stejt dipartmenta/Vlade SAD.
Komentari
IZDVOJENO
-
MONTY PYTHON RUSSIAN SPIES HUNT IN MONTENEGRO: FOREIGN INTELLIGENCE SERVICES AND THEIR LOCAL ASSETS
-
NATEZANJE HAOSA: Pazi, pući će
-
KO SVE RADI I ZA KOJE STRANE SLUŽBE: Špijunski Monti Pajton u Crnoj Gori
-
TEA GORJANC PRELEVIĆ, DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Pravna struka se predaje, političari ne poštuju pravni poredak
-
TOKOVI NOVCA IZMEĐU CRNE GORE I RUSIJE: Biznis cvjeta uprkos sanckijama
-
TORTURA POLICIJE: Odgovorni u policiji ne snose odgovornost
DRUŠTVO
VALENTINA PAVLIČIĆ NA KORAK DO IZBORA ZA PREDSJEDNICU VRHOVNOG SUDA: Štrik koji treba opravdati
Objavljeno prije
2 danana
22 Novembra, 2024Posljednje tri godine, koliko traje vd stanje ključne pozicije u sudstvu, neizbor predsjednika Vrhovnog suda bio je i kamen spoticanja na putu zemlje u EU, kao jedno od ključnih pivremenih mjerila koje Crna Gora mora da ispuni u okviru procesa evropskih integracija. Ta obaveza bi uskoro mogla biti štrikirana. Ukoliko bude izabrana na poziciju predsjednice Vrhovnog suda, pred Valentinom Pavličić dosta je posla
Opšta sjednica Vrhovnog suda na posljednjem zasijedanju ove sedmice podržala je bivšu zastupnicu države pred sudom u Strazburu, Valentinu Pavličić za kandidatkinju za poziciju predsjednice najviše sudske instance u Crnoj Gori. Posljednji stepenik biće dvotrećinska većina u Sudskom savjetu, što se ne vidi kao prepreka, posebno nakon osam propalih pokušaja da se sudije Vrhovnog suda usaglase oko kandidata koji bi bio izabran na čelo te pravosudne instance.
Tokom tajnog glasanja, od 15 sudija koliko je učestvovalo u radu Opšte sjednice, Pavličić je dobila deset, predsjednik Upravnog suda Miodrag Pešić sedam, dok su vršiteljka dužnosti predsjednice Vrhovnog suda Vesna Vučković i sutkinja Vrhovnog suda Ana Vuković dobile po šest glasova.
Posljednje tri godine, koliko traje vd stanje ključne pozicije u sudstvu, neizbor predsjednika Vrhovnog suda bio je i kamen spoticanja na putu zemlje u EU, jer predstavlja jedno od ključnih pivremenih mjerila koje Crna Gora mora da ispuni u okviru procesa evropskih integracija. Prije pola godine Evropska komisija je ostavila rok da se do 24. aprila ove godine ta obaveza završi, što se nije dogodilo.
Na prethodnoj Opštoj sjednici Vrhovnog suda 16. maja, nijedan od dva tadašnja kandidata – Miodrag Pešić i Ana Vuković nijesu dobili potrebnu većinu. Na osnovu izmjena Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, uslijedila je i izmjena poslovnika o radu Opšte sjednice kako bi se deblokirala ova stepenica u odlučivanju.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
KRIVIČNA PRIJAVA ZBOG FINANSIRANJA SREDNJIH VJERSKIH ŠKOLA: Sumnjiva raspodjela 4,9 miliona
Objavljeno prije
1 sedmicana
15 Novembra, 2024Prethodne Vlade su na osnovu zaključaka, ugovora i aneksa, umjesto po Opštem zakonu o obrazovanju i vaspitanju, u prethodne četiri godine finansirale Gimnaziju ,,Sveti Sava” i Medresu ,,Mehmed Fatih” sa ukupno 4,9 miliona eura. CGO u krivičnoj prijavi traži da SDT ispita ovu državnu pomoć vjerskim zajednicama
Krivičnu prijavu protiv NN lica koja su od 2019. do 2023. godine odobrili isplatu 4,9 miliona EUR za finansiranje srednjih vjerskih škola u Crnoj Gori, podnio je Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT), početkom ove sedmice, Centar za građansko obrazovanje (CGO).
CGO se poziva na Izvještaj o reviziji pravilnosti Finansiranja vjerskih zajednica iz budžeta Crne Gore, koji je Državna revizorska institucija (DRI) objavila prošlog mjeseca. I DRI je dala negativno mišljenje na usklađenost finansiranja vjerskih škola sa Opštim zakonom o obrazovanju i vaspitanju.
Iz DRI nalaza smo saznali da je za četiri godine vjerskim zajednicama i školama podijeljeno 8,7 miliona eura, a u DRI smatraju da sistem dodjele nije pravedan.
Vlada je za finansiranje vjerskih zajednica za četiri godine isplatila 1 975 000 eura. Najviše novca, 1,2 miliona eura, država je dala Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Od toga Mitropoliji crnogorsko-primorskoj 930 000, a Eparhiji budimljansko-nikšićkoj 278 000. Islamska zajednica dobila je 331 000 eura, Crnogorska pravoslavna crkva 230 000 eura. Za ostalih 13 vjerskih zajednica izdvojeno je između 1500 i 55 000 eura, koliko je dobila Jevrejska zajednica.
Zanimljivo je da je DRI u izvještaju naveo da su u periodu nove vlasti, 2021-2023. ,,iznos sredstava kojima se finansiraju vjerske zajednice određivao na osnovu diskrecionih odluka resornog ministra, jer nijesu utvrđeni odgovarajući kriterijumi na osnovu kojih se vrši odobravanje sredstava i procjena potreba vjerskih zajednica prilikom odobravanja”.
Vjerske zajednice su i po drugim osnovama dobile još dodatnih 1,87 miliona eura. Osnov za podjelu para je bio različit: Zakon o kulturi, Ugovor o grantu za prenos EU sredstava, Odluke Vlade – Komisije za raspodjelu dijela sredstava budžetske rezerve i Komisije za procjenu šteta od elementarnih nepogoda, Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti i dr.
Institucije iz čijih budžeta je uplaćivan novac na račun vjerskih zajednica su: Ministarstvo pravde, Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija, Ministarstvo finansija, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, Ministarstvo kulture i medija, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Ministarstvo rada i socijalnog staranja i Zavod za zapošljavanje.
Na osnovu sprovedene revizije utvrđeno je da nije uspostavljen odgovarajući normativni okvir koji reguliše finansiranje vjerskih zajednica iz budžeta Crne Gore. Postojeći normativni okvir koji je u primjeni ne obezbjeđuje u dovoljnoj mjeri predvidljivost i pravednost u regulisanoj oblasti, konstatovao je DRI.
Najviše novca je otišlo za finansiranje srednjih vjerskih škola – 4,9 miliona eura. Medresa ,,Mehmed Fatih” Islamske zajednice u Tuzima dobila je 3, 1 miliona eura, a 1,8 milion Gimnazija ,,Sveti Sava” Mitropolije crnogorsko-primorske u Podgorici.
DRI je konstatovao da je finansiranje srednjih vjerskih škola vršeno na način koji nije u skladu sa Opštim zakonom o obrazovanju i vaspitanju.
Iz CGO su ukazali da je Član 139 stav 3 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju propisuje da se samo srednje vjerske škole koje izvode javno važeće obrazovne programe mogu finansirati iz Budžeta Crne Gore.
Umjesto po slovu zakona, novac za vjerske škole Vlada je dijelila zaključcima, ugovorima i aneksima ugovora. Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija ne raspolaže dokumentacijom na osnovu koje se može uvjeriti na koji načen je vršen obračun iznosa koji su uplaćeni srednjim vjerskim školama, navodi se u nalazu DRI. Dodaje se da su iznosi sredstava koji se uplaćuju vjerskim školama određeni zaključcima Vlade Crne Gore, a Ministarstvo vjerskim školama uplaćuje iznos u skladu sa zaključenim ugovorima.
,,Iako su ove isplate pokrivane ugovorima o finansiranju i aneksima tih ugovora, a u skladu sa zaključcima Vlade, jasno je da nikakvi zaključci Vlade niti ugovori i aneksi ne mogu imati pravnu valjanost ako su suprotni zakonu”, naveli su iz CGO-a.
Pomenuti član 138 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, propisuje da javna ustanova stiče sredstva iz budžeta Crne Gore za jednu školsku godinu na osnovu ekonomske cijene koštanja obrazovanja učenika za određeni obrazovni program, broja učenika, koeficijenta programske grupe u koju je obrazovni program razvrstan i drugih kriterijuma karakterističnih za obrazovni program, ustanovu i određeno područje.
Na osnovu ovih kriterijuma, Ministarstvo donosi metodologiju za izračunavanje ekonomske cijene koštanja obrazovanja učenika za svaki obrazovni program. Sve opet u skladu sa normativima i standardima, koje donosi Ministarstvo uz prethodno pribavljeno mišljenje Nacionalnog savjeta. Normativima i standardima propisuju se mjerila za: formiranje odjeljenja i grupa, organizovanje savjetodavne službe, biblioteke, administrativno-računovodstvene i tehničke službe i vrednovanje materijalnih troškova.
Umjesto svega ovoga za vjerske škole važeći su zaključci Vlade.
Na osnovu dva zaključka Vlade, jedan iz 2022, drugi 2023, Ministarstvo prosvjete je sa Srednjom vjerskom školom Gimnazija ,,Sveti Sava” potpisalo Ugovor o finansiranju. I prethodne dvije godine im na ime Ugovora isplatilo po 900 hiljada eura, ukupno 1,8 miliona.
Takođe na osnovu zaključka Vlade, Ministarstvo prosvjete je, počev od marta mjeseca 2018. godine, sa Srednjom vjerskom školom – Medresa ,,Mehmed Fatih” potpisalo ugovor o finansiranju. Ministarstvo je ovoj školi mjesečno uplaćivalo 50.000 eura na ime bruto plata i ostalih ličnih primanja zaposlenih u školi, rashoda za materijal i usluge, za tekuće održavanje, kao i troškova ishrane učenika u domovima. Ovaj način finansiranja je trajao do kraja 2020. godine.
Sljedeće, 2021. Medresi je, za tu godinu, uplaćeno pola miliona eura, a 2022. i 2023. godine po 800.000 eura. Za četiri godine ukupno 3,1 milion eura.
Ukazujući na moguću zloupotrebu službenog položaja sa ogromnom štetom za Budžet Crne Gore, iz CGO su ocijenili da kršenje zakonskih odredbi, koje su jedan vid brane diskrecionom, i moguće koruptivnom, djelovanju funkcionera koji odlučuju u finansiranju vjerskih škola, zahtijeva profesionalnu pozornost SDT-a. Na SDT-u je da pokaže da li ima volje da se dođe do NN političara.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
DRUŠTVO
ODUSTAJE LI VLADA OD SUMNJIVE KUPOVINE STUDENTSKOG DOMA OD TOMISLAVA ČELEBIĆA: Rupa u zakonu i u budžetu
Objavljeno prije
2 sedmicena
8 Novembra, 2024Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. Studentski dom će, da bi izbjegla zakonske implikacije, kupiti odlukom, tako što će ove godine platiti 3,6 miliona iz budžetskih rezervi, dok će dodatna sredstva obezbijediti naredne godine. Baš onako kako je ranije dogovoreno sa Tomislavom Čelebićem
Ministarstvo prosvjete i Vlada ne odsustaju od namjere da milionima iz budžeta pomognu Tomislava Čelebića i Đukanovićev Univerzitet Donja Gorica (UDG). Prošle srijede su, nakon pisanja Monitora, poništili tender o kupovini studentskog doma u blizini UDG od kompanije Čelebić City. Tender je bio sporan i zbog toga što je prihvaćena duplo veća cijena od ponuđene (6,3 miliona umjesto 2,9), zbog čega je Vladi, osim javnog suda, prijetila i reakcija nadležnih institucija.
Činilo se da je Vlada odustala od tog posla. No, samo dva dana nakon poništenja tendera, u petak, 1.novembra, na telefonskoj sjednici, Vlada je, odlukom većine članova, dala saglasnost za kupovinu nepokretnosti za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata. Kako Monitor nezvanično saznaje, dio ministara nije želio da aminuje tu odluku.
Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. U priču je uključila Upravu za državnu umovinu i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem je čelu Slaven Radunović. Prema dokumentima razmatranim na sjednici Vlade, Uprava se obratila Radunovićevom ministarstvu samo noć nakon poništavanja tendera, sa Informacijom o kupovini objekta za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata, koju je prethodno iniciralo Ministarstvo prosvjete. To znači da je Ministarstvo prosvjete, koje vodi Anđela Jakšić-Stojanović, u trenutku poništenja tendera već imalo spreman novi model realizacije ovog posla. Sa kojim se Vlada brže bolje saglasila na telefonskoj sjednici.
Studentski dom će Vlada sada kupiti odlukom, tako što će ove godine platiti 3,6 miliona iz budžetiskih rezervi ,,dok je sredstva za narednu godinu potrebno obezbijediti budžetima za narednu godinu”.
Sve to odgovara ugovoru koji su 21. oktobra potpisale ministarka Anđela Jakšić-Stojanović i izvršna direktorica Čelebić City Milena Brajović, koji je u međuvremenu, prema saznanjima Monitora, raskinut. U tom ugovoru se navodi da će Ministarstvo prosvjete platiti kompaniji Čelebić City 7,5 miliona eura (iznos sa PDV-om), a dio od 3,6 miliona eura najkasnije u roku od sedam dana. Baš onoliko koliko je Vlada sada odlučila da opredjeli za novi studentski dom. Ostatak novca od 3,9 miliona, kompaniji je trebalo da se uplati najkasnije do kraja januara 2025.
Nakon što je poništila tender, Vlada se sada poziva na odredbe Zakona o javnim nabavkama koje je prethodno prekršila.
Član 14 definiše izuzeća, pa se navodi da se on ne primjenjuje na: kupovinu ili zakup zemljišta, građevinskih objekata ili druge nepokretne imovine kao i prava koja se na njih odnose. Prigodna rupa u zakonu.
Monitor je pitao Vladu,odnosno ministarstva uključena u ovaj posao – zbog čega sada kupuju objekat za novi studentski dom mimo postupka javne nabavke.
Iz Generalnog sekretarijata Vlade su objasnili da je, nakon potpisivanja ovog ugovora, Ministarstvo prosvjete upozoreno od strane Zaštitnice imovinsko pravnih interesa Crne Gore da Ministarstvo prosvjete nije organ u čijoj nadležnosti je vođenje, evidencija i sticanje državne imovine, te stoga se upućuje na raskid ugovora i primjenu procedure od strane ovlašćenog organa. To potvrđuje ranije pisanje Monitora.
Iz Ministarstva tvrde i da nijesu isključili javni poziv. „Upravi za državnu imovinu dostavili smo Zahtjev za raspisivanje javnog poziva na koji se mogu prijaviti svi zainteresovani ponuđači. Dostavljena je i specifikacija potreba koje budući objekat treba da zadovolji kako bi se u njemu pružale usluge studentskog smještaja”, piše u odgovorima iz Vlade.
Iz Radunovićevog Ministarstva su Monitoru odgovorili da će ,,Uprava za državnu imovinu pokrenuti zakonski propisanu proceduru za kupovinu predmetnog objekta u skladu sa instrukcijama Ministarstva prosvjete, koje je Uprava dobila dana 06.11.2024. godine”. No, oni ističu da je ,,u skladu sa članom 14 stav 1 Zakona o javnim nabavkama kupovina prostora tretirana kao izuzeće iz Zakona, pa se u realizaciji ovog pravnog posla neće primjenjivati odredbe Zakona o javnim nabavkama”.
Dodali su i da se razmatra mogućnost izgradnje novog studentskog doma na zemljištu Univerziteta Crne Gore (UCG).
Monitor nije dobio odgovore ni na pitanja upućena kompaniji Čelebić.
Vladinu kupovinu studentskog doma odlukom građanski aktivista Aleksandar Dragićević komentariše: ,,Kako je Vlada kolektivni organ, ne podliježe krivičnoj odgovornosti pa su na ovaj način našli prostor da nekome naprave uslugu i da niko nikad ne može odgovarati”.
Kao što je Monitor pisao,dio hotelaVerde koji je planiran za budući studentski dom nalazi se neposredno pored UDG, dok je od državnih univerziteta udaljen pet kilometara. Tako se obezbjeđuje smještaj za studente privatnog univerziteta, čiji su vlasnici Čelebić, Milo Đukanović, Dragan K. Vukčević i Veselin Vukotić, a na kojem je ministarka prosvjete vandredna profesorica, dekanka jednog od fakulteta i direktorica studijskog programa.
Plan da objekat Čelebića postane studentski dom za UDG odavno postoji. Sedam godina od osnivanja tog privatnog univerziteta, u avgustu 2015. preduzeće „Čelebić” objavilo je namjeru da gradi studentski internat u Donjoj Gorici, za akademce UDG i đake međunarodne osnovne i srednje škole.Od Ministarstva održivog razvoja i turizma u julu 2018. dobijaju građevinsku dozvolu za izgradnju Internata za potrebe Univerziteta, koju potpisuje tadašnji ministar Pavle Radulović. Objekat je izgrađen 2020. godine.
U listu nepokretnosti jasno stoji da se radi o đačkom domu. Ipak četvorospratnu zgradu sa podrumom inženjer građevinarstva Aleksandar Rakočević, u svojoj procjeni, koju je naručilo Ministarstvo prosvjete tretira kao hotel. I taj objekat hotela Verde, zajedno sa zemljištem od 3.505 kvadrata, te sa kompletnom opremom, namještajem i ostalim enterijerem, procjenjuje na 6,3 miliona.
Stručnjak za ovu oblast koga je Monitor kontaktirao smatra da je metod procjene sporan jer se radi o kupovini imovine a ne biznisa. Da je vršena procjena imovine, cijena objekta bi bila znatno manja.
Fidelity consulting izveo je računicu da će kvadrat u studentskom domu Donja Gorica biti plaćen preko 2.300 eura.
Sve je počelo u februaru 2024, kada Vlada donosi zaključak o formiranju međuresorske komisije, koja je trebala da pripremi informaciju o smještaju studenata. U aprilu 2024. Vlada usvaja informaciju ove komisije koju su činili predstavnici ministarstava prosvjete, finansija i prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Uprave za kapitalne projekte, Univerziteta Crne Gore i Studentskog parlamenta koja predlaže raspisivanje javne nabavke za ovaj posao. Predlog Radne grupe je bio da se raspiše javni tender ,,koji bi doprinio na transparentnosti, ali i povećao broj potencijalnih privrednih društava koja bi se mogla uključiti u ovaj model ustupanjem svojih objekata”.
Stručnjaci iz oblasti javnih nabavka kažu da sumnju budi i to što je raspisan ograničeni postupak, posebno ako je cilj bio transparentnost i veći broj prijava. Ukazuju i da je u poništenom tenderu na sajtu CEJN navedno da je vrsta nabavke – Roba. Zakon precizira u Članu 75 – Predmet nabavke robe je kupovina, zakup ili lizing robe, sa pravom ili bez prava otkupa koji može da obuhvata postavljanje i instalaciju robe kao sporedni predmet nabavke. Četvorospratna zgrada se teško može uklopiti u ovu definiciju.
Nadalje na CEJNU se navodi da – nakon sprovođenja postupka Komisija za otvaranje i vrednovanje ponuda dostavlja izvještaj Vladi, koja donosi odluku. Zakon predviđa da odluku može da donese samo organ koji je raspisao tender, a to je Ministarstvo prosvjete.
Na tender se javio samo jedan ponuđač i to sa duplo višom cijenom od ponuđene. Ministarstvo prosvjete i Vlada su to prihvatili, kršeći Zakon o javnim nabavkama.
I prije potpisivanja ugovora, 13. oktobra presječena je vrpca i izvršena primopredaja objekta od strane ministarke Jakšić Stojanović i Tomislava Čelebića. Postavljena je i tabla sa natpisom Studentski dom Donja Gorica.
Aleksandar Dragićević je prije objavljivanja ovog broja Monitora objavio informaciju dobijenu od studenta – da se krenulo sa iseljenjem dijela studenta koji su trebali da budu smješteni u novi studentski dom, a koji su, dok se posao oko ugovora ne završi, privremeno smješteni u razne domove. Iseljavanje je privremeno zaustavljeno.
Sa tenderom i mimo njega, Vlada je stvorila problem studentima, građanima i samoj sebi. Sve zbog nepoštovanja zakona. U srijedu je lider PzP-a Nebojša Medojević pokrenuo inicijativu kod Specijalnog državnog tužilaštva, pozivajući se između ostalog i na tekst Monitora, zbogu sumnje u korupciju oko kupovine studentskog doma. Po informacijama Monitora, u pripremi je nekoliko krivičnih prijava adresiranih na Ministarstvo prosvjete.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne
Novi broj
Ima li spasa za Plantaže
ZORAN ĆOĆO BEĆIROVIĆ, OSVAJANJE MOĆI: Nasilniku vlast daje mahove
BUDVANSKI IZBORNI MARATON: Treći put bog (ne)pomaže
Izdvajamo
-
Stav2 dana
Ima li spasa za Plantaže
-
Izdvojeno3 sedmice
OSUJEĆEN PLAN VLADE DA SA 6,3 MILIONA POMOGNE TOMISLAVA ČELEBIĆA I ĐUKANOVIĆEV UDG: Tajna poništenog tendera
-
DRUŠTVO3 sedmice
ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni zemljom, ni nebom
-
Izdvojeno3 sedmice
KAKO JE NOVINAR SAŠA RADOVIĆ POSTAO PERSONA NON GRATA U OPŠTINI ZETA: Karleuša, priganice, mediji i politika
-
DRUŠTVO3 sedmice
IZVJEŠTAJ EVROPSKE KOMISIJE ZA 2024.: Napredak protkan kurtoazijom
-
DANAS, SJUTRA3 sedmice
Čas snova
-
FOKUS3 sedmice
PRVA GODINA VLADE: Ibar i ibarska magistrala
-
DRUŠTVO3 sedmice
TRAGEDIJA U SELU SOKOLAC I POTJERA ZA ALIJOM BALIJAGIĆEM OPET OGOLILA BEZBJEDNOSNI SISTEM: Vrijeme je za odgovornost