DRUŠTVO
KAKO SU UNIŠTAVANE PLANTAŽE: Umjesto briketa „spalili“ milione

Objavljeno prije
2 godinena
Objavio:
Monitor online
Od vrednovanja ponuda potencijalnih investitora u fabriku briketa, do zaključenja ugovora o poravnanju sa firmom OMP, čelnici Plantaža su, kršeći procedure, propise i preporuke stručnjaka, radili na štetu firme koja im je povjerena. Zato su iz tog posla, umjesto zarade, izašli sa višemilionskom štetom
Prije više od tri mjeseca, na zahtjev Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), privedeni su i pritvoreni nekadašnji članovi Odbora direktora Plantaža AD Veselin Vukotić (predsjednik borda 2006 – 2020.), Božo Mihailović, Dušan Perović, Anica Hajduković, Đorđije Rajković i Sead Šahmanović. Potom se, krajem avgusta, u pritvoru našla i dugogodišnja izvršna direktorica kompanije Verica Maraš (njen mandat je trajao od 2008. do 2020.).
Iako su u međuvremenu pušteni iz pritvora svi oni se, izuzev Anice Hajduković, i dalje sumnjiče da su u slučaju briketi „zloupotrijebili položaj u privrednom poslovanju u pogledu raspolaganja tuđom (državnom) imovinom“ tako što nijesu obavljali svoju dužnost, odnosno, zato što su donosili nezakonite odluke na štetu državne kompanije kojom su upravljali. Time su, prema navodima iz istrage, pribavili protivpravnu imovinsku korist preduzeću OMP Engineering u ukupnom iznosu od 5,28 miliona eura.
U središtu istrage je partnerstvo Plantaža i kompanije OMP Engineering (u daljem tekstu OMP) u poslu izgradnje fabrike briketa od otpada dobijenog orezivanjem vinograda. Fabrika nikada nije proradila a Plantaže su umjesto očekivane dobiti pretrpjele višemilionski gubitak.
Plantaže su 17. novembra 2009. objavile javni poziv za prikupljanje pismenih ponuda „u cilju rješavanja problema otpadnih sirovina i otpadnih voda koje nastaju u procesu proizvodnje, a posebno otpada koji se javlja orezivanjem vinove loze i stabala“. Pored osnovnih, pred investitora su, tenderom, postavljeni i tzv. kumulativni uslovi: da posjeduje višegodišnje iskustvo u proizvodnji briketa (reference u realizaciji sličnih projekata), ima novac neophodan za realizaciju posla i da predoči dokaze o obezbijeđenom plasmanu gotovih proizvoda.
Četiri kompanije su dostavile ponudu. Komisija za otvaranje ponuda odbacila je ponudu italijanske Gestioni & Constructioni kao „nejasnu i uopštenu“ dok su ponude KLT Consult Hanover i Depureco S.P.A. odbijene kao „neinteresantne“.
Pregovori su započeti sa OMP-om, novoosnovanom firmom iz Podgorice koju su formirali: Oleg Obradović (30 odsto vlasništva), Miodrag Ivanović (30 odsto), Predrag Bošković (30 odsto) i pravno lice Consulting Company d.o.o Zenica (10 odsto vlasništva). OMP nije imala traženo iskustvo ali ni novac potreban za investicije. Umjesto toga je iz Prve banke stigla potvrda, izdata 3. decembra 2009, kojom se navodi da osnivači OMP kod te banke imaju deponovana sredstva dovoljna za finansiranje projekta.
Što se tiče tražanih garancija o plasmanu proizvodnje (briketa) iz buduće fabrike, istražitelji SDT-a navode: „OMP je dostavio pregled 10 stranica odštampanih sa interneta koji su navodno potencijalni kupci briketa koji nikada nijesu proizvedeni od strane OMP-a, kao i tri dopisa o navodnim namjerama za poslovnu saradnju sa preduzećima sa kojima OMP ni tada ni do danas nije imao poslovnu saradnju“.
Ove „sitnice“ nijesu omele zvaničnike Plantaža da uđu u pregovore o zajedničkom poslu. Za početak, naručena je studija izvodljivosti. Taj dokument je izradio Željko Cumbe, ekspert za bio masu ali i vlasnik Consulting Company koja u OMP-u ima 10 odsto vlasništva. Prema toj analizi, posao je obećavao višedecenijski profit sa projektovanim prihodom od 1,7 – 2 miliona u prvih šest godina i povratom investicije (3,2 miliona) za četiri godine.
Plantaže i OMP, 20. septembra 2010, osnivaju zajedničko preduzeće – Plant OMP. Ugovorom o osnivanju Plantaže su se obavezale da će godišnje obezbijedi minimalno 10 hiljada tona sirovine (lozova orezina) po cijeni koja, predviđeno je, ne može biti manja od 20 eura po toni. Određena je lokacija, objekat je izgrađen, kupljena je i montirana oprema za proizvodnju. Nakon toga se ispostavilo da fabrika ne može da radi.
U dokumentima tužilaštva u koje smo imali uvid, citira se „dopis bez broja i datuma“ koji je Petar Šćepanović, direktor Plant OMP upitio projektantu i dobavljaču opreme – Consulting Company Željka Cumbe. Šćepanović, nakon isporuke opreme i njene montaže, konstatuje da „nijedan od isporučenih djelova ne odgovara specifikaciji koja je ponuđena, a u pitanju je glavna oprema za proizvodnju briketa… Uz to, jedan dio opreme je polovan (repariran) iako je trebala biti isporučena nova oprema…“.
Iako ne radi, zbog neupotrebljive opreme, Plant OMP je kreditno zadužena za iznos veći od dva miliona eura. Umjesto da bude prerađena, prikupljena sirovina je propadala (šteta procijenjena na više od 750 hiljada eura) ili je prodavana firmi Briket d.o.o iz BiH, dok su u krugu neupotrebljive fabrike povremeno skladištene palete. Pokazaće se u nastavku priče – takođe na teret državne kompanije. A akcionari su se sve glasnije pitali zašto fabrika briketa, umjesto da donosi, nosi novac Plantaža (2015. je iznos od 941.000 eura dat kompaniji Plant OMP knjižen kao „kratkoročni finansijski plasmani“).
Menadžment Plantaža na sve to ne reaguje. Sve do novembra 2014. kada OMP podnosi tužbu tražeći raskid ugovora o osnivanju Plant OMV, naknadu štete (dva miliona) i isplatu izgubljene dobiti (četiri miliona eura). Plantaže su, u februaru naredne godine, odgovorile protivtužbom.
Svoju tužbu vlasnici OMP-a (Predrag Bošković je dva mjeseca ranije svoj osnivački ulog prodao Olegu Obradoviću) baziraju na Studiji Željka Cumba koja je urađena u martu 2014. Za razliku od prethodnih analiza, Cumba u toj Studiji zaključuje da ne postoji dovoljna količina bio mase za proizvodnju briketa i tople vode zbog čega bi, navodno, trebalo zamijeniti dio instaliranih postrojenja u fabrici. Potom bi, zaključuje autor, Plant OMP mogla da radi, ali uz znatno manji profi od ranije predviđenog.
Pravni zastupnici Plantaža, advokatska kacelarija Ane Đukanović, angažuje vještake koji negiraju navode suvlasnika OMP-a. Tako vještak poljoprivredne struke Rade Mijović, u aprilu 2018., utvrđuje da je deponovana količina sirovina za proizvodnju briketa (11,2 hiljade tona) „više nego dovoljna za proizvodnju“. Istovremeno, vještak mašinske struke Goran Delić konstatuje da fabrika ne može da proizvodi pošto je instalirana tehnologija za proizvodnju briketa od orezine loze „potpuno promašena“.
I pored toga, Verica Maraš u septembru 2019. formira Komisiju koja treba da predloži rješenje problema sa fabrikom briketa i pokreće inicijativu za zaključenje poravnanja sa OMP-om. Krajem novembra, dvanaest dana pošto je u Privrednom sudu održano posljednje ročište u sporu OMP – Plantaže, direktorka Obradovićeve kompanije Nataša Obradović predlaže (dopis br. 2/19) da u cilju okončanja sudskog spora Plantaže postanu 100 % vlasnik Plant OMP-a, u zamjenu za 60.000 m2 zemljišta koje je u njenom vlasništvu u Donjim Kokotima.
Četiri dana po prijemu predloga iz OMP-a, Veselin Vukotić „u formi teza“ bordu dostavlja elaborat o potrebi poravnanja. Taj prijedlog je usvojen početkom decembra 2019. Konačno, 19. decembra 2019, formirana Komisija na sastanku kome su prisustvovali Božo Mihajlović i Verica Maraš (istražitelji SDT-a tvrde da taj sastana nikada nije održan) donosi zaključak da je „nesumnjivo opravdano“ prihvatiti prijedlog OMP-a.
Sastavni dio tog izvještaja postaje računica prema kojoj se, zbog skladištanja paleta u krugu fabrike briketa, udio OMP- u fabrici uvećava za 113,5 hiljada eura, dok se udio Plantaža umanjuje za isti iznos. U najkraćem: nekome je palo na um da skladištenje paleta u krugu neupotrebljive fabrike treba platiti po redovnoj cijeni zakupa skladišnog prostora (4,5 eura mjesečno po skladišnom mjestu). Tako su, izračunato je, Plantaže uštedjele 227 hiljada eura na štetu Plant OMP-a. Potom je pola tog iznosa dodato na konto OMP-a, a pola skinuto sa procijenjene imovine Plantaža u zajedničkoj firmi. „Ovakvim obračunom i saldiranjem priznato je nepostojeće potraživanje OMP-a, a sa druge strane nepostojeći trošak na štetu Plantaža“, konstatuje se u prijavi kojom se trenutno bavi SDT.
Ni to nije bilo dovoljno, pa se većina u bordu, krajem decembra 2019, saglasila sa prijedlogom Miroslava Vukovića, tadašnjeg direktora pravnog sektora, da prilikom utvrđivanja vrijednosti uloženih sredstava u opremu „ne treba vršiti revalorizacija uloga osnivača po sadašnjoj vrijednosti“. To znači da je prihvaćena nabavna cijena (neupotrebljive i dijelom polovne) opreme, umjesto da je ona umanjena makar za iznos amortizacije u periodu od nepunih 10 godina, čime bi troškovi Plantaža bili umanjeni za makar 50 odsto. Ovaj izvještaj nije potpisao Samo Jovićević, predstavnik Sosiete generale banke u bordu direktora.
Odbor direktora Plantaža, 13. marta 2020, nalaže da se zaključi vansudsko poravnanje sa OMP-om, tako što će im se ustupiti zemljište površine 37.000 m2 i isplatiti 350.000 eura. U SDT-u su izračunali da, po ovom sporazumu, ustupljeni kvadrat zemljišta vrijedi 28,3 eura, iako su procjenitelji Rade Mijović i Dragan Pavićević nekoliko mjeseci ranije, na zahtjev Plantaža, utvrdili da je najniža cijena tog kvadrata 41,6 eura.
Pošto su zakasnile sa plaćanjem, Plantaže je, krajem prošle i početkom ove godine, novčani dio poravnanja koštao oko 380 hiljada zbog pripadajućih kamata. Novac je namiren prinudnom naplatom. A čim se Plantaže uknjiže kao jedini vlasnik fabrike briketa, Oleg Obradović može pokrenuti postupak za naplatu više od milion eura koje je, za račun Plant OMP-a, garantovao kod Hipotekarne banke.
„Kompanija će iskoristiti svoje pravo i u krivičnim postupcima koji se vode protiv članova bivše uprave postaviti imovinsko-pravni zahtjev o naknadi štete ako optuženi budu osuđeni za krivična djela koja im se stavljaju na teret“, najavljeno je, u septembru iz Plantaža.
Zoran RADULOVIĆ
Tekst je dio projekta DPNCG koji finansira Ambasada SAD u Podgorici. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Stejt dipartmenta/Vlade SAD.
Komentari
IZDVOJENO
-
MONTY PYTHON RUSSIAN SPIES HUNT IN MONTENEGRO: FOREIGN INTELLIGENCE SERVICES AND THEIR LOCAL ASSETS
-
NATEZANJE HAOSA: Pazi, pući će
-
KO SVE RADI I ZA KOJE STRANE SLUŽBE: Špijunski Monti Pajton u Crnoj Gori
-
TEA GORJANC PRELEVIĆ, DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Pravna struka se predaje, političari ne poštuju pravni poredak
-
TOKOVI NOVCA IZMEĐU CRNE GORE I RUSIJE: Biznis cvjeta uprkos sanckijama
-
TORTURA POLICIJE: Odgovorni u policiji ne snose odgovornost
DRUŠTVO
NOVA HAPŠENJA ZBOG ŠVERCA CIGARETA: Pao i drugi vlasnik Tehnomaxa

Objavljeno prije
5 danana
28 Marta, 2025
Specijalno policijsko odjeljenje lišilo je slobode vlasnika crnogorske kompanije „Tehnomax“ Veska Petranovića i članove njegove navodne kriminalne grupe, među kojima i tri policajca
Specijalno državno tužilaštvo (SDT) zadalo je prošle sedmice još jedan udarac organizovanom švercu cigareta u Crnoj Gori. Pao je cijeli švercerski klan, okupljen oko crnogorske firme Tehnomax.
Crna Gora zvanično je prepoznata kao ruta za šverc cigareta ka Evropskoj uniji još otkad su današnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i nekadašnji predsjednik Momir Bulatović 1998. godine o švercu cigareta raspravljali u predsjedničkoj debati na državnoj televiziji.
Međunarodna organizacija “Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala” – mreža više od 300 nezavisnih svjetskih i regionalnih eksperata koji se bave ljudskim pravima, demokratijom, upravom i temom razvoja, tvrde da je šverc cigareta glavni oblik organizovanog kriminala na Balkanu, a njegovo središte je Crna Gora. U svom izvještaju su naveli da je Bar poznat kao žarište šverca cigareta, odnosno da inostrane marke navodno stižu preko Bara za reeksport, dok se cigarete proizvedene u Crnoj Gori transportuju iz tog lučkog grada.
Specijalno državno tužilaštvo počelo je da istražuje švercerske rute još krajem 2022. kada je Specijalno policijsko odjeljenje (SPO) iz Luke Bar oduzelo svu dokumentaciju o ulasku i izlasku brodova tokom 2018., 2019., 2020. i 2021. godine, jer su, kako tvrde, cigarete dopremane kontejnerima na crnogorsku obalu, zapravo završavale u rukama švercera. Tužilaštvo vjeruje da je ovim švercerskim poslom, koji je godinama u nekoliko krakova i na više nivoa funkcionisao preko Slobodne zone Luke Bar, država Crna Gora oštećena za stotine miliona eura.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
ŠEIK MOHAMED ALABAR – MEGA INVESTITOR NA VELIKOJ PLAŽI: Planove izradili planeri Beograda na vodi

Objavljeno prije
2 sedmicena
21 Marta, 2025
Ozbiljne pripreme za dolazak investitora Eagle Hills obavljene su mnogo ranije. To pokazuje procedura oko donošenja Državne studije lokacije „Dio sektora 66 – modul II, III i VI“ – Velika Plaža. Radi se o planskom dokumentu koji kao rukovodilac tima za izradu potpisuje beogradski arhitekta Aleksandar Vučićević, autor Prostornog plana Beograd na vodi
Otvaranje ponuda sa Javnog poziva JP Morsko dobro za zakup plaža Crnogorskog primorja donijelo je mnogo nezadovoljstva i tenzija među dosadašnjim korisnicima djelova morskog dobra. Najveće tendersko iznenađenje bila je ponuda poznate kompanije Eagle Hills iz Ujedinjenih Arapskih Emirata koja je licitirala za čak 18 kupališta, od čega je, kao najbolji ponuđač dobila devet popularnih ulcinjskih plaža kojima će gazdovati u naredne četiri godine, po cijeni zakupa u ukupnom iznosu od 1,9 miliona eura na godišnjem nivou.
Od tog momenta počinje priča o nesvakidašnjem ulasku arapskog kapitala u Crnu Goru, o namjerama osnivača i vlasnika kompanije, šeika Mohameda Alabara koje su pokrivene velom tajne. Postavlja se pitanje zašto se jedna bogata i uspješna firma odlučila da se javnosti u zemlji u kojoj želi da investira, u koju će, kako mediji otkrivaju, uložiti stotine miliona a možda i milijarde eura, ukaže preko zakupa velikog broja plaža.
Kompanija Eagle Hills sa sjedištem u Abu Dabiju, specijalizovana je za građevinsku djelatnost i ulaganja u nekretnine, iza koje stoje veliki projekti poput nebodera Burdž Kalifa u Dubaiu i Beograda na vodi u Srbiji. Kompanija je prisutna sa svojim investicijama u oko 17 zemalja svijeta, od kojih i u susjednoj Albaniji, u kojoj planira izgradnju ekskluzivne marine u luci Drač.
Za ulazak u Crnu Goru Mohamed Alabar izabrao je čudan redosled poteza. Prvo je zauzeo plaže, a da prethodno nije obezbijedio zakup ili kupovinu zemljišta u njihovom zaleđu, na kome, kako izgleda, želi da realizuje nove projekte.
Iznenadnom pojavom mega investitora čija se finansijska snaga može mjeriti sa kompanijama koje su već prisutne u Crnoj Gori, poput investitora marine Porto Montenegro u Tivtu, ili Orascoma na Luštici, građani Ulcinja su zatečeni, ali ima i onih koji nisu.
Nadležni u Vladi Crne Gore i JP Morsko dobro bili su upoznati sa dolaskom Alabara, jer su zbog njegove kompanije iznenada produžili tender i omogućili da firma Eagle Hills Montenegro koja se u Podgorici registrovala 6. marta ove godine, par dana kasnije licitira za zakup kupališta.
Premijer Milojko Spajić ugostio je nedavno Mohameda Alabara, ali je javnost ostala uskraćena za informacije o temama koje su bile na dnevnom redu i lokacijama za koje je njegova kompanija zainteresovana.
Ozbiljne pripreme za dolazak investitora Eagle Hills obavljene su mnogo ranije. To pokazuje procedura oko donošenja Državne studije lokacije „Dio sektora 66 – modul II, III i VI“ – Velika Plaža. Radi se o planskom dokumentu koji obezbjeđuje preduslove za razvoj turizma visoke kategorije na većem dijelu Velike plaže.
Ovaj planski dokument, kao rukovodilac tima, potpisuje beogradski arhitekta-planer Aleksandar Vučićević, autor Prostornog plana „Beograd na vodi“. Kao razlog za izradu tog plana navodi se – Belgrade Waterfront Concept Masterplan Eagle Hills, iz jula 2016. godine.
Isti planer koji je rukovodio izradom urbanističko-prostornog plana za Beograd na vodi, angažovan je od strane crnogorskih vlasti za izradu Državne studije lokacije za djelove Velike plaže. Kontroverzan projekat Beograd na vodi, oštro kritikovan od strane stručne javnosti u tom gradu, ne može biti dobra preporuka za nekog investitora. On je postao sinonim visoke korupcije, netransparentnog ulaganja kapitala sumnjivog porijekla pojedinih balkanskih tajkuna i političara. Iza projekta Beograd na vodi stoji, po sopstvenom priznanju, lično predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Po nedokazanim navodima mnogih medija u Beograd na vodi ulagali su i političari iz Crne Gore, a od kraja 2020. svoj kapital u taj projekat prenio je i zakupac hotela na Svetom Stefanu, Petros Statis. Da li ista ekipa priprema teren za ulaganja na Velikoj plaži?
Zanimljiva je geneza donošenja planskog dokumenta za najveći dio Velike plaže. Odluku od izradi DSL „Dio sektora 66 – moduli II, III i Vi“ – broj 022/22 od 21.01.2022. godine, donijela je 42. Vlada Zdravka Krivokapića, kojoj je izglasano nepovjerenje 04. februara 2022. ali je trajala do 28. aprila 2022. Ugovor o izradi DSL za Veliku plažu sa planerima potpisuje se 28. 04. 2022., na dan kada je izabrana nova 43. Vlada premijera Dritana Abazovića. Aneks ugovora o izradi Državne studije lokacije potpisan između Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i arhitekte Aleksandra Vučićevića zaključen je 30.05.2022. godine.
Ministarstvo na čijem je čelu bila ministarka Ana Novaković Đurović ispratilo je izradu planskog dokumenta do faze Nacrta DSL „Dio sektora 66-moduli II, III i VI“ i upućivanja na javnu raspravu 16.10.2023, koja je trajala narednih 15 dana, kada je 31. oktobra na scenu stupila 44. Vlada Milojka Spajića. Iako je njegova Vlada sprovodila posao oko izrade DSL sa planerima Beograda na vodi, bivši premijer Abazović sada poziva državno tužilaštvo da ispita slučaj pojave kompanije Eagle Hills na tenderu za zakup kupališta.
Na sajtu Ministarstva prostornog planiranja urbanizma i državne imovine još uvijek nema usvojenog dokumenta, osim informacija o sprovedenoj javnoj raspravi i pozitivnog mišljenja komisije za dalji nastavak procedure izrade plana.
Državna studija lokacije na čijoj izradi radi tim planera Mohameda Alabara zahvata prostor u središnjem i krajnjem dijelu Velike plaže porvršine od 1069 hektara, na udaljenosti od 200 metara od obale. U ranijim planskim dokumentima za prostor Velike plaže odabran je koncept modula, po kojima su turistički sadržaji organizovani u šest cjelina, između kojih su planirani zeleni pojasevi. Površina srednjih modula II i III je 285.55 hektara dok modul VI zahvata 787.83 hektara. Sabiranjem ovih brojeva dolazi se do nevjerovatnih 10 miliona kvadrata obuhvata DSL za neizgrađeni dio Velike plaže.
Plan predviđa izgradnju turističkih sadržaja sa 9.167 kreveta. Ukupna bruto izgrađena površina objekata je 1.171.603 kvadrata koji zauzimaju površinu od oko 405 hiljada kvadrata. Od 10 miliona kvadrata obuhvata DSL na turističke sadržaje odnosi se oko 1,3 miliona metara kvadratnih. Ostalo su ugostiteljski, sportski i ostali prateći sadržaji.
Svim planskim dokumentima od davnog Projekta Južni Jadran preko Prostornog plana posebne namjene za obalno područje, PUP-a Opštine Ulcinj, pa do pojedinačnih Državnih studija lokacije, potez oko Velike plaže tretiran je kao atraktivna turistička zona od izuzetne važnosti za Crnu Goru i Opštinu Ulcinj. U zaleđu poznate plaže planiran je ekskluzivni turizam sa hotelima visoke klase ili turističkim rizortima. Na tom prostoru isključuje se svaka vrsta stanogradnje.
Da li će Mohamed Alabar graditi neki novi Ulcinj na vodi ili Dubai na Velikoj plaži, biće poznato ako usliši zahtjeve ulcinjske vlasti da što prije objelodani svoje namjere i ideje. U javnim nastupima predstavnici vlasti najjužnije crnogorske opštine naglašavaju kako nisu protiv dolaska investitora, ali ne žele nepoznanice i misterije oko razvoja najvećeg prirodnog resursa na Crnogorskom primorju. Poslednju riječ u svakom slučaju daće Vlada Milojka Spajića koja za sada – ćuti.
Branka PLAMENAC
Komentari
DRUŠTVO
,,SLUČAJ TENDER” ZA ULCINJSKA KUPALIŠTA: Brzina koja budi sumnju

Objavljeno prije
2 sedmicena
21 Marta, 2025
Kompanija Eagle Hills Montenegro registrovana je u Crnoj Gori 6.marta. Dan kasnije otvorila je transakcioni račun. Od Ministarstva pravde traže uvjerenja da se ne nalaze u kaznenoj evidenciji, a Poreskoj upravi potvrdu da su izmirili sve poreske obaveze. Dobijaju ih u rekordnom roku. Plus 19 bankarskih garancija na oko dva miliona eura u roku od dva dana
Puna netransparentnost uz svesrdnu institucionalnu podršku Vlade Crne Gore i njenih organa, to je ono što, po riječima Ulcinjana, karakteriše „slučaj tender“ za ulcinjske plaže.
„Velika plaža je veliki resurs Crne Gore, a kada su u pitanju važne teme, poput ove, neophodna je puna transparentnost. Ono što sam vidio iz medija je da se jedna firma koja se prijavila, registrovala ovdje u Crnoj Gori nakon što je bio istekao prvobitni rok za taj tender. Zamislite recimo da se takva stvar desila za vrijeme režima Mila Đukanovića – kako bi opozicija reagovala”, saopštio je i predsjednik Crne Gore Jakov Milatović.
Slučajno ili ne, premijer Spajić je sredinom februara boravio na Svjetskom samitu u Dubaiu. Vlada Crne Gore i Ujedinjenih Arapskih Emirata potpisale su tamo Memorandum o razumijevanju, koji predviđa razmjenu iskustava o razvoju i modernizaciji državne uprave, te jačanje ekonomske saradnje.
Nekoliko dana kasnije, 18. februara, Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom otvorilo je tender za zakup plaža u Ulcinju. Tender je, kako je prvobitno najavljeno, trebao da bude zatvoren 4. marta. Produžen je za još sedam dana – “zbog velikog interesovanja i kako bi se izašlo u susret svim zainteresovanim licima”.
Upravo u tom periodu, 6.marta, kompanija Eagle Hills Montenegro (EHM) registrovana je u Crnoj Gori. Dan kasnije otvorila je transakcioni račun. Istovremeno se obraćaju Ministarstvu pravde kako bi dobili uvjerenja da se ta firma, kao i ovlašćeno lice ne nalaze u kaznenoj evidenciji, a Poreskoj upravi za potvrdu da su uredno izmirili sve poreske obaveze. Dobijaju ih u rekordnom roku. Plus 19 bankarskih garancija na oko dva miliona eura u roku od dva dana.
Zakupac plaže “Miami” Džavid Hodžić tvrdi da mu je uz sredstva koja je imao na računu u banci, a koja su bila veća od onih za potrebnu garanciju, trebalo punih 10 dana da dobije taj dokument.
“Činjenica je da je produžen tender da bi se javilo jedno preduzeće koje je formirano 6. marta, a jedan od preduslova je bio izmirenje poreskih obaveza. Neko ko je formiran 6. marta do 10. marta nema nikakav osnov, i nije mu mogla Poreska uprava izdati nikakvu potvrdu da je izmirio bilo šta, jer nije imalo šta da se obračuna. Ta vrsta potvrde, ako je izdata od Poreske uprave je sporna, a samim tim i sve ovo onda”, tvrdi nekadašnja visoka funkcionerka Ministarstva finansija, ekonomska analitičarka Mila Kasalica.
Predsjednik Mjesne zajednice Štoj, gdje se nalazi Velika plaža, Albert Kastrati, kaže za Monitor da je tenderski postupak imao niz nepravilnosti i manjak transparentnosti.
“Informacije o uslovima i kriterijumima nijesu bile dostupne na vrijeme, neki potencijalni učesnici su favorizovani od strane Morskog dobra i državnih institucija , a stari zakupci su umanjenjem bodova i višestrukim uvećanjem zakupa diskriminisani. Produženje roka za dobavljanje tenderske dokumentacije od dodatnih nedjelju dana, a sve u korist stranog investitora, budi sumnju da se radi o korupciji”, tvrdi Kastrati.
Eagle Hills Montenegro dobila je na tender devet od 19 kupališta na Velikoj plaži. U pokušaju da odobrovolje Ulcinjane, saopštili su da su spremni da ih ustupe ranijim zakupcima po cijeni po kojoj su ih i dobili. Na to treba pričekati, jer tenderski postupak još nije završen. Morsko dobro nema direktora, odnosno ovlašćeno lice da potpiše nove ugovore, a postoji i mogućnost žalbi. Do 1. maja sva kupališta moraju biti otvorena.
Takvu ponudu bivši zakupci su odbili navodeći da ne postoji za to zakonski osnov. Nezvanično, iz Eagle Hillsa su iskazali spremnost da povuku ponude, što bi značilo da bi drugorangirani na tenderu dobili ta kupališta na Velikoj plaži, iako bi im propala bankarska garancija od nešto preko 100.000 eura.
“Bio je to nezapamćen i organizovani desant, sinhronizovan s institucijama sistema”, siguran je predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu. Međutim, taj desant na ulcinjske plaže je, već sada se može zaključiti, doživio neuspjeh. To svakako kvari teškom mukom sticani reputacioni ugled ove firme iz Abu Dabija.
U međuvremenu smo saznali da vlasnika kompanije Eagle Hills Mohamed Alabara interesuje gradnja. Firma Eagle Hills je prepoznata po građevinskom biznisu i ulaganjima u nekretnine. U našem regionu po poslovima na projektu “Beograd na vodi”.
Predstavnici lokalne samouprave su saopštili da već dugo imaju vlastita planska dokumenta za Veliku plažu (Strategiju razvoja opštine Ulcinj, Državnu studiju lokacije za Veliku plažu i Prostorno-urbanistički plan Ulcinja) i da se prije svega vode interesima svoje zajednice.
Predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu je prošlog petka pozvan u Vladu gdje ga je uz premijera Spajića dočekao i Alabar. Nimanbegu je kazao da cijeni jednog takvog renomiranog investitora, ali da očekuje da vlasnik Eagle Hillsa ili Vlada javnosti saopšte kako vide budućnost Velike plaže. Ponudio im je mogućnost da investiraju i na nekim drugim lokalitetima u ovoj opštini.
“Jasno sam istakao da su u procesu planiranja i razgovora o investicijama napravljeni ozbiljni propusti, jer je za istinski održiv razvoj neophodno da sve uključene strane dijele zajedničku viziju. Samo uz međusobno razumijevanje i saglasnost može se graditi uspješna i dugoročno održiva priča”, tvrdi Nimanbegu.
Spajić je najavio posjetu Ulcinju u četvrtak, kad ovaj broj Monitora bude u štampi. Usaglašen odgovor Vlada će iz Ulcinja dobiti u petak nakon što joj budu dostavljeni zaključci Skupštine opštine.
Dan kasnije, u subotu, u Ulcinju će biti održano protestno okupljanje na kojem će se ponovo zatražiti poništavanje tendera za zakup plaža i aneksiranje ranijih ugovora.
Vlada je u februaru, na Whats up grupi, donijela izmjene i dopune Programa privremenih objekata u zoni morskog dobra do 2028. godine, iako taj dokument nije dobio saglasnost predsjednika primorskih opština, a bio je i u suprotnosti sa tada još uvijek važećim Zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata.
Ustavni sud je saopštio da će se uskoro izjasniti o ovoj inicijativi iz Ulcinja.
Mustafa CANKA
Komentari
Kolumne

Novi broj


VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje
Izdvajamo
-
INTERVJU3 sedmice
BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati
-
DRUŠTVO4 sedmice
VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEIK MOHAMED ALABAR – MEGA INVESTITOR NA VELIKOJ PLAŽI: Planove izradili planeri Beograda na vodi
-
DRUŠTVO4 sedmice
NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe
-
Izdvojeno4 sedmice
VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama
-
Izdvojeno4 sedmice
SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu
-
Izdvojeno4 sedmice
ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja
-
Izdvojeno4 sedmice
SAD, RUSIJA, UKRAJINA, EVROPA: Istorija, sada i ovdje