Pokazalo se da je držanje propisane distance, bez fizičkog kontakta, rukovanja, grljenja… jedna od mjera koja se najmanje poštovala među anketiranim srednjoškolcima. Manje se, prema dobijenim odgovorima, poštovala samo preporuka koja se odnosi na nošenje zaštitne opreme
Da li i na koji način podgorički srednjoškolci poštuju mjere donijete u cilju sprečavanja širenja korona virusa? Preko društvenih mreža anketirali smo oko 200 učenika iz svih podgoričkih srednjih škola kako bismo iz prve ruke saznali kako se oni nose sa preporukama i mjerama koje, između ostalog, ograničavaju vrijeme kretanja i boravka na otvorenom.
„Od kad se pojavila korona u Crnoj Gori i od kad je Vlada objavila mjere zaštite, pridržavam ih se u potpunosti“, rekla nam je Elena Dabetić. „Evo od marta nisam iz kuće izašla, čak i u prodavnicu, kad moram, idem pod punom opremom: maske, rukavice i držim distancu od drugih ljudi. Karantin mi nije teško pao jer sam se fokusirala na neke druge aktivnosti za koje prije nisam imala vremena, kao na primer crtanje. Dosadu ubijam igranjem online video igrica sa svojim društvom, gledam filmove, čitam knjige i slično. Mislim da ljudi treba samo pozitivno da misle i da iskoriste ovo vrijeme da rade na sebi; eto, vremena imamo na pretek a i naučićemo više da cijenimo izlaske poslije svega ovoga.”
Drugi su, opet, relativizovali opasnost i objašnjavali zbog čega se oni baš i ne pridržavaju nametnutih mjera socijalne distance. Pokazalo se, zapravo, da je držanje propisane distance od 1-2 metra, bez fizičkog kontakta, rukovanja, grljenja… jedna od mjera koja se najmanje poštovala među anketiranim srednjoškolcima. Tek svaki deseti ispitanik je poštovao tu preporuku stručnjaka. Još manje se, prema dobijenim odgovorima, poštovala preporuka koja se odnosi na nošenje zaštitne opreme, pošto je nju ispoštovao svaki peti učesnik istraživanja.
„Što se tiče karantina, u početku sam bila opuštena, ali kako je situacija počela da se intenzivnije odvija shvatila sam je ozbiljnije“, rekla je Isidora Milatović. „Teško mi je da se priviknem, budući da se prvi put susrijećem sa ovakvom situacijom. Vrijeme provodim učeći, tako da se baš i ne bavim drugim aktivnostima. Iskreno se nadam da će se situacija stabilizovati, te da ćemo se ubrzo vratiti normalnom životu.”
Njen vršnjak Danilo Kujačić objašnjava: „Karantin podnosim dobro s obzirom na to da moj uobičajeni stil života nije mnogo drugačiji. Većinu dana provedem na kompjuteru. Predveče izađem s drugovima ili eventualno odem da treniram. Mislim da je trenutna situacija prenapumpana i ni upola toliko značajna kao što je mediji predstavljaju.”
Značajan broj mladih, prema vlastitom svjedočenju, poštuje preporuke i ostaju kod kuće. Gledanje serija i filmova, igranje igrica na telefonu/računaru i korišćenje društvenih mreža su tri najčešće aktivnosti kojima se bave u ovo vrijeme, pokazalo je istraživanje. Prema prikupljenim podacima, svaki deseti ispitanik pohađa online kurs, uči strani jezik i(li) čita vannastavnu literaturu.
Milica Radulović navodi kako je trenutna situacija svima poremetila uobičajene aktivnosti ali, kako kaže, moramo prihvatiti ovakav način života. „Svi željno iščekujemo ukidanje preduzetih mjera, ali dok se to ne desi, moramo iskoristiti dato vrijeme što je bolje moguće. Predlažem svima da to vrijeme posvetimo radu na sebi: odraditi trening u kućnoj varijanti, pročitati knjigu, učiti, ali i komunicirati sa prijateljima putem društvenih mreža. Ako vam i pored svega ostane vremena, uvijek možete odgledati neku seriju ili film….“, navodi naša sagovornica. I zaključuje: „Stvarno mi nedostaje druženje u kvartu, ali ove mjere se moraju poštovati ako želimo što prije da se vratimo starim navikama”.
Prema navodima iz našeg istraživanja, srednjoškolci navode nekoliko najčešćih razloga zbog kojih su izlazili: trećina učesnika ankete izlazi radi nabavke u prodavnicama i apotekama; četvrtina radi šetnje ili treninga u prirodi; svaki peti zbog sastajanja i druženja sa prijateljima… Boris Janjušević kaže: „U početku mi je bilo neobično, ali vremenom sam se navikao. Vrijeme provodim radeći zadatke koji su mi dostavljeni ali naravno igram i igrice više nego inače. Standardno izdvojim sat, sat i po za trening. ”
S obzirom na novonastalo stanje, interakcija između učenika i profesora u školskoj učionici zamijenjena je online nastavom, platformom i sajtom. Ankete su pokazale da većina učenika radi zadatke, prezentacije, eseje koje im profesori dostavljaju kao i da uče predviđeno gradivo. Ipak, na osnovu dobijenih rezultata, dvije trećine srednjoškolaca nije zadovoljno online nastavom pošto, kako navode, novi način rada na koji nisu navikli iziskuje više rada, truda i vremena u odnosu na „tradicionalno” pohađanje nastave.
Gotovo svima nedostaje društveni život, izlasci i druženje (bez postavljenih ograničenja). „U karantinu mi je jako dosadno i teško sam nalazio bilo šta zanimljivo da radim“, bilježi S.P. uz želju da ostane anoniman. „Obično igram igrice, pišem pjesme, slušam muziku ili radim domaći zadatak. Trenutna situacija dosta utiče na nas i našu psihu. Nakon što se sve ovo završi, posljedice će biti vidljive kako kod nas, tako i u čitavom svijetu ”, smatra.
Na drugoj strani, manji broj anketiranih kaže da im boravak u karantinu i ne pada teško, jer smatraju da ne postoji drugačija situacija u kojoj će imati toliko vremena da se posvete sebi i usavršavanju svojih vještina i potencijala. Tako nam M.P. objašnjava: „Za vrijeme karantina učim jezike. Trudim se da se dobro organizujem, naročito zbog školskih obaveza. Naravno, to nije uvijek moguće, ali se snalazim. Takođe gledam filmove, komuniciram sa prijateljima, a čitam i knjige. Ovo je šansa za ispravljanje većine grešaka, jer vrijeme, uprkos prostornoj barijeri, radi u našu korist.”
O ponašanju mladih ljudi u novonastaloj situaciji izazvanoj pandemijom korona virusa i načinima na koji mladi mogu korisno da doprinesu u ovim trenucima, razgovarali smo sa Patricijom Pobrić, građanskom aktivistkinjom i izvršnom direktoricom NVO Naša akcija.
„Onaj ko razumije mlade ljude, shvata da je njima trenutno stanje najteže. Djecu je još i lako zabaviti u kući igračkama i drugim zanimacijama, ali mladi su po svojoj prirodi veoma socijalna bića. Vole da se kreću, da se druže, da izlaze… Iako ih smatramo suviše vezanim za telefone, fizičko druženje im mnogo znači. Generalno, mislim da je većina mladih ljudi shvatila ozbiljnost situacije, i da je ona prihvaćena sa razumijevanjem ali ne i sa strahom. Strah su pokazali samo mladi kojima su to prenijeli roditelji, rodbina i mediji.“
Pobrić ukazuje kako je, ipak, bilo i neželjenih primjera. „Dešava se da se jedan manji broj mladića svojim vozilima kreće i nakon policijskog časa, ili se organizuju izleti i roštiljijade i ne poštuje socijalna distanca. Moj savjet mladim članovima NVO Naša akcija, od početka karantina, bio je da nakon online školskih aktivnosti vrijeme ne koriste samo na igrice i na internetu, već i za sadnju, rad na seoskim imanjima, okućnicama, za učenje novih vještina u domaćinstvu i prirodi.” Fotografije svjedoče da su neki i prihvatili savjet.
Žana KNEŽEVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice