Autonomno u odnosu na Državno tužilaštvo, do novembra 2014. će ustrojiti novo – sa resorom za organizovani kriminal, korupciju, terorizam i ratne zločine. Što fali sadašnjem Specijalnom tužilaštvu Đurđine Ivanović, zapravo, posebnom odjeljenju Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT) sa kancelarijama u Podgorici i Bijelom Polju? O tome u Akcionom planu za Poglavlje 23 pravosuđe i temeljna prava, koji je Vlada 27. juna poslala Briselu, nema kritičkih osvrta.
Uzmemo li u obzir da će se, uz najavljenu „racionalizaciju” sudova, pristupiti i dubljim zahvatima u Zakoniku o krivičnom postupku (ZKP) – Vlada je usvojila i Izvještaj o potrebi izmjena i dopuna ZKP-a – možemo zaključiti da je naša slavna vlast u konspiraciji sa Briselom priznala, ne samo čedomorstvo postojećeg Specijalnog tužilaštva već ipso facto i reforme pravosuđa u cjelini.
Sve „promjene” u sektoru pravde i pravosuđa su se odigrale po Strategiji reforme za period 2007-2012. i Akcionom planu za implementaciju Vlade. Jedna od najvažnijih inovacija je trebala da bude novi ZKP, usvojen prije četiri godine, kojim su istrage iz sudova izmještene u tužilaštva.
Većim dijelom taj ZKP je na snazi od 26. avgusta 2009, s tim što se godinu kasnije primjenjuje u postupcima za organizovani kriminal, korupciju, terorizam i ratne zločine, dok su svi paragrafi aktivirani 1. septembra 2011. godine.
Da stvarno žele, i-ili da su sposobni da se bave svojim poslom, VDT tj. Specijalno tužilaštvo već imaju odriješene ruke da grade i u optužnice pretvore najkrupnije predmete. Na papiru, tužioci su glavni u pretkrivičnim postupcima sa ovlašćenjima da izdaju naloge Upravi policije (UP) i neposrednim rukovođenjem usmjeravaju rad policijaca u izviđaju; drugi državni organi su obavezni da im dostavljaju tražene informacije.
K tome, pošto je, navodno, tužilačka istraga iz novog ZKP-a „uvećala obim posla”, zaposleno je 35 novih tužilaca – specijalna tužiteljka je dobila pet zamjenika – plus novi administrativni perosnal. Tužioci su avanzovali značajno veći novac. Uzmimo primjer Đurđine Ivanović; prije smanjenja primjanja za javni sektor je imala platu 3.150 eura, plus godišnji prosjek od 1.800 za prekovremeni rad, pa 395 mjesečno u Tužilačkom savjetu i za dvije godine 2.000 eura u Nacionalnoj komisiji.
U jednom izvještaju VDT-a piše da su tužilaštvima „obezbijeđeni odgovarajući prostorno-tehnički uslovi za rad”. Dva viša i 13 osnovnih državnih tužilaštava, VDT i Specijalno tužilaštvo imaju ukupno 248 zaposlenih, a deklarisali su, zbog obaveza iz ZKP-a, potrebu za još 40 službenika i namještenika, itd.
Dakle, tužioci već posjeduju insigije da u slučajevima organizovanog kriminala i korupcije u velikom stilu istražuju, hapse i optužuju – imaju zakonska ovlašćenja nad policijom i svim drugim državnim organima, upravama, službama i agencijama, zatim kadrove, novac, prostorije.
Međutim, re-zultati Specijalnog tužilaštva su porazni, čak i da povjerujemo statističkim po-dacima VDT-a za koje je i Ranka Čarapić kazala da „sasvim sigurno ne pokazuju stvarno stanje u ovoj oblasti kriminala”.
Od kada su 2011. tužioci preuzeli vođenje istraga, bilo je čak 52,38 odsto manje prijavljenih krivičnih djela sa elementima korupcije. Neznatan napredak je ostvaren u 2012, no radi se o relativno malom broju predmeta tzv. srednje korupcije, dok se statistika šminka predmetima sa trivijalnim podmićivanjima.
Ukupno tri izvještaja VDT-a, od stupanja na snagu odredbi ZKP-a o organizovanom kriminalu i korupciji, ne pominju da su tužioci naredili primjenu onih mjera tajnog nadzora koje policiji mogu odobriti i bez naloga sudstva, a to su: angažovanje prikrivenog saradnika, snimanje razgovora uz prethodno informisanje i saglasnost jednog od učesnika u razgovoru, simulirano davanje i primanje mita…
Policajci iz Jedinice za prikrivene isljednike UP-a, kako smo već objavili, hvataju zjale, pa su kao „učinak” za cijelu 2012. prijavili dvije inicijative – od kojih je jedna da im nadležni, po čijoj naredbi jedino i mogu djelovati, definišu što je zapravo njihov posao!
Zbog kompleksnog doku-mentovanja najtežih oblika organizovanog kriminala i korupcije, finansijske istrage su uži resor kombinovanog Zajedničkog istražnog tima (ZIT), sastavljenog od zaposlenih u Specijalnom tužilaštvu, zatim policajaca i carinika, te personala iz Poreske i Uprave za sprječavanje pranja novca, takođe pod rukovodstvom Đurđine Ivanović. Novih finansijskih istraga ZIT-a finiširanih kroz optužnice u 2012. nije bilo, a one u predmetima Zavla i Auto-moto savez Budva iz 2011. nijesu okončane (vidi okvir).
Resorni ministar i vicepremijer Duško Marković, osim nekoliko baršunastih kritika plasiranih kroz medije, nije imao konkretne primjedbe na rad tužilaštva. U svim izvještajima VDT-a se naglašava da je nadzor nad radom tužilačke uprave, svih osnovnih i viših državnih tužilaštava, vršilo Ministarstvo pravde i „utvrdilo da nije bilo propusta u organizaciji rada”.
Od 2008. su u tužilaštvima vođena samo dva disciplinska postupka koja su okončana mjerom umanjenje zarade zamjenicima državnih tužilaca, dok je nedavno jedna tužiteljka suspendovana – nakon čega je dala ostavku…
Tužilaštvo nema Vrhovnog državnog tužioca, a ministar Marković je Tužilački savjet (TS) o razlozima za prestanak funkcije Ranki Čarapić službeno obavijestio doslovno posljednjeg dana isteka njenog manata – čime su podgrijane sumnje da je u VDT-u uvedeno programirano v.d. stanje. Nijesmo čuli ni pravni osnov po kojem je v.d. Veselin Vučković ujedno predsjednik TS-a?
Precizno saopštavamo činjenicu: Vrhovni državni tužilac (niti v.d. te funkcije) ne može biti ujedno i predsjednik TS-a, već samo član, po položaju. Naime, čl. 84. st. 2 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnom tužilaštvu, Službeni list CG, br. 39/11, na snagu stupio 12. avgusta 2011. glasi:
„Vrhovni državni tužilac ne može biti predsjednik Tužilačkog savjeta”.
No, haos u vrhu VDT-a je, na neki način, preslikano stanje iz sudstva, gdje je Vesna Medenica, predsjednica Vrhovnog suda izabrana davnog 19. decembra 2007. i jedini je nosilac javne funkcije bez vremenski ograničenog mandata.
Blagoslovom „korisne nejasnoće” iz čl. 127 Ustava, mogla bi doživotno ostati predsjednica i Vrhovnog suda i Sudskog savjeta.To se ne čini nemogućom misijom, jer je Duško Marković – a on je, između ostalog, član Sudskog savjeta – početkom 2012. kazao da Medenica „ostaje na funkciji do kraja mandata”!
U međuvremenu, Vlada je obećala Briselu novu Strategiju reforme pravosuđa za period 2013. do 2018. godine i Akcioni plan.
Pokušaj
Zajednički istražni tim djeluje iz prostorija od 110 kvadrata, adaptiranih i opremljenih i dijelom od onih 8,32 miliona dolara sa kojima je američka ambasada u Podgorici od oktobra 2008. do septembra 2012. finansirala podršku vladavini prava u Crnoj Gori.
U Sporazumu o sprovođenju zakona između Vlade Crne Gore i Vlade SAD, koji su vicepremijer i ministar pravde Duško Marković i ambasadorka Sju K. Braun potpisali 8. jula 2011, a produžen je amandmanom 31. avgusta 2012. do kraja ove godine, ustanovljena je kod VDT-a kancelarija američkog stalnog pravnog savjetnika (RLA) iz Ministarstva vanjskih poslova SAD.
Kao prvi paragraf ključnih oblasti pomoći, prema kojima je usmjeren program rada RLA, navedena je administracija specijalne tužiteljke „kako bi se u potpunosti utvrdile i započele djelotvorne aktivnosti ZIT-a, prve međuresorne istražne jedinice u Crnoj Gori koja radi na suzbijanju organizovanog kriminala i korupcije”.
U Sporazumu je konstatovano da je ZIT „formiran na održiv način i snabdjeven osobljem, sistemima, procedurama, smjernicama, prostorijama i opremom, i u stanju je da pokrene makar jednu dugoročnu visokoprofilnu istragu u vezi sa organizovanim kriminalom ili korupcijom u 2011″.
To se zaista i desilo, jer su krajem te godine podignute optužnice u predmetu Kalić. Ali, novih „visokoprofilnih” optužnica od tada nije bilo.
Američki RLA mogao je izbliza da skenira i dokumentuje kolaps istraga ZIT-a, te o činjenicama obavijesti ambasadorku Braun. Ona je 3. januara o.g. upozorila da dolazi pojačana kontrola vjerodostojnosti borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije. „Crna Gora ulazi u izazovan period gdje će pregovori sa EU postati intenzivniji; postojaće snažna provjera uspješnosti njenih reformi i postignuća na području vladavine prava”, rekla je.
U saopštenju za Vijesti 26. juna, Ambasada SAD se fokusirala na ZIT. Iznosi izvjesne pohvale – koje ne potkr epljuje – pa tvrdi: da ZIT „od crnogorske vlade nije dobio punu podršku neophodnu za uspješan rad”; članovi tima nemaju „u svojim matičnim institucijama pristupe bazama podataka, kako bi blagovremeno podržali tekuće istrage” a „od naročite važnosti su osude u dva slučaja visokog profila koji su trenutno u fazi ponovnog suđenja (Šarić i Zavala)”.
Predmet Kalić, takođe u statusu ponovljenog postupka, koji je 2011. bio odlučujući za prelaznu američku ocjenu uspješnosti primjene Sporazuma – ne pominje se.
Ne pominje se, što je važnije, rasplet afere sa privatizacijom Crnogorskog Telekoma. Američka vlada, koja posjeduje za podizanje optužnice pred ovdašnjim sudom ključni ugovor za isplatu „namijenjen sestri visokog vladinog funkcionera koja se bavi advokaturom”, uprkos zahtjevu za pravnu pomoć – još ga nije dostavila crnogorskoj strani.
To nas vraća na preispitivanje američke kritike Vlade oko ZIT-a. Inicijalnu ideju o ZIT-u su početkom 2010. razradili u to vrijeme vicepremijer za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku Svetozar Marović – na tom ga mjestu naslijedio upravo Duško Marković – i tadašnji američki ambasador Roderik Mur. Marović se u to vrijeme medijima hvalio da na ZIT-u radi „sa prijateljima iz SAD” (Vijesti, 15. maj 2010).
Kasnije se, preko Vikiliksa, doznalo da je Mur u povjerljivoj depeši Vašingtonu izvijestio da je „Marović navodno povezan sa 22 posebne kompanije” a da je „česta glasina” da se u Budvi ne može bez njegovog blagoslova sklopiti nijedan posao.
Svetozar Marović u Zavali nije optužen, američka ambasada zbog toga javno nije nikog kritikovala. U citiranom saopštenju sada traži osude.
Vladimir JOVANOVIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice