Dok nagađamo hoći li doći do nastavka razgovora vlasti i opozicije oko organizovanja „prvih demokratskih i fer izbora”, u Crnoj Gori se i dalje vodi žučna polemika o razlozima zbog kojih su propali prethodni pregovori.
Bez namjere da utičemo na smirivanje strasti, pozabavimo se odnosima na jednoj od uspostavljenih linija fronta – akcionarskim društvima u većinskom vlasništvu države koja, prema tvrdnjama opoziciono nastrojenih stručnjaka i ekonomskih analitičara, svojim novcem i (ne)ekonomskim angažmanom u predizbornoj kampanji pomažu u prikupljanju glasova za račun vladajuće koalicije.
Nedavni pregovori fokusirali su se na šest „sumnjivih” kompanija: Elektroprivredu, Aerodorome CG, Poštu CG, Monteput, Montenegro aerlines i Plantaže. Opozicija je, prema dostupnim informacijama, tražila da joj vlast (čitaj DPS) omogući da u tim preduzećima dobije predstavnika u organima upravljanja „sa pravom na konsenzus-supotpis” na sve odluke koje se odnose na moguće zloupotrebe resursa, zapošljavanja/otpuštanja i unapređenja tokom izbornog procesa.
DPS-u je to bilo previše. Kao alternativu ponudili su mogućnost da opozicija dobije mjesto u bordu direktora tih preduzeća. Ubjeđujući opoziciju, ali mnogo više domaću i međunarodnu javnost, da je to sasvim dovoljno za kontrolu i sprečavanje, ranije registrovanih, zloupotreba. U suprotnome, forsirali su tezu majstori medijske manipulacije, prijetila bi opasnost da udružena opozicija zloupotrebom traženog prava veta zaustavi privredne aktivnosti u Crnoj Gori, nanoseći katastrofalne i nenadoknadive gubitke „regionalnom lideru”.
Šta je to što bi opozicioni kontrolori u preostalim državnim uzdanicama mogli vidjeti i, uz mnogo truda, spriječiti?
„EPCG je izborna baza DPS-a preko koje se u kampanji otpisuju dugovi i oprašta krađa”, ustvrdio je još prije šest godina predsjednik PzP-a Nebojša Medojević, najavljujući krivičnu prijavu protiv „grupe NN osoba iz Vlade, Regulatrone agencije za energetiku (REA) i uprave EPCG za organizovani kriminal”. Vremena su se promijenila, tvrde u EPCG (vidi boks) pa ta kompanija, sve i da hoće ne može manipulisati oprostom dugova i tolerisanjem krađe (nelegalne potrošnje). Međutim, predsjednik Kluba manjinskih akcionara EPCG Vasilije Miličković godinama ukazuje na problematične tokove novca kojima se milioni iz Elektroprivrede odlivaju u nepoznatom pravcu.
Može li se tako pomoći kampanja vladajuće koalicije koja, još od prošlih izbora, ovdašnjoj javnosti duguje objašnjenje za lažno prikazane donatore?
Bude li načina – u volju Srđana Kovačevića, predsjednika Odbora direktora EPCG, ne treba sumnjati. Ili nekome, za potvrdu njegove lojalnosti, treba veći dokaz od onoga što je Kovačević već uradio za braću Đukanović i njihovu Prvu banku?
Smije li se, nakon svega što smo čitali i slušali u aferi Snimak, i pomisliti da će Daliborka Pejović, predsjednica Odbora direktora Montenegro airlinesa i državni sekretar u Ministarstvu održivog razvoja i turizma propustiti priliku da – o državnom trošku – u Crnu Goru doveze i posljednjeg glasača koalicije okupljene oko DPS-a. Makar taj neko bio u Australiji ili na Grenlandu. Glas je glas.
Nevjerne Tome iz nevladinog sektora javljaju kako su u Pošti Crne Gore već počela tradicionalna prebrojavanja naših i njihovih glasača. Sjećate li se legendarnog pisma, sve sa oznakom „strogo povjerljivo” u kome upravnik pošte u Ulici slobode u Podgorici tadašnjem i sadašnjem izvršnom direktoru Milanu Martinoviću referiše da je, sve koristeći „prijateljstva, mrežu partije, pripadnike službe Agencije za javnu bezbjednost” došao do podataka o načinu na koji će glasati svi radnici u pošti jedan, „mada znam i za poštu osam, a i druge, jer godinama sam u sistemu”.
Direktorov povjerljivi obavještajac na kraju pisma utvrđuje vlastitu poziciju: „Pod Vašim rukovodstvom borci za crnogorski put dobili su šansu da sebi krče put u Pošti Crne Gore… Od mene ste napravili poštologa takve klase da ja nemam komentara i načina kako da Vam se odužim”.
Ni u Državnom tužilaštvu ne znaju šta će. Postupak utvrđivanja eventualnih zloupotreba još je u toku, saopštili su iz VDT-a u vrijeme kada je tu instituciju vodio Veselin Vučković. Od tada niko ni ne pita – ima prečih poslova i većih štetočina.
Da bi lakše pratili priču – Kovačević, Martinović i Pejovićeva svoj partijski i profesionalni uspon duguju ministru Branimiru Gvozdenoviću, za koga su radili, ili još rade, tokom njegove, ne previše uspiješne, ali bogate karijere.
Predizborni potencijali Aerodroma i Monteputa kojima u ime Socijaldemokrata Ivana Brajovića i Vujice Lazovića, odnosno Bošnjačke stranke gazduju Milovan Đuričković i Osman Nurković, toliko su poznati da na njih ne treba trošiti riječi.
Dovoljno se prisjetiti kako je i DPS-u, odnosno njima bezrezervno naklonjenoj NVO Crnogorska kulturna mreža (CKM) zasmetalo, pred lokalne izbore u Tivtu 2012, to koliko su se i kako SDP-ovci zapošljavali na tamošnjem aerodromu. Spisak svih članova jedinstvenog SDP-a koji su uhljebljenje našli u ovoj firmi bio bi duži od ovog teksta.
Što novim poslom, što novim asfaltom – makar on trajao samo polugođe – svoje mjesto u animiranju neopredijeljenih glasača tražiće i Monteput. Najavljena gradnja dionice autoputa daće dodatnu težinu njihovoj ponudi.
Konačno, niko ne sumnja da će domovini i svom nekadašnjem studentu i partijskom kolegi, a današnjem poslovnom partneru, znati da pomogne i predsjednik Odbora direktora Plantaža Veselin Vukotić. Makar visokoškolci sa Zavoda za zapošljavanje ponovo, kao u ljeto 2012, brali grožđe i breskve kako bi sticali iskustvo, zaradili 150 eura i stekli uslov za polaganje stručnog ispita!? „Bolje da ovako stiču praksu nego da sjede kod kuće”, odgovorili su iz Plantaža na pitanje nije li to, ipak, predizborna zloupotreba. Znaju oni šta i kako treba.
Možemo li ljetos ponovo pričati i čitati slične priče? Sve zavisi od toga da li će, nakon pregovora sa opozicijom, DPS-olozima iz državnih preduzeća i javnih ustanova ostati dovoljno načina za stare i nove manipulacije. Volje im, znamo, ne manjka.
RAJKO ŠEBEK, DIREKTOR DIREKCIJE ZA ODNOSE SA JAVNOŠĆU EPCG
Nijesmo dio izbornog procesa
Elektroprivreda Crne Gore se ni u jednoj varijanti rasprave političkih predstavnika ne prepozanaje kada je riječ o mogućem uticaju na izborne procese koji se sprovode u našoj državi, kaže za Monitor Rajko Šebek, direktor Direkcije za odnose sa javnošću EPCG. -Ponavljamo da EPCG nije u mogućnosti da bilo kome otpiše dug za utrošenu električnu energiju. Napominjemo da je uvođenjem novih tehničkih rješenja ova vrsta mogućih manipulacija dodatno isključena jer, kao i za eventualna isključenja potrošača, postupak ne zavisi od ljudskog faktora već od nove tehnologije. U slučajevima, kojih je, inače, veoma malo, nakon pravosnažnih sudskih odluka dostavljenih kompaniji, može se vršiti tzv. rasknjižavanje potraživanja, shodno važećim zakonskim propisima, međunarodnim računovodstvenim standardima i, ponavljamo, pravosnažnim sudskim odlukama. Kada je riječ o eventualnim zloupotrebama sistema javnih nabavki u kompaniji, napominjemo da se sve nabavke usluga, radova i opreme sprovode u skladu sa Zakonom koji tretira tu oblast, a transparentno i javno se ti podaci objavljuju na sajtu Uprave za javne nabavke i naše kompanije u dijelu posebno namijenjenom za tu svrhu. Na kraju, treba istaći da EPCG nije nadležna za kreiranje spiskova za subvencioniranja potrošača korisnika socijalno-zaštitnih prava. Naime, naša kompanija dobija spisak od Ministarstva rada i socijalnog staranja i shodno tom spisku sprovodi program subvencioniranja tih potrošača u skladu sa unaprijed definisanim pravilima, zaključuje Šebek.
Treba li proširiti kontrolu
Ako nije bilo velike dileme oko toga da li su se EPCG, Montenegro airlines, Pošta, Plantaže, Monteput i Aaerodromi dosadašnjim radom kvalifikovali da se nađu u predizbornim pregovorima vlasti i opozicije (većina stručnjaka koje smo konsultovali drži da jesu) mišljenja su podijeljenja na pitanju da li je taj spisak trebalo proširiti. Makar za cetinjski Montenegrobonus, Luku Bar, HTP Budvansku rivijeru, Rudnik uglja u Pljevljima… „Ko kontroliše Luku – kontroliše Bar”. Izjavu kojom se kratko i precizno definiše postojeće stanje stvari insajderi iz vrha nekadašnje DPSDP koalicije pripisuju Branimiru Gvozdenoviću, bivšem gradonačelniku Bara, a danas jednom od najdugovječnijih i najpouzdanijih ministara u Vladi Mila Đukanovića. Zapravo, bilo bi krajnje korektno da su se pod kontrolom našla i (para)državna preduzeća koja su, prije nekoliko godina, formalno privatizovana kroz stečaj i bankrot, ali stečajni postupak u njima – iz krajnje nejasnih razloga – zvanično još nije okončan. Tako da novi vlasnici i dalje ubiraju ne male benefite privremenog angažovanja radne snage bez prava na bolovanje, plaćeni odmor, sindikalno organizovanje… Govorimo o Željezari, KAP-u, Boksitima, Duvanskom kombinatu…, odnosno, o stotinama radnika i njihovim porodicama koje će predizborni specijalisti za ubjeđivanje bez mnogo truda uvjeriti kako samo glas za vlast ostavlja kakvu takvu nadu u nastavak radnog angažmana kojim se prehranjuje porodica. U suprotnom, proći će kao oni radnici iz rudnika Šuplja stijena u Pljevljima kojima je otkaz dao, zvuči li vam poznato ime – Veselin Pejović, novi (privilegovani) vlasnik preostale imovine Kombinata aluminijuma i Rudnika boksita.
Zoran RADULOVIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice
ANKETA4 sedmice