Stočari, odavno navikli da ne očekuju previše, u nekim mjestima se sami organizuju i popravljaju puteve, dok će neki i ove godine do koliba sa stokom mnogo dužim zaobilaznicama.
Prije nekoliko godina, zbog loših puteva, do Lukavice, katuna kod Kapetnovog jezera, neki stočari bili su primorani da iz Veljeg Dubokog u Rovcima sa stokom idu preko Nikšića. To se, kažu, ovog ljeta neće ponoviti, ali samo zbog činjenice da je bila blaga zima, pa su i lokalne saobraćajnice pretrpjele manje štete. Ukoliko, ipak, ne bude tako, ostaje im varijanta od nekoliko desetina kilometara do koliba. Neki od planinskih puteva na sjeveru, ironično kažu poljoprivrednici: ,,Isti su kao što ih je kralj Nikola ostavio”. Na onima koji se popravljaju, već naredne sezone pojave se isti problemi. Radovi se izvode površno i nekvaliteno, dugoročna rješenja se ne traže zbog nedostatka novca.
Na području kolašinske opštine, priznaju u izvršnoj vlasti, tokom minulih mjeseci malo je uloženo u putnu infrastrukturu, a nema izgleda da će značajnijih popravki biti ni u narednom periodu. Na području te opštine je oko 287 kilometara lokalnih i oko 240 nekategorisanih puteva, a svega 68,7 kilometara seoskih sabraćajnica je asfaltirano. Na većini tih puteva česta su klizišta, a bujice ponekad ponesu i po nekoliko stotina metara makadama. Za tako dugačku putnu mrežu budžetom za ovu godinu predviđeno je svega 10.000 eura. Više od toga nije bilo moguće, tvrde opštinski rukovodioci, a poljoprivrednici odgovaraju da bi ozbiljnija rekonstukcija samo jednog pravca do katuna na Sinjavini ,,pojela” mnogo veći iznos.
Izdig na planine veliki je trošak za stočare i samo djelimično se nadoknađuje sredstvima resornog Ministrastva.
,,Svjesni smo da većina tih puteva zahtijeva hitne i ozbiljne radove, ali nema novca da se ispravi višegodišnja nebriga. Ono što možemo da učinimo je da kada se mještani sami organizuju, pomognemo bilo da je riječ o angažovanju mehanizacije ili manjim novčanim iznosima”, kažu u kolašinskoj Opštini, podsjećajući da su još u fazi konsolidacije lokalnih finansija.
Kolašinska stočarka Svetlana Milošević kaže da je zadovoljna jer do koliba gdje ona izdiže postoji put. Do mnogih katuna, podsjeća, može se samo pješke. Skoro je 13 kilometara makadama od magistrale Kolašin – Mojkovac do Sinjavine. Put, kaže Svetlana, s velikim naporima održavaju mještani.
,,Valjda smo navikli da se uzdamo samo u svoj novac i svoju snagu, pa i ne kritikujemo mnogo. Svakodnevno slušamo o lošoj finansijskoj situaciji u Opštini, pa se ustručavamo i da tražimo. Do katuna su mještani nekoliko puta popravljali put, što sami ručno, što skupljajući novac za angažovanje mehanizacije. Ranije je dva puta lokalna uprava na jednom dijelu pomogla. Do koliba se i dalje može samo terenskim vozilima”, kaže ona.
Put do sinjavinskih katuna vrlo je problematičan zbog brojnih odrona i neregulisanog izlivanja vrela i izvora, pa često obilnija kiša uništi rezultate napornog rada poljoprivrednika. Regulisanje te saobraćajnice, kažu stočari, pored toga što bi im olakšalo svakodnevicu i smanjilo troškove, otvorilo bi tu planinu i za turiste.
Na području Mojkovca je oko 72 kilometra lokalnih i čak oko 370 kilometara nekategorisnih puteva, u koje spadaju i oni prema Bjelasici, Sinjavini i Prošćenskim paninama. Manje od 45 kilometara je asfaltirano, preko 210 kilometara su zemljani putevi, a ostalo makadam.
,,Za održavanje svih tih puteve izdvaja se oko 20.000 eura. Naravno, samo jedan dio predviđen je za održavanje onih do katuna. U okviru tih sredstava trudimo se da uradimo koliko možemo, a putevi se održavaju mehanizacijom, kojom raspolaže Opština i u skladu s ugovrima koje potpisujemo s preduzetnicima”, kaže sekretar za urbanizam Jović Marković.
I pored toga, nekolicina mojkovačkih stočara tvrdi da im je, uz nedostatak struje, na katunima najproblematičnija putna infrastruktura i da ih to mnogo košta. Zato se svake godine smanjuje broj stočara.
U beranskoj opštini mještani nekoliko sela muku muče i s dodatnim problemom, puteve im, kažu, uništavaju koncesionari šuma. Iz lokalne vlasti obećavaju da će uskoro biti bolje. Prema riječima Mira Vešovića, direktora Agencije za investicije i razvoj, na sastancima Uprave za šume i opštinskih prestavnika dogovoreno je da se ubuduće i koncesionari uključe u održavanje puteva koje koriste. Lokalna uprava će, takođe, kaže on, izdvajati sve više novca za putnu mrežu k planinama.
,,Četiri puta prema katunima već su popravljena opštinskim novcem. Putevi prema Kojanovcu, Reljinama i Smiljevici već su u solidnom stanju. Koristićemo i mehnizaciju mašinskog prstena kako bi osposobili neke puteve. Naravno, ima još mnogo puteva prema katunima, koji su višegodišnjom nebrigom naših prethodnika na vlasti zapušteni i u koje se decenijama nije ulagalo”, tvrdi Vešović.
Malobrojni stočari iz žabljačkih sela, koji ljeti izdižu na katune, imaju iste probleme. U malo boljoj poziciji su oni iz Dobrog dola, zbog regionalnog puta Žabljak-Trsa, ostali do koliba moraju makadamom.
Dragan Simićević je ljeti na Gomilama u Šarancima. Čeka, kaže, da se s puteva otopi snijeg, pa da vidi šta će ga dočekati kad krene put planine.
,,Mada je, nažalost, sve manje ljudi na katunima ljeti, ipak, smatram da bi u puteve tebalo više i kvalitenije ulagati. Do Gomila je dva kilometra puta popravljeno, ali je ostalo još toliko jako neuslovnog makadama. Dalji katuni na Sinjavini su u još lošijoj poziciji. Tako je godinama”, kaže on.
Prava je šteta, smatra Simićević, što putna mreža nije kvalitenija prema Zabojskom jezeru na Sinjavini. To bi, kaže žabljački stočar, mogla biti vrlo kvalitetna turistička destinacija, a turisti bi oživjeli taj kraj.
Uz lošu putnu infrastrukturu, na mnogim katunima stočare će ovog ljeta dočekati i manjak vode. Tek rijetki će imati solarne panele. Kažu da odluka da se od stočarstva živi podrazumijeva i hrabrost i rizik, a da nadležni malo čine da im olakšaju.
,,Život na katunima je kao prije 100 ili 200 godina i malo što se pomijenilo. To što se promijenilo treba skupo platiti. Iako je Vranjak katun s najboljim putem, dosta vode i paše, skoro da se ne isplati ovo raditi. Mogu misliti kako je onima koji nemaju niti puta niti vode”, kaže porodica Vuković, koja će uskoro iz Kolašina preseliti u kolibu na Bjelasici i tamo ostati do prvog snijega.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ