Savremena medicina tako brzo napreduje da ljekari, ali i ostalo medicinsko osoblje, sa znanjem stečenim na fakultetima i specijalizacijama ne mogu da prate ta dostignuća bez stalnog usavršavanja na kongresima, seminarima, simpozijumima i drugim oblicima edukacije. Ipak, bez obzira na izuzetni značaj kontinuiranog edukovanja zdravstvenog kadra, tek je 1. februara ove godine prvi put u Crnoj Gori pokrenut sveobuhvatan program edukacije, koji uključuje ljekare, stomatologe, medicinske sestre i tehničare.
Edukacija nije više fokusirana na nekoliko bolnica, najvećim dijelom na Klinički centar Crne Gore, nego se težište stavlja na organizovanje različitih vidova edukacije u Crnoj Gori dolaskom stranih predavača ili angažovanjem stručnjaka iz Crne Gore, izjavio je nedavno koordinator programa dr Elvir Zvrko.
Nakon toga ljekar dobija sertifikat na osnovu kojeg može da ostvari određeni broj bodova, a svaki ljekar je obavezan da tokom sedam godina skupi, u okviru različitih vidova edukacije, 120 bodova kako bi mogao da kod Ljekarske komore ili dobije ili obnovi licencu.
Više ni zakonski nije moguće završiti fakultet, dobiti diplomu i raditi, a ne pohađati nijedan seminar do kraja radne karijere, objasnio je Zvrko.
“Ministarstvo zdravlja je prvi put ove godine odvojilo oko 700 000 eura za kontinuiranu medicinsku edukaciju. Ona podrazumijeva da se u svim zdravstvenim ustanovama ili prostorima za predavanja održe iz raznih oblasti predavanja kako bi ljekari pratili najnovija dostignuća i bili informisani o novinama iz medicine. Plan je napravljen na početku godine, podijeljen ustanovama i realizuje se sa predavačima uglavnom iz KBC Podgorica”, kaže za Monitor dr Ljiljana Pavićević, kardiolog iz KBC-a.
Drugi vid edukacije, kaže dr Pavićević, je praćenje simpozijuma, work shopova i kongresa u inostranstvu, bilo kao pasivni – da se slušaju predavanja, ili aktivni učesnik ukoliko imate prijavljen i prihvaćen rad.
“Na taj oblik edukacije ide se uglavnom preko farmaceutskih kuća, koje učesnicima obezbijede sve – smješaj, kotizaciju i put. Dnevnice bi trebalo da obezbijedi ustanova, ali one obično nemaju sredstava za to. Broj učesnika je mali, jer je u posljednje vrijeme zbog ekonomske krize sve manje farmaceutskih kuća koje šalju ljekare na kongrese”, objašnjava dr Pavićević.
Kako ljekari stižu do seminara i simpozijuma?
Ljekar na seminare u zemlji i inostranstvu odlazi sa željom da se edukuje, piše stručni rad mjesecima ranije, dobije potvrdu da je rad prihvaćen i zakazan termin u određenom hotelu, sa visinom kotizacije, a onda nastaju prave muke, prenosi nam jedan ljekar svoje i iskustva nekoliko kolega.
Ni Klinički centar ni Dom zdravlja neće ili ne mogu da ljekarima plate troškove puta, smještaj i dnevnice, kaže on. Ljekari specijalisti, koji treba da prikažu svoj rad, sa platom od 650-800 eura, ne mogu da pođu ni do Kolašina a kamoli u Barselonu ili Beč, pa traže sponzore iz farmaceutskih kuća uz neizvjesno moljakanje. Za put i kotizaciju sakupe najčešće za drugorazredni smještaj, daleko od mjesta gdje se seminar održava. Uz to, treba da nađu zamjenu dok su na putu, a dani provedeni na putu i seminaru odbijaju im se od odmora, jer ni Dom zdravlja ni KBC ne stoje iza njih.
Povratkom na svoja radna mjesta nastaju novi problemi – kako opravdati dobijeni novac od farmaceutskih kuća? Zato su se one same pobrinule, kaže naš sagovornik. Dešava se da njihovi predstavnici ljekare koje su sponzorisali posjete u ordinacijama, daju im spisak ljekova koje treba da predlažu pacijentima, kao što su veoma skupe pumpe za bronhitis, kapi za nos, adaptirano mlijeko za bebe…
“Zašto ovaj dugometražni put? Zar ni Ministarstvo zdravlja ni matične zdravstvene kuće ne žele ljekare koji ulažu sopstveni novac u svoje znanje i koji žele da to znanje stalno osavremenjavaju”, pita se jedan naš sagovornik.
Drugi naš sagovornik, koji iz svog džepa godinama plaća odlazak na brojne simpozijume, a platio je čak i subspecijalizaciju, tvrdi da na stručno ustavršavanje izvan Crne Gore bez problema mogu da idu samo oni koji su “prikačeni za DPS”. Po njegovim riječima, ukoliko niste miljenik Đukanovićeve partije možete biti Kristijan Barnard ili De Bejki niko vas neće ni za šta konsultovati.
Ovakvih problema nemaju, na primjer, sudije i tužioci. Na usavršavanje u zemlji i inostranstvu idu o trošku poreskih obveznika. U Austriju, Mađarsku, Albaniju… Ili u crnogorske hotele kao što su Splendid, Avala, Bjanka, Maestral. Vesna Medenica je prošle godine išla u Indiju na skup zdravstvenih radnika i to sa vozačem.
Ljiljana Pavićević kaže da je ranije bilo zloupotreba od strane kolega koji su na kongrese vodili članove familija, ali to nisu plaćali sopstvenim sredstvima.
“Tome se stalo na put direktnom kontrolom menadžmenta farmaceutskih kuća. U narednom periodu potrebno je napraviti plan sa imenima onih koji idu na takve edukacije kako godinama ne bi išli isti ljudi, a drugima nije ni ponuđeno da idu. Nadam se da će ubuduće veći broj kolega moći da pohađa razne oblike edukacije, jer se samo na taj način prikupljaju poeni za produženje licence za rad”, kaže dr Pavićević.
O usavršavanju medicinara, razgovarali smo sa još nekoliko bivših i sadašnjih ljekara Kliničko-bolničkog centra. Svi se, naravno, slažu da bez kontinuiranog usavršavanja nema kvalitetnog medicinskog kadra, posebno ljekara, ali svi poručuju da za to startna pozicija treba da budu Beograd, Sarajevo, Zagreb, Ljubljana i referentne klinike u drugim svjetskim centrima. Ono što se može čuti i ranije i sada na predavanjima u Podgorici, tvrde oni, može se uglavnom naći na internetu i zato – “na simpozijume što dalje odavde”.
“Stručno usavršavanje se ne može obavljati u KBC-u, jer za to nema uslova, nego Ministarstvo zdravlja i Fond zdravstva treba da izdvoje sredstva za stručno usavršavanje u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, u poznatim evropskim i svjetskim klinikama. A kako medicina napreduje, ilustrativan je i podatak da smo nekad u Kliničkom centru jmali samo rentgen, a sada ultrazvuk, skener i magnetnu rezonancu”, kaže, u razgovoru za Monitor, dr Ivo Đurišić, bivši direktor Doma zdravlja Podgorica.
Đurišić ovako objašnjava zašto ne postoje uslovi za usavršavanje ljekara u Podgorici: “Medicinski insititut kao dio Medicinskog zavoda (naučno-istraživačke jedinice) predložio je 1975. godine Savjetu i Upravnom odboru Medicinskog zavoda (Đurišić je bio predsjenik Upravnog odbora i član Savjeta) da se otvori Medicinski fakultet u Titogradu. Svi su bili za, samo ja protiv. Zašto? Zato što su elementarni uslovi za to kadar, oprema i prostor, plus leševi za obuku. A mi nismo imali ni kadar, ni prostor, a o opremi da i ne govorim. Tada su primarijuse unapređivali u profesore, eventualno u docente. Da sam bio u pravu pokazala se prve godine rada Medicinskog fakulteta. Studenti anatomije imali su na raspolaganju samo jedan leš, a u Sarajevu, na primjer, četrdeset. Studentima prve, druge i treće godine predavali su viđeniji doktori iz KBC-a. Oni su postali profesori, ali fakultet nije priznat nigdje u inostranstvu. Medicinski fakultet je, u stvari, brat Univerziteta Donja Gorica”.
Đurišić podsjeća da je Dom zdravlja Podgorica 2004. godine sa Svjetskom bankom sklopio ugovor da Svjetska banka odobri kredit od sedam i po miliona eura za program izabrani ljekar, a od toga 900 hiljada za stručno usavršavanje.
“Kako je taj novac i na što potrošen nije mi poznato. No, iz tog vremena ostala je za pamćenje rečenica – dabogda današnje doktore liječili njihovi studenti. I zato, ma koliko iz budžeta izdvojeno za stručno uavršavanje uvijek će to biti malo. Nedavno je ministar zdravlja Budimir Šegrt rekao da mu je dosta pet miliona eura za zdravstvo iako je Vlada bila predložila da se izdvoji iz budžeta petnaest miliona”, kaže Đurišić.
Ministar je takvu računicu izgleda izveo na osnovu troškovnika “nepodobnih ljekara” koji svoje usavršavanje plaćaju iz sopstvenog džepa. Ili moljakaju sponozore da im nešto udijele.
Veseljko KOPRIVICA
DANAS, SJUTRA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
OKO NAS4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice