Povežite se sa nama

OKO NAS

KAKO SE ŠTITE LOVIŠTA NA SJEVERU: Krivolov – unosan biznis

Objavljeno prije

na

Tokom tri i po mjeseca, samo na području kolašinske opštine, ubijene su dvije životinje koje su zaštićene zakonom. Dok u lovačkim društvima tvrde da dobro čuvaju lovišta, ekolozi nastoje da afirmišu ideju o neophodnosti privremenog moratorijuma na lov. I jedni i drugi znaju da je krivolov odavno organizovan i unosan biznis

Policija je, kažu nezvanično u kolašinskom Odjeljenju bezbjednosti (OB), na tragu da otkrije ko je, minulog vikenda, ranio srnu u blizini Međuriječja. Odstrijeljena srna je uprkos tome što su je prolaznici, koji su je našli na magistrali, dovezli do veterinara u Podgorici, uginula. Sredinom novembra u Nacionalnom parku (NP) Biogradska gora ubijen je jelen. Policija je u tom slučaju pokazala efikasnost, pa su počinioci ubrzo otkriveni i procesuirani. Odstrjel te dvije zakonom zaštićene vrste životinja izazavao je pažnju javnosti, ali sagovornici Monitora strahuju da se za mnoge učinke krivolovaca nikad ne sazna.

„Zaista smo maksimalnu pažnju posvetili otkrivanju počinilaca krivolova u NP, i ranije i sada kada je ranjena srna. Na tragu smo da uskoro otkrijemo počinoce u tom slučaju i javnost će ubrzo biti obaviještena o tome”, kažu nezvanično u NP.

Ne kriju da su prilikom identifikacije grupe krivolovaca iz Berana, koji su odstrijelili jelena u NP, imali mnogo opstrukcija. Opstrukcije su, kažu, uglavnom, dio svake istrage koja se odnosi na krivolov. U policiji objašnjavaju da je riječ o organizovanim, iskusnim grupama, koje se na razne načine dovijaju da izbjegnu i lovočuvare i policiju.

Postojeći sistem kontrole lova u Crnoj Gori ne funkcioniše, ocjenjuje novinar Vuk Vujisić za Monitor.  On kaže da je krivolov postao „unosan biznis”.

„Kao novinar istražujem krivolov u Crnoj Gori i moram istaći da se tu radi o organizovanom kriminalu, jer cijela jedna mreža ljudi učestvuje u toj krivičnoj aktivnosti. Ne radi se tu samo o pojedinačnim slučajevima, već je lov zaštićenih vrsta i onog što je zabranjeno postao egzotični unosni biznis. Na nekoliko mjesta u Crnoj Gori možete u restoranima jesti srnetinu ili meso drugih zaštićenih vrsta. Problem je što se na taj oblik očigledno organizovanog  kriminala ovdje, nažalost,  ne gleda kao na nešto strašno, već kao na prekršaj“, kaže on.

Sistem (samo)kontrole u lovačkim društvima, tvrdi Vujisić, takođe, ne postoji. Lovačka društva, pokazalo se, objašnjava on, ne uspijevaju na adekvatan način da zaštite lovišta ni od svojih članova ni od drugih. Među lovcima su često, kaže sagvornik Monitora, „pripadnici službi”. Vujisić ocjenjuje da „strastveni lovci ne mogu adekvatno čuvati lovišta”.

„Mnogi ljudi u Crnoj Gori imaju problem sa grupama lovaca, koje su postale toliko moćne da maltretiraju seljane i stočare. Imaju vrlo često zaštitu policije, jer, po nekom običaju, u svakom društvu ima i pripadnika službi i nekog ko će „čuvati leđa“ ljudima iz tih grupa. Kako ne bismo više gledali ubijene trudne srne, sove, vidre, orlove i ostale zaštićene vrste, mora se uspostaviti novi sistem kontrole lova. To treba da radi država i oni ljudi kojima je zakon preči od lovačke strasti i zarade od tog egzotičnog biznisa”, objašnjava Vujisić.

On upozorava na još jedan problem u lovištima. Uzgajanje divljih svinja i njihovo nekontrolisano razmnožavanje zarad treniranja lovačkih pasa, tvrdi Vujisić, „dovelo je do narušavanja balansa u .prirodi”. Nekontrolisano razmnožavanje divljih svinja, siguran je on, dovodi na teren i brojnije grupe krivolovaca. Vujisić je među onima čiji je stav da bi lov na određeni period trebalo zabraniti.

„Država mora pokazati snagu i volju da se izbori sa tom vrstom organizovanog  kriminala  i negativnom pojavom,  dok još nije kasno. Oni koji su do sada vodili sektor zadužen za lov moraju biti smijenjeni. Rendžerska služba i pojačana kontrola, kao i strože kazne bile bi rješenje, a do  tada bi trebalo na kraći period zaustaviti lov”, zaključuje on.

Međutim, u kolašinskom Lovačkom društvu Rovca tvrde da su rijetki registrovani lovci koji krivolove. Miličko Bulatović, predsjednik tog društva, koje je zaduženo za čuvanje i dijela opštine gdje je nađena ranjena srna, kaže da lovačka društva obavljaju stalan nadzor i kontrolu nad lovištima.

„Bez obzira na sve mjere koje se preduzimaju, dolazi do neželjenih pojava. Vrlo je bitna saradnja sa policijom i tužilaštvom kada je krivolov u pitanju. Bez njihove pomoći društva su nemoćna da suzbiju krivolov. Sa sigurnošću mogu potvrditi da je krivolov u našim lovištima sveden na najmanju moguću mjeru, ali, svakako, dešavaju se pojedinačni slučajevi. To je naročito evidentno u pograničnim djelovima lovišta”, kaže Bulatović za Monitor.

Lovište Rovca, tvrdi on, ima veliki problem sa lovcima iz susjednih opština – Podgorice, Nikšića i Danilovgrada. Teren je, objašnjava Bulatović, vrlo teško iskontrolisati od neželjenih upada. Nekoliko puta su, tvrdi on, tražili podršku od resornog ministarstva kako bi se uspostavio red u tim pograničnim djelovima.

„Krivolovci se kreću vrlo organizovano i uglavnom upadaju na prostore gdje ima više divljači, u rezervate i zabrane. Opremljeni su terencima, sofisticiranom nišanskom optikom, kamerama, radio stanicama… Najviše se krivolov dešava upravo u periodima kada je zabran lova,  jer u tom periodu lovci nijesu na terenu. Bez obzira na pojedinačne slučajeve, možemo sa sigurnošću reći da je krivolov sveden na najmanju moguću mjeru upravo zahvaljujući dobroj organizaciji lovačkih društava”, kaže on.

Lov plemenite divljači, u okviru granica lovišta, objašnjava Bulatović, svodi se samo na organizovani lov na srndaća. To se, navodno, kako kaže sagvornik Monitora, dešava u junu ili julu i dozvoljeno je odstrijeliti jednu do dvije životinje. No, ni tada, tvrdi on, lovci ne smiju pojedinačno da idu na teren.

„Sada, na primjer, lov je potpuno zabranjen na sve vrste životnja. Doskora je bio dozvoljen organizovan lov u lovištu na lisicu. Tokom dva ljetnja mjeseca praktikuje se takozvani organizovani lov na srndaća. Broj srdnaća koji se ubiju nijedne godine ne prelazi dva. Naravno, podrazumijevana je zabrana lova na zakonom zaštićene vrste“, tvrdi predsjednik LD Rovca.

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede prije nekoliko mjeseci dalo je negativno mišljenje na zahtjev za pokretanje peticije putem koje bi se građani izjasnili o uvođenju privremenog moratorijuma na lov.

Uvođenje moratorijuma na lov, osim Centra za istraživanje ptica (CZIP), NVO koja je formalno predala zahtjev za peticiju, tražila je još 61 organizacija, među kojima Green Home i Parkovi Dinarida.

Pored toga, ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja Aleksandar Stijović izjavio je da se ne zalaže za zabranu lova. Umjesto toga, predložio je alternativne mjere za koje nije potreban moratorijum, poput povećanja broja inspektora na terenu, praćenja upotrebe lovačkih pasa, povećanja kaznenih naknada i sveukupnih kampanja podizanja svijesti.

                                                                                                                        Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo