Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KAKO SE GAZDUJE IMOVINOM DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Igranje milionima

Objavljeno prije

na

Usvoji li Skupština akcionara EPCG prijedlog Odbora direktora., 50 miliona eura postaće gorivo za vjetroelektrane o kojima u toj kompaniji sve glasnije maštaju

 

Jedni izgube milion, drugi deset, treći pedeset. A svi su „u plusu“,  ponosni na svoja poslovna dostignuća. I adekvatno nagrađeni od strane većinskog vlasnika.  Države.

Može vama izgledati kako je ovdje sve jedno te isto, ali vremena su se ozbiljno promijenila. Prije trideset  i nešto godina ovu zemlju su, doduše u drugim – poprilično većim – gabaritima, raspoznavali i po opšteprihvaćenoj mantri samoupravnog socijalizma: ne mogu me malo platiti koliko ja mogu malo raditi.

Onda smo dobili, redom: antibirokratsku revoluciju, burazersku privatizaciju i tajkunski kapitalizam.

Sve skupa, to nam je donijelo i novu poslovno-životnu filozofiju vladajuće elite. Mada to više nijesu radnici, seljaci i poštena inteligencija.  Iako ponekad liče. Uglavnom, njih koliko god da platimo, a plaćamo ih dobro, ne možemo platiti onoliko mnogo koliko oni mogu napraviti štete. I prave je.

Kao što smo u Monitoru već najavili , koji broj unazad, manjinski akcionari Plantaža podnijeli su Privrednom sudu tužbu zahtijevajući poništenje odluka donijetih na ljetošnjoj Skupštini akcionara, održanoj u Šipčaniku.

Kao jedan od razloga za taj zahtjev navodi se i to što manjinskim akcionarima do održavanja Skupštine ( pa čak ni tokom nje) nije bio dostupan izvještaj revizora o reviziji finansijskih izvještaja za 2018.godinu, iako zakon nalaže da taj dokument bude javan i dostupan akcionarima najmanje 30 dana prije održavanja Skupštine.

Umjesto toga, manjinskim akcionarima Plantaža je na samoj Skupštini  dostavljen skraćeni revizorski izvještaj, na svega tri stranice, odnosno, samo mišljenje revizora bez finansijskih iskaza i napomena.

„Obzirom da je tužiocu povrijeđeno pravo da bude informisan o poslovanju društva, budući da mu nije bio dostupan revizorski izvještaj, to isti nije bio u mogućnosti da na bazi valjanih finansijskih pokazatelja glasa o tački 3. dnevnog reda (odluka o isplati dividende)“, navodi su u tužbi nezadovoljnog akcionara. U njoj se podsjeća na član 63 Zakona o privrednim društvima (ZOPD) koji propisuje da će akcionarsko društvo isplatiti dividendu „samo ako neto vrijednost aktive nije manja od vrijednosti osnivačkog kapitala i pod uslovom da isplata dividende neće smanjiti neto vrijednost imovine ispod osnivačkog kapitala“. I otud je  jasno, navodi su u tužbi u koju je Monitor imao uvid, da je tužilac morao biti upoznat sa revizorskim izvještajem kako bi mogao glasati o predloženoj odluci o isplati dividende.

„Jasno je da povreda ovog prava predstavlja osnov za prekršajnu odgovornost uprave društva, kao i osnov za poništenje odluka skupštine akcionara“, navedeno je u tužbi predatoj Privrednom sudu krajem jula.

U međuvremenu je stigla vijest da gubitak Plantaža za prvih šest mjeseci ove godine iznosi 4,3 miliona aura. I da je za nekih 1,12 miliona (ili 35 odsto) veći nego u istom periodu prošle godine.

Uprava tvrdi da je lošiji finansijski rezultat posljedica povećanog obima posla i  vremenskih neprilika. Njihovi oponenti iz reda manjinskih akcionara, sa druge strane, kao glavne krivce vide – upravu. Tako je i Valerija Saveljić, bivša finansijska direktorka Plantaža, Vijestima kazala da je „očigledno ponovo namještanje poslovnog rezultata za više od 1,1 milion eura. Da nije tako, ovaj pologudišnji gubitak bi iznosio 5,5 miliona i bio bi najgori poslovni rezultat u istoriji Plantaža”.

Kako na zemlji, tako i u vazduhu – problemi se samo gomilaju.

Gubitak Montenegro airlinesa (MNA) u 2017. godini nije 4,5 miliona, kao što je to tvrdila njegova uprava, nego skoro 16 miliona eura, obznanili su iz Fidelity consultinga pozivajući se na podatke iz revizorskog izvještaja koji je radila  Ernst & Young Montenegro. Inače, Vlada podatke o poslovnim (ne)uspjesima MNA krije od poreskih obveznika koji te gubitke peglaju kao najveću vojnu tajnu.

„Procjenjivač je pregledao osnovna sredstava nacionalnog avio prevoznika i umanjio ih za čak 9,2 miliona eura, sa 31,3 na 22,5 miliona eura. Preciznije, umanjena je vrijednost opreme za 8.774.630 eura kao i građevinskih objekata za 469.854 eura; umanjena je vrijednost osnovnih sredstava za čak oko 30 odsto“, navodi se u tekstu objavljenom na sajtu Miloša Vukovića Finomen.me. 

Bilo bi dobro da odbor direktora Montenegro airlinesa, umjesto što zatrpava javni prostor infomacijama o najboljem rezultatu poslovanja, iako zapravo redovno ostvaruju gubitak, objavi ovu procjenu, kako bi znali o kojim tačno greškama se radi, kao i koja je to oprema precijenjena za preko osam miliona eura, navodi se u citiranom tekstu pod nasovom (Re)procjena. „Valjalo bi da to saznamo obzirom na veličinu greške kao i na činjenicu da ovu kompaniju uredno decenijama unazad finansiraju svi građani naše države Crne Gore, a poslednjih godina, prema priznanju nadležnih institucija, i potpuno nezakonito“.

Poslije Plantaža i Montenegro airlinesa – slijedeći gradaciju loši, gori, najgori – stižemo i do Elektroprivrede Crne Gore.

Redovna Skupština akcionara najvećeg i najbogatijeg privrednog društva u većinskom vlasništvu države Crne Gore zakazana je za 30. avgust. Moglo bi se sada raspravljati na temu da li je zakazivanje Skupštine za poslednji radni dan u osmom mjesecu u godini u skladu sa normama Zakona o privrednim društvima koje propisuju da „Odbor direktora saziva redovnu godišnju skupštinu akcionara u roku od tri mjeseca nakon završetka svake finansijske godine…“ , ali je to u ovom slučaju možda i najmanji problem.

U nekim redovnim okolnostima pažnju bi privukla treća tačka dnevnog reda, prijedlog odluke da se prošlogodišnja dobit kompanije u neto iznosu od 44,1 miliona eura ne dijeli akcionarima kroz dividendu, već da se sva „usmjerava na neraspoređenu dobit Društva“.

Nema sumnje da će se o toj škrtosti govoriti i na predstojećoj Skupštini. Tim prije što je ista uprava EPCG prošle godine, demonstrirajući zapanjujuću širokogrudost, ispucala 150-200 miliona na isplatu dividende, otkup sopstvenih akcija od italijanske A2A, kupovinu većinskog paketa akcija Rudnika uglja u stečaju od privilegovanih akcionara : A2A, Aca Đukanovića i Vlade (državne akcije).

I tada će, valjda,  biti jasnije da li je odluka da se prošlogodišnji profit ostavi u preduzeću kao neraspoređena dobit, najava kursa štednje ili prvi znak dolazeće nemaštine.  Do tada neophodno je makar u nekoliko redaka pomenuti odluke pripremljene za dolazeću Skupštinu u tačkama 5, 6 i 14 ponuđenog dnevnog reda.

Pod naslovom Odluka o poništenju sopstvenih akcija, Odbor direktora EPCG predvođen predsjednikom Đokom Krivokapićem, od akcionara traži saglasnost da baci, zapali ili potopi  akcije preduzeća koje je EPCG u septembru prošle godine platila preko 50 miliona eura.

Riječ je o 13 miliona i 50 hiljada akcija EPCG koje je Elektroprivreda, po nalogu većinskog vlasnika – Vlade Crne Gore – u septembru prošle godine kupila od A2A. U blok trgovini, po cijeni većoj od važeće na tržištu ali i bitno manjoj od nominalne i one po kojoj su Italijani 2009. kupovali iste akcije (8,3 eura).

Zakon nalaže da se te akcije prodaju („otuđe“) u roku od godinu dana. Ili bace („ponište“) i izbrišu iz bilansa, ukoliko otuđenje ne uspije. Odbor EPCG , međutim, nije uradio ništa kako bi makar pokušao da akcije plaćene više od 50 miliona stvarnog novca proda ili barem pokloni/podijeli. Recimo urednim platišama, manjinskim akcionarima, glasačima DPS-a ili nekoj drugoj interesnoj grupi…

Ovako će 50 miliona eura postati gorivo za vjetroelektrane o kojima u EPCG sve glasnije maštaju. Da nije riječ o fiktivnom novcu i poslu svjedoči i sledeća tačka dnevnog reda Skupštine – Odluka o smanjenju osnovnog kapitala EPCG po osnovu poništenja sopstvenih akcija.

Iz tog prijedloga saznajemo da će osnovni kapital EPCG biti umanjen za 85,4 miliona eura (nominalna vrijednost otpisanih akcija). A to je deset odsto sadašnje vrijednosti kompanije. „Promjena će se knjižiti tek nakon što Komisija za tržište kapitala odobri ovu Odluku i nakon što se registruju u Centralnom registru privrednih subjekata odgovarajuće Izmjene Statuta EPCG“, stoji u ponuđenom obrazloženju odluke.

Ni tu nije kraj. Pošto će se bacanje novca u vjetar nastaviti. Uprava EPCG, naime, od svojih akcionara traži saglasnost da, u skladu sa dogovorom Vlade i A2A, nastavi kupovinu akcija koje su u vlasništvu Italijana. Prema tom planu ove godine kupujemo više akcija (15,6 miliona) po većoj cijeni (4,48 spram prošlogodišnjih 3,96 za akciju). Tako će EPCG potrošiti više od 70 miliona.

Zašto su italijanske akcije ove godine skuplje to možda znaju Milo Đukanović, Vujica Lazović i Branimir Gvozdenović. A možda ih i nije briga za te detalje. I onako će i one biti poništene naredne godine. Na novoj Skupštini akcionara. Koji minut prije nego su osvoji odluka o kupovini trećeg paketa akcija od A2A. Pošto se Vladina ne poriče.

I da se vratimo na početak priče o novim pravilima funkcionisanja elite na državnim jaslama. Verica Maraš, izvršna direktorica Plantaža prijavila je prošlogodišnju neto platu u iznosu  5.167 eura.  Izvršni direktor MNA Živko Banjević je prošle godine imao platu nešto manju od 3.600 eura mjesečno. Plus nekih 1,9 hiljada eura „dodatka“ koje je dobio za jul, avgust i spetembar.  Đoko Krivokapić, predsjednik Odbora direktora EPCG prijavio je zaradu koja se kretala u rasponu od 3.100 do 3.800 eura mjesečno. Plus 15 hiljada eura godišnjeg prihoda po osnovu članstva u drugim upravnim odborima.

Nije malo. A, opet, šteta je mnogo veća od zarade.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVA HAPŠENJA ZBOG ŠVERCA CIGARETA: Pao i drugi vlasnik Tehnomaxa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Specijalno policijsko odjeljenje lišilo je slobode vlasnika crnogorske kompanije „Tehnomax“ Veska Petranovića i članove njegove navodne kriminalne grupe, među kojima i tri policajca

 

 

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) zadalo je prošle sedmice još jedan udarac organizovanom švercu cigareta u Crnoj Gori. Pao je cijeli švercerski klan, okupljen oko crnogorske firme Tehnomax.

Crna Gora zvanično je prepoznata kao ruta za šverc cigareta ka Evropskoj uniji još otkad su današnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i nekadašnji predsjednik Momir Bulatović 1998. godine o švercu cigareta raspravljali u predsjedničkoj debati na državnoj televiziji.

Međunarodna organizacija “Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala” – mreža više od 300 nezavisnih svjetskih i regionalnih eksperata koji se bave ljudskim pravima, demokratijom, upravom i temom razvoja, tvrde da je šverc cigareta glavni oblik organizovanog kriminala na Balkanu, a njegovo središte je Crna Gora. U svom izvještaju su naveli da je Bar poznat kao žarište šverca cigareta, odnosno da inostrane marke navodno stižu preko Bara za reeksport, dok se cigarete proizvedene u Crnoj Gori transportuju iz tog lučkog grada.

Specijalno državno tužilaštvo počelo je da istražuje švercerske rute još krajem 2022. kada je Specijalno policijsko odjeljenje (SPO) iz Luke Bar oduzelo svu dokumentaciju o ulasku i izlasku brodova tokom 2018., 2019., 2020. i 2021. godine, jer su, kako tvrde, cigarete dopremane kontejnerima na crnogorsku obalu, zapravo završavale u rukama švercera. Tužilaštvo vjeruje da je ovim švercerskim poslom, koji je godinama u nekoliko krakova i na više nivoa funkcionisao preko Slobodne zone Luke Bar, država Crna Gora oštećena za stotine miliona eura.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ŠEIK MOHAMED ALABAR – MEGA INVESTITOR NA VELIKOJ PLAŽI: Planove izradili planeri Beograda na vodi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ozbiljne pripreme za dolazak investitora Eagle Hills obavljene su mnogo ranije. To pokazuje procedura oko donošenja Državne studije lokacije „Dio sektora 66 – modul II, III i VI“ – Velika Plaža. Radi se o planskom dokumentu koji kao rukovodilac tima za izradu potpisuje beogradski arhitekta Aleksandar Vučićević, autor Prostornog plana Beograd na vodi

 

 

Otvaranje ponuda sa Javnog poziva JP Morsko dobro za zakup plaža Crnogorskog primorja donijelo je mnogo nezadovoljstva i tenzija među dosadašnjim korisnicima djelova morskog dobra. Najveće tendersko iznenađenje bila je ponuda poznate kompanije Eagle Hills iz Ujedinjenih Arapskih Emirata koja je licitirala za čak 18 kupališta, od čega je, kao najbolji ponuđač dobila devet popularnih ulcinjskih plaža kojima će gazdovati u naredne četiri godine, po cijeni zakupa u ukupnom iznosu od 1,9 miliona eura na godišnjem nivou.

Od tog momenta počinje priča o nesvakidašnjem ulasku arapskog kapitala u Crnu Goru, o namjerama osnivača i vlasnika  kompanije, šeika Mohameda Alabara koje su pokrivene velom tajne.  Postavlja se pitanje zašto se jedna bogata i uspješna firma odlučila da se javnosti u zemlji u kojoj želi da investira, u koju će, kako mediji otkrivaju, uložiti stotine miliona a možda i milijarde eura, ukaže preko zakupa velikog broja plaža.

Kompanija Eagle Hills sa sjedištem u Abu Dabiju, specijalizovana je za građevinsku djelatnost i ulaganja u nekretnine, iza koje stoje veliki projekti poput nebodera Burdž Kalifa u Dubaiu i Beograda na vodi u Srbiji. Kompanija je prisutna sa svojim investicijama u oko 17 zemalja svijeta, od kojih i u susjednoj Albaniji, u kojoj planira izgradnju ekskluzivne marine u luci Drač.

Za ulazak u Crnu Goru Mohamed Alabar izabrao je čudan redosled poteza. Prvo je zauzeo plaže, a da prethodno nije obezbijedio zakup ili kupovinu  zemljišta u njihovom zaleđu, na kome, kako izgleda, želi da realizuje nove projekte.

Iznenadnom pojavom mega investitora čija se finansijska snaga može mjeriti sa kompanijama koje su već prisutne u Crnoj Gori, poput investitora marine Porto Montenegro u Tivtu, ili Orascoma na Luštici, građani Ulcinja su zatečeni, ali ima i onih koji nisu.

Nadležni u Vladi Crne Gore i JP Morsko dobro bili su upoznati sa dolaskom Alabara, jer su zbog njegove kompanije iznenada produžili tender i omogućili da firma Eagle Hills Montenegro koja se u Podgorici registrovala 6. marta ove godine, par dana kasnije licitira za zakup kupališta.

Premijer Milojko Spajić ugostio je nedavno Mohameda Alabara, ali je javnost ostala uskraćena za informacije o temama koje su bile na dnevnom redu i lokacijama za koje je njegova kompanija zainteresovana.

Ozbiljne pripreme za dolazak investitora Eagle Hills obavljene su mnogo ranije. To pokazuje procedura oko donošenja Državne studije lokacije „Dio sektora 66 – modul II, III i VI“ – Velika Plaža. Radi se o planskom dokumentu koji obezbjeđuje preduslove za razvoj turizma visoke kategorije na većem dijelu Velike plaže.

Ovaj planski dokument, kao rukovodilac tima,  potpisuje beogradski arhitekta-planer Aleksandar Vučićević, autor Prostornog plana „Beograd na vodi“. Kao razlog za izradu tog plana navodi se – Belgrade Waterfront Concept Masterplan Eagle Hills, iz jula 2016. godine.

Isti planer koji je rukovodio izradom urbanističko-prostornog plana za Beograd na vodi, angažovan je od strane crnogorskih vlasti za izradu Državne studije lokacije za djelove Velike plaže. Kontroverzan projekat Beograd na vodi, oštro kritikovan od strane stručne javnosti u tom gradu, ne može biti dobra preporuka za nekog investitora. On je postao sinonim visoke korupcije, netransparentnog ulaganja kapitala sumnjivog porijekla pojedinih balkanskih tajkuna i političara. Iza projekta Beograd na vodi stoji, po sopstvenom priznanju, lično predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Po nedokazanim navodima mnogih medija u Beograd na vodi ulagali su i političari iz Crne Gore, a od kraja 2020. svoj kapital u taj projekat prenio je i zakupac hotela na Svetom Stefanu, Petros Statis.  Da li ista ekipa priprema teren za ulaganja na Velikoj plaži?

Zanimljiva je geneza donošenja planskog dokumenta za najveći dio Velike plaže. Odluku od izradi DSL „Dio sektora 66 – moduli II, III i Vi“ – broj 022/22 od 21.01.2022. godine, donijela je 42. Vlada Zdravka Krivokapića, kojoj je izglasano nepovjerenje 04. februara 2022. ali je trajala do 28. aprila 2022. Ugovor o izradi DSL za Veliku plažu sa planerima potpisuje se 28. 04. 2022., na dan kada je izabrana nova 43. Vlada premijera Dritana Abazovića. Aneks ugovora o izradi Državne studije lokacije potpisan između Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i arhitekte Aleksandra Vučićevića zaključen je  30.05.2022. godine.

Ministarstvo na čijem je čelu bila ministarka Ana Novaković Đurović ispratilo je izradu planskog dokumenta do faze Nacrta DSL „Dio sektora 66-moduli II, III i VI“ i upućivanja na javnu raspravu 16.10.2023, koja je trajala narednih 15 dana, kada je 31. oktobra na scenu stupila 44. Vlada Milojka Spajića. Iako je njegova Vlada sprovodila posao oko izrade DSL sa planerima Beograda na vodi,  bivši premijer Abazović sada poziva državno tužilaštvo da ispita slučaj pojave kompanije Eagle Hills na tenderu za zakup kupališta.

Na sajtu Ministarstva prostornog planiranja urbanizma i državne imovine još uvijek nema usvojenog dokumenta, osim informacija o sprovedenoj javnoj raspravi i pozitivnog mišljenja komisije za dalji nastavak procedure izrade plana.

Državna studija lokacije na čijoj izradi radi tim planera Mohameda Alabara zahvata prostor u središnjem i krajnjem dijelu Velike plaže porvršine od 1069 hektara, na udaljenosti od 200 metara od obale.  U ranijim planskim dokumentima za prostor Velike plaže odabran je koncept modula, po kojima su turistički sadržaji organizovani u šest cjelina, između kojih su planirani zeleni pojasevi. Površina srednjih modula II i III je 285.55 hektara dok modul VI zahvata 787.83 hektara.  Sabiranjem ovih brojeva dolazi se do nevjerovatnih 10 miliona kvadrata obuhvata DSL za neizgrađeni dio Velike plaže.

Plan predviđa izgradnju turističkih sadržaja sa 9.167 kreveta. Ukupna bruto izgrađena površina objekata je 1.171.603 kvadrata koji zauzimaju površinu od oko 405 hiljada kvadrata. Od 10 miliona kvadrata obuhvata DSL na turističke sadržaje odnosi se oko 1,3 miliona metara kvadratnih. Ostalo su ugostiteljski, sportski i ostali prateći sadržaji.

Svim planskim dokumentima od davnog Projekta Južni Jadran preko Prostornog plana posebne namjene za obalno područje, PUP-a Opštine Ulcinj, pa do pojedinačnih Državnih studija lokacije, potez oko Velike plaže tretiran je kao atraktivna turistička zona od izuzetne važnosti za Crnu Goru i Opštinu Ulcinj. U zaleđu poznate plaže planiran je ekskluzivni turizam sa hotelima visoke klase ili turističkim rizortima. Na tom prostoru isključuje se svaka vrsta stanogradnje.

Da li će Mohamed Alabar  graditi neki novi Ulcinj na vodi ili Dubai na Velikoj plaži, biće poznato ako usliši zahtjeve ulcinjske vlasti da što prije objelodani svoje namjere i ideje. U javnim nastupima predstavnici vlasti najjužnije crnogorske opštine naglašavaju kako nisu protiv dolaska investitora, ali ne žele nepoznanice i misterije oko razvoja najvećeg prirodnog resursa na Crnogorskom primorju. Poslednju riječ u svakom slučaju daće Vlada Milojka Spajića koja za sada – ćuti.

Branka PLAMENAC

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

,,SLUČAJ TENDER” ZA ULCINJSKA KUPALIŠTA: Brzina  koja budi sumnju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Eagle Hills Montenegro  registrovana je u Crnoj Gori 6.marta. Dan kasnije otvorila je transakcioni račun. Od Ministarstva pravde traže uvjerenja da se ne nalaze u kaznenoj evidenciji, a Poreskoj upravi potvrdu da su  izmirili sve poreske obaveze.  Dobijaju ih u rekordnom roku.  Plus 19 bankarskih garancija na oko dva miliona eura u roku od dva dana

 

 

Puna netransparentnost uz svesrdnu institucionalnu podršku Vlade Crne Gore i njenih organa, to je ono što, po riječima Ulcinjana, karakteriše „slučaj tender“ za ulcinjske plaže.

„Velika plaža je veliki resurs Crne Gore, a kada su u pitanju važne teme, poput ove, neophodna je puna transparentnost. Ono što sam vidio iz medija je da se jedna firma koja se prijavila, registrovala ovdje u Crnoj Gori nakon što je bio istekao prvobitni rok za taj tender. Zamislite recimo da se takva stvar desila za vrijeme režima Mila Đukanovića – kako bi opozicija reagovala”, saopštio je i  predsjednik Crne Gore Jakov Milatović.

Slučajno ili ne, premijer Spajić je sredinom februara boravio na Svjetskom samitu u Dubaiu. Vlada Crne Gore i  Ujedinjenih Arapskih Emirata potpisale su tamo  Memorandum o razumijevanju, koji predviđa razmjenu iskustava o razvoju i modernizaciji državne uprave, te jačanje ekonomske saradnje.

Nekoliko dana kasnije, 18. februara, Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom otvorilo je  tender za zakup plaža u Ulcinju. Tender je, kako je prvobitno najavljeno, trebao da bude zatvoren 4. marta. Produžen je za još sedam dana –  “zbog velikog interesovanja i kako bi se izašlo u susret svim zainteresovanim licima”.

Upravo u tom periodu, 6.marta,  kompanija Eagle Hills Montenegro (EHM) registrovana je u Crnoj Gori. Dan kasnije otvorila je transakcioni račun. Istovremeno se obraćaju Ministarstvu pravde kako bi dobili uvjerenja da se ta firma, kao i ovlašćeno lice ne nalaze u kaznenoj evidenciji, a Poreskoj upravi za potvrdu da su uredno izmirili sve poreske obaveze.  Dobijaju ih u rekordnom roku.  Plus 19 bankarskih garancija na oko dva miliona eura u roku od dva dana.

Zakupac plaže “Miami” Džavid Hodžić tvrdi da mu je  uz sredstva koja je imao na računu u banci, a koja su bila veća od onih za potrebnu garanciju, trebalo  punih 10 dana da dobije taj dokument.

“Činjenica je da je produžen tender da bi se javilo jedno preduzeće koje je formirano 6. marta, a jedan od preduslova je bio izmirenje poreskih obaveza. Neko ko je formiran 6. marta do 10. marta nema nikakav osnov, i nije mu mogla Poreska uprava izdati nikakvu potvrdu da je izmirio bilo šta, jer nije imalo šta da se obračuna. Ta vrsta potvrde, ako je izdata od Poreske uprave je sporna, a samim tim i sve ovo onda”, tvrdi nekadašnja visoka funkcionerka Ministarstva finansija, ekonomska analitičarka Mila Kasalica.

Predsjednik Mjesne zajednice Štoj, gdje se nalazi Velika plaža, Albert Kastrati, kaže za Monitor da je tenderski postupak imao niz nepravilnosti i manjak transparentnosti.

“Informacije o uslovima i kriterijumima nijesu bile dostupne na vrijeme, neki potencijalni učesnici su favorizovani od strane Morskog dobra i državnih institucija , a stari zakupci su umanjenjem bodova i višestrukim uvećanjem zakupa diskriminisani. Produženje roka za dobavljanje tenderske dokumentacije od dodatnih nedjelju dana, a sve u korist stranog investitora, budi sumnju da se radi o korupciji”, tvrdi Kastrati.

Eagle Hills Montenegro  dobila je na tender devet od 19 kupališta na Velikoj plaži.  U pokušaju da odobrovolje Ulcinjane, saopštili su da su spremni da ih ustupe ranijim zakupcima po cijeni po kojoj su ih i dobili.  Na to treba pričekati, jer tenderski postupak još nije završen. Morsko dobro nema direktora, odnosno ovlašćeno lice da potpiše nove ugovore, a postoji i mogućnost žalbi. Do  1. maja sva kupališta moraju biti otvorena.

Takvu ponudu bivši zakupci su odbili navodeći da ne postoji za to zakonski osnov. Nezvanično, iz Eagle Hillsa su iskazali spremnost da povuku ponude, što bi značilo da bi drugorangirani na tenderu dobili ta kupališta na Velikoj plaži, iako bi im propala bankarska garancija od nešto preko 100.000 eura.

“Bio je to nezapamćen i organizovani desant, sinhronizovan s institucijama sistema”, siguran je predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu. Međutim, taj desant na ulcinjske plaže je, već sada se može zaključiti, doživio neuspjeh. To svakako kvari teškom mukom sticani reputacioni ugled ove firme iz Abu Dabija.

U međuvremenu smo saznali da vlasnika kompanije  Eagle Hills Mohamed Alabara interesuje gradnja. Firma Eagle Hills je prepoznata po građevinskom biznisu i ulaganjima u nekretnine. U našem regionu po poslovima na projektu “Beograd na vodi”.

Predstavnici lokalne samouprave su saopštili da već dugo imaju vlastita planska dokumenta za Veliku plažu (Strategiju razvoja opštine Ulcinj, Državnu studiju lokacije za Veliku plažu i Prostorno-urbanistički plan Ulcinja) i da se prije svega vode interesima svoje zajednice.

Predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu je  prošlog petka pozvan u Vladu gdje ga je uz premijera Spajića  dočekao i Alabar.  Nimanbegu  je kazao da cijeni jednog takvog renomiranog investitora, ali da očekuje da vlasnik Eagle Hillsa ili Vlada javnosti saopšte kako vide budućnost Velike plaže. Ponudio im je mogućnost da investiraju i na nekim drugim lokalitetima u ovoj opštini.

“Jasno sam istakao da su u procesu planiranja i razgovora o investicijama napravljeni ozbiljni propusti, jer je za istinski održiv razvoj neophodno da sve uključene strane dijele zajedničku viziju. Samo uz međusobno razumijevanje i saglasnost može se graditi uspješna i dugoročno održiva priča”, tvrdi Nimanbegu.

Spajić je najavio posjetu Ulcinju u četvrtak, kad ovaj broj Monitora bude u štampi. Usaglašen odgovor Vlada će iz Ulcinja dobiti u petak nakon što joj budu dostavljeni zaključci Skupštine opštine.

Dan kasnije, u subotu, u Ulcinju će biti održano protestno okupljanje na kojem će se ponovo zatražiti poništavanje tendera za zakup plaža i aneksiranje ranijih ugovora.

Vlada je u februaru, na Whats up grupi, donijela izmjene i dopune Programa privremenih objekata u zoni morskog dobra do 2028. godine, iako taj dokument nije dobio saglasnost predsjednika primorskih opština, a bio je i u suprotnosti sa tada još uvijek važećim Zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata.

Ustavni sud je saopštio da će se uskoro izjasniti o ovoj inicijativi iz Ulcinja.

                                                                                                                                               Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo