Povežite se sa nama

MONITORING

Kako se finansira DPS

Objavljeno prije

na

Tužilaštvo sprovodi pretkrivični postupak o spornim donacijama koje je oko 2.000 građana uplatilo Demokratskoj partiji socijalista. Postoji osnov sumnje da su se iz DPS-a bavili krivičnim djelom koje se goni po službenoj dužnosti – falsifikovanjem isprava. Vjeruje se da je najmanje 645.000 eura donacija iz 2010. zapravo novac „nepoznatog porijekla” – što je eufemizam za tajkunske ili mafijaške pare – a da su iz centrale DPS-a tu sumu podijelili na sitnije, limitirane iznose za donacije fizičkih lica do 2.000 eura koje propisuje Zakon o finansiranju političkih partija, te na bazi stranačke evidencije upisali svoje članove kao donatore.

Neke od njih, po svemu sudeći, nijesu ni obavještavali o tome, jer su u štampi demantovali da su uplaćivali novac. Nakon što se podigla prašina, po starom partijskom ritualu su revidirali. DPS je od sedam osoba pribavila izjave na temu da su svi časni i pošteni i dostavila ih nadležnom tužiocu, dok je Državna izborna komisija sa sajta povukla izvještaje o donatorima pod izgovorom zaštite ličnih podataka.

Nadzor nad poslovanjem stranaka obavlja Ministarstvo finansija – a ministar finansija od 2004. do 2010. je bio Igor Lukšić. Kada su se proljetos, uoči partijskog kongresa, pojavili napisi o lažnim donatorima, Lukšić je obećao da će slučaj istražiti posebna partijska komisija – do takve istrage nikada nije došlo.

Nije objavljeno kada je pretkrivični postupak tačno počeo, a javnost je za njega saznala tek kada je MANS nedavno podnio prijavu. Ranka Čarapić je rekla da provjeravaju navode iz medijskih napisa od maja do novembra 2011. o donacijama. I pohvalila se kako je od Nadzornog odbora DPS-a dobila informaciju s tim u vezi.

Kakva je uloga Nadzornog odbora? Prema važećem Statutu DPS-a (čl. 53), taj organ „kontroliše prihode i rashode partije i upravljanje imovinom koja je u vlasništvu partije ili kojom partija raspolaže po drugom osnovu” i „jednom godišnje podnosi izvještaj o unutrašnjoj kontroli finansijskog poslovanja Predsjedništvu partije”.

Na čelu Nadzornog odbora je Đorđije Džuverović, veteran pljevaljske privrede, lokalnih i republičkih komiteta, koji se sa ni u 71. godini nije demobilisao, naprotiv, statutarno je odgovoran za nimalo naivnu stvar – partijske finansije.

No, Džuverović je na tu dužnost izabran tek 21. maja prošle godine, na 6. kongresu DPS-a, dok su sporne donacije, ili većina njih, uplaćene 2010. kada je predsjednik Nadzornog odbora bio Asim Telaćević, takođe veteran iz Pljevalja.

Telaćević je u Pobjedi 22. juna 2011, povodom 20-godišnjice preimenovanja SKCG u DPS, opisan kao „jedan od osnivača ove stranke i čovjek koji je prošao sva iskušenja, lomove i prekretnice DPS-a”. Partiju je fiktivno napuštio novembra 2010, kada ga je Vlada Mila Đukanovića imenovala u Savjet guvernera Centralne banke Crne Gore (CBCG), gdje uz penziju od 1.000 i apanažu od 400 eura za članstvo u odboru nekakvog Investiciono-razvojnog fonda zarađuje dodatnih 1.500 eura; hvala lijepo.

Lik i djelo Asima Telaćevića (rođen 1939) je neodvojiv od karijere Mila Đukanovića, za koga je od ranih 1990-ih obavljao mali milion javnih i top-sikret poslova, kao vicepremijer, zatim u pljačkaškim privatizacijama kao šef Fonda za razvoj, član raznoraznih upravnih odbora, itd.

Preko njega ide zanimljiv porodični, finansijski i sa stanovišta borbe protiv organizovanog kriminala moguće interesantan link, jer je njegov sin, Tarik Telaćević, do 2005. šef Sektora za kontrolu banaka u CBCG, sada direktor za komercijalne poslove Hipo Alpe-Adria banke (HAAB); u istoj banci je bio izvršni direktor.

Stariji Telaćević, član Savjeta CBCG, izgleda da misli da nije u konfliktu interesa zbog lizinga od 11.350 eura kod HAAB-a od 26. oktobra prošle godine (prijava zaloga Br. R-11102600084), pa ga nije ni pomenuo u svom imovinskom kartonu javnog funkcionera.

HAAB Tarika Telaćevića odobrio je 2007. Global Montenegru misteriozni kredit od 5,5 miliona eura sa višegodišnjim grejs periodom, iako je firma imala samo osnivački ulog od jednog eura i nikakvu poslovnu reputaciju. Global Montenegro je osnovao Vuk Vučko Rajković, kum Mila Đukanovića, do oktobra 2008. važan igrač u HAAB-u konkurentskoj Prvoj banci. Nekoliko dana uoči povratka na premijersko mjesto, firmi je 27. februara 2008, kao osnivač, pristupio i Đukanović.

Još jedan od važnijih klijenata HAAB-a godinama je bio i Drako Šarić, odnosno, s njim povezana lica i firme. Šarić i Tarik Telaćević iz HAAB-a, Pljevljaci, imali su više kreditnih aranžmana, dok se preko nerezidentnog računa u poslovnici HAAB-a u Podgorici obrtali kokainski milioni uplaćivani sa of-šor destinacija.

Kako je Monitor izvještavao (aprila 2010. godine), Tarik Telaćević i drugi direktor iz HAAB-a, Kristijan Toeltli su 5. maja, 11. novembra i 30. decembra 2009. lično potpisali kredite za obrtna sredstva sa Mat kompani i of-šor firmom Mateniko LLC od najmanje 6,85 miliona eura.

U to vrijeme, Darko Šarić je, ne samo sarađivao sa pljevaljskim gradonačelnikom iz DPS-a, već je, uloživši oko dva miliona eura preko povezanih lica i firmi, postao drugi po veličini akcionar Pobjede. Direktor tog novinsko-izdavačkog preduzeća je bio Predrag Sekulić, sadašnji ministar održivog razvoja i turizma a ondašnji politički direktor DPS-a.

Drugi klijent HAAB-a, sličnog profila, bio je Dragan Fric Dudić, ubijen 2010. u Kotoru. On je odlukom uprave HAAB-a, proglašen klijentom „od posebnog značaja za banku”, dok su njegove firme, kao i ortaka mu Šarića, dobijale kredite i lizinge, najmanje oko 12,4 miliona eura.

Fric Dudić je bio, ne samo visokorangirani poslovni ortak sa DPS vlastima u Kotoru, već je, prema tvrdnji koalicione SDP, bio akter lokalnih izbora u tom gradu novembra 2008. Veze DPS-a i Dudića su bile službeno objašnjenje SDP-a zbog čega nije željela u koaliciju na lokalnom nivou. Šef izbornog štaba DPS-a u Kotoru na lokalnim izborima 2008. bio je Božidar Vuksanović, svježe „departizovani” v.d. direktora policije.

To nas dovodi do lokalnih izbora na Žabljaku 16. avgusta 2009, gdje je DPS trijumfovala a SNP izgubila odborničku većinu. Srđan Milić, predsjednik SNP-a, poraz je pravdao i tvrdnjom da su kampanju DPS-SDP finansirali neimenovani kriminalci.

Tek oko pola godine kasnije, nakon što je medijska buka sa Balkanskim ratnikom fokusirala Darka Šarića, Milić je objavio da posjeduje dokaze da je Šarić učestvovao u kampanji. Nedavno je od Ranke Čarapić, kako je rekao „pozvan da dostavi dokaze o zloupotrebama na Žabljaku”, uključujući i rasvjetljavanje uloge Milana Roćena u žabljačkim izborima.

Roćen je avgusta 2009. bio šef kampanje DPS-SDP za izbor gradonačelnika Žabljaka i pobjeda kandidata te koalicije u zavičaju mu je silno ojačala unutarpartijski rejting. Odlukom Direkcije za saobraćaj da izgradnju tunela Ivica na putu Risan – Žabljak povjeri Bemaksu, firmi navodno bliskoj Roćenu, neke je upućivala na sumnju da je taj posao iskorišćen za kampanju DPS-SDP. Ugovor u pregovaračkom postupku, tvrdilo se, sklopljen je bez prethodnog tendera; procijenjena vrijednost javne nabavke je bila 14, 5 miliona a Bemaks je dostavio punudu od 17,5 miliona i dobio posao…

Vrhovna državna tužiteljka je negirala da je Milića pozvala zbog žabljačkih izbora 2009, tvrdeći da ga je saslušavala samo o povezanosti Roćena i Bemaksa, kao i zbog fotografije na kojoj su Darko Šarić i Roćen.

Stav Ranke Čarapić da je ne interesuje konkretan slučaj finansiranja kampanje vladajućih partija u skladu je sa činjenicom da je oko navodnih donacija zatražila informaciju od Nadzornog odbora DPS-a a ne od prave adrese – Mila Đukanovića, šefa partije.

Nadzorni odbor je unutrašnji partijski organ, bez svojstva pravnog lica i njegove informacije su nerelevantne za bilo koga van DPS-a.

U Registru političkih partija Ministarstva pravde, pored naziva, sjedišta i godine osnivanja, kao odgovorno lice upisan je samo – Milo Đukanović. Isto je i u dokumentima o finansijskom poslovanju DPS-a. Na primjer, u Izvještaju o izvršenoj reviziji računa za 2010. godinu (revizor Eurorev d.o.o.), koji je DPS dostavila Državnoj izbornoj komisiji, navodi se kako „partiju predstavlja i zastupa predsjednik” – Milo Đukanović.

Svi drugi dostupni dokumenti o poslovanju DPS-a su ovjereni pečatom sa natpisom Demokratska partija socijalista – Glavni odbor. Prema do skoro važećem Statutu (čl. 56) ove stranke, definisano je da Glavni odbor upravlja imovinom, dok Predsjedništvo partije, šesnaestočlano tijelo, „usvaja finansijski plan najkasnije do 31. decembra tekuće godine za narednu godinu, na prijedlog poslovnog direktora partije”.

I Glavnim odborom i Predsjedništvom DPS-a predsjedava partijski šef – Milo Đukanović.

Šema prevare

O DPS šemi sa „donacijama” smo iscrpno pisali u tekstu Ko i kako finansira DPS još 20. avgusta 2010. u Monitoru. Analizirali smo strukturu i iznose donacija kojima je DPS baratala u kampanji za izbore u 14 opština (održani 23. maja 2010) i zaključili kako nijesu samo zlobnici ti koji mogu doći do spoznaje da je DPS akter kriminalne prevare.

Što je sporno kod „donacija”? Prvo, logika; onda sve ostalo, redom, što se utvrđuje u proceduri po Zakonu o krivičnom postupku: saslušati odgovorno lice partije, Mila Đukanovića, provjeriti da li potpisi na uplatnicama odgovaraju onima na čije ime su „donacije” upisane, a potom i vrijeme kada su uplaćene…

DPS je prijavila da je za kampanju Koalicije za evropsku Podgoricu – dr Miomir Mugoša ukupno potrošila 88.551 eura, od čega 49.730 eura prikupljenih donacijama sedamdesetak Novljana i Nikšićana. Na spisku darodavaca liste Miomira Mugoše, upoređujući matične brojeve, nijesmo identifikovati niti jednog Podgoričanina!

Iz DPS-a tvrde da je Zoran Bošnjak, direktor Regionalnog vodovoda Crnogorsko primorje – akter afere sa Prvom bankom i fiktivnim vraćanjem kredita od 11 miliona eura – uplatio 2.000 eura; Tonči Ćurčija, bivši izvršni direktor Prve banke, uplatio je 1.000 eura…

Za širu javnost anonimni Nikšićani, Mugoši za kampanju navodno su donirali sljedeće iznose: Radoje Todorović 2.000 eura; Andrija Mijušković 1.700; Ranko Jovović 1.500; Petar Miković 1.500; Radoslav Mićanović 1.500 ; Samir Čelebić 1.000 eura…

DPS je prikazala u svojim dokumentima da su za kampanju liste Koalicija za evropska Pljevlja – dr Filip Vuković Nikšićani uplatili 13.200 eura od 17.706 eura koliko je DPS prijavila da je ukupno potrošila za izbore u Pljevljima.

U Andrijevici su DPS uglavnom finansirali Tivćani.

Ivan Novosel, predsjednik DPS-a Tivta – iako je za 2010. imao, kao javni funkcioner, prijavljenu platu od 826 i ukupno kreditno zaduženje od 40.500 eura – listi Za evropsku Andrijevicu – Srđan Mašović uplatio je 1.900 eura. Siniša Kusovac, direktor Direkcije za investicije i razvoj SO Tivat – imao platu od 786 i kredit od 40.000 i plus kredit supruge od 20.000 eura – iskeširao je 1.900 eura. Tonko Lukšić, direktor u JP Komunalno u Tivtu, 686 plata i svega 800 eura ušteđevine, za DPS u Andrijevici je nesebično donirao 1.000 eura!

Iz Rastovca kod Nikšića izvjesni Milorad Radović je sa 1.000 eura donirao listu Za evropsko Berane – Vuka Golubović DPS-SDP.

Listi Za evropski Šavnik – Velimir Perišić DPS-SDP javnosti nepoznate Hermina Kos i Semka Šehović uplatile su odvojeno ukupno 2.390 eura.

Za evropski Kolašin – mr Darko Brajušković, tvrde iz DPS-a, izvjesni Milorad Milunović je uplatio 900 eura. Drugi Nikšićani takođe su uplatili lavovski dio za kampanju Koalicije za evropski Danilovgrad – Branislav Brano Đuranović DPS-SDP i Koalicije za evropski Bar – Žarko Pavićević DPS-SDP ; među njima su Dragoljub Krunić sa 650 i Sekule Vujovića 500 eura.

Koaliciji za evropsko Plužine DPS-SDP uplatili su Tivćani sljedeće iznose: Zoran Radović (bivši predsjednik SO Tivat) i Mileta Rabrenović po 1.950 eura, Mile Ćosović, član Savjeta mladih DPS-a 600 eura.

Isailo Ćiro Šljivančanin, gradonačelnik Žabljaka i nosilac liste Koalicija za evropski Žabljak – DPS-SDP, iz svog džepa je klicnuo samo 250 eura, dok su Tivćani opet bili široke ruke: Branko Samardžić, član poslovodstva tivatskog JP Komunalno je donirao 1.800 a ukupno 1.750 eura njegove sugrađanke, za javnost anonimne Marija Petrović i Jovanka Laličić.

Tivćanin Krsto Petrović sa 1.900 eura bio je navodno najveći pojedinačni sponzor liste Za evropsko – Rožaje Nusret Kalač.

Gradonačelnik Tivta, Miodrag Kankaraš, sa uplaćenih 1.900 eura najveći je pojedinačni sponzor Koalicije za evropski Plav DPS-SDP…

Država podstanar partiji

Još od ranih 1990-ih DPS je imala vlastitu firmu a 2003. je registrovala u Privrednom sudu MN Prominent d.o.o.

U različitim periodima u MN Prominentu direktori su Goran Vuletić i Miodrag Ivanović, kumovi Aca Đukanovića.

Mlađi Đukanović i Ivanović su krajem 1980-ih bili u jezgru studentske organizacije tokom AB revolucije. Ivanović ima 1,62 odsto akcija Prve banke, bio je direktor Pobjede, Moneta i Telekoma.

U arhivama tendera za javne nabavke moguće je pronaći podatak da je MN Prominent nabavljao kancelarijski materijal za potrebe Generalnog sekretarijata Vlade. Prošle godine je utvrđeno je da se MN Prominent uopšte i ne nalazi na službeno prijavljenoj adresi u Privrednom sudu.

Iz dokumentacije koju je dostavila Državnoj izbornoj komisiji doznaje se kako DPS ima otvorene račune i u Prvoj banci.

DPS je bez premca najbogatija partija u Crnoj Gori, čak bez obzira na činjenicu da dobija najviše novca iz državnog (944.000 eura) i opštinskih (362.000 eura) budžeta po osnovu najvećeg broja poslanika i odbornika.

Partija ima oko 70 stalno zaposlenih, vozni park od preko dvadesetak automobila

Prije izvjesnog vremena, DPS je kupila zemljište od 1.119 i upravnu zgradu od 960 kvadrata Zetatransa, državnog preduzeća bliskog Udbi koje je 1990-ih bilo umiješano u tranzit cigareta. Iz dostupne dokumentacije nije jasno porijeklo novca DPS-a za tu kupovinu. Zgrada, na atraktivnoj lokaciji u blizini strogog centra Podgorice, renovira se i biće novo sjedište partije.

Poslovni dobici DPS-a su do 2010. prikazani na ukupno 473.000 eura.

Iako Vlada nije najvećim dijelom više podstanar kod DPS-a, gro komercijalnih prihoda ova partija i dalje ostvaruje izdavanjem u zakup poslovnih prostorija državnim organima, poput Republičkog fonda zdravstva, Ministarstva socijalnog staranja, Televizije Crne Gore, opština Podgorica i Nikšić.

Najznačajniji klijent DPS je državna Uprava za imovinu, na čijem je čelu Mevludin Nuhodžić, koja partiji plaća stanarinu od 145.000 eura.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo