Povežite se sa nama

FOKUS

KAKO PROTIV SILE: Vrelo Bosne

Objavljeno prije

na

Zoran Milanović je dohitao u Mostar. Milorad Dodik odjurio u Beograd. U svim većim gradovima Bosne, koji dejtonski pripadaju Federaciji, minule sedmice plamtjela je pobuna. Za Milanovića i Dodika ključni je bio Mostar. Pvi put nakon devedesete, na protestima su se okupili pripadnici različitih naroda. Bila je to opasna poruka da požar treba lokalizovati. Buna je prijetila da pregazi ne samo entitetske nego i državne granice. Odjekivali su šutnja i mucanje crnogorskih zvaničnika. Gals od sebe pustio je njihov Beba Popović: ne ovamo, narodni neprijatelji.

,,Koliko je, gospodine predsjedniče Vlade, u BiH gore nego u Hrvatskoj”, napisao je Boris Dežulović. I objasnio: ,,Tačno onoliko koliko je u BiH gore nego nama, toliko Hrvatsku dijeli od ulične provale bijesa, tačno toliko još treba da nemoćni gnjev njenih osiromašenih, nezaposlenih, prezaduženih i temeljito sjebanih građana postane vrlo moćan”.

Neko će drugi sračunati za Hrvatsku, za Crnu Goru se zna: ako nam u ponečemu i jeste nešto bolje nego u Bosni, onda je – za nijansu. Prosječna plata Crnoj Gori 475, u Bosni i Hercegovini 423 eura.

Više od polovine zaposlenih u Crnoj Gori prima mjesečne zarade do 250 eura, dok nešto iznad tri odsto ima platu veću od 1000 eura. Prema podacima internet stranice Makroekonomija prosječna zarada u Sarajevu je 530, u Podgorici 501 euro.

BiH je na dnu liste evropskih zemalja po životnom standardu, odnosno kupovnoj moći građana. Lani u septembru bilo je nezaposleno preko 550 hiljada ljudi. Cijene životnih namirnica više su u Sarajevu nego u Amsterdamu.

Svako slovo koje u Bosni izgovaraju pobunjeni radnici govori o onome što se dešava radnicima u Crnoj Gori. Neka neki majstor nađe razliku između poharane privrede Tuzle i Nikšića.

,,Šta god se krilo iza protesta, očaj demonstranata je autentičan”, kazao je filozof Slavoj Žižek. ,,Demonstrante je spojio zajednički radikalni zahtjev za pravdom i pravednošću. Naredni i najteži korak bit će proteste pretvoriti u društveni pokret koji zanemaruje etničke podjele, te organizirati nove proteste”.

Dakle – sila i nepravda. U izvještaju kompanije Wealth X zapisano je da u BiH živi 85 multimilionera koji imaju bogatstvo od devet milijardi dolara. Crna Gora ima 21 multimilionera, čije ukupno bogatstvo iznosi dvije milijarde. U Crnoj Gori jedan bogataš na svakih 30 hiljada građana, u BiH na oko 45 hiljada.

Političari su, i tamo i ovamo, zbrinuti. Mediji u BiH objavili su listu prema kojoj predsjednik RS Milorad Dodik ima kuću na Dedinju vrijednu 1,7 miliona maraka. Kuću na Kipru – neprocijenjenu. Dva stana u Beogradu vrijedna milion i 40.000 maraka. I tako dalje sve do imovine od četiri miliona. Ministar sigurnosti Fahrudin Radončić prodao je AVAZ Roto pres, bivšoj supruzi, za 200 miliona maraka. I dalje je poznatiji kao vlasnik tornjeva u Sarajevu, nego kao ministar. Milione vrte i ostali BiH političari, ali svi su daleko od crnogorskog premijera. Prema podacima Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara on posjeduje ili kontroliše imovinu u vrijednosti najmanje 14,7 miliona američkih dolara.

Mnogi su razlozi zašto pobuna nije u jednom talasu prešla Drinu. Ali, nema nikoga ko može reći da sličan bunt u dogledno vrijeme neće uslijediti ovdje. Uostalom, već je za subotu 15. februar neformalna Fejsbuk grupa zakazala proteste u Podgorici na kojima će tražiti smjenu vlasti. Za razliku od Bosne, gdje je smjenjivost vlasti na izborima gotovo redovna pojava, kod nas je to nemoguća misija. Crna Gora je, zahvaljujući prije svega SDP-u Ranka Krivokapića, uporno gubila priliku da započne demontiranje naše verzije ultramonopolskog, banditskog kapitalizma, kojim upravljaju Đukanović, partija i mafija.

U Bosni je, uz ostalo, na djelu pobuna protiv svijeta moći koji je od devedesetih nastao na ruševinama jednopartijskog sistema. Protesti su počeli kao radnički bunt, prošli kroz fazu paljevina i divljanja i stigli do pokušaja formiranja plenuma građana. Opozvano je pravo političke klase da određuje prioritete i rješava ih po mjeri vlastitih interesa.

Učinak protesta mjeriće se po posljedicama u realnom svijetu. Može se reći i ovo: ni u jednoj evropskoj prijestonici ovolika energija građana danas nije uključena u bitku za oporavak društva, kao u Sarajevu i Tuzli.

,,Strah se seli iz kostiju građana u kosti krivaca”, ocijenio je Vedran Džihić, predavač na Fakultetu političkih nauka u Beču.

Ključno je pitanje hoće li organizacije građana, tzv. plenumi, biti dorasli situaciji. Ako pokažu da je moguće drugačije organizovanje društva, može se pokazati da nijesu ni entitetske granice ni međuetničko nepovjerenje, tako moćni bedemi kako se nada Milorad Dodik. ,,Ako je suditi po reakciji na socijalnim mrežama, onda slobodno mogu da kažem da u većini građani u RS imaju simpatije za proteste. To je logično, jer većina problema u Federaciji BiH je identična sa problemima u RS, s tim da je matematički RS zaduženija po stanovniku od Federacije”, kaže Aleksandar Trifunović, glavni urednik uglednog banjalučkog portala Buka.

Pokret u Bosni ima podršku i ogromne većine građana u svakoj zemlji bivše Jugoslavije. Bosanski prevratnici, naporima da oblikuju društvo, postaju inspiracija. Ali, za protivnike imaju moćnu manjinu, u svakoj od postjugoslovenskih država. Crna internacionala neće lako predati dizgine moći. Gospodari sudbina u regionu uspaničeno traže način da uspostave kontrolu nad situacijom. Ne izgleda da će se Brisel pretrgnuti da antisistematskom građanskom pokretu na brdovitom Balkanu razvije krila.

Ništa u Bosni nije jednoznačno. Treba čuti one koji opominju na oprez. Ozbiljni i upućeni Monitorovi izvori upozoravaju da bi moćni akteri regionalne i evropske scene mogli iskoristiti nestabilnost da dodatno oslabe i razlabave tu državu, stvaranjem trećeg entiteta.

,,U mom najstrašnijem scenariju, moglo bi doći do diobe Bosne”, kaže u izjavi za Monitor novinar Amer Tikveša.

Red je pogledati. ,,BiH se podijelila i u prosvjedima: Tri naroda i tri vizije”, objavljuje zagrebački Večernji list. ,,Propao pakleni plan Bošnjaka: Hrvati i Srbi nisu uleteli u zamku!”, piše beogradska štampa. ,,Gori Federacija, a ne RS”, objavljuje Politika u naslovu intervjua sa Dodikom.

Jasno: sve ima da se svede na preraspodjelu moći među važećim bošnjačkim političarima. U tako suženom fokusu obično nadjačaju najvještiji i najbeskrupulozniji. Ne treba previdjeti onu brutalnu jednoobraznost i ogromnu učinkovitost, inače nevelikih grupa koje su palile zgrade institucija. To je bio znak da se protesti nijesu otrgli kontroli, već da je kontrola, nad dijelom aktera, od početka uspostavljena.

Sarajevski novinari mahom ocjenjuju da se među bošnjačkim političarima i u ovoj tranziciji najbolje snalazi Fahrudin Radončić, ministar sigurnosti BiH, vodeći tamošnji tajkun. Radončić je zdušno podržao demonstrante i, kako je rekao, antikorupcijski cunami. Tim povodom oglasili su se mnogi. Izdvojila se ocjena bivšeg Feralovca Predraga Lučića: ,,Izjava tajkuna u kojemu se naglo probudila socijalna empatija, ujedno i ministra sigurnosti BiH, Fahrudina Radončića kako ‘treba pohapsiti kriminalce na vlasti’ može se čitati u autoironijskom ključu. Ključu nekoga tko pričanjem viceva skriva svoj strah od brave.”

Profesor Filozofskog fakulteta u Banja Luci Miodrag Živanović je umjereni optimista. ,,Ne vjerujem da će se desiti nekakav epohalni istorijski preokret, ali će duže vrijeme ostati upozorenje da će se u ovakvim i sličnim radikalnim situacijama, u slučaju ugroženosti elementarnog življenja i prava, uvijek moći dogoditi ovo što se dogodilo.”

Stiglo je pismo podrške Bosni 35 svjetskih intelektualaca. ,,Mi, dolje potpisani, izražavamo svoju punu podršku legitimnim zahtjevima građana Bosne i Hercegovine čija je ljutnja opravdana. Čujemo njihov vapaj za pristojnim životom, istinskom demokratijom, solidarnošću koja ne poznaje granice, bile one etničke, nacionalne ili vjerske, za socijalnom jednakošću u cijelom svijetu”.

U Bosni se opet prelama. Ovolika motivacija građana moguća je nakon teške krize režima. Kad su oni čiji interesi vladaju društvom isprepadani i iznenađeni. Kad su oholi dovedeni u situaciju da se brane i pravdaju. Ili, da se – preporučuju.

Ako Bosni opet polome krila slijedi – apatija. I još žešća batina. Ne samo u njoj, nego u svim našim zemljama. Bosna igra za sve.

Crtanje meta, opet

Direktorka Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević ocijenila je u izjavi za Vijesti da bi se talas uličnih protesta iz Bosne i Hercegovine mogao preliti u Crnu Goru, jer vlast ne radi ništa na rješavanju teške socijalne situacije.

,,Iako crnogorsko društvo nema razvijenu kulturu otpora prema vođama, građane bi na ulice mogla natjerati dešavanja u regionu i arogancija Vlade koja odbija da započne ozbiljne društvene reforme”.

Organizatori konferencije Riječ, slika i neprijatelj hitro su optužili Daliborku Uljarević da indirektno poziva na sukobe u Crnoj Gori. ,,Organizacioni odbor upozorava javnost na katastrofalne posljedice ovakvih govornih činova u javnom diskursu, posebno kada dolaze od aktera koji posjeduju socijalni kapital da zapaljivom retorikom podstaknu nasilje u društvu, kolaps sistema, direktno ugrožavanje fizičke bezbjednosti i pozicioniranje zemlje kao potencijalno opasne, politički nestabilne, na pragu sukoba”.

Grupa nevladinih organizacija osudila je pokušaj prikazivanja Daliborke Uljarević kao teroriste i tražila da državni organi nadležni za zaštitu ljudskih prava reaguju i spriječe crtanje mete neistomišljenicima.

,,Reagovanje na stavove Daliborke Uljarević, u kojem se ona krajnje neumjesno optužuje za ‘ratnu propagandu’, vidimo kao najavu obračuna, nakon medija, i sa ključnim predstavnicima nevladinih organizacija”, poručeno je iz civilnog sektora.

Vlast šuti. I čeka.

Esad KOČAN
Miloš BAKIĆ

Komentari

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES, REFORMA DPS-A  I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što  znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da  slavi susjednog autokratu, i opozicije u  sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro  sudbina

 

 

„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer  je novo rukovostvo DPS –a  dvije sedmice uoči  Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju.  Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.

“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući  svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS  Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika.  Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.

Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković,  zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda  Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić,  vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović,  policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović.  Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.

Živković je  na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.

Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena:  Milutin Simović,  Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …

Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao  Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.

Živković se ovako osvrnuo na minule dane:  “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”.  Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….

Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.

Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.

Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i  odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za  promjene i dijalog. Odnosno da   Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog  zagrljaja partije koju je decenijama vodio je  još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj  joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpski svet.

Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a  na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.

“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.

Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada.  Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista   koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima  Abdića, bili su  neporedivi  sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.

Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front.  Samo jedan detalj. Dovoljno je da  Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.

Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.

„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu  u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.

Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije.  Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno  da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem  Đukanovićevom zagrljaju.

Ne valja se zavaravati: ako bude  Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.

Milena PEROVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo