Znamo svi: godinama pred svake izbore partijska mašinerija DPS-a, po terenu, od kuće do kuće, „sakuplja” glasove. Sjećamo se: predreferendumske groznice i slučaja Mašan koji je potvrdio ono o čemu dvije decenije svojski ćutimo, ono što institucije zarobljenog sistema tolerišu – u Crnoj Gori vlast kupuje glasove. Na koncu, znamo: upravo tu, u tim i takvim terenskim trgovanjima dušama, krije se izvor nesmjenjivosti vlasti oličene u liku Mila Đukanovića. Monitor otkriva kako precizno funkcioniše terenski mehanizam partijske mašine, kako su organizovani „odozdo”, kako hijerarhijski ustrojeni, kako, najprostije rečeno – radi stroj za dobijanje izbora.
Za Monitor o tome govori aktivista vladajuće partije, čovjek koji je od raskola jedinstvenog DPS-a operativac na terenu, u podgoričkoj MZ Zagorič. Odlučio je da ispriča priču o partijskoj piramidi sa terena uz zahtijev da ostane anoniman.
Vrh piramide je vidljiv i formalan. Na njemu je nominalno, Kongres partije. Ispod njega su predsjednik stranke Đukanović, predsjedništvo DPS –a i Glavni odbor čiji su zapaženiji članovi, u svojstvu koordinatora, zaduženi za pojedine opštine. Tako je, u posljednjoj preraspodjeli, recimo, Cetinje pripalo Filipu Vujanoviću, Budva Mevludinu Nuhodžiću, Nikšić Igoru Lukšiću, Bar Željku Šturanoviću, Berane Svetozaru Maroviću, Bijelo Polje Branimiru Gvozdenoviću, Danilovgrad Milanu Roćenu, Mojkovac Dušku Markoviću, Podgorica Milu Đukanoviću… Kako Glavni odbor ima 203 člana, a crnogorskih opština je daleko manje, mnogi od njih su, u internoj i tajnoj raspodjeli, dobili lakši dio kolača – mjesne zajednice.
Sagovornik Monitora kaže da su dugo Boro Vučinić i Slavoljub Migo Stijepović, bili ljudi Glavnog odbora zaduženi za Zagorič: „Bio sam na dva sastanka na kojima je bio Vučinić. Oni bi dolazili u našu mjesnu zajednicu ako nešto treba da se pomogne ili ako treba da nam razjasne neke dodatne informacije. Obično nam pričaju kako treba da se dobiju izbori, da ubijedimo ljude da glasaju, da ih kontaktiramo, da, ako je potrebno, nekome možemo dati pomoć, obećati zaposlenje… Sve u tom pravcu.”
Ispod Glavnog odbora partije je Opštinski a ispod njega Mjesni odbor na čijem čelu je predsjednik sa zamjenikom i sekretarom. Tu počinje parapartijska, neformalna i nevidljiva, ali do tančina usavršena i razrađena struktura: ispod predsjednika zagoričkog DPS-a nalazi se dvadeset vođa grupa, ljudi koji upravljaju radom na terenu, do čijih imena je Monitor došao. Tačno dvadeset, priča naš izvor: „To je uglavnom ista ekipa, promjene su veoma rijetke. Vođe grupa ne idu na teren, oni samo upravljaju.”
Svaki vođa grupe, nastavlja sagovornik, ima ne manje od 10 i ne više od 15 operativaca kojima je u opisu partijskog posla rad na terenu i „sakupljanje” glasova. Na tom nivou piramide je i naš sagovornik. On je pretposljednja karika jer, kaže, i operativci imaju do pet podređenih. Mašinerija se tu završava, sa partijskom pješadijom. Princip je isti za sve mjesne zajednice, kaže aktivista: ,,Svuda je tako u Crnoj Gori. Razlika je samo u broju.”
Prostim množenjem dolazimo do cifre od 1820 udarnika samo u Zagoriču – vođa grupa, operativaca i „pješadije”. To je 12 odsto od 15 hiljada stanovnika MZ Zagorič. Imajući u vidu da je Zagorič reprezentativan uzorak, stižemo do broja pripadnika partijske milicije na nivou države: 12 odsto od 620 020 stanovnika, koliko ih ima Crna Gora, jeste 75000! Ili: 825 vođa grupa, 12 375 operativaca i 61 875 pješadinaca!
Dvanaest odsto, 75000 onih koji su direktno uključeni u predizborno lomljenje duša – kupovinu ličnih karata, obećanja zaposlenja, davanja socijalne pomoći, oprost dugova za struju, telefon, vodu…, gledanje kroz prste kada je riječ o divljoj gradnji, raznorazne ucjene i suptilne prijetnje…! Mreža.
Sagovornik Monitora detaljno rekonstruiše kako sve izgleda na terenu.
1. korak
Predsjednik Mjesnog odbora DPS-a, u ovom slučaju, Zagoriča, najčešće dva mjeseca pred izbore, uzima ono što je najvažnije i na čemu se temelji čitava kasnija logika – birački spisak, koji dijeli na dvadeset cjelina, koliko ima i vođa grupa. Raspodjela se najčešće pravi po abecednom redu, „od slova do slova”.
2. korak
Vođe grupa dobijaju svoj „komad” biračkog spiska, upoznaju se sa njim i sazivaju sastanak sa svojim podređenima, operativcima.
3. korak
Vođa grupe se sastaje sa operativcima, do 15 njih, i zajedno, uz imena stanovnika u biračkom spisku, dodaju oznake pripadnosti: plus označava sigurnog glasača DPS-a, minus predstavlja tvrdokornog opozicionara od kojeg je nemoguće dobiti glas, dok tačka uz ime znači da je riječ o „ničijem glasu”, tj. kolebljivcu, glavnoj meti na terenu. Potencijalnom stranačkom plijenu. Nakon toga slijedi usitnjavanje – svaki operativac uzima od 10 do 50, najčešće tridesetak imena sa biračkog spiska, onih ljudi na koje, prema sopstvenom uvjerenju, može najbolje uticati.
4. korak
Kontaktiranje, najčešće lično, „pluseva” sa spiska, četvrti je korak na putu izbornog inženjeringa. Kako su četiri godine, koliko traje mandat, nemali period, važno je provjeriti i „svoje ljude”, sigurne glasače. Radi se o opuštenom razgovoru u kome se, uz kafu i rakiju, pojašnjava važnost predstojećih izbora, ali i, za svaki slučaj, obećava ponešto – školski pribor za djecu, sitni ustupci, često i materijalna nadoknada, ne veća od stotinu eura! Logika je dugoročna – izbora će biti još pa je neophodno sačuvati sigurne glasače.
5. korak
Početak borbe za ničije glasove, „tačke” sa svog dijela biračkog spiska. Operativac partije odabere kolebljivca sa liste, locira njegove komšije iz redova DPS-a, i, zajedno sa svojim podređenima, kreće u opipavanje terena i raspitivanje o tvrdoći „žrtve”. Važno: veoma često, „žrtve” same nađu put, dolaze do operativaca, što aktivistima olakšava posao i poboljšava pregovaračku poziciju – cijena „žrtve” je, tako, logično, jeftinija.
6. korak
Komšija, treba li napomenuti – Đukanovićev glasač, na nagovor operativca, obavlja inicijalni razgovor sa „žrtvom”. Omekšava ga, priprema i ubjeđuje, onako – komšijski, da je važan trenutak, te da, za svoje i za dobro naše Crne Gore, treba glasati Mila. Komšija opipava stanje „žrtve”, stepen njegove labilnosti i procentualnu mogućnost za prelazak na „pravu stranu”.
7. korak
Sastanak u kafani. „Žrtvi” se u ovoj fazi ne odlazi na kućni prag, rizično je – postoji mogućnost da eksplodira. Minimalna mogućnost, s obzirom da je već obavljena inicijalna, komšijska sondaža, ali postoji. Operativac i komšija sjede u kafani. Komšija poziva „kolebljivca” da „svrati” na piće. „Žrtva” dolazi – počinje ubjeđivanje i trgovina: za glas se nude sitni benefiti, najčešće dvocifrene sume novca. Stranački milicajac gleda da partija prođe što jeftinije. „Žrtva” pokazuje znake prihvatanja. Zakazuje se sastanak kod vođe grupe.
8. korak
Kancelarije mjesne zajednice. Prisutni: vođa grupe, njemu podređenih 15 operativaca i „žrtva”. Na sastanku najviše govori vođa grupe, ali se, po potrebi, uključuju i operativci, pridonoseći psihološkoj igri „mačke i miša”. „Kolebljivac” se još omekšava, detaljnije se trguje, otvorenije govori. „Žrtva” prihvata. Zakazuje se razgovor sa predsjednikom mjesnog odbora DPS-a.
9. korak
Trenutak konačne odluke. Sastanak sa predsjednikom DPS-a za mjesnu zajednicu. Tu su: trijumvirat mjesne vlasti – predsjednik, zamjenik i sekretar, vođa grupe i „žrtva”. Samo predsjednik može definitivno da obeća pomoć i obavi trgovinu, to je i suština sastanka. Najčešće obećanje zaposlenja, gledanje kroz prste na divlju gradnju, sitna novčana suma… „Kolebljivac” prestaje to da bude i prihvata „ponudu”. Rukovanje nakon obavljenog posla.
10. korak
Dan glasanja. Posljednje zaduženje operativca – njegove „žrtve” moraju izaći na birališta do podne. Ukoliko se to ne dogodi, kontaktira ih i „žrtve” su tu. Operativac konstantno obavještava vođu grupe o dešavanjima na terenu.
11. korak
Izbori su završeni. Pobjeda. Partijska milicija još jednom je uradila lavovski dio posla. Sastanak u mjesnoj zajednici na kome su prisutni najzaslužniji aktivisti – mjesni vrh, vođe grupa, operativci, pokoji simpatizer, eventualno članovi Glavnog odbora partije zaduženi za mjesnu zajednicu. Sumiraju se utisci, komentariše „velika” pobjeda.
12. korak
Drugi dan nakon izbora, specijalni tim za kupovinu ličnih karata (kupovina počinje dvadesetak dana pred izbore, kako dokumenta ne bi predugo bila u rukama aktivista), vraća dokumenta „kupljenim” biračima. Tim je sastavljen od nekoliko operativaca i predstavlja zasebnu cjelinu oformljenu samo za tu namjenu.
13. korak
Proslava. Nove četiri godine vlasti. Restoran: muzika, jelo i piće. Svi su tu. Piramida za lomljenje duša slavi šefa.
Marko MILAČIĆ
ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice