Jednoga dana će, može biti, građani biti zaštićeni od zelenaških kamata u bankama, možda će doći vrijeme kad cijene pojedinih ljekova neće biti nerazumno visoke, jednom će, valjda i internet i druge komunikacione usluge stvarno pojeftiniti. Niko nikad neće izračunati koliko se i ko sve bogatio prije nego je određeni problem zvanično uočen, pa dok je odlučeno da nešto treba uraditi, pa dok se smislilo šta da se radi, pa dok su potezi usaglašeni, pa dok se mjere donesu, pa dok se radnje sprovedu. I tako tokom svake godine, svakog mjeseca, svakog dana i sata njihove vlasti i naših života.
Lijek plavix se uzima kako bi pomogao pacijentima kod arterosleroze, smanjivanju mogućnosti za dobijane srčanog ili moždanog udara. Smatra se jednim od najvažnijih ljekova kod bolesti srca. Neophodan je ljudima koji su imali intervenciju na arterijama, ugradnju stentova i slično, što znači da je riječ o velikom broju pacijenata. U Srbiji košta pet, u Crnoj Gori oko 18 eura. Na pitanje kako je to moguće nadležni ne daju odgovor.
Prije nekoliko godina plavix je koštao i do sto eura. Cijena mu je naglo pala kad je 2012. isteklo vrijeme tokom kojeg je njegova proizvodnja bila zaštićena patentnim pravom. U međuvremenu je proizvedeno nekoliko paralelnih ljekova što je dovelo do pojeftinjenja. Na recept u Crnoj Gori se sada može dobiti jedan od njih, međutim, ljekari i dalje uglavnom prepisuju plavix koji mora da se kupi. Po ogromnoj cijeni za nekoga ko prima prosječnu penziju od 273 eura.
Godinama se priča o ljekovima čije su cijene kod nas u odnosu na one u regionu – nerazumne. Farmaceuti pominju lijek preduktal, takođe namijenjen srčanim bolesnicima koji kod nas košta 16 -17, a u Srbiji 8-9 eura. Velika razlika je kod kapi za oči xalatan, koje su kod nas tri do četiri eura skuplje nego u okruženju. Analizom cijena 15 skupih ljekova, među kojima su i oni najskuplji, na koje Fond u Crnoj Gori troši oko 16 odsto sredstava, utvrđeno da je kod nas 13 ljekova sa do 50 odsto višom cijenom nego u Srbiji.
Ovih dana je na pitanje novinara, zašto neki ljekovi koštaju u Crnoj Gori mnogo više nego u državama regiona, direktor Fonda za zdravstveno osiguranje Kenan Hrapović kazao da će ubuduće cijene ponuđene Crnoj Gori biti manje ili jednake cijenama u regionu. Jedini problem u vezi sa njegovim odgovorom je to što ne sadrži odgovor. Pojela maca.
Svašta se može čuti ako krenete da se raspitujete o cijenama ljekova. U veledrogerijama objašnjavaju kako cijena lijeka zavisi, pored ostalog, od veličine tržišta. Na pitanje kako to da kod nas onda coca-cola ne košta, recimo, pet eura uvrijeđeno kažu kako to nije isto. Može se čuti kako na cijenu lijeka utiče i to što za malo tržište kakvo je naše treba obezbijediti dozvole, kao i uputstva za korišćenje za svako pakovanje, ali je daleko od razuma da prevod i štampanje jednog lista papira može da objasni razliku u cijeni od trista šezdeset procenata.
Uz dužno poštovanje veledrogerije su u suštini trgovačke firme tako da, po definiciji, brinu o kupcima, ne o građanima. Druga je stvar sa državnim službama koje za brigu o građanima primaju platu.
Nakon što su, dakle uočili i analizirali problem, nadležni su odlučili da će tome stati u kraj tako što će donijeti Uredbu o maksimalnim cijenama ljekova i Uredbu o kriterijumima za stavljanje lijekova na listu. Kad tačno – nije javljeno. Svakoga dana za svaku tabletu plavixa koju popije neki pacijent u Crnoj Gori neko će u džep staviti 47 centi, koliko iznosi razlika u cijeni plaćenoj u Crnoj Gori u odnosu na onu u Srbiji.
Fond za zdravstveno osiguranje objavio je ovih dana kako je radostan zbog činjenice da počinje reforma farmaceutskog sektora u našoj zemlji, a u okviru toga i rješavanje problematike skupih ljekova. Na okruglom stolu na temu Reforma farmaceutskog sektora u Crnoj Gori, zaključeno je, pored ostalog da je ,,promjenom politike cijena” samo na skupim ljekovima, od projektovanih sedam, moguće uštedjeti blizu dva miliona. Dodatne uštede, otprilike oko tri miliona eura omogućilo bi uvođenje ugovora o podjeli rizika sa farmaceutskom industrijom.
Budući da do javnosti još nije stiglo dovoljno informacija o tome šta sve predviđa zamišljena reforma, ne zna se koliko se priča o uređivanju cijena ljekova odnosi na uštede u državnom budžetu, a koliko na snižavanje cijena koje plaćaju pacijenti. Da će se prije raditi o ovom prvom svjedoči najava da će biti uvedene ,,doplatne liste ljekova” kojima će biti propisano koliko treba da doplate oni koji žele originalni lijek, a ne njegovu zamjenu. Pa ko može, neka plati.
Ko ne može da plati ljekove, uvijek može da podigne kredit. I plati kamate za koje, evo godinama, zvaničnici ocjenjuju da su ,,u zoni zelenašenja”. I u toj priči promjene su u fazi najave.
Centralna banka priprema zakon koji treba da definiše šta je zelenaška kamata za svaku vrstu kredita – potrošački, stambeni, keš kredit, kredit za preduzeća i tako dalje. Do kraja ovog mjeseca, kako je najavljeno, zakon bi trebao da dobije formu nacrta.
,,Tek kad taj zakon bude usvojen moći ćemo da kažemo koja je kamata zelenaška”, objasnio je bankarski ombudsman Halil Kalač.
Na kraju 2014. godine ukupno odobreni krediti bili su 1,83 milijarde eura. „Prosječna ponderisana efektivna kamatna stopa na godišnjem nivou na minuse po tekućem računu je bila 18,01 odsto, za kartice 15,7 odsto”, kazao je Kalač iz napomenu da su kamate na minuse po tekućem računu u Evropskoj uniji 7,9, Hrvatskoj 11,39, a u Makedoniji 11,2 odsto.
Ombudsmanovo je da preporuči, pa je smanjivanje kamatnih stopa preporučivao, zasad uzalud. Ograničenje kamatnih stopa preporučivala je i Centralna banka, sa istim rezultatom. Doduše, kad se iz CB malo više naroguše, bankari mrvicu spuste kamate. Onda se to proglasi trendom. Tako je bilo krajem prošle godine, početkom ove kamate su ponovo počele da rastu. I tako stalno.
Smiješno je, tužno, ali ne i netačno kad u podobnim medijima osvanu naslovi kako kamatne stope padaju. Ko pročita samo naslov neće saznati da je riječ o padu koji bi bilo lakše izraziti u promilima nego u procentima. Prema posljednjim podacima CBCG, prosječna ponderisana efektivna kamatna stopa na odobrene kredite, koja obuhvata sve njihove troškove, u martu je pala 0,06 procentnih poena i iznosila je 9,11 odsto. Prosječna ponderisana nominalna kamatna stopa u martu je oslabila 0,05 procentnih bodova na 8,3 odsto.
Pale su i kamatne stope mikrokreditnih finansijskih institucija , efektivna 0,18 procentnih poena na 25,24 odsto, a nominalna 0,1 procentni bod na 21,11 odsto.
Bankari i njihova udruženja su zgranuti kad god se pomene da njihovo pravo da ljudima gule kožu može biti ograničeno. Obavezno se pozovu na slobodu tržišta. ,,Limitiranjem kamata zadire se u tržišne mehanizme, ocijenio je ovih dana generalni sekretar Udruženja banaka Crne Gore Mirko Radonjić i dodao da je ograničenje cijene novca, odnosno kamatne stope, suprotno temeljnim principima EU.
Zelenašenje je, pak, suprotno zakonu. Krivični zakonik Crne Gore propisuje u članu 252 pod imenom ,,Zelenaštvo”: “Ko za davanje novca ili drugih potrošnih stvari na zajam nekom licu primi ili ugovori za sebe ili drugog nesrazmjernu imovinsku korist, iskorišćavajući teško imovinsko stanje, teške prilike, nuždu, lakomislenost ili nedovoljnu sposobnost za rasuđivanje oštećenog,kazniće se zatvorom do tri godine i novčanom kaznom”. Može se glavom garantovati da nema među običnim, kreditno zaduženim građanima, ni jednog koji se ne prepoznaje u situaciji koju opisuje Krivični zakonik. Jednako je garantovano da nijedna banka neće biti optužena za zelenašenje.
No, dobro, eto država obećava da će i tu nešto da uradi. Moguće je čak i do kraja godine. Ako ne do kraja godine, onda odmah poslije ili tu neđe. Ko je u ,,dozvoljenom minusu” hiljadu eura, svakoga dana mora da za banku izdvoji oko 50 centi. Jedan hljeb.
Slikovit je i primjer cijena interneta u Crnoj Gori. Godinama se piše da je taj domet civilizacije kod nas preskup, krajem prošle godine resorni ministar Vujica Lazović slavodobitno je najavio, Vlada usvojila odluku da internet pojeftini čitavih 30 odsto. Kad je cijela stvar prošla kroz Telekomove korporativne tunele za većinu građana desilo se – ništa. Sve u svemu, pojeftinili su najskuplji ,,paketi”, oni koji mogu da plate neki srednji ili najjeftiniji paket ostali su na istom.
Direktor Agencije za elektronske komunikacije Zoran Sekulić objasnio je neznavenima da mu nije u nadležnosti da formira ,,pakete” koji pored interneta uključuju i prijem TV signala i telefoniranje, te on tu ne može ništa. Extra, rekli bi tinejdžeri.
Trenutno, sa pojeftinjenjem koje je propisala Vlada stvari stoje tako da su, na primjer u Hrvatskoj sa 50 odsto većom prosječnom zaradom, Telekomove usluge znatno jeftinije nego kod nas. Isti paket koji kod nas košta 52, tamo je 43 eura. U BiH postoje ponude operatera koje su tri do četiri puta jeftinije. Drastičan je primjer operatera koji radi kod nas i u Srbiji kod kojeg 15 GB interneta u toj zemlji košta 9,09, a kod nas 25,96 eura. Paket od 30 GB koji je i Srbiji 12, 41 eura ovdje je 35,95.
Suštinski, nema se šta zamjeriti ni farmaceutskoj industriji, ni bankarima ni telekomunikacionim kompanijama. Oni hoće da zarade i da zarade što više. Da se njihova želja ne pretvori u pljačku morala bi da sprječava država. Ako to ne radi može da znači da je nije briga ili da neko od nečinjenja ima koristi. Najvjerovatnije – kombinovano.
Miloš BAKIĆ
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice