U sportskim ribolovnim društvima, koja gazduju vodotocima na sjeveru, kažu da zbog zabrane robilova na rijekama, ostaju bez osnovnih prihoda .
O tome na koji način i u kojoj mjeri se čuvaju šume i rijeke na sjeveru, usljed ograničenja sportsko-rekreativnih aktivnosti na otvorenom, u lovačkim i ribolovnim društvima imaju vrlo različite stavove. Dok jedni tvrde da se ništa promijenilo nije, te da nema pojačanih krivolovnih aktivnosti, drugi kažu da su im mjere Nacionalnog koordinacionog tijela (NKT) stvorile mnoge teškoće, pa da uskoro neće moći da stanu na put krivolovcima.
Nezadovljni su, uglavnom, ribočuvari. Iz ribolovnih društava u nekoliko opština tvrde da su, obustavljanjem sportskog ribolova, koji spada u ,,sportsko-rekreatvne aktivnosti na otvorenom” zabranjene mjerama NKT, ostali bez osnovnih prihoda.
Osnovni prihod tih društava, iz kojeg plaćaju i čuvanje rijeka, pa i ribljeg fonda, su sredstva prikupljena od dozvola za ribolov. Sada ih ribolovci ne kupuju, jer ne mogu na rijeke.
Predsjednik beranskog Sportsko-ribolovnog kluba (SRK) Lim Milutin Mićović za Monitor kaže da već danima ribočuvari i članovi uprave tog kluba ,,iz svojeg džepa” finansiraju gorivo za vozila, kojima obilaze teren.
,,Prihodi su presušili, jer niko više ne kupuje dozvole, pošto ne mogu na rijeku. Mi smo zaduženi za oko 37 km vodotoka, a da bismo ih obišli često pređemo i po 150 km. Po dva -tri vozila, svakodnevno, treba da budu na terenu. Lako je izračunati da su to značajni rashodi. Za sada uspijevamo, prije svega, zahvaljujući entuzijazmu, ali ne znam koliko ćemo moći. Danima od svojih para plaćamo tekuće troškove za obilazak terena”, kaže Mićović.
On objašnjava da su sportski ribolovci, kad su na rijekama, velika podrška ribočuvarima, jer prijavljuju slučajeve krivolova, što olakšava zaštitu ribljeg fonda.
Ribočuvari nijesu zaduženi samo za zaštitu ribljeg fonda, već i za čuvanje rijeke od nezakonite eksploatacije šljunka i pijeska, kao i štete koja nastaje izgradnjom malih hidroelektrana (mHE). To je vrlo obiman posao. Da bi ga kvalitetno radili, neophodan je novac. Njega sada nema.
Policija, napominje Mićović, sada zauzeta brojnim aktivnostima, u okviru mjera u borbi protiv korona virusa, ne može značajnije pomoći u zaštiti rijeka.
Slična je muka i kolašinskih ribolovaca. Prema riječima predsjednika SRK Tara i Morača Momira Živkovića, trenutno gotovo da nemaju prihoda.
,,Tek rijetki sportski ribolovci kupe dozvolu, svejsni da ne mogu u ribolov, ali žele da pomognu. Za sada uspijevamo da sa ribočuvarskom službom organizujemo 24 sata nadzora na vodotocima, ali ne znam do kada će to tako moći”, kaže Živković.
Kad ribočuvari napuste rijeke, tvrdi on, ,,krivolovci kolo vode”.
Ribolovci napominu da sportski ribolov nije ,,timski sport”, te da nije bilo previše potrebe da se zabrani, bar tokom određenog dijela dana.
,,Poštujemo preporuke ljekara. Međutim , trebalo bi razmisliti o tome da su sportski ribolovci uglavnom, sami na određenom dijelu rijeke. Sada su odlični uslovi za sportski ribolov, voda je bistra. Na gradilištima su malo stali radovi pa Tara nije skoro bila ovako čista”, tvrde kolašinski poklonici sportskog ribolova.
U većini lovačkih društava optimistično zaključuju da im mjere NKT ne smetaju da lovišta štite ,,uspješno kao i ranije”. Lovočuvari, objašnjavaju, imaju potvrde, koje im omogućavaju cjelodnevni nadzor nad lovištima. Iako neka od društava zadužena za zaštitu divljači od krivolovaca imaju tek po jednog ili dva lovočuvara, na terenu površine 40.000 ha, tvrde, i da im ne fali kadra.
Prema riječima predsjednika žabljačkog Lovačkog društva (LD) Durmitor Danila Pavlovića, značajnu pomoć imaju i od policije.
,,Policija nam je uvijek bila značajna pomoć. Obilazimo teren kao i ranije. Mjere NKT nijesu povećale krivolov. Mislim i da neće. Nije nam značajno otežan posao. Kod nas nema problema”, tvrdi Pavlović.
Njegov kolega u Pljavljima Aleksandar Džogaz istog je stava. On objašnjava da lovište, čiji je upravnik, a kojim gazduje LD Pljevlja, ima dva lovočuvara i sedam volontera.To je dovljno, kaže on, uprkos velikoj površini za koju su zaduženi.
,,Krivolov je rijetka pojava u našoj opštini. To se nije promijenilo ni minulih sedmica. Non-stop smo na terenu, nadgledamo, kontrolišemo, a i vrijeme je lovostaja, pa to olakšava”, tvrdi Džogaz.
Iako i u kolašinskim lovačkim društvima tvrde da izlaze na kraj sa krivolovcima, ne kriju da plemenita divljač, ipak, strada. Ne od metaka, već od vozila. Za samo mjesec i po, na magistralnom putu u blizini Crkvina nastradale su dvije srne. Obje su uginule, nakon što ih je udarilo vozilo.
U LD Manastir Morača kažu da je razlog za to nedostatak saobraćajne signalizacije, koja upozorava na divljač na putu. Nestrpljivo čekaju šta će im, na njihov urgentni zahtjev, odogovoriti Direkcija za saobraćaj, od koje su tražili postavljanje saobraćajnih znakova na nekoliko lokacija na magistrali prema Podgorici. Kažu, ne bi bilo loše da se to učini i na ostalim putevima.
„Na istom dijelu magistrale prije 40-ak dana ubijen je srndać. Tražili smo i tada od Direkcije da što prije izađe u susret našim zahtjevima, kako bismo zaštitili i životinje, ali i vozače. Ovo što se dešava je i velika šteta i ogromna opasnost. Sabraćajne znakove divljač na putu treba postaviti na više lokacija“, objašnjava Petar Medenica predsjednik LD Manastir Morača.
Zvanično, o od lokalnog veterinara dr Saše Drljevića potvrđeno je da je srnu na magistrali udarilo vozilo. No nekoliko prolaznika je kazalo novinarima da je ona na magistralu dospjela bježeći od lovačkog psa.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ