Povežite se sa nama

KULTURA

KAKO MINISTARSTVO KULTURE DIJELI NAŠ NOVAC (2): MILIONI ZA KINOMETOGRAFIJU, A FILMOVA NEMA: Pazi, piše se

Objavljeno prije

9 godina

na

ministarstvo-kulture-crne-g

Ministarstvo kulture (MK) još nije odgovorilo na brojne dileme o sufinasiranju kinematografije u Crnoj Gori, niti šta se dešava sa novcem koji je ova institucija dala u posljednjih deset godina za 16 filmova, a prikazana su samo tri. Reagovali su, međutim, drugi na prošlonedjeljni tekst Centra za istraživačko novinasrtvo Crne Gore (CIN-CG) koji je objelodanio brojne podatke i nepravilnosti.

„Vratio sam novac Ministarstvu kulture, kada sam vidio da ne mogu da snimim film Par godina za nas, za koji sam bio dobio simboličnu podršku MK”, ispričao je na molbu CIN-CG Miomir Brajović, reditelj.

Vladimir Kosić, scenarista filma Zlatna palma, ističe da bi pitanje zašto nije došlo do realizacije ovog filma, za koje je MK opredijelilo davne 2007. iznos od 20.000 eura, trebalo postaviti onima koji su dobili novac. To je, tvrdi, preduzeće doo Baroom Baroom. „Nadam se da ovo preduzeće za koje sam, po porudžbi, pisao scenario, nije potrošilo uplaćeni novac u nenamjenske svrhe nego da je novac građana vraćen u budžet, odakle bi opet trebalo da bude uložen u neki svrsishodniji projekat. Vjerujem i da u Crnoj Gori postoji pravosudni sistem i da, osim što postoji, takođe, i funkcioniše. U suprotnom, u ovom ali i ne samo ovom, slučaju, radilo bi se o krađi novca građana koja je, da stvar bude gora, prošla nekažnjeno”, kaže Kosić.

Iz Baroom Baroom, su za CIN-CG međutim rekli da njima sredstva za ovaj filmski projekat nikada nijesu uplaćena. ,,Izmjenom ugovora sa Ministarstvom kulture realizaciju ovog projekta preuzela je produkcija Laboratorijum d.o.o. i informacije o daljim aktivnostima na realizaciji ovog projekta možete potražiti od gospodina Ivana Bezmarevića”, navela je Irena Milačić, izvršna direktorica Baroom Baroom.

Bezmarević je potvrdio da je Laboratorijum d.o.o, čiji je on izvršni direktor, primio sredstva za realizaciju projekta Zlatna palma. Rekao je da scenario ima „dobar potencijal”, ali su male šanse za realizaciju, jer je neophodno obezbijediti još sredstava, što kaže nije uspjelo uprkos pregovorima sa producentskim kućama. Bezmarević je CIN-CG dostavio i izvještaj o projektu Zlatna palma, koji je sredinom ovog mjeseca poslao Ministarstvu kulture, na njihov zahtjev.

U izvještaju se navodi da su sredstvima Ministarstva kulture pokrivene avionske karte, smještaj u hotelu, dnevnice, troškovi prevoza, telefonski troškovi i ostali nepredviđeni troškovi, isplaćivanje djelova honorara za režiju, scenario i dio honorara za direktora filma… Ni za jednu stavku, međutim, nije naveden iznos.

Stefan Bošković, Dragana Tripković i Vasko Raičević su u reagovanju na naše istraživanje saopštili da je kompletna odgovornost za film Đavolja posla, čiji su oni bili scenaristi, na producentskoj kući Jabbuka doo. „Sredstva dobijena na konkursu Ministarstva kulture u cjelosti (20.000 eura) su 2011. godine prenešena na račun Jabbuka doo, za šta postoje izvodi iz banke i ugovori između Udruženja studenata FDU i Jabbuka doo. Ovim ugovorima je obuhvaćeno pitanje prenosa apsolutnih prava i odgovornosti za realizaciju projekta na firmu Jabbuka doo. O svemu ovome su ugovorene strane obavijestile Ministarstvo kulture Crne Gore”, navodi se u reagovanju.

Vladimir Vučinić, osnivač Jabbuke, za CIN-CG potvrđuje da je ova kuća preuzela projekat dugometražnog igranog filma Đavolja posla i da je odgovorna za realizaciju. „Iako smo obezbjedili sopstvena sredstva za tehniku i montažu, odnosno postprodukciju kao i honorare za taj dio ekipe, ostatak novca za kompletnu realizaciju još uvijek nismo u potpunosti obezbjedili”. Vučinić tvrdi da su o svemu redovno obavještavali MK. „Novac sa konkursa nije trošen jer snimanje nije započeto. Od projekta nismo odustali ali ako u narednim mjesecima ne budemo mogli da finansijski zaokružimo film bićemo prinuđeni da novac vratimo Ministarstvu što bi svakako bio veliki poraz nakon toliko uloženog truda”.

Dragana Tripković je u razgovoru za CIN-CG kazala da im je scenario Đavolja posla bio prvi, da su ga kao studenti radili sa mnogo entuzijazma. ,,Dosta nam je odmoglo što nije realizovan ovaj projekat, jer nijesmo zbog toga mogli da učestvujemo na nekim narednim konkursima. Svi smo imali najbolje namjere, ali najgore je što na kraju taj filma uopšte nije snimljen”.

U reakciji na naše istraživanje reditelj Radoslav T. Stanišić, navodi da je 60.000 eura koje je MK još 2007. dodijelilo za sufinansiranje dugometražnog igranog filma Noć crvenih palmi, čiji je on scenarista, uplaćeno producentskoj kući doo Podgorica film Miodraga Miška Popovića.

CIN-CG je kontaktirao Popovića oko ovog projekta. „Nemam komentara”, rekao je on.

Na naše istraživanje organizacija The Books of Knjige (TBOK) reagovala je srdito na svojim Fejsbuk stranicama, iako im je i tokom istraživanja bilo ponuđeno da objasne što je sa njihovim projektom za koji je MK opredijelilo podršku.

,,Od Ministarstva kulture na konkursu iz 2014. jesmo dobili 20.000 eura, ali nam do sada nije isplaćen ni jedan jedini euro jer u ugovoru stoji klauzula da se novac isplaćuje onda kad se krene u snimanje filma. Tako da se nalazimo u jednoj nelogičnoj situaciji da nam sredstva neće biti uplaćena dok ne započnemo snimanje, a snimanje ne možemo započeti dok nam sredstva ne budu uplaćena. RTCG kao koproducent učestvuje sa 25.000 eura i po ugovoru je taj novac trebao biti na računu PGS agencije, koja je zvanični producent filma, do kraja 2014. godine, a do sada je uplaćeno samo 10.000 eura jer je upravljački tim javnog servisa, evo dvije godine, uvijek imao neke druge prioritete, pa se i tu nalazimo u pat situaciji”.

Oni ističu da postoje i neki privatni subjekti koji bi uložili novac u njihov film, ali to se može desiti tek kada svoj dio uplate Ministarstvo i RTCG. Napominju i da je sve to daleko od 300.000 eura, koliko im je potrebno da snime, kako kažu, koliko-toliko gledljiv film.

TBOK problematizuju i pravila koje je na konkursima propisalo Ministarstvo: ,,Zbog veoma čudnih pravila konkursa, ljudi iz Ministarstva kulture smatraju da riječ ‘sufinansiranje’ skida svaku odgovornost sa njih za sve nezavršene projekte jer se podrazumijeva da moraju postojati glavni izvori finasiranja, a da podrška države može da bude minimalna. Filmski stvaraoci na ex-YU području snimaju niskobudžetne filmove za iznose između 300.000 i 500.000 eura. Mi smo na konkursu za dugometražni film uspjeli dobiti zasad neisplaćenih 20.000 eura što je dovoljno za, otprilike, tri do četiri snimajuća dana. Da bi stvar bila jasnija valja pomenuti da toliko košta prosječna cijena reklamnog spota od 30 sekundi kojeg marketinške agencije iz regiona naplate crnogorskim firmama”, zaključuju Buksovci.

Iz MK su ranije najavili pokretanje sudskih sporova zbog pojedinih nerealizovanih projekata, za koje su isplaćena sredstva iz budžeta. Od 2007. godine za dugometražni igrani film, opredijeljeno je oko milion i po eura. Na sajtu MK nema dostupne evidencije o izvještajima vezanim za ove projekte, niti šta je sa sredstvima koja su dodijeljena, a projekti nijesu realizovani. Duže od mjesec dana Ministarstvo ne odgovara na pitanja CIN-CG vezana za ovu temu, uprkos obećanjima. Tako ostaje nejasno na koji način Ministarstvo prati realizaciju projekata koje sufinansiraju građani. I da li uopšte prate kako se troše naši novci.

Kratki film

Za razliku od dugometražnih filmova i uglavnom istih reditelja kojima Ministarstvo kulture daje potporu, crnogorski kratkometražni filmovi postali su pravi reprezenti crnogorske kinematografije. I to sa znatno manje novca. Na konkursu MK 2013. film Umir krvi, scenario Stefan Bošković, režija Senad Šahmanović, dobio je 8.500 eura – a prikazan je na brojnim međunarodnim festivalima u Danskoj, Finskoj, Francuskoj, Južnoj Koreji… Slično je i sa filmovima Branislava Milatovića, koje radi po književnim djelima Ognjena Spahića, koji su prikazani na renomiranim festivalima. Scenario za film Sve to, podržan je na konkursu 2010. sa 15.000 eura. Premijerno je prikazan na Sarajevo Film Festivalu, kao prvi film iz Crne Gore koji je ušao u takmičarsku selekciju. Projekat Porijeklo svijetla, scenario i režija Ivan Salatić, podržan je 2013. na konkursu sa 10.000. Prošle godine njegov kratki film Dvorišta uvršten je u takmičarski program Venecijanskog filmskog festivala. Reditelj Dušan Kasalica je sa filmom Biserna obala, na prošlogodišnjem 21. Sarajevo Film Festivalu, osvojio nagradu za najbolji kratki film Srce Sarajeva. Na konkursu MK 2014. je njegov projekat podržan sa 13.000 eura. Možda i u Ministarstvu kulture počnu da vrednuju ove uspjehe i stimulišu kvalitet, a ne klijentelističku grupu koja od konkursa do konkursa izvlači novac.

Regionalna iskustva

Za razliku od Crne Gore, svuda u regionu se novac djeli preko filmskih centara. Na sajtovima svih centara dat je detaljni pregled dodijeljenih sredstava i obrazloženja zašto je svaki film pojedinačno dobio novac. U Hrvatskoj se novac za sufinansiranje audiovizuelne djelatnosti dijeli preko javnih konkursa, o kojima odlučuje komisija Hrvatskog audiovizuelnog centra. Subvencioniraju se dugometražni, kratkometražni, animirani i eksperimentalni filmovi. Tokom 2015. za pet dugometražnih filmova izdvojeno je 2.300.000 eura. Veliki novac u Hrvatskoj ide na filmske festivale, kojih je u ovoj državi preko 60. Na javnom natječaju 2015. za 62 filmske manifestacije izdvojeno je 700.000 eura. Na prošlogodišnjim konkursu Filmskog centra Srbije za sufinansiranje izabrano je 26 projekata kojima je podjeljeno milion i 400.000 eura. Na konkursu su trijumfovali mahom reditelji debitanti, dok nijesu prošli veterani poput Puriše Đorđevića, Slobodana Šijana, Lordana Zafranovića, Gorana Markovića… U Srbiji već duže traje debata da li priznati reditelji treba da učestvuju na sličnim konkursima ili je bolje da se za njih obezbijedi poseban fond. Sve da se izbjegla sadašnja situacija u kojoj reditelji poput Šijana (Maratonci, Ko to tamo peva, Davitelj protiv Davitelja) ne snima filmove već cijelu deceniju. Fondacija za kimematografiju Sarajevo je u 2015. za pet dugometražnih filmova izdvojila oko 440 hiljada eura. Prema podacima Fondacije u periodu 2002. do 2013. podržano je 376 projekata u koje je uloženo preko 10 miliona eura, samo u proizvodnju domaćih dugometražnih igranih filmova uložila je preko šest miliona eura. Država preko makedonske Agencije za film finasira kinematografiju sa preko 2,5 miliona eura godišnje. Za naše prilike zvuče nestvarno cifre kojima se dugometražni igrani filmovi, sa većinskim makedonskim udjelom, sufinansiraju sa preko pola miliona eura. Ulaganja daju rezultate pa se od 2009. filmovi završavaju u kontinuitetu. U Sloveniji je za filmske subvencije tokom 2015. podijeljeno 2.700.000 eura. Posredstvom Slovenačkog filmskog centra raspisuju se javni konkursi za sufinansiranje i najviše novca ide na audiovizuelne projekte 626.000, zatim koprodukcije (250.000), za igrane, dokumentarne i animirane filmove 140.000… Centar za kinematografiju Kosova je putem konkursa u 2015. sa 390.000 eura subvencionisao tri filma kosovskih autora, a za tri debitantska ostvarenja 110.000. Za razvoj scenarija dato je od 3.500 do 5.000 eura. Da ulaganja daju rezultate potvrda je i kosovski film Shok (Drug), rađen u koprodukciji sa Britancima, koji je ove godine nominovan, sa još četiri filma, za Oskara u kategoriji najbolji kratki film. Otvaranje filmskog centra u Crnoj Gori je jedan od preduslova za transparentnu podjelu para i za dalji razvoj filma, ponavljaju već godinama i filmski djelatnici i nadležni iz Ministarstva kulture. Sem najava, od centra još nema ništa.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

KULTURA

OSKARI 2025 – NAJPRESTIŽNIJE NAGRADE FILMSKE INDUSTRIJE: Trijumf nezavisnog filma

Objavljeno prije

3 sedmice

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Ovogodišnja dodjela Oskara pokazala je koliko su filmska industrija i očekivanja javnosti nepredvidivi, ali i koliko nagrade mogu donijeti neočekivane obrte i izazvati polemike

 

 

 

U kultnom DOLBI teatru u Los Anđelesu održana je 97. ceremonija dodjele Oskara, najprestižnije nagrade filmske industrije. Ovogodišnja dodjela donijela je i iznenađenja – apsolutni pobjednik večeri bio je film Anora reditelja Šona Bejkera, koji je osvojio čak pet Oskara. O ovogodišnjim nagradama, kao i o filmovima Anora i Čovjek koji nije mogao šutjeti razgovarali smo s filmskim kritičarom Vukom Perovićem i rediteljem Bojanom Stijovićem.

Filmski kritičar Vuk Perović za Monitor je kazao da se na kraju, kao opšta ocjena, izdavaja da je na Oskarima ipak tijumfovao nezavisni film.

-Možda je prerano reći da dodjela nagrada Američke akademija za film više ne pripada velikim holivudskim studijima, jer su i oni u velikoj mjeri i dalje dio svega toga, ali da nezavisni filmovi i autori nose sve nagrade kući to je evidentno. Ranije bismo među deset nominovanih imali dva, tri takva filma, a ovoga puta smo imali dva klasična studijska filma među deset nominovanih za najbolji film, istakao je Perović i dodao da su Anora, Brutalista i Supstanca filmovi sa izuzetno malim budžetima za SAD, a čak osrednjim i za evropsku kinematografiju.

Premijerno prikazana na filmskom festivalu u Kanu, gdje je odnijela Zlatnu palmu, Anora je nakon prvobitnih pozitivnih reakcija, sve do dodjele Oskara, nakratko pala u drugi plan.

Filmski reditelj Bojan Stijović je za Monitor kazao da mu je drago što je Šon Bejker osvojio Oskara.

-To je autor koji je godinama stvarao filmove sa malim budžetima, na margini američke kinematografije, i uvijek ostajao dosljedan svom jedinstvenom stilu. Njegova upornost i vizija su zaista inspirativni. Ipak, smatram da su neki njegovi raniji filmovi bolji od Anore, iako ne mogu osporiti da je ovaj film najznačajiji u njegovom opusu i da je uspio da privuče pažnju šire publike i kritike, kao i sve najvažnije nagrade, uključujući i Zlatnu palmu, istakao je Stijović.

Film je nagrađen u najvažnijim kategorijama: najbolji film, najbolja režija, najbolji originalni scenario i najbolja montaža, dok je peta nagrada pripala glumici Majki Medison za najbolju glavnu žensku ulogu. Reditelj Šon Bejker izjednačio se s legendarnim Voltom Diznijem po broju osvojenih Oskara u jednoj večeri.

-Nikada se do sada nije dogodilo da reditelj jednog filma dobije Oskara i za režiju i za montažu. Šon Bejker je filmski autor koji želi da radi u okviru malih budžeta  da bi mogao da kontoliše i  sam odlučuje o svim bitnim autorskim pitanjima, kaže Perović, dodajuči da je Bejker odavno dio velikih festivala i autor je koga voli i kritika i publika.

-Od filma Tangerine, koji je snimao mobilnim telefonom, pokazao je da spada u red onih rijetkih koja uvijek znaju da pronađu put i najbolji način da iznesu ideje i stvari koje ih zanimaju. Anora je  i melodrama i romantična komedija, i film potjere i screwball komedija koja vjerno oslikava savremenu Ameriku kroz priču o dva njena supkulturna fenomena – svijet seksualnih radnica i migrantski univerzum“, naglašava Perović.

Stijović smatra da je Anora film koji na prvi pogled djeluje kao prirodan nastavak tematskog i vizuelnog istraživanja koje Bejker sprovodi kroz svoje ranije radove.

-Film se bavi društvenim marginama, ljudima koji pokušavaju da pronađu svoje mjesto u surovom sistemu, ali ovog puta sa nešto drugačijom estetikom i strukturom. Dok su njegovi raniji filmovi poput Tangerine, The Florida Project, Red rocket nosili snažnu dokumentarističku energiju i sirovu neposrednost, Anora djeluje uglađenije i kontrolisanije. Možda je upravo ta stilizacija ono što ga čini pristupačnijim široj publici, ali i pomalo udaljava od sirove emocije i spontanosti koje su krasile Bejkerove ranije radove, kaže on za Monitor.

Jedno od najvećih razočaranja večeri bio je film Potpuni neznanac, koji, uprkos osam nominacija, nije osvojio nijednu nagradu. Ni favorizovani Brutalista nije ostvario očekivanja, osvojivši tri Oskara – za najbolju mušku ulogu, koju je dobio Ejdrijen Brodi, kao i za najbolju filmsku muziku i fotografiju. Dvostruke nagrade pripale su filmovima Wicked – najbolja scenografija i kostimografija i Dina: Drugi dio  – najbolji vizuelni efekti i zvuk. Oskara za najbolju sporednu mušku ulogu dobio je Kiran Kalkin za film Istinski bol. Scenarista Piter Stron je nagrađen Oskarom za najbolji adaptirani scenario filma Konklava. Mnogi su očekivali da će Oskar za glavnu glumicu pripasti Demi Mur, koja je prethodno osvojila Zlatni globus, Critics’ Choice i SAG nagradu za ulogu u filmu Supstanca.

Još jedno veliko iznenađenje bio je film Emilija Perez. Mnogi se slažu da je to film velikih ideja, drugačijeg stila i nesvakidašnje hrabrosti. Ali, iako je sa 13 nominacija postavio rekord kao najviše nominovani film na stranom jeziku u istoriji Oskara, osvojio je samo dva priznanja – za najbolju sporednu žensku ulogu – Zoe Saldanja i najbolju originalnu pjesmu – El Mal. Očekivana nagrada za najbolji međunarodni film ipak je otišla brazilskom ostvarenju I’m Still Here, čime je Brazil prvi put dobio Oskara.

Hrvatski film Čovjek koji nije mogao šutjeti, u režiji Nebojše Slijepčevića, uprkos statusu favorita, nije osvojio nagradu za najbolji kratki igrani film. Umjesto toga, ovo prestižno priznanje pripalo je ostvarenju Ja nisam robot.

– Čovjek koji nije mogao šutjeti je postigao sjajan uspjeh. Činjenica da smo svi očekivali da dobije Oskara i da je bio najveći favorit dovoljno govori o tome da za ovaj film zna cijeli svijet, kazao je Perović i dodao da je Nebojša Slijepčević reditelj koji vrlo vješto koristi filmski jezik, kao pod parolom “manje je više”.

-Tek naizgled jednostavnim pristupom, Slijepčević je uspio da u prvi plan njegovog vrlo kratkog filma iznese emociju koja dugo ostaje sa vama ili bolje reći nikada vas ne napušta. Ovom filmu nije potreban Oskar da bi ostao upamćen i da bi bio dio istorije kinematografije, zaključuje Perović.

Bojan Stijović smatra da je kratkometražni film Čovjek koji nije mogao šutjeti jedno od najvažnijih ostvarenja ove godine.

-To je film koji postavlja ključna pitanja o savremenom društvu i hrabro progovara o temama koje nisu uvijek prijatne, ali su izuzetno važne. Njegova režija je precizna i promišljena, a emotivna snaga priče dolazi do izražaja kroz izvanredne glumačke interpretacije i pažljivo građen narativ, istakao je Stijović i dodao da je to film koji ne insistira na spektakularnim momentima, već se oslanja na suptilne, ali moćne prizore koji ostaju urezani u sjećanje.

Za najbolji dugometražni dokumentarni film, Oskarom je nagrađeno ostvarenje Mi nemamo drugu zemlju, iako nije prikazan u mnogim bioskopima u Americi. Inače, podgorička publika mogla je da pogleda ovaj film, koji je rađen u palestinsko-izraelskoj koprodukciji četvoročlane grupe aktivista, na otvaranju 15. Underhillfesta u junu 2024.godine.

Ovogodišnja dodjela Oskara još jednom je dokazala da filmska umjetnost ne mari za očekivanja i predviđanja – trijumfi dolaze iznenada.

Priredio: M.MINIĆ

Komentari

nastavi čitati

KULTURA

DVIJE DECENIJE RADA PORTALA MONTENEGRINA: Prozor u dušu crnogorske kulture

Objavljeno prije

2 mjeseca

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Montenegrina je svojim memorijskim kodovima, vjernim i serioznim tumačem kulture sjećanja, izgradila respektabilan status ne samo u Crnoj Gori i bivšoj Jugoslaviji, već i mnogo šire. Kao sociofilozofski, kulturološki, istorijski, etnološki, ontološki, antropološki, književni, pa i sociološko-esejistički optikum, kao autentična pojavnost trajnih vrijednosti naših predaka neophodna svakom naraštaju i vremenu, Montenegrina  egzistira kao oda dostojanstvu prošlosti koje pripada svima i svakom bez izuzetka

 

 

Retko je povoljna okolnost da jedna značajana godišnjica ima svoje jedinstveno začudne trenutke, svoju meru, posvećenost, pažnju i svoju poentu. Upijajući jednostavnu filozofiju života, ovaj jubilej mirno i spokojno leži u tihoj i diskretnoj realnosti. Dvadeset godina rada portala Montenegrina.net, zaslužuje duboko poštovanje, sva priznanja i iskrene čestitke. Ovaj jubilej stavlja u kontekst  prisutne i pred ispit vremena ostvarene vrednosti jedne dragocene i značajne institucije, utemeljene kreativnim i  autentičnim autorskim konceptom.Kako iz kulturnih okolnosti, tako i iz individualne kreativnosti, Montenegrina se svojim univerzalnim aspektom pojavljuje na horizontu medijske recepcije Crne Gore 2004. godine, kao samozadata, samorazumljiva i samoispunjena činjenica. Sa izuzetnom posvešćenošću, uredništvo postavlja visok nivo pismenosti i kulturne sadržajnosti rubrika i tema. Na tom putu kreativnih izazova redakcija pronalazi meru odnosa između tradicionalnog i modernog, aktuelnog i publicističkog. Povratak starim vrednostima zaodenut je novim tehnološkim načinom predstavljanja, dok se koherentna programska koncepcija i misija temelji, sa većim stepenom prioriteta,  na kulturološkim postulatima tradicije, nasleđa i kulture sećanja. Ovim zahtevnim kvantumom, želeli su da ponude meru razumevanja za svakog čitoca, kako u izboru tema, tako i u načinu njihove obrade, uvereni da jezgrovite i slikovite refleksije, u sinhroniji i na moderno prihvatljiv način, čuvaju našu prošlost, tradiciju i samosvojnost, koje su osnova na kojoj je zasnovan i osmišljen projekat ovog portala. Na tom putu kreativnih izazova jasne vizije, nastojali su, s punom posvešćenošću, da pronađu meru odnosa između sadržaja tradicionalnog i modernog, umetnosti i dizajna, tehnologije i zanatstva.

Kulturološko nasleđe i tradicijska vertikala bili su motivsko i tematsko uporište redakcije, koja nastoji da iz dubine prošlosti reinterpretira i osvetli našu kulturnu tradiciju i duhovnu samosvest preko interneta. To više nije samo istorija jednog naroda, već vekovni amanetni supstrat koji su naši preci svojim znanjem, duhom, vaspitanjem, delovanjem i ponašanjem, uneli u svoj svakodnevni način života. Nesvesni (ne)moći, svoje snage i nosivosti, redakcija je na svoja leđa  natovarila prevelike nade
i očekivanja, budući da moderan čovek, otuđen, nije spreman da uspostavi istinsku vezu sa nasleđem. S druge strane, programska misija koju realizuje Montenegrina daleko je od svake strategije i valorizacije kuturnih institucija Crne Gore, koje bi finansijski podržale ovaj projekat. Pa ipak, svesni činjenice da se nijedna civilizacija ne može razvijati bez oslonca na sopstvenu tradiciju i korene, kreatori ovog portala su sa velikim entuzijazmom i energijom ušli u ceo projekat.

Od samog početka Montenegrina tematski, sadržajno, suštinski i hronološki zalazi u neponovljivi ambijent tradicije i kulture, umetnosti i nauke, književnosti, muzike, mode gastronomije…, jednog malo zaobiđenog prostora; uranja u složenu psihološku strukturu ljudi ovog podneblja i tragiku duboke patrijarhalne dekadencije; prenosi, doslikava i prepričava autentične običaje, pojave i sudbine življenja na prostoru zemlje i druge narative vremena, prošlosti i današnjice. Koncepcija kakvu  od početka sprovodi ovaj portal pokriva onaj bitni segment kulture jedne države, čiji dobar deo često zna ostati van širih strategija koje se bave valorizacijom materijalnog i nematerijalnog nasljeđa, što u konačnom predstavlja veoma važnu dopunu procesu otkrivanja i afirmisanja crnogorskog kulturnog nasleđa. Zahvaljujući takvoj uređivačkoj fokusiranosti, stručnoj i laičkoj javnosti omogućen je uvid u često nepoznate slojeve narodnog stvaralaštva, kako onog materijalnog tako i onog koje se čuva u sećanju ljudi. Bez takvih pisanih tragova, veliki deo nasleđa izgubio bi svoju autentičnost ili nestao u neumoljivom toku vremena.

U prvim godinama rada, podležući raznim iskušenjima, egzistirajući između nade i strepnje, mogućnosti i želje, inspirativnog inata i izostanka svake podrške od strane nadležnih institucija kulture, rasla je i sumnja u rizik pomanjkanja koncentracije, kondicije i snage za ovaj lavovski, intelektualni i duhovni, zamah. U toj tački  bila je i suština izazova, strepnji i stremljenja. U nadi da će sumnji doći kraj, i da će svemu kucnuti čas, taj  institucionalno nevidljivi invaliditet državnih organa,  traje dve decenije, bez naznaka da će se i ubuduće bilo šta promeniti. U toj igri poremećenih dimenzija i raskoraka između razuma i stvarnosti, neko gura voz za prošlost, a neko traži isitinu za budućnost, bez zajedničke usaglašene mere smisla. Kako god, prekasno za odgovore, koliko i za razumevanje i ravnodušnost. Štaviše, u takvoj finansijskoj oskudici lepo je biti ovako bogat, kao Montenegrina.net.

Montenegrina je svojim memorijskim kodovima, vernim i serioznim tumačem kulture sećanja, izgradila respektabilan status ne samo u Crnoj Gori i bivšoj Jugoslaviji, već i mnogo šire. Kao sociofilozofski, kulturološki, istorijski, etnološki, ontološki, antropološki, književni, pa i sociološko-esejistički optikum, kao autentična pojavnost trajnih vrednosti naših predaka neophodna svakom naraštaju i vremenu, Montenegrina  egzistira kao oda dostojanstvu prošlosti koje pripada svima i svakom bez izuzetka. Ovaj elektronski portal je svedočenje i ogled o pravim i najskrivenijim vrednostima tradicijske i savremene duše crnogorskog naroda, očišćene od suvišne dekorativnosti i naracije.

Kulturno iskustvo prošlosti pokazuje svoju relevantnost u formiranju čovekovog individualnog i kolektivnog identiteta. Ukoliko ne postoji jasna svest i adekvatna poveznica, o hiljadugodišnjoj istoriji, onda se ona pokazuje kroz arhetipove kolektivno nesvesnog, opominjući savremenike na njihov odnos prema životu naših predaka i prema njihovom pogledu na svet. Na tom tragu Montenegrina svojim podsticajnim, izazovnim i pažljivim tematskim izborom čuva horizonte geografsko-ontološkog nasleđa, njegove prenosive obrasce verovanja i istorijskog pamćenja; ona otvara dveri prošlosti i tajanstvene odaje u kojima se skriva neprocenjivo blago tragova naše tradicije. Na moderan i sasvim prihvatljiv način, svojim ambicioznim formatom i obimom, ova institucija ostaje dragocena i svojevrsna antropološka riznica sjanih tema i arheologija znanja. Kao budna svest i otvoren dijalog,  uspostvlja prošlost kao našu širu savremenost, ili kao prostor parcijalnog smisla.

Jezikom lišenim svake banalne narativnosti, ova kompleksna slika doprinosa i značaja, svedoči o vremenu i vrednostima kojih više na ovim prostorima nema i koji do sada nisu bili na internetu; čuva horizonte crnogorskog i iskonskog prostora, duhovnu vertikalu koja se duž kulture sećanja spušta ka istorijskom pamćenju i arhetipskim znamenjima; predstavlja svojevrsni otpor doslednom, organizovanom besmislu i neguje naša iskustva. Čuva arhaične izraze zapretene u našem kolektivnom pamćenju. Montenegrina afirmiše napor za obnavljanjem i proširenjem razumevanja tradicije i običaja, savlađujući distancu koja nas deli i čini bliskim.

Sa snagom iskrene potrage, u vremenu raznoraznih manifestacija nereda, kad globalizacija poravnava kulturno nasleđe, neomeđena od bilo koga, ili bilo čega, kao kulturna institucija i legat od posebnog značaja, kao ogledalo i most sadašnjeg i budućeg vremena, Montenegrina zaslužuje da ima mnogo bolji tretman kod nadležnih državnih institucija kulture. No, bez obzira na to, čuvajući svoju autonomnu mudrost i neveselu stvarnost, ona će, bez dileme, biti trajno valorizovana u sećanjima naših pokolenja, kao ovovremeni damar i raskošan vez emocija, kao dragoceno svedočanstvo otmenosti, autoriteta i mera ljudske vrednosti.

Ramiz Hadžibegović

Komentari

nastavi čitati

ANKETA

KULTURNI DOGAĐAJ I PROMAŠAJ 2024. GODINE: Istrajnost umjetnika i pored upliva dnevne politike

Objavljeno prije

3 mjeseca

na

3 Januara, 2025

Objavio:

Događaj i promašaj godine – tradicionalna Monitorova anketa. I ove godine pitali smo kulturne djelatnike šta ih je to u 2024. oduševilo, a šta smatraju za promašaj

 

 

BALŠA BRKOVIĆ, PISAC
Novi romani, Dani Mirka Kovača, Supermarket…

Možda neočekivano, ali u protekloj godini mnogo više diletantizma i neznanja vidjeli smo na političkoj nego na tzv. kulturnoj sceni Crne Gore.
Ovdje se olako zaboravlja – čak i na nivou godine, a kamo li decenije ili decenija – stoga, držim, da valja pomenuti ono što je, po mom uvjerenju, obilježilo proteklu godinu…
Dani Mirka Kovača u Podgorici bili su izuzetan događaj, jedan od lijepih nagovještaja kako bi mogla izgledati takva književna dešavanja u Crnoj Gori. Mnogobrojna publika, pažljivo osmišljen program, bio je to događaj za pamćenje. Čuti filmske velikane poput Lordana Zafranovića, Miše Radivojevića i Branka Baletića, i njihova svjedočenja o Mirku Kovaču bilo je istinsko zadovoljstvo. Vlado i Sanja Vojinović sa saradnicima uradili su pravu stvar: toga vikenda Mirkov duh bio je u Podgorici. Upravo objavljena Luda knjiga Boža Koprivice savršeno se uklopila u događaj…
Film Nemanje Bečanovića Supermarket izuzetno je ostvarenje, film na kakve nismo navikli, potvrdio je jednog promišljenog i ozbiljnog autora.
Novi romani Olje Knežević (Strada fortunata) i Slavice Perović (Nova Nora) bili bi događaj i u književno moćnijim sredinama od ove naše, crnogorske. Nakon prošlogodišnjeg lijepog romana Nataše Nelević potvrđuje se ozbiljnost ženskih autora na crnogorskoj književnoj sceni. Vjerujem da je to ljekovito i važno…
Želim pomenuti i lijep ciklus predavanja posvećenih jubileju Oktoiha u CANU, a obradovao mi je i koncert Borisa Kraljevića, profesora iz Singapura, u Podgorici…
Za kraj sam ostavio jednu izuzetnu knjigu, Hitchcock i Marnie – fragment jedne analize Aleksandra Bečanovića. Cijele godine tu knjigu sam imao na dohvat ruke, i gdje god je otvorio, nisam se pokajao… Takva knjiga je dokaz da pisanje o filmu ali, prije svega o sopstvenim i tuđim opsesijama – može biti, u konkretnom slučaju i jeste, vrhunska književnost.

 

IVAN ĐUROVIĆ, PRODUCENT
Premijere dva domaća dugometražna igrana filma

Moji utisci o kinematografiji u Crnoj Gori za 2024. godinu mogu se sumirati kroz nekoliko značajnih događaja. Ova godina donijela je premijere dva domaća dugometražna igrana filma, snimanje još dva dugometražna filma i nekoliko kratkometražnih ostvarenja, te pokretanje Montenegro Film Rendezvous-a u sklopu festivala u Herceg Novom. Pored toga, prvi put imamo i konkurs FCCG-a za sufinansiranje razvoja projekata TV serija, što predstavlja važan iskorak za domaću audiovizuelnu industriju. Ipak bih izdvojio poziv za učešće novog filma Ivana Salatića, Otapanje vladara, na prestižnom Roterdamskom festivalu. Salatić nastavlja kontinuitet prisustva na velikim svjetskim festivalima, iako će se sam festival održati početkom 2025. godine. Jednako važna vijest je i selekcija Lidije Kordić za European Shooting Stars 2025, što dodatno potvrđuje njen međunarodni potencijal.

Ono što me deprimira u vezi s 2024. godinom jesu pokušaji uplitanja dnevne politike u naš esnaf! Ti pokušaji često se svode na predlaganje političkih aparatčika, lojalnih vojnika i kadrova trećeešalonaca bivše vlasti preobučene u novo ruho, koji uglavnom nemaju nikakve kompetencije, uz lažne ili, u najboljem slučaju, nikakve reference. Ipak, uvjeren sam da ćemo mi, kao struka, i ovog puta glasno i jasno izraziti svoj stav i da ćemo se uduprijeti ludilu koje nas steže sa svih strana! Ne treba zaboraviti ni sramnu odluku većine članova komisije FCCG-a koji su film Čovjek koji nije mogao šutjeti eliminisali kao nedovoljno dobar za njih, a najbolji za Kanski filmski festival, Evropsku filmsku akademiju, a vjerujem i za Oskar.

 

MILICA RADULOVIĆ BEZMAREVIĆ, ISTORIČARKA UMJETNOSTI
Dugo očekivana transparentnost

Protekla godina za mene ostaje upamćena kao vrlo dinamična, radna i uzbudljiva, uz jako puno novih profesionalnih iskustava, susreta i povezivanja sa umjetnicima, kustosima, planova za buduće projekte. Takođe, nekoliko sjajnih izložbi koje sam vidjela napolju, u Njemačkoj i Italiji… Što se tiče domaće scene, izdvajam par pozitivnih inicijativa koje su potekle od  Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore, prije svega uvođenje konkursa za kustose i umjetnike za izlaganje na Venecijanskom bijenalu, sa međunarodnim žirijem, čime se najzad omogućila dugo očekivana transparentnost ovog procesa i napuštanje višedecenijskog principa partijskog delegiranja kustosa i umjetnika na ovoj svjetskoj izložbi.

Uz to, otvaranje ove institucije ka svim umjetnicima koji djeluju na crnogorskoj sceni, u smislu sistematskog istaživanja i metodološkog prikupljanja podataka o njihovom radu, koje neka muzejska ustanova po prvi put radi kod nas, kao podsticaj i afirmacija njihovog izlaženja na širu umjetničku scenu, van lokalnih okvira.


DINO BURDŽOVIĆ, PISAC
Dani Ćamila Sijarića

Kulturni događaj po meni u 2024. godini je pokretanje manifestacije ,,Dani Ćamila Sijarića” u Bijelom Polju, što je trebalo mnogo ranije učiniti. Promašaj je nastavak ,,tradicije” neučestvovanja Crne Gore na frankfurtskom Sajmu knjiga, najvećem i najznačajnijem te vrste u svijetu.


SUZANA PAJOVIĆ, UMJETNICA
Hipertrofirana kvazipolitička nadgornjavanja

Politička scena ne dozvoljava da se i u vrijeme praznika predahne od hipertrofiranih kvazipolitičkih nadgornjavanja koja dominiraju našim društvom, namećući se kao središte života i smisla. Kultura je u takvim prilikama poslovično zapostavljena i predstavlja „modni detalj“ svevladajućeg političkog ili bolje reći pretpolitičkog stanja u našoj državi. No kako god, ovo je period godine kad se sumiraju utisci, što smo kao pojedinci i kao društvo uradili i postigli. Manjem procentu populacije je u fokusu tih propitivanja i kultura, pogotovo ona vezana za nacionalnu kulturu. Uradili smo što smo uradili… ili nijesmo uradili… ili smo namjerno radili pogrešno, ili smo druge zamajavali da ne rade…… sve o glavu glagola raditi!!! U tom glagolisanju je i ove godine obitavala crnogorska kultura, široka, vesela i raznolika, bez strategije naravno. Svi u nju staju: i oni koji su nešto radili, i oni koji nijesu radili… i oni koji su namjerno radili pogrešno, i oni koji su zamajavali druge da ne rade… i oni koji ne znaju da rade pogrešno.  A bilo je i velikih događaja, smotri, festivala, konkursa… i onog najboljeg – puno probuđenih mladih ljudi… Preostaje nam da vjerujemo da će njihova energija, kreativna izražajnost i aktuelnost uspjeti da promijene istrošene stereotipe.

Godina za nama ostaće upamćena i po gubitku mlađih umjetnika Ivane Mrvaljević, Stevana Radusinovića, Ane Miljkovac…


VUK PEROVIĆ, FILMSKI KRITIČAR
Različiti autorski pogledi

Za jednu, koliko god malu kinematografiju, izuzetno je važno da ima širok dijapazon raziličitih autorskih pogleda na film. Znamo da je danas čežnjivi pogled na festivale, po mogućstvu one najveće, postao skoro pa jedini izbor za autore bez obzira kakvi njihovi kreativni svjetonazori bili, pogotovu u zemlji koja i dalje nema kino mreže, niti kulturu odlaska u biskop, bez obzira na sav ne mali trud oko toga da se nekadašnje navike decenijski uništavane i zamijenjene nekim mnogo gorim sadržajima, nekako vrate i da odlazak u kino ponovo postane pa bar nedjeljni ritual.

Znamo da glavni grad od oko 200.000 stanovnika i dalje nema nezavisni bioskop čiji reperotoar ne mora da zavisi od isključivo tržišno orjentisanih distributera i zarade koje donose neki prateći elementi. Ali smo ove godine ni krivi, ni dužni, upravo dobili jedan punokrvni bioskopski film –Planeta 7693, reditelja Gojka Berkuljana. Pametan, emotivan, promišljen, film za cijelu porodicu, pomalo i nostalgičan, pravljen po uzusima kada je publika išla u bioskope, koji su tada bili samo to – bioskopi. Ništa više, ništa manje. Mjesta na kojima ste uživali gledajuću filmove, plativši kartu za to. Upravo takav ugođaj nam  je donijela Planeta 7693.  Punokrvno filmsko skoro 100 minutno uživanje.


BOŽIDAR PROROČIĆ, KNJIŽEVNIK I PUBLICISTA
Burdžovićeva poezija i Musićeva proza

Najnovija zbirka poezije El Fatiha za legitimni vojni cilj Saladina-Dina Burdžovića predstavlja izuzetno složeno i duboko emocionalno poetsko djelo, koje nadilazi uobičajene granice suvremene poezije. Objavljena u izdanju Almanaha iz Podgorice, ova zbirka donosi intiman i bolno precizan zapis o ratnim traumama, identitetu i kolektivnom pamćenju. Burdžović kroz svoje stihove uspijeva da oblikuje kompleksnu mrežu osjećanja, suočavajući čitaoca sa pitanjima ljudskosti, bola i preživljavanja u kontekstu ratnih stradanja. Njegova poezija nije samo umjetnički izraz, već i važan doprinos razumijevanju kolektivnih i ličnih iskustava, čime ova zbirka zaslužuje da bude proglašena za jedno od najvažnijih književnih ostvarenja godine.

Pored toga, roman Nakon tačke Kemala Musića impresionira svojom neobičnom formom i strukturom. Kroz niz epizoda nalik arabeskama, Musić gradi narativ koji se razvija kroz simboličke i filozofske nijanse. Svaka epizoda funkcioniše kao zasebna cjelina, ali istovremeno i dio veće slike, što čini ovaj roman izuzetno inovativnim doprinosom crnogorskoj književnoj sceni.

Veoma nam je dobro poznato da je hrvatski kratki film Čovjek koji nije mogao šutjeti, u režiji Nebojše Slijepčevića, osvojio Zlatnu palmu za najbolji kratki film na 77. filmskom festivalu u Kanu kao i nagradu Evropske filmske akademije za najbolji kratkometražni film. Ova prestižna priznanja ističu značaj regionalne kinematografije, ali istovremeno i bolno nas podsjećaju na jednu propuštenu šansu za Crnu Goru. Producentski tim ovog filma je još 2022. godine aplicirao kod Filmskog centra Crne Gore za podršku u okviru konkursa za manjinske koprodukcije, ali njihova prijava nije bila prihvaćena. Takva odluka se može smatrati jednim od ključnih kulturnih promašaja godine, jer svjedoči o nedovoljnoj procjeni potencijala projekata koji imaju kapacitet da ostvare međunarodni uspjeh. Ovakvi propusti ne samo da umanjuju ugled crnogorske filmske industrije, već i demotivišu autore i producente koji računaju na institucionalnu podršku za realizaciju svojih ideja.

Iako Crnu Goru krase brojni kulturni uspjesi, poput poezije, proze, pozorišne i likovne umjetnosti koja nadilazi granice običnog stvaralaštva, određeni promašaji nas podsjećaju na potrebu za pažljivijim i strateškim pristupom podršci kulturnim projektima. Kulturna scena Crne Gore može postati još bogatija i raznovrsnija uz veći senzibilitet i odgovornost prema njenim akterima.

 

JULIJA MILAČIĆ PETROVIĆ NJEGOŠ, GLUMICA
Nevjerovatan upliv amaterizma

Mnogo je razočaranja. Kada bih krenula da nabrajam, čini mi se da bi trajalo i tražilo više prostora. No, konstantno dolazim do istog – uzaludne repeticije. Ono što je u ovoj godini bilo izuzetno primjetno je nevjerovatan upliv amaterizma, lake zabave i površnosti… Da se razumijemo uvijek ga je bilo, ali čini mi se nikada ovoliko pažnje i prostora nisu imali stvaraoci kojima je umjetnost hobi, a ne profesija. Zbog te ,,lakoće postojanja” posebno pate slobodnjaci a onda svi mi ostali sa njima.

Sa druge strane desili su se Dani Mirka Kovača u organizaciji Fokalizatora, veliki naklon organizatorima, sjajnim gostima… Desio se otpor učenika i studenata i to vidim kao najveću pobjedu kulture u potonjih dvadeset godina.

 

NIKOLA VUKČEVIĆ, REDITELJ
Veliki jubilej FDU Cetinje

Fakultet dramskih umjetnosti na Cetinju od svog osnivanja ima ključnu ulogu u obrazovanju crnogorskih umjetnika, nudeći akademske programe u oblastima glume, režije, dramaturgije i produkcije. Kroz ove programe, Fakultet je iznjedrio generacije talentovanih pojedinaca koji su ostvarili značajan uticaj u domaćem i međunarodnom kulturnom prostoru. Saradnja sa vodećim institucijama i festivalima omogućila je studentima FDU Cetinje da se povežu sa domaćim i regionalnim tržištem, otvarajući im mogućnosti za profesionalni razvoj. Ulaganja u ovu instituciju ne samo da doprinose afirmaciji crnogorske kulture, već je FDU Cetinje postao ključni stub kulturnog razvoja zemlje i sa poštovanjem ističem njegov jubilej 30 godina postojanja i podizanja standarda.

Istovremeno, crnogorska kinematografija nastavlja da podiže svoj profil kroz nove naslove i postignuća,  razvijajući i dublju senzibilnost prema unapređenju rada Filmskog centra Crne Gore. Ova institucija, koja pokriva sve faze crnogorske produkcije, uključujući komplementarne djelatnosti, već je postigla značajne rezultate. Uz pravovremenu podršku, postaje ključna institucija koja će podsticati rast crnogorske umjetnosti, ne samo kinematografije. Film je složen i skup proces, a za njegov uspjeh neophodni su dugoročni planovi i jasna podrška. Iako film u Crnoj Gori još uvijek nije u potpunosti prepoznat kao ekonomski i kulturni resurs, Filmski centar pokazuje da je moguće postići značajne rezultate kada postoji jasna vizija i posvećenost.

Kultura u Crnoj Gori, kao i šira društvena stvarnost, suočava se s izazovima koji su duboko ukorijenjeni u političkom i opštem kontekstu zemlje, u kojem često prevladavaju interesi koji nisu utemeljeni na stvarnim potrebama javnog interesa. Da bi se postigao napredak, neophodno je pristupiti širem poimanju kulture i njenom efikasnijem upravljanju. Kultura je izuzetno vrijedan resurs koji zahtijeva odgovorno i promišljeno upravljanje. Nažalost, Crnoj Gori nedostaje dugoročna i jasna strateška vizija u ovoj oblasti, koja bi trebala biti iznad trenutnih političkih interesa i kratkoročnih ciljeva. Iako kultura ima ogroman potencijal da doprinese društvenom i ekonomskom razvoju, ona se mora shvatiti kao prioritet koji zahtijeva kontinuiranu podršku i pažnju na svim nivoima.

Dok mnoge institucije često fokusiraju svoje aktivnosti na trenutne, kratkoročne ciljeve, upravljanje kulturom kao resursom mora biti održivo i dugoročno orijentisano. To podrazumijeva ne samo adekvatno finansijsko ulaganje, već i stratešku podršku kroz obrazovne programe, promociju kulture i stvaranje povoljnog okruženja za razvoj kreativnih industrija. Kultura u Crnoj Gori zaslužuje veću pažnju, a odgovornost institucija treba biti shvaćena kao obaveza da se stvaraju uslovi za razvoj umjetnosti u svim njenim oblicima. Samo kroz sistematski pristup i dugoročnu posvećenost možemo osigurati održivost i rast kulturnog sektora u zemlji.

Priredio: M.M.

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo