MONITORING
Kako je Čume vidio Rožaje
Naš junak, mašinbravar iz Rožaja, Safet Sajo Kalić na građevini svog strica za šest godina rada u inostranstvu zaradio je novac kojim je, kako je ustvrdio na suđenju novinaru Petru Komneniću zbog teksta u Monitoru, napravio poslovno carstvo u Crnoj Gori. Nekako se potrefilo da je u Njemačkoj ,,radeći na poslovima statistike” zaradio baš 165 hiljada eura, tako da nije morao dodati ni kovanicu da bi kupio hotelsko preduzeće Turjak. Na tenderu je to preduzeće vrijedjelo taman toliko, iako je njegova nominalna vrijednost procijenjena na četiri miliona eura.
Tu nije bio kraj poslovnog zamaha. Kalić je tokom svjedočenja otkrio da je ubrzo uzeo kredit od pet-šest miliona eura koji je dijelom iskoristio za renoviranje hotela Turjak.
Nije poznato kod koje je banke uzeo kredit ni šta je od imovine koju je platio 165 hiljada eura položio kao zalog. Ali se zna, tako makar tvrdi Centralna banka, da poslovne banke kao garanciju uzimaju makar duplo vrednije nekretnine. Osim ako, sada već biznismen iz Rožaja, nije uzeo kredit kao i premijer Milo Đukanović koji se nedavno medijima povjerio da mu je kredit premašio cijenu založenog zemljišta pa je ostatak novca odlučio da investira u biznis.
Kalić, koje je Komnenića tužio za klevetu, nije negirao navode Monitora da je bio na informativnom razgovoru u crnogorskoj policiji nakon što su u njegovom stanu od dvjesta kvadrata u elitnom podgoričkom naselju Gorica C zatečeni pripadnici desetočlane kriminalne grupe koja je, prema navodima policije, planirala likvidaciju makar jedne osobe iz Crne Gore. Kalić se na sudu pobunio što su mediji prenijeli da je u stanu zetečena kompletna ekipa, utvrdivši kako je prilikom policijskog pretresa u stanu bio samo jedan od njih. Ko je bio u stanu i pod kojim im je okolnostima Kalić ustupio svoju nekretninu, nije poznato. Kako kaže, radi se o tajnom postupku i zabranjeno mu je u policiji da daje bilo kakve informacije.
Nasjekirale su ga tvrdnje da su mu se na svadbi bili pripadnici ,,zemunskog klana”. Kalić je na sudu demantovao da poznaje Dejana Milenkovića Bagzija koji je navodno bio na njegovom svadebenom veselju u Rožajama na kome je pjevala hrvatska pjevačica Severina. Prijateljstvo sa Ljubišom Buhom Čumetom Kalić, međutim, ne krije, ali tvrdi da nije znao da je Buha kriminalac. Biznismen iz Rožaja i kriminalac iz Beograda imaju zajedničku ljubav. Safet Kalić otriva: to su trkački konji. Napravili smo veliku grešku: u svatove smo svrstali pripadnika ,,zemunskog klana”. Veselje je pohodio vođa ,,surčinskog klana”.
Na suđenju smo saznali i da je Kaliću posebo teško pada to što ga povezuju sa akcijom Sablja. Kaže da se prvi put upoznao sa prozivkama srpske policije da je glavni narko bos Srbije i Crne Gore, u tekstu iz Monitora objavljenom u septembru 2008. Čudno, ali ne spori da je tokom Sablje u pratnji advokata išao u beogratski sud da ga tim povodom saslušaju. Kako kaže, na optužbe se nije izjašnavao.
Srpska policija je kasnije imala još jednu akciju. Nakon što je zaplijenila 3,5 kilograma heroina, čija je vrijednost oko 200 hiljada eura, ponovo je prozvala Kalića. ,,Intervencijom policije prekinut je jedan od lanaca trgovine drogom narko bosa Safeta Kalića iz Rožaja”, navodi se u saopštenju za javnost.
Onda je Kalić odlučio da tuži. Zajedno sa više medija u regionu zbog prenošenja zvaničnog saopštenja srpske policije tužio je i državu Srbiju i njihov MUP. U tužbi za klevetu protiv novinara Monitora navodi i da mu je teško pala interpretacija dokumenta crnogorske Agencije za nacionalnu bezbjednost u kojoj se označava kao bezbjednosno interesantna osoba koja svoje kriminalne aktivnosti uglavnom ostvaruje vani.
Objašnjava kako nema ništa sporno u tome što ga ANB opisuje kao bezbjedonosno interesantnu osobu iako je tu titulu ponio u dijelu naslovljenog kao organizovane kriminalne grupe. ,,Valjda su njima interesantni i novinari i književnici, što ja znam ko je njima sve interesantan”, kaže Kalić.
Nekim čudom Kalić nije tužio izvor te informacije – crnogorsku tajnu policiju čiji su visoki funkcioneri uslikanu na njegovj svadbi, iako na suđenju negira bliskost sa njima.
Kalić demantuje i da je imao bilo kakve veze sa nelegrelanim benzinskim pumpama na Kuli koje su na intervenciju međunarodne zajednice 2002. Teret dokazivanja vraća na Monitor iako ti nelegalni objekti nijesu nigdje bili zavedeni i iako prihodovani novac nije plovio legalnim crnogorskim platnim prometom. Monitor je tekstove o benzijskim pumpama na Kuli objavio više puta u proteklih šest godina ali Kalić nijednom nije demantovao te navode koje su objavljivali mediji širom regiona. Prvi kontakt sa novinarima ostvario je tužbom.
Na sudu je demantovao i da su u njegovom posjedu pumpe M petrol u Rožajama i benzijska pumpa u Podgorici. Na suđenju je kao iz rukava izbacio ime vlasnice rožajske pumpe. Kalić nije želio da odgovori da li je sa vlasnicima tih objekata u srodstvu.
Rožajski biznismen je tražio od novinara Monitora da mu objasni zašto je on, kontroverzniji od Komnenića i zašto ga naziva kontroverzni biznismen. Ispravno. U zemljama u kojoj policija izdaje zvanična saopštenja da je neko narko bos, pa poslije istraga stane, gdje se slika o nekome gradi putem neformalnih saopštenja, i to je pitanje savršeno logično.
Kao i da advokati od novinara traže da na sudu, pored ostalih dokaza u zvaničnoj verziji dostave i tajne spise državne bezbjednosti.
Vesna RAJKOVIĆ
Lik i nedjelo
Bela knjiga MUP-a Srbije iz 2001. nabraja grupe organizovanih kriminalaca na području Beograda i saopštava: ,,Vođa surčinske grupe je Buha Ljubiša zv. Čume”. Precizira se da su od 1990. ,,surčinci” krali kola i vraćali ih za novac, kasnije su trgovali drogom na domaćem i zapadnoevropskom terenu, a ,,veliku materijalnu dobit stekli su nedozvoljenom trgovinom naftom, derivatima i cigaretama”. Policija ne iznosi da su Čume i još neki važni pripadnici ,,surčinske grupe” imali legitimacije Resora državne bezbednosti MUP-a Srbije, odnosno bili ovlašćena službena lica.
U oktobru 2000. kada se sleglo, Čume prelazi na legalne poslove – asfaltira puteve; jedini je imao najmodernije mašine za asfaltiranje. Onda se na njega pucalo u bazi gde je parkirao mašine – on se spasao, a njegov gorila je ubijen. Posle su mu pripadnici Jedinice za specijalne operacije pod pokroviteljstvom Državne bezbednosti digli u vazduh mašine za asfaltiranje. Njegov brat Novak je okrivljen za lihvarenje.
Bez asfaltiranja, ostavljen od žene, Čumetu je preostalo da se kandiduje za svedoka saradnika protiv svojih i njihovih. Dok je 2003. pregovarao sa policijom, Zoran Đinđić je ubijen, a surčinska ekipa se razbežala.
Pokajnik Čume, koji ima i bosanski pasoš je, kako je javio Kurir septembra 2006. pobegao iz Beograda u strahu od svedočenja bivšeg ortaka i novog svedoka saradnika Dejana Milenkovića Bagzija. Bagzi ga je, navodno, u iskazu povezao sa nekoliko mafijaških likvidacija, od kojih je najteža ubistvo braće Fiškal iz Požarevca 2001. godine.
Bivši stanovnik srpskog podzemlja je u maju 2007. pozvan u splitsku policiju na “obavijesni razgovor”, jer je novinarima pripovedao pikantne detalje o švercu goriva, oružja i humanitarne pomoći u Hrvatskoj za vreme i posle rata. Na Čumetovoj strani su tada bili Arkan i Legija. Posle razgovora od nekoliko sati Buha nije hteo otići iz policije. ,,Ponudili smo gospodinu Buhi da ga odvezemo službenim automobilom gdje želi, ali on nije htio napustiti službene prostorije. Kolege su ga na kraju iznijeli van”, rekla je Marina Kraljević Gudelj, glasnogovornica Policijske uprave splitsko-dalmatinske. Nakon razgovora u policiji Buha se žalio novinarima da su ga policajci vukli po podu i nisu mu dali vode. Nije otkrio odakle mu diplomatske registracije na automobilu audi A8 kojim se dovezao u Hrvatsku.
U zoru su ispaljena tri hica na prikolicu za konje gosta iz Srbije. Ljubiše Buhe. Konji, učesnici konjičkog memorijala Franjo Tuđman u Sinju nisu ozleđeni.
U septembru 2008. Čume je vlasniku Gemaksa Đorđu Antelju uz pretnje i za milion i po eura preprodao državne akcije firme Novi rasadnici. Prišao mu je sa četiri telohranitelja i sa policijskom pratnjom, koja mu pripada kao svedoku saradniku na suđenju za ubistvo Đinđića.
T. K.
Komentari
Komentari
Komentari
Komentari
Ima li spasa za Plantaže
ZORAN ĆOĆO BEĆIROVIĆ, OSVAJANJE MOĆI: Nasilniku vlast daje mahove
BUDVANSKI IZBORNI MARATON: Treći put bog (ne)pomaže
-
Izdvojeno3 sedmiceOSUJEĆEN PLAN VLADE DA SA 6,3 MILIONA POMOGNE TOMISLAVA ČELEBIĆA I ĐUKANOVIĆEV UDG: Tajna poništenog tendera
-
Stav1 danIma li spasa za Plantaže
-
INTERVJU4 sedmiceVESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nema reforme dok se ne odstrane kadrovi pravosudnog kartela
-
INTERVJU4 sedmiceTAMARA SKROZZA, NOVINARKA I UREDNICA U AGENCIJI FONET, DOBITNICA NAGRADE „DUŠAN BOGAVAC-ZA ETIKU I HRABROST“: Danas trpimo „ pritisak bez otisaka prstiju “
-
DRUŠTVO4 sedmiceHAPŠENJE STRAHINJE KOPRIVICE, SINA DUGOGODIŠNJEG POLICIJSKOG FUNKCIONERA DUŠKA KOPRIVICE: Neobične veze
-
Izdvojeno4 sedmiceKORUPCIONAŠKA AFERA MOŽURA NA SUDU U ŠPANIJI: Fersa štiti Đukanovića
-
DRUŠTVO4 sedmiceSLUČAJ BATA CAREVIĆA: Sudstvo je golo
-
DRUŠTVO3 sedmiceANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni zemljom, ni nebom