Povežite se sa nama

MONITORING

Kako je Čume vidio Rožaje

Objavljeno prije

na

Pamti istorija mašinbravara iz Kumrovca koji je raspolagao sudbinama miliona. Ipak, kada je Tito umro, svojoj udovici nije ostavio gotovo ništa. Imovina je bila državna. Da danas mašinbravar baveći se statistikom može napraviti poslovnu imperiju, saznali smo od Safeta Saja Kalića.

Naš junak, mašinbravar iz Rožaja, Safet Sajo Kalić na građevini svog strica za šest godina rada u inostranstvu zaradio je novac kojim je, kako je ustvrdio na suđenju novinaru Petru Komneniću zbog teksta u Monitoru, napravio poslovno carstvo u Crnoj Gori. Nekako se potrefilo da je u Njemačkoj ,,radeći na poslovima statistike” zaradio baš 165 hiljada eura, tako da nije morao dodati ni kovanicu da bi kupio hotelsko preduzeće Turjak. Na tenderu je to preduzeće vrijedjelo taman toliko, iako je njegova nominalna vrijednost procijenjena na četiri miliona eura.

Tu nije bio kraj poslovnog zamaha. Kalić je tokom svjedočenja otkrio da je ubrzo uzeo kredit od pet-šest miliona eura koji je dijelom iskoristio za renoviranje hotela Turjak.

Nije poznato kod koje je banke uzeo kredit ni šta je od imovine koju je platio 165 hiljada eura položio kao zalog. Ali se zna, tako makar tvrdi Centralna banka, da poslovne banke kao garanciju uzimaju makar duplo vrednije nekretnine. Osim ako, sada već biznismen iz Rožaja, nije uzeo kredit kao i premijer Milo Đukanović koji se nedavno medijima povjerio da mu je kredit premašio cijenu založenog zemljišta pa je ostatak novca odlučio da investira u biznis.

Kalić, koje je Komnenića tužio za klevetu, nije negirao navode Monitora da je bio na informativnom razgovoru u crnogorskoj policiji nakon što su u njegovom stanu od dvjesta kvadrata u elitnom podgoričkom naselju Gorica C zatečeni pripadnici desetočlane kriminalne grupe koja je, prema navodima policije, planirala likvidaciju makar jedne osobe iz Crne Gore. Kalić se na sudu pobunio što su mediji prenijeli da je u stanu zetečena kompletna ekipa, utvrdivši kako je prilikom policijskog pretresa u stanu bio samo jedan od njih. Ko je bio u stanu i pod kojim im je okolnostima Kalić ustupio svoju nekretninu, nije poznato. Kako kaže, radi se o tajnom postupku i zabranjeno mu je u policiji da daje bilo kakve informacije.

Nasjekirale su ga tvrdnje da su mu se na svadbi bili pripadnici ,,zemunskog klana”. Kalić je na sudu demantovao da poznaje Dejana Milenkovića Bagzija koji je navodno bio na njegovom svadebenom veselju u Rožajama na kome je pjevala hrvatska pjevačica Severina. Prijateljstvo sa Ljubišom Buhom Čumetom Kalić, međutim, ne krije, ali tvrdi da nije znao da je Buha kriminalac. Biznismen iz Rožaja i kriminalac iz Beograda imaju zajedničku ljubav. Safet Kalić otriva: to su trkački konji. Napravili smo veliku grešku: u svatove smo svrstali pripadnika ,,zemunskog klana”. Veselje je pohodio vođa ,,surčinskog klana”.

Na suđenju smo saznali i da je Kaliću posebo teško pada to što ga povezuju sa akcijom Sablja. Kaže da se prvi put upoznao sa prozivkama srpske policije da je glavni narko bos Srbije i Crne Gore, u tekstu iz Monitora objavljenom u septembru 2008. Čudno, ali ne spori da je tokom Sablje u pratnji advokata išao u beogratski sud da ga tim povodom saslušaju. Kako kaže, na optužbe se nije izjašnavao.

Srpska policija je kasnije imala još jednu akciju. Nakon što je zaplijenila 3,5 kilograma heroina, čija je vrijednost oko 200 hiljada eura, ponovo je prozvala Kalića. ,,Intervencijom policije prekinut je jedan od lanaca trgovine drogom narko bosa Safeta Kalića iz Rožaja”, navodi se u saopštenju za javnost.

Onda je Kalić odlučio da tuži. Zajedno sa više medija u regionu zbog prenošenja zvaničnog saopštenja srpske policije tužio je i državu Srbiju i njihov MUP. U tužbi za klevetu protiv novinara Monitora navodi i da mu je teško pala interpretacija dokumenta crnogorske Agencije za nacionalnu bezbjednost u kojoj se označava kao bezbjednosno interesantna osoba koja svoje kriminalne aktivnosti uglavnom ostvaruje vani.

Objašnjava kako nema ništa sporno u tome što ga ANB opisuje kao bezbjedonosno interesantnu osobu iako je tu titulu ponio u dijelu naslovljenog kao organizovane kriminalne grupe. ,,Valjda su njima interesantni i novinari i književnici, što ja znam ko je njima sve interesantan”, kaže Kalić.

Nekim čudom Kalić nije tužio izvor te informacije – crnogorsku tajnu policiju čiji su visoki funkcioneri uslikanu na njegovj svadbi, iako na suđenju negira bliskost sa njima.

ljubisa_buhaKalić demantuje i da je imao bilo kakve veze sa nelegrelanim benzinskim pumpama na Kuli koje su na intervenciju međunarodne zajednice 2002. Teret dokazivanja vraća na Monitor iako ti nelegalni objekti nijesu nigdje bili zavedeni i iako prihodovani novac nije plovio legalnim crnogorskim platnim prometom. Monitor je tekstove o benzijskim pumpama na Kuli objavio više puta u proteklih šest godina ali Kalić nijednom nije demantovao te navode koje su objavljivali mediji širom regiona. Prvi kontakt sa novinarima ostvario je tužbom.

Na sudu je demantovao i da su u njegovom posjedu pumpe M petrol u Rožajama i benzijska pumpa u Podgorici. Na suđenju je kao iz rukava izbacio ime vlasnice rožajske pumpe. Kalić nije želio da odgovori da li je sa vlasnicima tih objekata u srodstvu.

Rožajski biznismen je tražio od novinara Monitora da mu objasni zašto je on, kontroverzniji od Komnenića i zašto ga naziva kontroverzni biznismen. Ispravno. U zemljama u kojoj policija izdaje zvanična saopštenja da je neko narko bos, pa poslije istraga stane, gdje se slika o nekome gradi putem neformalnih saopštenja, i to je pitanje savršeno logično.

Kao i da advokati od novinara traže da na sudu, pored ostalih dokaza u zvaničnoj verziji dostave i tajne spise državne bezbjednosti.

Vesna RAJKOVIĆ

Lik i nedjelo

Bela knjiga MUP-a Srbije iz 2001. nabraja grupe organizovanih kriminalaca na području Beograda i saopštava: ,,Vođa surčinske grupe je Buha Ljubiša zv. Čume”. Precizira se da su od 1990. ,,surčinci” krali kola i vraćali ih za novac, kasnije su trgovali drogom na domaćem i zapadnoevropskom terenu, a ,,veliku materijalnu dobit stekli su nedozvoljenom trgovinom naftom, derivatima i cigaretama”. Policija ne iznosi da su Čume i još neki važni pripadnici ,,surčinske grupe” imali legitimacije Resora državne bezbednosti MUP-a Srbije, odnosno bili ovlašćena službena lica.
U oktobru 2000. kada se sleglo, Čume prelazi na legalne poslove – asfaltira puteve; jedini je imao najmodernije mašine za asfaltiranje. Onda se na njega pucalo u bazi gde je parkirao mašine – on se spasao, a njegov gorila je ubijen. Posle su mu pripadnici Jedinice za specijalne operacije pod pokroviteljstvom Državne bezbednosti digli u vazduh mašine za asfaltiranje. Njegov brat Novak je okrivljen za lihvarenje.

Bez asfaltiranja, ostavljen od žene, Čumetu je preostalo da se kandiduje za svedoka saradnika protiv svojih i njihovih. Dok je 2003. pregovarao sa policijom, Zoran Đinđić je ubijen, a surčinska ekipa se razbežala.
Pokajnik Čume, koji ima i bosanski pasoš je, kako je javio Kurir septembra 2006. pobegao iz Beograda u strahu od svedočenja bivšeg ortaka i novog svedoka saradnika Dejana Milenkovića Bagzija. Bagzi ga je, navodno, u iskazu povezao sa nekoliko mafijaških likvidacija, od kojih je najteža ubistvo braće Fiškal iz Požarevca 2001. godine.

Bivši stanovnik srpskog podzemlja je u maju 2007. pozvan u splitsku policiju na “obavijesni razgovor”, jer je novinarima pripovedao pikantne detalje o švercu goriva, oružja i humanitarne pomoći u Hrvatskoj za vreme i posle rata. Na Čumetovoj strani su tada bili Arkan i Legija. Posle razgovora od nekoliko sati Buha nije hteo otići iz policije. ,,Ponudili smo gospodinu Buhi da ga odvezemo službenim automobilom gdje želi, ali on nije htio napustiti službene prostorije. Kolege su ga na kraju iznijeli van”, rekla je Marina Kraljević Gudelj, glasnogovornica Policijske uprave splitsko-dalmatinske. Nakon razgovora u policiji Buha se žalio novinarima da su ga policajci vukli po podu i nisu mu dali vode. Nije otkrio odakle mu diplomatske registracije na automobilu audi A8 kojim se dovezao u Hrvatsku.

U zoru su ispaljena tri hica na prikolicu za konje gosta iz Srbije. Ljubiše Buhe. Konji, učesnici konjičkog memorijala Franjo Tuđman u Sinju nisu ozleđeni.
U septembru 2008. Čume je vlasniku Gemaksa Đorđu Antelju uz pretnje i za milion i po eura preprodao državne akcije firme Novi rasadnici. Prišao mu je sa četiri telohranitelja i sa policijskom pratnjom, koja mu pripada kao svedoku saradniku na suđenju za ubistvo Đinđića.

T. K.

Komentari

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo