Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KAKO JE UBIJAN DUVANSKI KOMBINAT PODGORICA: Pljačka. I tačka

Objavljeno prije

na

Prošlost, sadašnjost i budućnost duvanske industrije u Crnoj Gori ostaje tajna. I one legalne, koja se ponajviše zahvaljujući višegodišnjem (ne)činjenjenju vlasti nalazi pred uništenjem. I ilegalne, čije se postojanje – i ako vidljivo golim okom – od strane iste te vlasti uporno, mada prilično neuspiješno, demantuje. Ili krije.

Poslije dana slavlja i veselja kojima je, krajem marta, obilježena jedna od najvećih kopnenih zaplijena ilegalnih duvanskih proizvoda u Evropi (vrijednost cigareta otkrivenih u ilegalnom magacinu na Karabuškom polju procijenjuje se na četiri miliona eura), još jedna epizoda priče o duvanskom švercu pada u zaborav. Krajem prošle nedjelje, nakon jednomjesečnog pritvora, iz zatvora u Spužu izašao je Isat Boljević, predsjednik borda direktora Novog duvanskog kombinata (NDK) i jedan od osumnjičenih za šverc zapijenjenih cigareta.

Samo koji dan kasnije, vladajuća većina u Skupštini Podgorice odbila je zahtjev 25 opozicionih odbornika da raspravlja i, kako je predloženo, raskine ugovor o dokapitalizaciji Novi duvanski kombinat i ugovor o upravljanju tim privrednim društvom sklopljen sa BMJ Industries, iz Dubaia.

Odbornicima DPS-a i njenih satelita kao alibi je poslužilo mišljenje gradonačelnika Slavoljuba Stijepovića da, ,,u ovom trenutku”, nije svrsishodno raskidati ugovor iako druga strana (BMJ Industries) kasni sa realizacijom obećanih investicija. „Činjenica da su u remont mašina i na izgradnji nove zgrade uložena višemilionska sredstva”, kazao je Stijepović, „upućuje na opredijeljenost (investitora) da ovaj projekat realizuje na planirani i ugovoreni način”. Stijepović bi, kao neko ko je Skupštini prije 15 mjeseci predložio da, „po hitnom postupku”, usvoji sporne ugovore morao znati da se ovaj projekat više ne može realizovati na „planirani i ugovoreni način”. Da ne pominjemo optužbe za šverc koje su, ruku na srce, decenijama unazad postale opšte mjesto priče o Duvanskom kombinatu u Podgorici. Starom i Novom.

Iako opozicija u Podgorici najavljuje novu inicijativu i sazivanje vanredne sjednice na kojoj bi se razmatrao zahtjev za raskid ugovora sa BMJ Indistries, nema sumnje da će i lideri DPS-a sa jednakom upornošću štititi vlastite interese. O tome svjedoče makar dvije činjenice. Anketni odbor za prikupljanje informacija i činjenica o prodaji Duvanskog kombinata Podgorica usvojio je, sredinom prošle godine, predlog zaključaka u kojima se Skupštini preporučuje da „u skladu sa ustavnim i zakonskim nadležnostima” pozove nadležne da taj Ugovor proglase ništavnim, zbog kršenja Zakona o insolventnosti privrednih društava. „Takođe, razlog za ništavnost Ugovora postoji i u činjenici koju je Anketni odbor utvrdio, a to je da Ugovor i Sporazum o uslovima i načinu realizacije urbanističkog lokaliteta DKP sadrže odredbe koje su omogućile kupcu određene povoljnosti, a koje nijesu bile poznate u trenutku objavljivanja oglasa o javnom nadmetanju za prodaju nepokretnosti stečajnog dužnika DKP u stečaju”, dodaje se u zaključcima. Parlament se, međutim, do danas nije izjasnio o predloženim zaključcima Anketnog odbora.

„Podsjećam da je u tom slučaju Anketni odbor Skupštine, prvi i jedini put u prošlom skupštinskom sazivu, uspješno završio posao i predao Skupštini Izvještaj koji sadrži sve ono što je tužilaštvu i policiji neophodno za postupanje”, rekao je predsjednik Anketnog odbora Aleksandar Damjanović u nedavnom razgovoru za Monitor, napominjući kako očekivanje da bi nas Tužilaštvo uskoro moglo ,,iznenaditi” pokretanjem postupka zbog krivičnog djela namjernog prouzrokovanja stečaja, „pri čemu je recimo stečaj i privatizacija DKP-a, gotov predmet”.

To, izgleda, i nije tako lako. Prošlo je više od godinu kako su, po nalogu Specijalnog tužilaštva privođeni stečajni upravnik bivšeg DKP Veselin Raičević i nekadašnji direktor podgoričke Zetagradnje Miloš Stojanović zbog sumnji da su na nezakonit način zaključili ugovor o kupoprodaji većeg dijela nepokretne imovine Duvanskog. Po cijeni nešto većoj od 13 miliona eura. Iako je Zetagradnja, zapravo, tih 45 hiljada kvadrata građevinskog prostora i preko 20 hiljada kvadrata izgrađenog poslovnog prostora platila nekih sedam miliona. Toliko to izađe kada se u osnovnu cijenu uračunaju posebne povlastice obezbijeđene na zahtijev Zetagradnje. O čemu ostali potencjalni ponuđači nijesu imali pojma.

Raičević i Stojanović su iz pritvora izašli nakon par dana a Tužilaštvo od tada taji sudbinu istrage pokrenute po osnovu krivičnih prijava koje su podnijeli Udruženje za zaštitu manjinskih akcionara DKP-a i NVO MANS. Kuloarske priče kažu da su u Tužilaštvu sa ovim postupkom zastali zbog toga što se među prijavljenima nalazi i dio ovdašnje – bivše i sadašnje – političke kaste. Od nekadašnjeg premijera Igora Lukšića do bivšeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše. Garnirano bivšim i sadašnjim ministrima: Branimirom Gvozdenovićem, Milutinom Simovićem, Brankom Vujovićem…

„Specijalno tužilaštvo ne podiže optužnicu u predmetu stečaja Duvanskog kombinata, jer bi njome morala biti obuhvaćena i lica koja su bila na odgovornim pozicijama”, ocijenio je nedavno Žarko Knežević, direktor Udruženja manjinskih akcionara DKP u pismu potpredsjedniku Vlade i ministru pravde Zoranu Pažinu, tražeći da se o pismu izjasne na sjednici Vlade. Bez odgovora.

(Ne)uplaćena cijena nije najveći problem ovog posla. Mnogo je bitnija činjenica da je stečajni upravnik, nezakonito, donio odluku o prodaji imovine DKP suprotno odredbama Zakona o insolventnosti privrednih društava, koje predviđaju da se imovina stečajnog dužnika ne može prodavati ako je ovaj podnio izjavu o namjeri da izvrši reorganizaciju do isteka roka uza potvrđivanje tog plana. Upravo se to desilo u Duvanskom.

DKP je, poslije nekih stotinak godina uspješnog poslovanja, otišao u stečaj u maju 2010. godine. Uvođenje stečaja inicirala je državna Elektroporivreda, zbog duga od nepunih 100 hiljada eura. U tom trenutku država je kao vlasnik i poslodavac u DKP-u radnicima te kompanije (tada ih je bilo 800) dugovala ,,devet plata, četiri regresa i 24 naknade za prevoz”. Istovremeno, država je i dobavljačima dugovala dva miliona eura, a svima nama – na ime neuplaćenih poreza i doprinosa – više od 30 miliona. ,,Iskazali smo više nego pravedan i odgovoran odnos prema zaposlenima kojih je tada bilo oko 800. Ponosan sam i na komunikaciju sa zaposlenima i predstavnicima sindikata”, zorio se pred članovima Anketnog odbora tadašnji i sadašnji ministar poljoprivrede Milutin Simović. Dok je njegov kolega, nekadašnji potpredsjednik Vlade Vujica Lazović tvrdio kako je država je, za pet godina od uvođenja stečaja u DKP imala „oko 50 miliona eura direktnih i indirektnih koristi”.

Prodaja imovine DKP izvršena je nepunih mjesec dana kasnije, iako su predstvanici DKP u Privrednom sudu najavili izradu plana reorganizacije preduzeća (kasnije prihvaćen). Za desetak dana koliko je pripremao prodaju placa na kome se nalazio Duvanski, stečajni upravnik je došao do tri vrijednosti imovine u posjedu preduzeća: jednu je utvrdila Centralna popisna komisija. Po njima su objekti DKP i plac na kome se nalaze bili vrijedni 25,5 miliona. Drugu je odredio stečajni upravnik (13,5 miliona). Treću cijenu, „informativnog karaktera” dao je angažovani procjenjivać – 13,2 miliona. Prodaja je oglašena u Pobjedi, na konkursu koji je bio otvoren osam dana.

Manjinski akcionari DKP godinama unazad pokušavaju poništiti ovaj ugovor. Bez uspijeha. Nakon što im je Vrhovni sud poništio prethodnu presudu, u Privrednom sudu je prije mjesec dana ponovo donijeta presuda kojom se odbacuje zahtijev za poništenje ovog kupoprodajnog ugovora. Čini se da je suština presude sudije Marijane Pavićević sadržana u paragrafu koji kaže da je samo jedna strana u poslu (stečajni upravnik) kršila zakon, pa će ugovor ostati na snazi, „a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosiće odgovarajuće posljedice”. Kako bi stečajni upravnik, stečajni sudija i Privredni sud mogli „snositi odgovarajuće posljedice” u poslu kojim su manjinski akcionari DKP ostali bez imovine vrijedne izmežu 13 i 25,5 miliona, dok je država „u procesu obezvrjeđivanja Duvanskog kombinata izgubila 500 – 600 miliona eura”, kako za Monitor računa Žarko Knežević? Ili je sve to već ukalkulisano u neku kombinaciju. Za pojedine dobitnu – ako ih ne uhvate.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo