Bivša predsjednica Vrhovnog suda i VDT je, navode upućeni, prostor za svojevrsnu uzurpaciju pravosuđa zaslužila čineći brojne usluge predstavnicima izvršne i zakonodavne vlasti. A uz pomoć sudija i tužilaca o čijoj sudbini je odlučivala skoro dvije decenije
Je li te zvala Vesna? Sagovornici Monitora kažu kako su to pitanje, skoro 20 godina, razmjenjivale ovdašnje sudije i tužioci, kad god bi se u pravosuđu ukazalo kakvo atraktivno i slobodno radno mjesto. Od odgovora je zavisila prilika za napredovanje. Koga predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica ne bi pozvala i preporučila da se prijavi na konkurs, taj nije ni imao šanse da bude biran.
Na mjesto predsjednice Vrhovnog suda Medenica je došla kao Vrhovni državni tužilac (od 2003.), nakon što su je u parlamantu za novo imenovanje predložili, zajedno, tadašnji predsjednik države, Vlade i Skupštine. Uz takvu podršku, Medenica je vedrila i oblačila sudijskom organizacijom a, sve do imenovanja Ivice Stankovića za VDT-a, imala je i snažan uticaj na kadriranje i unutar tužilačke organizacije. Posebno u vrijeme dok je VDT bila njena ranija saradnica Ranka Čarapić.
Podaci potkrjepljuju navode naših sagovornika. Dok je, u tri mandata ( od 2007. do 2020.), bila na funkciji predsjednice Vrhovnog suda Medenica je učestvovala u radu Sudskog savjeta, Komisije za polaganje pravosudnog ispita, Savjeta za vladavinu prava… Istovremeno, predsjedavala je Komisijom za ocjenjivanje rada sudija i Komisijom za testiranje kandidata za sudije. To znači da nijeste mogli ni postati ni ostati sudija bez njenog blagoslova.
Upečatljiv je slučaj iz njenog trećeg (nezakonitog) mandata kada su, u istoj turi za sudije izabrani ćerka njene vjenčane kume, savjetnica iz njenog kabineta i sin njenog dugogodišnjeg zamjenika. Medenica je, kao predsjednica Komisije za testiranje, preko svog kabineta pripremala materijal za testiranje na kome je njena savjetnica dobila maksimalan broj bodova. Onda je, u ime Savjeta, vodila intervju na kome je jedna od povlašćenih kandidatkinja takođe dobila maksimalan broj bodova – iako joj, tvrdili su upućeni, nije postavljeno nijedno pitanje.
Javnost je o tim događajima obavijestio Ivan Vukićević, jedan od nezadovoljnih kandidata. Na njegov zahtjev, Upravni sud je poništio spornu odluku o izboru deset sudija osnovnih sudova. Odluka je došla u vrijem kada se Medenica spremala da podnese ostavku. ,,Presudom su utvrđene povrede procedure prilikom pregledanja i bodovanja testova od svih članova tročlane Komisije za testiranje (Vesna Medenica, Vesna Simović Zvicer i Rada Kovačević)”, prenijeli su mediji.
,,To je bio skandal koji bi, u nekom odgovornijem društvu, doveo do podnošenja ostavke”, ocijenila je Tea Gorjanc Prelević. ,,Međutim, niti se to desilo, niti je Agencija za sprečavanje sukoba interesa (ASK) pokrenula postupak utvrđivanja sukoba interesa i razmotrila taj slučaj, iako je Savjet Agencije bivšem direktoru to naložio”. Gorjanc je tada podsjetila kako su HRA, MANS i Institut alternativa podnijeli krivične prijave protiv svih članova Sudskog savjeta. ,,Iako je ta krivična prijava odbačena bez riječi obrazloženja, ipak je Savjet, poslije toga, unaprijedio praksu u pogledu intervjua”.
Vrhovni sud je stao u odbranu svoje predsjednice. ,,Važno je napomenuti”, stoji u njihovom saopštenju, ,,da je predsjednica Vrhovnog suda jedini sudija krivičar u sastavu članova Sudskog savjeta koja je kompetentna da odredi i ocijeni pisane radove iz oblasti krivičnog prava, zbog čega je i izabrana za člana Komisije za testiranje”. Nije imao ko drugi!?
Iste, 2019. godine, 27 sudija i sutkinja Vrhovnog suda jednoglasno je predložilo da Medenica bude jedini kandidat za treći, neustavni, mandat na čelu Vrhovnog suda. Potom je devet članova i članica Sudskog savjeta, opet jednoglasno, podržalo taj prijedlog. Medenica je na funkciji ostala sve dok nije odlučila da podnese ostavku, krajem 2020.
U velikoj mjeri i navedeno govori o aktuelnoj dilemi – ko su kadrovi Vesne Medenice u pravosuđu. Lakše je nabrojati one koji to nijesu htjeli da budu. Ali je takvih danas više među članovima Advokatske komore nego u sudijskim togama. Oni koji su izdržali šikanu, uglavnom su marginalizovani. Nijesu mogli napredovati, predmeti su im dodjeljivani selektivno, a tamo gdje su donosili neodgovarajuće presude više sudske instance su ih poništavale i dodjeljivale drugim sudijama.
Do suđenja za državni udar, crnogorsko pravosuđe, cijene stručnjaci, nije imalo komplikovanije predmete od onih za ubistva direktora Dana Duška Jovanovića i policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića.
Policajci koji su istraživali ubistvo Jovanovića javno su Medenicu prozivali zbog toga što je kao VDT, kršeći dogovor i uskraćujući blagovremenu saradnju Tužilaštva, doprinijela da iskaz Damira Mandića dat policiji ne postane validan sudski dokaz. Tužilac se pojavio tek kad je Mandić odlučio da zaćuti, pa je njegov iskaz ostao u vidu zabilješke, odnosno, operativnog saznanja. Mandić je jedini optužen i osuđen za taj zločin.
U slučaju ubistva inspektora Slavoljuba Šćekića, nedugo po izricanju prvostepene osuđujuće presude optuženima (pravosnažna presuda još nije donijeta), sudija Lazar Aković objavljuje da je prinuđen da podnese ostavku. ,,Aković tvrdi da je žrtva farsične procedure započete inicijativom predsjednika Višeg suda Mušike Dujovića pred Sudskim savjetom. U inicijativi za razrješenje piše kako je navodno „nesavjesno radio svoj posao” u procesu za ubistvo Šćekića”, svjedoči Monitor u oktobru 2009.
,,Prije podnošenja inicijative, tvrdi Aković, u četiri oka ga je Dujović obavijestio kako je „pod nevjerovatnim pritiskom da pokrene inicijativu za njegovu smjenu, da on to ne želi da učini, ali da će u protivnom i protiv njega biti podnijet prijedlog za razrješenje”. Savjetovao mi je da se sastanem s predsjednicom Vrhovnog suda (Vesnom Medenicom), da popričam s njom ili da podnesem ostavku, saopštio je Aković i dodao da je ,,njegove prijedloge odlučno odbio”. Na sjednici Sudskog savjeta (održana neradnog dana), pod predsjedništvom Medenice, usvojena je Dujovićeva inicijativa i pokrenut je postupak razrješenja. U članu 69 Zakona o Sudskom savjetu navodi se kako sudija ,,može biti privremeno udaljen od dužnosti nakon što Sudski savjet prihvati prijedlog za pokretanje postupka za razrješenje”. Dakle, ,,može”, nije obavezujuće, no Aković je promptno ,,udaljen od dužnosti”.
Vijest o odluci Sudskog savjeta Aković je saznao iz medija. Dobio je rok od jednog radnog dana da isprazni svoju kancelariju u Višem sudu. Par sati nakon odluke Sudskog savjeta, Aković ostaje i bez policijske zaštite…”, navodi Monitor.
Aković je danas advokat, Medenica pritvorenik a Dujović – predsjednik Apelacionog suda.
Tri godine kasnije, dobili smo još jedan neobičan slučaj: I.R. je osuđen na maksimalnih 40 godina zatvora nakon što je ubio suprugu i njenog ljubavnika – zeta predsjednice Vrhovnog suda. Odlukom predsjednice Vijeća Višeg suda Milenke Žižić suđenje je bilo zatvoreno za javnost.
Odbrana je tražila izuzeće predsjednice vijeća, navodeći da je i prije dodjele predmeta znala da će sudija Žižić zadužiti predmet, iako je u to vrijeme sudila samo predmete po optužnicama SDT-a. Presudila je, tvrdili su, njena bliskost sa Medenicom. Na kraju je, kazao je advokat Srđan Radović, sve ispalo onako kako je odbrana predvidjela. ,,Isticali smo da će kazna biti drakonska, da će suđenje biti zatvoreno za javnost kao i da će postupak biti okončan u kratkom roku”.
Sutkinja Žižić je preko Apelacionog napredovala do Vrhovnog suda.
Pravosuđe pod komandom Medenice obilježili su kontroverzni sudski procesi. Svoje prijatelje Anu Đukanović i Zorana Bećirovića amnestirala je prije podizanja optužnice. Neki predmeti sa uticajnim akterima (Petar Ivanović, Veselin Veljović…) otišli su u zastaru. Brojne pritužbe i krivične prijave vezane za rad Privrednog suda i njegovog predsjednika Blaža Jovanića nijesu, izgleda, ni uzete u razmatranje. Nakon neshvatljivih ,,proceduralnih grešaka” tužilaca i sudija pravosnažno su oslobođeni Duško Šarić, Jovica Lončar, Safet Kalić… Niko nije pozvan na odgovarnost.
,,Nijedan tužilac nije odgovarao za propuste u optužnicama ili sudskim postupcima, niti za neažurnost koja je dovela do zastare”, navodi se u analizi MANS-a (Iza statistike, septembar 2019), ,,Nisu snosile odgovornost ni sudije koje su potvrđivale nezakonite optužnice, niti sudije koje su pravile višestruke greške u korist optuženih za organizovani kriminal”.
Isti dokument navodi primjer olakšavajućih okolnosti za članove organizovanih kriminalnih grupa. Prema presudama Višeg i Apelacionog suda jednima je za olakšavajuću okolnost uzeto to što su oženjeni, drugima to što nijesu, a trećima – da su razvedeni.
Treba li da sumnjamo u motive za donošenje takvih presuda?
Ili moramo, nakon saznanja da je Medenica uticala na sudska vijeća da donesu presude koje je njen sin Miloš, navodno, prethodno naplatio?
U Rješenju o određivanju pritvora Medenici i njenim saradnicima iz OKG-a, navode se dva takva slučaja. Jedan je pravosnažno riješen, drugi još nije. Šta je sa sudijama koji su donijeli sporne odluke? U tom Rješenju se, kao mogući svjedoci, pominju Branimir Femić, Rade Kovačević i Vesna Begović, „bivše sudije Vrhovnog suda, kojima je okrivljena Medenica Vesna duže vrijeme bila predsjednica, a koje je potrebno saslušati na okolnosti njenog interesovanja za navedene predmete u kojima su oni bili sudije izvjestioci…“. O ostalim sudijama iz tih vijeća ni riječi.
Medenica je, navode upućeni, pravo na privatizaciju pravosuđa zaslužila čineći brojne usluge predstavnicima izvršne i zakonodavne vlasti. Uz pomoć sudija i tužilaca o čijem je radu odlučivala skoro dvije decenije.
Njen je potpis na odluci (pravni stav Vrhovnog suda), da pred crnogorskim sudovima ne mogu da se osporavaju odluke Skupštine o izboru ili razrješenju javnih funkcionera, bez obzira da li su one zakonite ili ne. Stav je uslijedio nakon serije političkih smjena: u Savjetu Agencije za sprečavanje korupcije i RTCG-a, viceguvernerke Centralne banke. Sličan dokument, sa njenim potpisom, propisuje da ne treba suditi funkcionerima koji rođake ili partijske drugove zapošljavaju bez konkursa. Ta odluka povezuje se sa aferom Snimak. (jedan zaposleni četiri glasa).
I iz Spuža, Medenica ima svoje adute. Makar su neki i zaboravili ranije usluge.Traži li ona društvo tek ćemo vidjeti.
Zoran RADULOVIĆ
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
U SJEĆANJU2 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice