Davanjem novca pod kamatu u Crnoj Gori se bavi na stotine osoba. Prema procjenama policije, kako su prije nekoliko mjeseci objavili mediji, u Crnoj Gori je u svakom momentu najmanje trideset miliona eura novca pozajmljeno uz zelenašku kamatu. Pozajmice se nude i u oglasima, iako se radi o krivičnom djelu za koje je propisana kazna do osam godina zatvora. Sudovi su u prethodne tri godine donijeli svega dvije osuđujuće presude.
Kriminološka istraživanja pokazuju da se od pet izvršenih krivičnih djela zelenaštva samo jedno prijavi, a da žrtve ne samo gube imovinu, već i psihički stradaju.
Jedna od žrtava crnogorskih kamatara je i porodica Flanjek iz Zagreba, koja je sagradila kuću u Rafailovićima sedamdesetih godina prošlog vijeka, svega 60 metara udaljenu od mora i poznate bečićke plaže. U proteklih desetak godina Branislava Flanjek doživjela je golgotu.
Kuća je godinama bila porodični pansion koji je uspješno poslovao sa turističkim agencijama iz Austrije, Njemačke, Češke, Slovenije… Zbog toga Branislava početkom 2004. godine odlučuje da pansion nadogradi kao hotel i podiže kredit kod Montenegro banke. Od tog novca završila je zemljane radove i izgradila dva sprata.
Obratila se istoj banci da joj odobri još jedan kredit da bi dovršila hotel. Međutim, Montenegro banka kasni sa odobravanjem novog kredita i Branislava je, da bi ispoštovala ugovor sa agencijama, posudila novac od osoba koje su ga davale pod kamatu. Tako je završila hotel, a agencije su bile zadovoljne i potpisale nove ugovore za sezonu 2006.
U međuvremenu je u Montenegro banci promijenjeno rukovodstvo, pa je opet prolongirano odboravanje kredita, tako da je Branislava morala ponovo da se zadužuje kod kamatara. Ovog puta kod dvojice iz Kotora. Sa njima je u tamošnjem sudu sklopila fiktivni kupoprodajni ugovor o hotelu dok ne dobije kredit od Montenegro banke.
Od tog dana počinju, kaže, njene nevolje kao u kakvoj krimi seriji. Jedan od zelenaša dolazi u Rafailoviće sa dvojicom nabildovanih pratilaca i na silu nju i supruga, sedamdesetogodišnjake, odvodi u kotorski sud i prisiljava ih da potpišu suglasnost da prepišu hotel na njegovo ime. Tako taj zelenaš u katastru u Budvi uspijeva da dobije posjedovni list da je vlasnik njihovog hotela u Rafailovićima, čiju je vrijednost vještak Montenegrobanke procijenio na 3.262.616 eura.
Nešto kasnije isti zelenaš sa pratnjom iz jedne zaštitarske agencije nasilno upada u staru Branislavinu kuću i odnosi sav inventar, raznu dokumentaciju, fotografije, lične stvari… Prijete joj, zlostavljaju je i zahtijevaju da napusti kuću. Bila je i kidnapovana.
Branislava je o tom nasilju obavijestila policiju u Budvi. Uzalud.
Te 2007. godine, tokom turističke sezone, zelenaš je iznajmljivao hotel sa kompletnim Branislavinim namještajem i inventarom, iako u kupoprodajnom ugovoru nigdje ne stoji da je ona hotel, po pomenutom fiktivnom ugovoru, prodala sa namještajem i inventarom.
Zelenaš ide dalje. Započinje građevinske radove na hotelu bez odobrenja nadležnog organa, narušavajući urbanistički izgled okoline i objekta. Branislava podnosi prijavu komunalnoj policiji i građevinskoj inspekciji u Budvi, ali oni ne reaguju. Tada je hotel već bio pod sudskim sporom, jer je Branislava protiv zelenaša podnjela tužbu sudu u Kotoru za prevaru, kamatarenje i nasilno oduzimanje imovine.
„Novopečeni vlasnik” nakon sezone je opljačkao hotel: razmontirao je dvadesetak kupatila sa italijanskom keramikom, skinuo sva vrata od punog prirodnog drveta i sve to, sa namještajem, sa dvadeset TV aparata, klima uređajima, umjetničkim slikama, lusterima…iz 23 hotelske sobe tovari u devet kamiona i odvozi na stovarište blizu Kotora gdje sve to prodaje.
Branislava je opet u pomoć zvala policiju u Budvi. Stigla su dva policajca koji su nekoliko sati sprječavali odnošenje inventara, a onda im je stigla zamjena koja je po nalogu zamjenice Osnovnog tužioca u Kotoru Tanje Čolan dala zeleno svjetlo da kamioni mogu da voze opljačkane stvari. Osnovni tužilac tada je bio Boris Savić, sadašnji predsjednik Višeg suda u Podgorici.
Branislava je nakon tog novog nasilja podnijela krivičnu prijavu tužilaštvu u Kotoru, da bi nakon mjesec dana dobila odgovor da to nije predmet za njih i da može pokrenuti građansku tužbu.
„Policija iz Budve, tužilaštvo i sud iz Kotora cijelo to vrijeme služili su kao servis za zaštitu i pružanje pomoći kamatarima, a moji roditelji, dvoje staraca od preko 70 godina, bili su na brisanom prostoru bez ikakve fizičke i pravne zaštite”, kaže njihova kćerka, koja tužbama i obraćanjima crnogorskim zvaničnicima nastoji da istjera pravdu i poništi kuproprodajni ugovor koji je njena majka sklopila sa zelenašima.
Pošto i ovih dana dobija prijetnje od mnogih koji su umiješani ovu aferu, tražila je da ne pominjemo njeno ime.
Branislavine nedaće imaju još nekoliko dramatičnih nastavaka.
Dok je završavala gradnju hotela i čekala kredit od Montenegro banke kupovala je građevinski materijal od jedne firme iz Budve. Sve je teklo bez problema dok joj nije ponestalo novca. Nadajući se da će joj na vrijeme biti odobren kredit zadužila se kod vlasnika firme nekoliko desetina hiljada eura, koji zbog kašnjenja isplate duga protiv nje podnosi krivičnu prijavu. Sud ga, na osnovu duga, upisuje u vlasnički list njene stare kuće dok Branislava ne dobije kredit. Međutim, banka joj ne odobrava kredit zato što zelenaš iz Kotora nije htio da ispoštuje obećanje da će, kako to pravnici kažu, osloboditi vlasnički list u trenutku kada banka odobri kredit kojim će prvo njemu biti isplaćen dug. Promijenio je mišljenje, jer je izračunao da mu se više isplati da zadrži nekretninu vrijednu preko tri milona nego da mu Branislava vrati dug od nekoliko stotina hiljada eura. Tada vlasnik budvanske građevinske firme, inače izbjeglica iz BiH u srodstvu sa jednim visokim namještenikom kotorskog tužilaštva, nastavlja da krivično goni Branislavu i sud u Kotoru osuđuje je na sedam mjeseci zatvora.
I ona, sa navršenih 76 godina života, provodi pet mjeseci u spuškom zatvoru, pošto joj je ukazom Filipa Vujanovića kazna smanjena dva mjeseca.
„Tada je počela moja bitka za pravdu. Moji roditelji, istraumatizirani, ne dolaze više u Crnu Goru, a meni je preostalo jedino da pokušam da sudskim putem vratim na prevaru oduzetu imovinu i da se nadam da ću u tome uspjeti. Mi smo žrtve organiziranog kriminala i na perfidan način opljačkani i financijski uništeni u ovoj državi. Moram imati povjerenja u pravni sustav vaše države i jako se trudim da zadržim to povjerenje. Za sretan kraj potreban je dobar početak. Ja sam već dvije godine na početku, ali nemam namjeru predati se”, kaže Branislavina kćerka.
Porodica Flanjek se više puta obraćala za pomoć relevantnim institucijama u Crnoj Gori – predsjedniku države, premijeru, Vrhovnom državnom tužiocu, tužilaštvu u Kotoru, Ambasadi Republike Hrvatske čiji su državljani… Svi su se oglušili o njihove molbe.
Nakon izvjesnog vremena u ovu rašomonijadu uključuje se i jedan stanovnik Tuzi, kao posrednik NLB Montenegrobanke Podgorica.
Onaj već toliko puta pominjani zelenaš preprodaje Montenegro banci Branislavin hotel za milion eura na lizing u korist tog Tužanina. Sada banka oglašava prodaju hotela za milion eura, a istim ugovorom se uređuje isplata objekta zelenašu za svega 300.000 eura. Porodica Flanjek tvrdi da je novac isplaćen zelenašu sa računa NLB banke na račun koji ima u toj banci.
„Ko razuman prodaje tako vrijedan objekat ispod cijene, a koji je inače platio 500.000 kamataru i svjesno ostvaruje gubitak od 200.000 eura? Banka ujedno pod hipoteku stavlja svoju nekretninu kupljenu od kamatara i njemu za to isplaćuje svega 300.000 eura. To je i finansijski organizirani kriminal”, kaže kćerka Branislave Flanjek, pokazujući nam hrpu dokumenata kojima potvrđuje ove mahinacije.
Ona se nada da će odgovor na ovu enigmu dati država Crna Gora.
Veseljko KOPRIVICA
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice