Političko-ekonomska dešavanja u Crnoj Gori počinju da liče na stari vic. U Dajbabama, umjesto analiza i predviđanja o kretanju cijene aluminijuma, imamo dobre i loše vijesti.
Dobra kaže da je Veselin Pejović, konačno, platio imovinu Kombinata aluminijuma u bankrotu. Učinio je to nekih 12 mjeseci nakon što je istu prisvojio i koristio uz saglasnost stečajnog upravnika Veselina Perišića, stečajnih sudija (Dragana Rakočevića na tom mjestu je, u međuvremenu, zamijenio Blažo Jovanić) i Odbora povjerilaca u kome sjede predstavnici Vlade, EPCG i CEAC-a (dva delegate premijera Mila Đukanovićeva tamo, po pravilu, preglasavaju opunomoćenika Olega Deripaske).
Uskoro bi, dakle, mogao biti završen stečajni postupak u Kombinatu aluminijuma, započet na zahtjev Vlade u ljeto 2013. godine.
A loša vijest glasi: novac kojim je Veselin Pejović, navodno, platio ostatak svojih obaveza za imovinu Kombinata aluminijuma u bankrotu – istu onu koju je prisvojio i koristio već nekih 12 mjeseci unazad – neće još ko zna koliko biti na raspolaganju stečajnom upravniku, odnosno, povjeriocima kompanije. Prema informacijama koje stižu iz dobro obaviještenih izvora, kompletan iznos od 14 miliona eura deponovan je u Zapad banci na takozvanom eskrou računu. I tamo će ostati ,,dok se ne ispune određeni uslovi”. Jedan od njih je, kažu, da se riješe svi sporovi oko imovine Kombinata, koje je pokrenuo CEAK i njena VT banka.
Taj proces mogao bi trajati godinama. To znači da se ne nazire kraj stečajnog postupka u KAP-u. ,,Način na koji je zaokružen postupak kupovine imovine KAP-a sredstvima kredita koji je obezbijeđen upravo tom istom imovinom je, na žalost, postao uobičajena praksa poslovanja u Crnoj Gori”, kaže za Monitor Aleksandar Damjanović, poslanik SNP i predsjednik parlamentarnog odbora za ekonomiju i finansije. ,,Treba istaći da je odgovornost za ovu potencijalno rizičnu transkaciju prije svega na stečajnom sudiji odnosno upravniku koji su omogućili način i dinamiku plaćanja u ratama i u razmaku od godinu dana”.
Uglavnom, nekih 500 ljudi radno angažovanih u toj kompaniji do daljnjeg ostaju robovi sistema koji su uspostavili Pejović i Perišić uz pomoć svojih saradnika i nalogodavaca. Ugovori na 30 dana, bez prava na odmor i bez mogućnosti odlaska na bolovanje. To su pravila igre koja važe za preostale radnike KAP-a.
Njih je danas oko tri puta manje nego što ih je bilo u vrijeme uvođenja stečaja. I uvođenje stečaja dočekalo je tri puta manje radnika nego što ih je KAP sa svojim ćerka-firmama zapošljavao prije deset godina, u momentu privatizacije. To je rezultat Vladine borbe za očuvanje radnih mjesta, koja je Crnu Goru do danas koštala nekih 600-800 miliona eura (računice potpredsjednika Vlade Vujice Lazovića i predsjednika parlamenta Ranka Krivokapića) i mogao bi nas koštati još 900 – koliko Rusi potražuju u dva arbitražna postupka.
,,Prenos imovine na Uniprom je, po svemu sudeći, samo pretposlednja faza kreativnog prestrukturiranja KAP-a, tj. njegovog čišćenja od viškova radnika i dugova. Poslednja će uslijediti nakon donošenja arbitražne presude nakon koje ćemo morati CEAC-u platiti navodnu štetu od nekoliko stotina miliona eura”, kaže za Monitor Dejan Mijović, koordinator Građanskog pokreta URA za ekonomsku politiku. On, ipak, ne vjeruje u stvarni sukob Đukanovića i Deripaske. ,,Prije će biti da oni i dalje dobro sarađuju, ali mi to ne možemo dokazati jer nemamo podatke koji se mogu dobiti samo forenzičkom revizijom poslovanja KAP-a. Ona bi precizno i istinito prikazala poslovanje preduzeća i potvrdila brojne indicije o postojanju nezakonitih radnji i koruptivne sprege predstavnika CEAC-a i Vlade, što bi znatno uvećalo izglede da arbitražni sud odbaci zahtjeve CEAC-a”, kaže Mijović.
Devet stotina miliona! Priča o KAP-u i njegovom novom vlasniku više nije toliko smiješna?
Onima što zagledaju u detalje nije se dopala činjenica da je Pejović svoj dug od 14 miliona izmirio tako što je prethodno kod Zapad banke založio imovinu KAP-a. Iako ona nije bila njegova. Pride, biznismen je na svojoj konferenciji za štampu organizovanoj da bi ga fotoreporteri snimili kako maše uplatnicom od 14 miliona, izrekao nekoliko tvrdnji koje dovode u pitanje njegov kredibilitet.
Pejović je pred novinarima ustvrdio kako je ovaj novac ,,isplatio Uniprom iz svojih sredstava, nezavisno od poslovanja i proizvodnje aluminijuma u KAP-u”. Tri dana kasnije ispostavilo se da je uplata obezbijeđena kreditom koji je obezbijeđen tako što je u zalog stavljena imovina istog tog KAP-a. Otud pitanje šta je to nezavisno u Pejovićevoj priči o izmirenom dugu prema povjeriocima nekadašnjeg Kombinata?
Da ne načinjemo, za sada, priču o Zapad banci u kojoj jedan od osnivača vlastitim kolateralom garantuje kredit višestruko veći od osnivačkog kapitala (6,5 miliona eura) banke. Eto mediji, početkom godine, pišu: ,,Zahtjev za odobravanje licence za tu banku, iza koje stoji ukrajinski kapital, podnijela je advokatska kancelarija premijerove sestre Ane Kolarević…”. Ni slovo više o Zapad banci. Mi. Riječ ima Mladen Bojanić, nezavisni poslanik u Skupštini Crne Gore.
,,Odobravanje kredita za kupovinu imovine koja je založena kao garancija za bankarski kredit koji je u potpunosti iskorišćen za kupovinu te iste imovine je, ukoliko ne postoji još neka garancija ili neki drugi nevidljivi razlog, vrlo sumnjiv i krajnje nepovoljan aranžman za banku. S obzirom na činjenicu da nijedna ozbiljna banka neće i ne smije tako da radi, uvjeren sam da postoje neke okolnosti koje javnost ne zna”, kaže Bojanić za Monitor naglašavajući da bi ovim povodom trebalo da reaguju Centralna banka i Državno tužilaštvo.
Dodatno, Bojanić kaže da bi volio da čuje kako Veselin Pejović objašnjava detalje posla o kojima nije govorio na nedavnom presu. ,,Svjedoci smo da je vlasnik Uniproma nekoliko dana prije nego je javnost saznala da je imovina KAP-a kupljena iz sredstava kredita, slavodobitno izjavio da je novčana sredstva obezbijedio iz sopstvenih izvora. Nisam čuo da je reagovao na dokumentovane napise o kreditu uzetom od Zapad banke za kupovinu imovine KAP-a. Volio bih da čujem njegovo objašnjenje o ovom poslu. Samo da ne kopira Premijera pa kaže da mu je banka na riječ dala novac”.
Poslanik Bojanić podsjeća da smo vrlo sličnu priču slušali nakon što je Đukanović kreditom dobijenim ,,na riječ” kupio akcije Prve banke, pa ih potom založio kao kolateral istog kredita. Veselin Pejović, dakle, nije izmislio toplu vodu. Nepoznanica je samo da li je i koliko platio autorska prava.
Novi vlasnik ostataka crnogorske aluminijske industrije odbio je da obznani rezultate poslovanja KAP-a u prošloj godini, ali se istovremeno pohvalio ,,nikad u životu ne radim sa negativnim rezultatom”. Malo kasnije ukazuje na problem (pre)skupe struje. I poručuje: ,,Ne smijemo da dozvolimo da generišemo gubitke, a da EPCG gleda samo svoj interes”. Posluje pozitivno i generiše gubitke?
Po mišljenju Janka Vučinića, ta priča ne pije vodu: ,,Cijena aluminijuma nikada nije bila manja tako da ovako stihijski vođen KAP, bez ikakvog plana i investicija gotovo da nema nikakve šanse da opstane. Tu negativnu razliku između prodajne i proizvodne cijene nije moguće nadoknaditi ni postojećim izrabljivanjem radnika a ni oporezovanjem građana koji bi plaćali isporuke struje po najpovoljnijim cijenama za sadašnjeg vlasnika KAP-a. Da bi Kombinat opstao potrebna su bila investiciona ulaganja i stručan i odgovoran kadar koji bi njim upravljao”.
A šta će biti ako se obistine mračne prognoze predsjednika Radničke partije? Isto brine i Aleksandra Damjanovića. ,,Postavlja se logično pitanje šta bi se desilo sa Kombinatom u slučaju eventualnih finansijskih problema koje može imati sadašnji vlasnik, odnosno nemogućnosti da uredno izmiri svoje kreditne obaveze. Da li bismo u tom hipotetičkom slučaju imali banku kao novog vlasnika i upravljača KAP-a, odnosno pojavu nekog novog trećeg lica koji bi se ‘žrtvovao’ i preuzeo KAP”, pita se predsjednik Odbora za ekonomiju.
Možda odgovor na to pitanje i nećemo predugo čekati.
JANKO VUČINIĆ, POSLANIK DF
Đavo će doći po svoje
,,Poslije svega što je doživjela naša najveća i najznačajnija fabrika, koju zbog njene strateške važnosti nije ni trebalo privatizovati, teško da se može očekivati bilo šta osim da đavo dođe po svoje i izreže KAP u staro gvožđe”, kaže za Monitor Janko Vučinić, poslanik DF i predsjednik Radničke partije. ,,Taj đavo je ovoga puta u liku banke zvane Zapad koji dolazi sa Istoka, da na pravi način završi đavolska ili mafijaška posla oko KAP-a započeta ispijanjem viskija u Grandu”.
Vučinić podsjeća kako je KAP primjer fabrike u kojoj smo ,,imali da se nagledamo svega na jednom mjestu: od brutalne otimačine nekadašnje društvene imovine, korupcije, bezakonja do surovog izrabljivanja zaposlenih”.
Kombinat je prešao put od najznačajnijeg privrednog subjekta do kolaterala za kredit od kojeg je otkupljen, zaključuje Vučinić naglašavajući kako, za crnogorske prilike, to nije ništa novo. ,,To se zove privatizacija na crnogorski način. Da bi kupili preduzeće pod takvim uslovima, sa novcem koji dobijete zalažući imovinu tog istog preduzeća, morate ispuniti jedan uslov – a to je da ste mnogo dobri sa premijerom. Onda ide sve glatko. Kada ste dobri sa premijerom, onda ste dobri i sa predsjednikom Privrednog suda, sa stečajnom upravom i sa svim ostalima koji su potrebni da postanete alhemičar koji će od ništa stvoriti milione. Ko zna koliko kome pripada u tom lancu? Možda nam otkrije tužilaštvo 2060. godine?”
Konačno, Vučinić podsjeća na zakona o zaštiti interesa u metalurško- metalskom lancu, koji je predložen od strane DF-a kao ,,jedini način da se zaustavi dalje propadanje ove fabrike”, ali je oboren na Ustavnom sudu. ,,Tako je Kombinat aluminijuma prodat kao trafika, a na isti način se sa njim i upravljalo, po sistemu ne lipši magarče do zelene trave ili do novog kupca, zakupca ili preprodavca”.
Zoran RADULOVIĆ
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
Polemika3 sedmice
FOKUS2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice